Monday, May 3, 2021

SAMO ŠTO NIJE JURJEVO

     Jake tragove staroslavenske tradicije pronalazimo u narodnim vjerovanjima i sujevjerjima; mnogo staroslavenskih običaja vezano je za ključne faze čovjekovog života: rođenje, ženidbu i smrt; a među muslimanima u našoj zemlji malo je poznato da godišnji običaji vezani za Jurjev i Aliđun imaju staroslavensko porijeklo. Neki animalni i biljni kultovi, poput poštivanja kućne zmije također su ostatak od starih Slavena. Jedna od tih ključnih čovjekovih faza rođenje vezana je i za moj život. Šestog maja rano ujutro – na Jurjevo, prije 70 godina došao sam na svijet.
     To je dan kojim se obilježava dolazak proljeća i praznik kojim se odvaja novi, ljetni period od zimskog: to je, ustvari, praznik oživljene prirode, kada se bezbrojnim običajnim radnjama nastoji prenijeti snaga oživljene prirode, u prvom redu nove vegetacije, na ljude i stoku, živinu i pčele. Sjećam se dobro, ljudi su godinu dijelili na dva dijela – zimski, koji počinje sa Kasumom ili Mitrovdanom (8. novembar po gregorijanskom kalendaru) i ljetni, koji je počinjao sa Jurjevom.
     U okviru zimskog perioda, izdvajalo se više kraćih ili duljih perioda kao što su zehmerija, Hamsin, Babine huke, Goveđa zima, te prvo, drugo i treće džemre. Znalo se da proljeće nastupa sa Blagovješču (7. April). Prekretnicu ljetnog perioda predstavljao je Aliđun ili Ilindan (2. avgust). Ljudi bi obično govorili da se nešto desilo o Aliđunu ili o Ilindanu. Početak jeseni vezan je za period Miholjskog ljeta, oko Miholjdana (12. oktobar).
     Mora se voditi računa da je narod ovdje do nazad 50-tak godina živio od zemlje i stoke i sa prirodom. Stoga je, htio ne htio, bio upućen na ovaj solarni kalendar. Od pravoslavnog Božića su se brojale hevte. Slušao sam od svojih starijih komšija da u petoj hevti nestaje prtine, u sedmoj dolaze brljci (tj. ptice selice), a od pola devete pa do pola desete traju huke. Više ne možemo reći da u devetoj hevti plug hajekne u najdubljem potoku, niti da si lani sijao o Bajramu ili da ti je krava vodila 12. ševala, jer to ovih godina ništa ne znači u našim okolnostima. Po hevtama se određivalo kada će se obrezivati voćke i grožđe, a i kada se kalemi. Najbolje je bilo te poslove raditi oko sedme hevte tj. kada prvo džemre udari u havu (zrak). Helem, ni to više sa džemretima nije sigurno, ni kad udaraju u zemlju, kad u havu, a kad u insane.
     Svi oni koji su odrasli na selu znaju da se mnogo toga veže za Jurjevdan. Određeni zemljoradnički poslovi morali su se obaviti prije Jurjeva, a drugi samo poslije, odnosno ‘dojurjeva’ i ‘pojurjevu’ - npr. grah (mahune) se nikada ne siju prije Jurjeva. Običaji vezani za Jurjevdan prakticirani su i na širem području Tešnja i okoline. Naročito se i posebno obilježavao u našim selima gdje su sva pomenuta vjerovanja bila duboko ukorijenjena u ljudska vjerovanja u ispunjenje želja i nada.
     Običaj je bio da se jutrom, na samo Jurjevo, obavezno rano ustaje, jer ‘ko porani rano, raniće i biće zdrav čitavu godinu’. Umivalo se ili čak kupalo omahom, pa i majskom rosom. Išlo se na vodu ‘Mravić’ u Raduši koja se nalazi između gaja rahmetli Mesuda Halepa i Deljkić Muhameda (Hame), na kojoj su se, većinom, djevojke umivale. Išlo se do drijena i hvatalo za njegovo stablo – da se bude zdrav kao drijen. Proljuljalo bi se i na ljuljašci, provaljalo po međi – da ne bole leđa. I kose su se kvasile omahom i češljale – da budu guste i da dobro rastu. Djevojke su naveče otkidale po stručak žare i stavljale negdje u procjep na ogradi, a jutrom žurile da vide gdje se žara okrenula – jer se vjerovalo da im je na tu stranu valja putovati gdje se žara okrene. Posebno mjesto u kultu Jurjeva imala je vrba jer je bila uvijek vezana uz slavljenje Jurjevdana. Naime, nezaobilazan, običaj je bio da se vrbove grane beru uveče uoči Jurjev-dana pa se njima okite kuće i ostali objekti u dvorištu.
