HERMES TRISMEGISTUS – UTROSTRUČENI (KUBNI) HERMES

 

Sunce i vrijeme rotacije njegovih zona.

     Hermes je grčki bog Sunca, zapravo sunca, tj. Sunčeve svjetlosti. Njegovo grčko ime je Ἑρμῆς. Grčko ἕρμα je DRŽAČ, POTPORANJ, PODUPIRAČ, FOSNA (1), a grčko ΦΟΣ (FOS) znači SVJETLOST.

     Za Hermesa Trismegustusa, što znači Hermes Trostruki, postoje razne priče, kao npr. da je on egipatski bog Toth, da je Adamov sin Set, po nekima Adamov unuk, po nekima  je projektant i graditelj Velike piramide i svašta još. Istina je da je pod njeghovim imenom ukriveno drevno filozofiranje, znan je astronomije, matematike, geometrije i raznih vještina, a on je SUNČEVA SVJETLOST, tračanski rečeno GERMA: GERMA > HERMA > HERMES.

Da vidimo po grčkim slovima koja je brojna vrijednosi imena Ἑρμῆς:

E      Ρ      M    Η     Σ

5 + 100 + 40 + 8 + 200 = 353

Hermes Trismegistus znači Hermes Trostruki i Hermes Utrostručeni, Hermes Trostruki ili matematički rečeno HERMES NA KUB. Njegovo ime je broj 353: 

353³ = 43.986.977 = 10 dužina Sunčevog ekvatora. 

Oko Sunčeve ose ekvatorski dio Sunca napravi puni krug za 25 dana, tkz. Sunčeva diferencijalna rotacija (2). Tako izlazi da je brzina rotacije Sunca po liniji njegovog ekvatora 2,03643412 km u sekundi ili 1,265384642 milja u sekundi.

Evo da dodamo i ovo sve kao "slučajnost": stoti dio dužine Kraljeve odaje u Piramidi je 4,121316378 (inči). Dužina može da se kodira u mjerama vremena i obratno: 1 dan = 2,446586509 cm:

4,121316378 dana = 10,16637619 cm = 4,002510311 inči

Brojevi Solomonovog hrama: 120 (visina portala), 60 (dužina hrama), 30 (visina hrama), 20 (širina):

10,16637619 x 120 x 60 x 30 x 20 = 43.918.745,15 cm

 ³√43.918.745,15 = 352,817383 ≈ 353

Skein je mjera za užad: 1 skein = 109,728 metara:

4,121316378 dana = 10,16637619 cm = 4,002510311 inči:

109,728 x 4,002510311 = 439,18745,14

..............................

(1) Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 580.

(2) Publication of the Astronomical Society of the Pacific;,  Vol. II, San Francisco,  Astronomical Society of the Pacific, 1890, pg. 78.

VAVILONSKA KULA

     Mitska Vavilonska kula u Haldeji bila je hram posvećen Belu  zvanom Bel, kasnije poznat kao Belus, Sunce. Tako tvrde teolozi i bibliolozi avramskih vjera, iako se ni po čemu ne može znati da li je i kojem bogu kula bila namijenjena (mnogo kasnije nejudejski bogovi Sunca bili su protivnici judejskog boga Jahvea). Građena oko 80-100 godina nakon potopa, dakle oko 2540-2525. g. st. ere.

     Hram je zidan kao kvadratna stepenasta piramida i od zemlje prema vrhu je osam nadzida, svaka visine oko 60 stopa ili 720 inči, tačnije 18,2628 metara, što je 182,628 dekametara: u simboličnom smislu broj dana jedne polovine godine.

     Bazna dužina bila je oko 200 jardi ili 7200 inči, tačnije 182,628 metara, a ukupna bazna dužina svih strana bila je 730,512 metara ili 2 x 356,256 metara, što je simbolika broja dana u dvije sideralne (julijanske) godine.