     Jurjev je smatran danom proljeća i ljeta, danom kada se slavi život i priroda, pa stoga nije ni čudo da je ovaj dan igrao tako veliku ulogu u životu mladih, a naročito djevojaka. Još je jedan običaj vezan za njih i ovaj dan. One bi, naime, dan uoči Jurjeva brale miloduh, kojeg bi navečer stavile u prikupljenu ‘omahu’, a na Jurjevo, u zoru, tom vodom bi prale tijelo i lice. Kod mladića je, međutim, postojao običaj da kradu miloduh od djevojaka, pa su one otuda znale organizovati i posebne straže da bi ga sačuvale za jurjevsko jutro i ritual umivanja.
     Živo se sjećam da su ,uoči Jurjeva, kod djevojaka postojale i druge gatke, koje su se, uglavnom , odnosile na sudbinu vezanu za njihovu udaju. Tako bi se, na primjer, koncem podvezivala stabljika žare ili pero od mladog luka u baščama, pa bi se ujutro, na Jurjev, gledalo na koju se stranu podvezani i sasušeni dio biljke savio - sa te će strane doći budući mladoženja. Isto tako, djevojke su u tepsijama i drugim posudama palile barut, pa bi po kretanju dima gatale s koje će strane doći njihov budući muž. Također, slično se či-nilo i sa bacanjem stare izgažene cipele ili opanka preko kućnog krova - ujutro bi se gledalo na koju stranu je okrenut vrh cipele i s te bi strane, kao, trebao doći budući đuvegija. Osim pravca iz kojeg će njihov budući muž doći, djevojke su gatale i njihova imena. Uvečer, uoči Jurjeva, razapele bi tamni konac preko ulice ili sokaka, pa ako prva osoba koja naiđe bude, recimo, Huso... - onda se gatalo da će i djevojčin budući mladoženja biti neki Huso, itd.
     Na sam dan Jurjeva išlo se, većinom porodično, na izlete uglavnom pored izvora ili rijeka, na kojima se posebno zabavljala omladina na jurjevskim ljuljaškama. Postojao je i običaj, naročito u našim selima, da se rano ujutro, prije nego će se krenuti na izlet djeca ‘žare’ žarom po nogama, zapravo da se žarom istjeraju iz postelja.
     Uz jurjevske običaje spomenut ću i još jedan, koji i danas živi, a odnosi se na stavljanje tisovine stoci među rogove. Naime, drvo tisovina je među narodom počašćeno i nazivom ‘sretno drvo’ zbog vjerovanja da štiti od svakog zla i donosi sreću te se u današnje vrijeme može pronaći kod svakog drugog Bošnjaka ili Bošnjakinje. Adet je da se djeci, posebno onoj maloj, stavlja ispod jastuka da ih štite od urokljivih očiju dok je odrasli nose u novčaniku ili u vidu privjeska. Komadić tisovine se stavlja zajedno sa sedefom u hamajliju kako bi se njena moć udvostručila. Još je prije jednog vijeka dr. Sielski pisao: ‘U Bosni i Hercegovini su se kao hamajlije nosile mnoge druge stvari: platnene, mineralne, biljne i koštane. Tako se, na primjer, u crveno platno ušije komad tisovine, objesi na crvenu uzicu pa njome opaše plačljivo dijete’. Može se splesti i uzica u četiri boje (crna, žuta, narančasta i crvena), a onda se njome opasati urečeno dijete. Nadalje, kombinacija tisovine i dvije košpice od hurme sašiveno u komad crvene tkanine, predstavljalo je moćno sredstvo protiv uroka.
     Iako je danas vrlo malo tisovog drveća može se konstatovati da je kult ovog drveta nekada bio vrlo raširen po cijeloj BiH, ako ne i najvažniji, o čemu svjedoči preko stotinu topografskih naziva na geografskim kartama.
     U narodu je ostalo sačuvano dosta vjerovanja o zaštitnoj, hamajlijskoj moći tisovine te moći tise da odbrani neki kraj od nevremena i leda. Upravo zato, smatra se velikim grijehom posjeći njeno stablo. Uvijek se gledalo da nešto od oraćeg pribora bude od tisovine te da se stoci, posebno volovima, utisne za rog mali komadić drveta kao utuk svakom zlu. U istu svrhu, na cijeni je posebno bio stap napravljen od tisova drveta zbog vjerovanja kako ni jedna vračara neće moći oduzeti mlijeko kravi niti je ko ureći.
     Zlobnici će reći to su paganski običaji. Pa šta ako su? Jaki tradicijski običaji i sujevjerja veoma su žilavi kada se uzme u obzir da su opstali do današnjih dana. Dokle će se oni održati zavisi od vremena i standarda života. Nisu se održale ni svadbe sa fijakerima i kićenim konjima, obilježavanje Prvog maja... Starijim generacijma su to bile tradicije kao i Jurjev.... Nema ih više, a promjena je bezbroj. Novim generacijama će biti tradicija vatromet za novu godinu i ko zna šta još?” (Tešanj, 24. april 2011. godine, Subašić S. Hasan, bloger:

GEOMETRIJA ŠESTARA I UGAONIKA

                      

Srpski patrijarh Porfirije sa svojim romboidnim bedrenikom u kojem je kvadrat.

Zastava Napoleonove Republike Italije.

Od šestara i ugaonika ka rombu i kvadratu bedrenika.

β = 63,43494884°

• tan β = 2

• sin β = 0,894427191

AB = BC = √5 = 2,236067977

BE = 2

AE = 1

DE = EF = FB = BD = 1,414213562 = √2

AC² + AB² = 9

√9 = 3

½√5 = 1,118033989

dužina Kraljeve odaje u Velikoj  piramidi = 412,1316378 inči, a širina 206,0658189 inči:         

a) 412,1316378 x 1,118033989 = 460,7771788 inči = podna dijagonala Kraljeve odaje;

b) 206,0658189 x 1,118033989 = 230,3885894 inči = visina Kraljeve odaje.

    • Obim kruga u crvenom kvadratu = 3,14159…

    • površina kruga = 0,7853975 kvadratih jedinica = površina kvadrata unutar crvenog kvadrata;

    • dužina strana kvadrata unutar crvenog kvadrata = 0,886226551

     • 1 godina = 365,242 dana:

     365,242 : 0,886226551 = 412,1316378 = u inčima dužina Kraljeve odaje;

     • zbir dužina krakova krsta unutar kvadrata u crvenom kvadratu = 2 x 0,886226551 = 1,772453102

      a) 1,772453102² = 3,14159 = obim kruga;

      b) 1,772453102 x 2 = 3,544906205 = obim crvenog kvadrata;

     • zbir dužina krakova krsta unutar kruga = 2

         = 4 = 4 kvadratića unutar crvenog kvadrata = simbol zvani “kuća Sunca” = 1 godina sa četiri godišnja doba.

      Crkvu su osnovali judejski masoni, crkvu su dogmatski uobličili grčko-rimski masoni, crkvu vode masoni, masoni rukovode crkvom i štite crkvu.