     Ukupna visina svih osam dijelova je oko 480 stopa ili 5760 inči, odnosno tacno146,1024 metra. To je 1,5481019 metara niže od visine Velike piramide, ali je ta razlika nadoknađena visinom oltara na vrhu. Oltar je bio natkriven i zaštićen od vremenskih nepogoda, tako da je ukupna visina hrama nadmašivala visinu Piramide.

     Po Piramidinim kodovima pretvaranja mjera dužine u mjere vremena, visina od 146,1024 metara je 230,0825195 svetih lakata. Pošto je u jednom svetom laktu (63,5 cm) kodirano 20,19176875 godina, ovih 230,0825195 lakata daju 4645,773031 godina od kraja biblijskog potopa 27. marta 2625. st. ere ili 2624,867. g. st. ere. Kad se 4645,773031 oduzme ovih 2624,867 godina, to pada na 27. novembar 2021. godine (10. decembar gregorijanskog kalendara).

     A sad malo mitologije o razlogu gradnje Vavilonske kule:

     "I kralj Nimrod vladao je sigurno, i sva je zemlja bila pod njegovom kontrolom, i sva je zemlja bila jednog jezika istih riječi.

     I svi knezovi Nimrodovi i njegovi velikaši zajedno su se savjetovali: Phut, Mitzraim, Kuš i Kanan sa svojim porodicama, i rekli su jedni drugima: Hajde da sagradimo sebi grad i u njemu čvrstu kulu čiji će vrh dosegnuti do neba, i proslavićemo se, pa ćemo moći vladati cijelim svijetom, kako bi zlo naših neprijatelja bilo prekinuto od nas i mi nad njima moćno zavladali i kako se ne bismo rasuli po zemlji zbog njihovih ratova.

    I svi pođoše pred kralja i rekoše kralju ove riječi, i kralj se složi s njima u ovoj stvari, i on učini to.

     I okupile su se sve porodice koje su se sastojale od oko šest stotina hiljada ljudi, i otišle su potražiti prostrano zemljište za gradnju grada i kule, i tražilu su po cijeloj zemlju i nisu našle nijednu poput jedne doline na istoku zemlje Sinare, oko dva dana hoda, i tamo otputovaše i nastaniše se.

     I počeli su praviti cigle i paliti vatru kako bi izgradili grad i kulu koju su zamišljali da je dovršavaju.

     A gradnja kule bila je njima prekrsaj i grijeh, pa su je počeli graditi i dok su gradili protiv Gospoda Boga nebeskog, zamišljali su u svom srcu rat protiv njega i uspon na nebo.

     I svi su se ti ljudi i sve porodice podijelili u tri grupe; prvi su rekli: Mi ćemo se popeti na nebo i boriti se protiv njega; drugi rekose: popećemo se na nebo i tamo smjestiti svoje vlastite bogove i služiti im; a treća grupa kaza: Popećemo se na nebo i udarićemo ih lukovima i kopljima; i Bog je znao sva njihova djela i sve njihove zle misli i vidio je grad i kulu koju su gradili.

     I kad su gradili, sagradili su sebi veliki grad i vrlo visoku i tvrdu kulu; a zbog njene visine malter i cigle nisu stizali do zidara u podizanju do njih, sve dok oni koji su išli gore nisu navršili punu godinu, a nakon toga su stizali do graditelja i davali im malter i cigle; tako se to radilo svakodnevno.

     I gle, ovi su se uspinjali, a drugi su se spuštali cijeli dan; i ako bi im cigla pala iz ruku i slomila se, svi bi plakali nad njom, a ako bi čovjek pao i umro, niko od njih ne bi ga ni pogledao.

     I Gospod je znao njihove misli i dogodilo se kad su gradili, bacali su strijele prema nebu, i sve su se strijele padale na njih pune krvi, a kad su ih vidjeli, rekli su jedni drugima: Sigurno smo pobili sve one koji su na nebu.