Sunday, May 2, 2021

SUNCE KUN, KUNIĆ, MASONSKI ZEC PETAR I VASKRS

     Bretonsko CUNRUNT je VRH, VIS (1), bretonsko CUNNARET znači ŽESTINA, BIJES (2). Korniško CUNDA je PRIRODA, VRSTA (3), CUNTELLET je ZAJEDNICA VJERNIKA (4), a korniško CUNYS ili KUNYS je GORIVO, DRVO ZA VATRU (5). Svuda vidimo da se CUN ili KUN smislom odnosi na VISINU (nebo), ŽESTINU (vatru), SKUP VJERNIKA (obožavanje), VRSTE U PRIRODI (život i rađanje) i na IZVOR GRIJANJA. Sve nabrojano ima veze sa SUNCEM i sve zavisi od SUNCA.

     Velško CUN je je PRIVLAČNI, VOLJENI, LJUBAZNI, VOĐA, STARJEŠINA, GOSPODAR (6). Velško CUNACH znači ČASNOG, SLAVNOG PORIJEKLA (7). Dakle je CUN isto što i KUN, a KUN je SUNCE.
     Počev od Gornjeg Tibeta pa sjeverno prema Sibiru i Rusiji evo imena Sunca kod nekih tamnošnjih naroda:
- Ujgur: KUN (8)
- Kirgiz: KÜN (9)
- Tobolsk: KUN (10)
- Tshulim: KUN (11)
- Kuznetsk: KUN (12)
- Yakut: KUN (13)
 Yeniscian: KUN (14)
      U keltskom gaeliku CUN znači VRIJEME, ČAS (15). Čak je bio i keltski bog sunca CUNO ili CUNOBELIS, ali i to sakrivaju pa natpis CUNO BELI prooglasiše samo imenom jednog keltskog kralja CUNOBELISA s kraja stare ili početka nove ere.
     Kelti su nosili Cunobelinov talisman u čiju snagu su vjerovali da štiti od stradanja u ratu, dakle se izvorno ne radi o nekom kralju, nego o bogu (16): CUNVELIN je sa sunčanim zrakama (17):
     “Iz ovih iskaza jasno je da se pod Cunovelin podrazumijeva bog Sunca Britona - Cyn ili Cun, gospoda; i Belin, Sunce, što znači Gospod Belin. Kralj Cunobelin ne može ovdje biti označen jer je živio u prvom vijeku, a bard govori o svom Cunobelinu koji je bio u njegovo vlastito vrijeme – šesti vijek, i sa ovim talismanom isli su Britoni u rat protiv Saksona i Angla.” (18)
     Korniško CYNIN ili KYNIN je KUNIĆ (19) koji na Zapadu ima simboličnu ulogu proljetnog vaskrsenja prirode, moderni Easter Banny. On se od srpskih masona podmeće za Vaskrs Srbima pod imenom Zec Petar kao zamjena za Isusa koji je crkvenim masonima takođe Sunce, tj. KUN. Inače je Petar Zec postao kao Peter Rabbit u knjizi "Priča o Petru Zecu" ili "The Tale of Peter Rabbit" od engleskog pisca Helen Beatrix Potter (1886-1943). Poznato je da je njen muž Williams Heelis bio frimason iz društva tada najuticajnijih masona regije grada Kendal u Kumbriji.
..............................
(1) Joseph Loth, Chrestomathie Bretonne (Armoricain, Gallois, Cornique), Paris, Emile Bouillon Libraire-Editeur, 1890, pg. 469.
(2) Ibid.
(3) Robert Williams, Ib., pg. 77.
(4) Ibid. pg. 78.
(5) Ibid.
(6) William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. I, Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, pg. 255.
(7) Ibid.
( 8 ) Robert Gordon Latham, Elements of Comparative Philology, London: Walton and Maberly, 1862, pg. 17.
(9) Ibid. pg. 104.
(10) Ibid. pg. 107.
(11) Ibid.
(12) Ibid. pg. 108.
(13) Ibid. pg. 111.
(14) Ibid.
(15) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 300.
(16) Red Dragon, The National Magazine of Wales, Edited by James Harris, Volume 10, July to December,1886, Cardiff, Daniel Owen and Company, Limited, , 1886, pg. 244.
(17) Ibid.
(18) Ibid.
(19) Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dictionary, London: Simpkin, Marshall & Co., Stationers’ Hall Court; Plymouth: W. H. Luke, Printer and Publisher, 1887, pg. 127.

Friday, April 30, 2021

KRES U "VASKRESE" I "VOSKRESE"

 - KRES = OGANJ = PLAMEN = SJAJ = SVJETLOST;

- KRES > KRESTA =

- JAN (sanskrit) = ZAČET, ROĐEN

- KREST JAN > KRESTJAN = VATROM ZAČET = VATROM ROĐEN = SVJETLOŠĆU ROĐEN = SUNCEM RODJEN = BOGOM ROĐEN;

- KRESTJANIN = OGNJEV = SUNČEV = BOŽIJI.

Plamena kresta oko glave kresnika.

Kresnik sa plamenom krestom na glavi.

Kresta na glavi (h)oroza koji stoji na kapiji Sunca.
Kresnikovo žezlo.

 Velšani su kao i Srbi direktni potomci tračanskih Briga:

- CRES (čita se KRES) = GRIJANJE, ZAPALJENJE, SPEČEN (1)

- CRESIAD = ZAPALJENJE (2)

- CRESIG = GRIJANJE, UPALA (3)

- CRESOL = ZAPALJIVO (4)

- CREST = SPEČEN (5)

- CRESU = SUŠITI, PRŽITI, OPEĆI, OPALITI (6)

- CRESUR = UPALJENO (7)

U svim navedenim velškim riječima C se čita kao K, dakle je velško CRES = KRES, itd. To znači da je KRES iz jezika Tračana ostalo u jezicima njihovih potomaka.

Hristovo vaskrsenje u kresu (slavi).

     Sta znači srbski i ruski vaskršnji pozdrav HRISTOS VASKRESE? Tu imamo dvije riječi: VAS KRESE. Već smo govorili da saskritsko i srbsko VAS znači OBUČEN U NEŠTO, STANIŠTE, MJESTO BITISANJA. KRES je OGANJ, te riječ VASKRESE znači OBUCEN U OGANJ, OBUČEN U VATRU.

     HRISTOS VASKRESE znači HRISTOS U OGNJU, HRISTOS U VATRI, HRISROS U SLAVI, jer SVJETLOST znači SLAVA.

     VATRA je SVJETLOST, a SVJETLOST je SLAVA. Dakle izraz HRISTOS VASKRESE znači da je HRIST ustao U SLAVI.

      HRISTOS JE BOG OGNJA, BOG SUNCA, BOG SVJETLOSTI, BOG SLAVE kao što su to u našoj predhrišćanskoj vjeri bili SVAROŽIĆ, JARILO (JURAJ), SVETOVID I PERUN. E, taj KRES u VASKRES, VOSKRES upravo i jeste razlog da u crkvenoj ikonografiji kroz sav srednji vijek ne postoji ni jedna freska ni ikona sa prikazom Hristovog VASKRESENJA, jer bi lik Isusa morali prikazatu u KRESU, kao na priloženoj umjetničkoj slici, a slovenski BOG VATRE zvao se KRES i to je samo drugo ime SVETOG VIDA.


..............................
(1) Daniel Silvan Evans, A dictionary of the Welsh language, Part 3, Carmarthen, W. Spurel & Son. London: Simpkin, Marshall & Co.; Bernard Quaritch. 1893, p. 908.
     (2) Ib.
     (3) Ib.
     (4) Ib.
     (5) Ib.
     (6) Ib.
     (7) 
Ib.