     I Gospod je znao njihove misli, i desavalo se kad su gradili, gađali su strijelama prema nebesima, i sve su se strijele vraćale i padale na njih natopljene krvlju, a kad bi ih ugledali, govorili su jedni drugima: Garant smo pobili sve one koji su na nebu." (Knjiga Jašerova,9,20-39)

     Kraj priče nam je poznat: "Gospod" je poremetio jezik graditeljima, srušio kulu i raselio narode širom zemlje. Zanimljiv je ovaj dio priče u kojem se kaže:

     "...a zbog njene visine malter i cigle nisu stizali do zidara u podizanju do njih, sve dok oni koji su išli gore nisu navršili punu godinu, a nakon toga su stizali do graditelja i davali im malter i cigle..."

Zaista je besmisleno tvrdititi da su se nosači cigle i maltera od tla do zidara u visini penjali punu godinu dana. O čemu se ovdje radi? Radi se o ukrivenom broju stepenika od tla do vrha kule.

     Gle: visina kule je 146,1024 metara, a godina ima 365 dana:

146,1024 : 365 = 0,400015332 m = 40,0015332 cm

     Proizilazi da je od tla do vrha kule bilo 365 stepenika po 40 cm visine, ali stepenik visine 40 cm je previsok za današnje ljude kojima je za normalan hod potreban stepenik maksimalne visine 20 cm, ali bi onda bilo 730 stepenika, dakle "dvije", a ne "jedna godina", tj. 365 stepenika. To bi značilo da su prvi prepotopski ljudi bili duplo viši od današnjih ljudi, divovi.

     Drugo zanimljivo kazivanje priče je da su od graditelja k nebu odapete strijele s neba padale krvave, dakle su pogađale neke "bogove" i "anđele" koji krvare kao i ljudi. Je li moguće da Bog ne zna da kula, ma koliko bila visoka, nikad ne može doprijeti do neba? Kakav je to Bog i o čemu se ovdje radi? Moguć je samo jedan odgovor: to nije bio Bog, nego neko ko glumi Boga, a na nekoj visini u vazduhu bio je ili kosmički brod ili neka platforma sa zvjezdanom kapijom odakle su “bogovi” silazili na Zemlju. Ima njih raznih vrsta, a vjerovatno ih ima i potpuno istih kao i ljudi, jer neke ljude Vanzemaljci preselili, neke kidnapovali i naselili u svoj svijet.

     Zanimljivo je i to da oblik Vavilonske kule daje stepenastu piramidu sa 36 kvadrata, a zbir svih brojeva od 1 do 36 daje 666, broj zvijeri iz Jovanovog otkrivenja. Ne zaboravimo i to da su judaizam osnovali vavilonski masoni kao povratnici iz Vavilona u Jerusalim (400 godina kasnije grupa njihovog društva među nejudejima osniva hrišćanstvo ).

..............................

Literatura:

J. G. R. Forlong, Rivers of Life, Vol II; London, 1883, pg. 71-72.

CRKVENI ISUS JE 666

     Biblija upućuje čitaoca na Veliku piramidu:

    “U to će vreme biti oltar Gospodnji usred zemlje misirske, i spomenik Gospodnji na međi njenoj; I biće znak i svedočanstvo Gospodu nad vojskama, u zemlji misirskoj”. (Isa.19,19)

    “A reče im Isus: Zar niste nikada čitali u Pismu: Kamen koji odbaciše zidari, on je postao glava od ugla; to bi od Gospoda i čudo je u vašim očima." (Matej,21, 42)

    "I vi kao živo kamenje zidajte se u kuću duhovnu i sveštenstvo sveto, da se prinose prinosi duhovni, koji su Bogu povoljni, kroz Isusa Hrista. Jer u pismu stoji napisano: Evo mećem u Sionu kamen krajeugalan izbrani, i skupoceni; i ko Njega veruje neće se postidjeti.” (1.Pet.2,4-6).

Apostol Pavle kaže hrišćanima da su oni “nazidani na temelju apostola i proroka, gde je kamen od ugla sam Isus Hristos, na kome sva građevina sastavljena raste za crkvu svetu u Gospodu.” (Ef.2,20-21). Dakle je Isus završni kamen na vrhu duhovne piramide, tj. crkve.

Velika stepenica i visina njenih markiranih tački iznad Piramidine baze:

• A = 1663,511858 inči

• X = 1686,384771 inči

• B = 1699,511858 inči

Po jednom od Piramidinih kodova za kodiranje vremena u mjerama dužine 1 sveti lakat (25 inči) = 20,19176875 godina:

1686,384771 x 3,14159 = 5297,929533 inči = 211,9171813 svetih lakata = 4278,982719 godina od stvaranja Adama do crkvenog datuma Isusovog rođenja 25. decembra 4. g. st. ere.

Tačka B = 1699,511858 inči iznad Piramidine baze: 1699,511858 x 3,14159 = 5339,169458 inči = 213,5667783 svetih lakata = 4312,291 godina od stvaranja Adama do Hristovog vaskrsenja 15. dana mjeseca nisana (8. aprila julijanskog) 31. godine.

Velika stepenica pripada Isusu: težak iskorak za čovjeka.

.

Zbir svih brojeva je 666.

Visina Velike stepenice (A-B) = 36 inči.

Zbir svih brojeva u stepenastoj piramidi je 666 = broj zvijeri iz Jovanovog otkrivenja.

CRKVENI ISUS JE BROJ 666

      Zvijer iz Jovanovog otkrivenja nosi broj 666:

     “Ovdje je mudrost. Ko ima um neka izračuna broj zvijeri: jer je broj čovjekov i broj njezin šest stotina i šezdeset i šest.” (Otkrivenje,13,18)

     “Zato će vam sam Gospod dati znak; eto djevojka će zatrudnjeti i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo.” (Isaija,7,14)

Ko je Emanuilo:

     “Neka likuje prorok Isaija jer se njegovo proročanstvo obistinilo. Proročanska reč, koju izreče Isaija pred carem Ahazom i narodom glasi: eto, djevojka će zatrudnjeti i rodiće sina, i nadjenuće mu ime Emanuilo (Is. 7,14). Emanuilo znači: s nama Bog. Emanuilo – izgovaraju Srbi skraćeno: Manojlo. Rođenje Hrista od Devojke i Duha najsvetije je rođenje, od kada se za rođenje zna u svetu.” (Nikolaj Velimirović, Misionarska pisma, 191. Pismo)

Dakle: Emanuilo je Isus! Navešćemo jedan citat iz Testamena Solomonovog, jedne na grčkom ispisane apokrifne knjige s kraja prvog milenijuma nove ere. Jedan od Solomona zarobljenih đavola prorokuje Solomonu ovako:    

     “I mi ćemo dugo vremena zavoditi stanovnike svijeta, sve dok Sin Božiji ne bude raspet na krstu. Nikada prije nije se podigao kralj poput njega, jedan koji je razočarao sve nas, čija mater neće imati kontakt s čovjekom. Ko još može dobiti takvu vlast nad duhovima, osim njega, kojeg će vođa đavola pokušati iskušati, ali ga neće nadvladati? Broj njegovog imena je 644, što je Emanuilo. Stoga, o kralju Salomone, tvoje vrijeme je zlo i tvoje godine su kratke i zle, a sluzi tvome daće se kraljevstvo tvoje.” (1)

Po brojnoj vrijednosti grčkih slova i imenu EMANUIL (grčki: Έμμανουήλ), Emanuilov broj je 644:

E      Μ      Μ    Α    Ν      Ο      Y       Η    Λ

5  + 40  + 40 + 1 + 50 + 70 + 400  + 8 + 30 = 644

Broj zvijeri iz Otkrivenja je 666:

   666 – 644 = 22

I pazimo:

     “Jedanaest je broj vjernih Isusovih učenika (dvanaest manje Juda) i ovi, čiji broj je 11, kao apostoli imaju specijalnu poruku svijetu donoseći poruku hrišćanstva. Ovo je potkrijepljeno činjenicom da je 11 sljedeći broj iza 10. Brojevi od 1 do 10 su suštinski brojevi Pitagorine teoreme i važe za ‘sve postojeće’, za sav stvoreni svijet. 11 je počeak višeg niza brojeva i predstavlja viši, natprirodni nivo znanja i dostignuća, 11 je protumačeno kao Bog (1) dodan svijetu (10) i to je broj otkrivenja, početk znanja o Bogu.” (2)

 Dva puta po 11 je 22:

     “Bog je koristio dvadeset dva hebrejska slova da stvori dvadeset dva nešta koji važe ‘za sve što postoji’, jer je Bog stvorio sve. Tako da dvadeset i dva slova sadrže tajnu Božijeg stvaranja univerzuma. Svako ko u potpunosti razumije ova slova, razumije cjelokupnu gradnju i mehanizam univerzuma. 22 je broj majstora, zemaljska slika Majstora na visini koji je stvorio sve pomoću 22.” (3)

Bog Stvoritelj stvorio je sve pomoću 22 i postaje jasno ono što jevanđelista Jovan tvrdi za Isusa kao Logosa:

      “Sve je kroz njega postalo, i bez njega ništa nije po-stalo što je postalo.” (Jovan,1,3)

     Šta je još broj 22? To je zadnje 22. staro hebrejsko slovo + (tau):

     “Tāu’ je žig ili pečat vlasništva.” (4) 

Kabalističko drvo života sa 10 sefirota ili sefira, tj. 10 suština jednog izvora, i 22 puta.

     Isus je rekao: “Ja sam put i istina i život.” (Jovan,14,6) 

Isus je Emanuilo, tj. 644, i put drveta života, tj. broj 22:

644 + 22 = 666

..............................

     (1) The Jewish Quarterly Review, Vol. XI, Edited by Abrahams and C. G. Montefiore, The Testament of Solomon; London: Macmillan, and Co., Limited; New    York: The Macmillan Company,  

    (2) Richard Cavendish, The Magical Art; Arkana, London, Melbourne, and Henley, 1899, pg. 32.1984, pg. 79.

    (3) Ibid. pg. 80.

    (4) Merrlil C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary; Regensy Reference Library, Grand Rapids, Michigan, 1967, p. 726.

PRVI MAJ JE SRPSKI PRAZNIK

“PRVI DAN MJESECA MAIA

U Dubrovniku za vremena republike izlazio je BEMBELJ prvoga Maija kao čoroje, vila i turica, na sretenije. On je imao haljinu svu iskićenu zelenim lišćem i svakojakim cvijećem; oko njega su se vili blavori i jednoga je u ruci nosio i s njima se igrao. Išao je u onaj dan i k manastiru sv. Jakova (oko po sahata od grada).” (Vuk Stef. Karadžić, Život i običaji naroda srpskoga, Beč, 1867, str. 30)

Bembelj je ilirski Silanus, Sileno, Veles, kasniji Vlaho, bog proljeća. Dubrovčani su se izjašnjavali kao Srbi sve do početka Prvog svj. rata., a Dubrovačka Republika je ukinuta tek 1808. godine. I neka crkvena propaganda protiv 1. maja prestane, jer je samo još jedna od mnoštva crkvenih laži.  Iluminati? Pa šta, i Rimljani i svi nehrišćani slavili su Saturnalije (srpski prehrišćanski Božić) pa nije crkvi smetalo da 25. decembar ozvaniči i slavi kao Isusovo rođenje!