Thursday, April 29, 2021

VANZEMALJCI SU REDIZAJNIRALI ADAMA

Velika piramida pokazuje da su Vanzemaljci redizajnirali originalnog čovjeka i stvorili Adama i od njega napravili Evu 5718 g. od početka stvaranja svijeta kad je Bog stvorio originalni ljude, ili 4282 g. st. ere (link ka knjizi: https://archive.org/details/velika-piramida-i-biblija-2070 ) Genetika je potvrdla modifikaciju ljudskog gena u prepotopsko vrijeme:
“Kada je pročitana ljudska DNK, kompletna, dakle svih 3 milijarde šest sotina milijuna slova, kada su pročitani, sa zaprepašćenjem su znanstvenici otkrili da osam postotaka naše DNK je zapravo retroviralna DNK, virusna DNK (virus SIDE je takodje retrovirus), a retrovirusi su jedni od virusa, osim onih adenvirusa koje sam pokazao u genskoj terapiji, retrovirusi su također virusi koji se koriste za prebacivanje gena iz jednog organizma u drugi organizam, i to se radi rutinski već dvadeset godina. Dakle, kada je pročitana DNK cijelog čovječanstva, otkriveno je da svi mi, sve grupacije, sve nacije svijeta, imamo genetičko opterećenje u našim stanicama, u našoj DNK, osam postotaka naše DNK nije naša DNK, nego su ostaci genetičke modifikacije, da li prirodne, da li vještačke, teško je reći, koja se dogodila u prethodnim stoljećima, i u pretpovijesno vrijeme.” (Prof. Dr. Tomislav Terzin, Genetički izmijenjene ljudske bebe; May 29, 2019, YouTube video: 1:09:43-1:11:03)
“Biblija tvrdi da nema ničeg novog pod Suncem i mi ne možemo da testiramo, nemamo materijalne ostatke prepotopnog svijeta, ali možemo da testiramo naše gene, i u našim genima možemo da pronađemo tragove biotehnologije prijepotopnog čovjeka.” (Prof. Dr. Tomislav Terzin, Genetički izmijenjene ljudske bebe; May 29, 2019, YouTube video: 1:13:34-1:13:52)
“Nisam tada znao, to je bilo prije nego što je senkvenciran ljudski genom, da je, zapravo, čak i taj Noje i njegova obitelj koji su izabrani da prežive potop, i oni su praroditelji svih nas, cijelog čovječanstva koje živi danas na Zemlji, čak su i oni prenijeli nama tih osam postotaka DNK koja je kompromitovana, koja nije ljudska, koja nije izašla iz ruke Tvorca. (Prof. Dr. Tomislav Terzin, Genetički izmijenjene ljudske bebe; May 29, 2019, YouTube video: 1:11:50-1:12:20)

Video:

Wednesday, April 28, 2021

MOSES I ISUS: KO SU I ŠTA ZNAČE

 

     Po Josifu Flaviju ime MOSES znači “spasen iz vode” (1), gdje MO Egipćanima znači VODA (2), a ostatak riječi SES, ili USES znači SPASEN (3):

     “Svi lingvisti koji su istraživali koptski ili drevni egipatski jezik, kažu nam da Mo znači voda, i uše znači spasen, što odgovara Josifovom (Star., Knj. II, c. 9, § 5) gdje čitamo: ‘Egipćani vodu nazivaju Mo, a onaj koji je spasen iz nje uses, tako kad sastavimo ove dvije riječi zajedno, one upućuju ime (Moses) na njega.” (4)

     Voda je MO, korijenska osnova u srpskom MOKAR. U srpskom SAS je dalo ŠAŠ (šaša) što izrasta iz vode:

     MO SAS > MOSAS, MO ŠAŠ < MOŠAŠ, skraćeno MOŠA.

I da se više ne pravimo šašavi, jer je jasno da MOSES znači SPASEN IZ VODE, nego o kakvoj se vodi radi?

     VODA je ovaj svijet, vasiona, univerzum, kosmos, svijet ljudske jave, Jav; svijet nastao iz vode i kroz vodu od koje je i naše tijelo preko zemaljskih elemenata sazdano i pri tome je 70% čista voda.

     Šta radi MOSES u biblijskoj priči? On izvodi, spasava narod iz egipatskog ropstva, a Egipat je MIZRAIM, tj. MIZERIJA, mizerno stanje ljudsko:

     “Uobičajeno biblijsko ime Egipta je ‘Mizraim’, ili potpunije ‘zemlja Mizraima’.” (5)

Da, ovaj svijet čovjeku je teška ropska služba, život čovjekov na Zemlji je život u zemlji Mizraim, tj. život u mizeriji. Crkveno MISA znači SLUŽENJE, SLUŽBA i od toga je ime Egipta MIZRAIM, mizerija života:

     “Nije li čovjek na vojsci na zemlji, a dani njegovi nisu li kao dani nadničarski?” (Jov,7,1)

Eto kazane čovjekove vojne i službe i njegovog mizernog nadničarskog života u zemlji Mizraimu, tj. Mizeriji.

     I kad je izveo narod iz Mizraima, Moses 40 godina vodi narod pustinjom prema od Boga Obećanoj zemlji blagostanja, lagodnog života i uživanja, a kad ga dovodi na samu granicu Obećane zemlje, Moses ne može ući u tu zemlju, nego umire na planini Nebu, ali mu se za grob ne zna.

     Kao i svi masoni drevnih religija, tako su i judejski sastavljači Biblije krili od naroda prava značenja svojih znanja, a narodu pripovijedali vješto osmišljene alegorijske priče. MOSES je čovjek “izvučen iz mizraimske vode”, tj. ovozemaljski čovjek nastao iz vode ovog svijeta. Četrdeset godina lutanja pustinjom na putu prema Obećanoj zemlji je 40 dana boravka usamljene duše na zemlji nakon smrti zemaljskog tijela. Obećana zemlja je Raj, a ovozemljaski čovjek Moses ne može u Raj, u Raj ne može zemaljsko od vode, već samo nebesko, duhovno tijelo, duša. Moses, tj. ljudsko vodeno tijelo, ostaje na planini Nebu, tj. u svijetu zemaljskog neba, podnebesja.

     A priča o ISUSU, sinu Božijem, rođenom od matere koju nije dotakao čovjek, na što se ta priča tačno odnosi?

     Voda je mater čovjekova, ime MARIA znači DUBINA MORA, a prvi čovjek nije nastao od čovjeka, nego od Boga i samim tim je Božiji sin, a preko njega svi potomci prvog čovjeka takođe su djeca Božija.

     Kao što je MOSES “izvučen iz vode”, tako je ISUS dobio ljudsko tijelo od MARIE, tj. od VODENE DUBI-NE. Dakle su MOSES i ISUS po zemaljskom postanju i rođenju skoro identični, jer oba su od vode, samo je razlika što MOSES bukvalno znači OD VODE i to je čovjekovo ZEMALJSKO TIJELO, dok ISUS, iako je  zemaljskim tijelom od VODE,  duhovnim tijelom potiče od BOGA OCA. MOSES je naše zemaljsko tijelo, ISUS je naše NEBESKO TIJELO, naša DUŠA.

     MOSES, tj. zemaljski tijelo, ne može da uđe u Obećanu zemlju, tj. u Raj, a šta se dešava sa ISUSOM, odnosno sa dušom? Isusovo zemaljsko tijelo umire mizernom smrću na krstu, jer je kod Hebreja smrt na krstu sramotna smrt. Smrt sama po sebi, i ne samo smrt, nego starost uopšte, je bolna tegobna i mizerno poniženje čovjeka. Zatim Isus, odnosno duša umrlog, provodi u grobu dva dana. Šta to znači? Znači da po smrti tijela duša uz mrtvo tijelo provede dva dana, čak silazi u grob (pakao) zajedno sa tijelom.

     U zemlji (paklu) vidi duše onih koji su svoje vaskrsenje upropastili zlim djelima svog bezbožnog života u ljudskom tijelu, i kao takvi izgubili su božanski sjaj svoje duše, izgubili su svoj kres, tu božansku vatru duše, a one bez sjaja božanske energije postale su crne i nejake da se uzdignu u više nebeske sfere, te ostaju da lutaju pod zemljom i samo noću smiju da izlaze na zemlju, jer ih dnevna svjetlost prži.

    Treći dan duša odlazi od mrtvog zemljanog tijela i izlazi iz groba na zemlju iz groba na zemlju sva u kresu, u sjaju, tj. vaskrsava. Tako sljedećih 37 dana posjećuje svoju bivšu zemaljsku kuću, porodicu, rodbinu i draga joj i zanimljiva mjesta na zemlji. Još nenavikloj na nezavisnost od zemaljskog tijela vaskrsloj duši se ponekad čini da je gladna i žedna, baš onako kako piše u Pismu da je vaskrsli Isus po svom vaskrsenju tražio nešto za jelo.

     I kad dođe četrdeseti dan, duša napušta ovaj zemaljski svijet i uzdiže se u nebo, u Sunce i kroz Sunce stiže u nebeski svijet Nava, u Raj.

     Nebo je božanska sloboda besmrtnih, te duše po želji mogu da posjećuju svoj zemaljski kraj, rodbinu i potomke i rodni zavičaj koji mnogi dugo ne zaboravljaju, jer i pored svih pretrpljenih zala u zemaljskom mizernom životu, duša pamti i drage uspomene sa ovoga svijeta.

     Pravi smisao priče o Isusu Hristu je da treba da shvatimo da je svako sebi svoj vlastiti Isus Hristos, i da svako treba dobrim djelima života da radi na jačanju svjetlosne snage svog nebeskog tijela zvanog duša, radi vjenčog zivota u blaženstvu nebeskog Raja, a ko zlim djelima radi na gašenju sjaja svoje duše, sam sebi presuđuje vječno potucanje hladnim i mračnim predjelima podnebesja.

..............................

     (1) George Rawlinson,  Moses: His Life and Times; London: James Nisbet and Co.,1887, pg. 21.

     (2) Ibid.

     (3) Ibid.

     (4) John Adam Weisse, The Obelisk and Freemasonry; New York: J. W. Bouton, 1880, pg. 75.

     (5) William Smith, A Dictionary of the Bible, Vol. I, Boston: Little, Brown, and Company, 1863, pg.495.


ZNAKOVI MASONSKE LOŽE

Krug iznad dva stupa = a) Sunce između istoka i zapada; b) Sunce dugodnevnice.
Krug iznad dva stupa = a) Sunce između istoka i zapada; b) Sunce dugodnevnice.
Krug iznad dva stupa = a) Sunce sa znakom G između istoka i zapada; b) Sunce dugodnevnice (ispod je egipatski bog Bes, vatra).

Piramida iznad ćirilićnog slova Γ (moderni spekulativni masoni koriste latinsko slovo G).
Sunce između dva stupa = loža = Svjetlost = Bog.

Srbima poznati znak sa grba: SVJETLOST.


     Crkvu su osnovali masoni, crkvu su dogmatski uobličili masoni i crkvu vode masoni. Sve novozavjetne priče o Isusu samo su za prosti narod alegorijska prerada Starog zavjeta, a ukrivena ezoterijska suština i Starog i Novog zavjeta je put duše nakon smrti zemaljskog tijela (o tome drugi put).
Čovječe, oči imaš, razum imaš, sve ti je pred očima, a do tebe je hoćeš li ili nećeš koristiti svoj razum, tj. hoćeš li da hodaš svijetom i životom kao bogoliko razumno stvorenje, ili zeliš da ostaneš njihova ovca bez razuma.

Tuesday, April 27, 2021

TESLIN TORANJ, MJERE I KODOVI PIRAMIDE

 

Mjere visine Teslinog tornja:
  • zvanična visina tornja: 187 stopa;
  • dužina piramidine baze: 231,92867 m = 2319,2867 dekametara;
  • Piramidin kod mjera vremena u mjere dužine i obratno: 1 dan = 2,4465809 cm:
2319,2867 dana = 5720,21285 cm = 2252,252474 inči = 187,6877062 stopa = visina Teslinog tornja.
Mjere sfere na tornju:
  • zvanična dužina prečnika: 68 stopa;
  • dužina piramidine baze: 231,92867 m:
2,3192867 godina = 847,1009129 dana = 2089,447683 cm = 822,6171982 inči = 68,55143318 stopa = prečnik sfere na Teslinom tornju.
Po Teslinoj zamisli i opisu toranj je projektovao i izgradio arhitekta Stanford White.