HEBREJSKA PASHA I PROLJETNI EKVINOCIJ

     Po biblijskoj mitologiji Jahve je naredio Mojsiju da 14. dan prvoga mjeseca Nisana (vrijeme mart-april) uoči dana izlaska iz Egipta svi Hebreji domaćini zakolju janje ili jare i da krvlju zaklanog obilježe kućna vrata na štokovima i na nadvratku:

     “I neka uzmu krvi od njega i pokrope oba dovratka i gornji prag na kućama u kojima će ga jesti.” (Izlazak,12,7)

     Kao razlog tome je navodni Jahveov noćni prolazak kroz Egipat, prolazak u kojem će pobiti sve prvorođene sinove u svim kućama na kojima vrata ne budu onako obilježena krvlju. Međutim, to je samo alegorijski priča kojom su u novoosnivani judaizam Ezrini masoni iz Vavilona uklopili već postojeći narodni običaj proslave nastupanja proljeća, samo su dan proslave pomjerili na 14. dan Nisana kao ondašnjeg prvog mjeseca nove kalendarske godine. Vrata su simbl i istočne kapije Sunca i Sunčev prelazak iz zimskog južnog dijela na sjeverni dio proljetnog neba.

     Pošto Srbima istoriju pišu judeo-hrišćani, u desrbizaciji i judeizaciji Srba kroz crkvu sve više se nameće Srbima lažna tvrdnja da je srpska nova godina počinjala u proljeće, iako je još živo narodno predanje, iako je evidentirano u etnografskim izvorima i zapisano u zbirkama narodne književnosti da je umiranjem Starog Koleda krajem jeseni i rođenjem Mladog Koleda Božića Svarožića na prvi dan zime počinjala srpska nova kalendarska godina.

ЈА САМ СУНЦА РАСЕ СРБ

Ја сам Сунца расе Срб

И коријена свјестан свог,

Сунце ми је штит и грб,

Из Сунцa ме чува Бог!

Petroglyph shields incised on Alcatraz Rock in southeastern Montana.

БЕЛИ ВИДЕ, БОЖЕ СРПСКОГ РОДА

    

LAŽI O LAZARU

ΛΑΣ = LAS (keltski) = SVJETLOST.

        "Lazi, lazi, Lazare!
         Te dolazi do mene,
         Privataj se za mene:
         Za svilene rukave,
         Za svilene marame,
        Za klečane kecelje." (Vuk S. Karadžić, Život i običaji naroda srpskoga, Beč, 1867, str. 25)

        O porijeklu i značenju srpskog imena LAZAR u svim rječnicima srpskog jezika piše ovakav smisao:

        "Lazar ili Lazarus je muško ime hebrejskog porekla, mada može biti i prezime. Potiče od heb. אלעזר (Elʿāzār, Елеазар), što znači 'Bog je pomoć' ili 'Bog je pomogao', što dalje vuče korene od aram. עֲזַרְיָה (Azarya, Azarija) s istim značenjem." (Vikipedija, Slobodna enciklopedija, Lazar ime)

I ovako se Srbima laže preko hiljadu godina. Prvo laže crkva, a onda lažu lingvisti, lažu novinari, lažu učitelji i na kraju laže narod sam sebi. Ima preko šest godina da sam jasno objasnio odakle potiče i sta znači srpsko ime Lazar (a ne hebrejsko Eleazar), ali većina današnjih Srba vole laži, za lažima idu, lažima se mole i klanjaju i u laži žive. Tako je moj glas i o istini imena Lazar ostao prećutani glas istine u ušima srpske laži! Zaista, Srbi, šta je s vama?

        Zašto se laže narodu? Zašto laže crkva, zašto lažu lingvisti i novinari? Lažu da bi prikrili porijeklo Srba, jer većina današnjih Srba nisu porijeklom ono što oni govore da Srbi jesu i sve stare izvorne srpske riječi progalasiše grčkim, latinskim, hebrejskim, turskim, njemačkim...

        U srpskom jeziku je istina srpskog genealoškog identiteta, istina srpskih istorijskih korijena i to lažovi kriju i lažima drže Srbe u neznanju ko su i šta su i gdje su bili u drevnim preistorijskim i istorijskim remenima. Od Srba se krije da su porijeklom od Cimerijana koji su kasnije zvani različitim imenima od kojih su najpoznatija imena Tračani, Kelti i Iliri. To su tri istorijska imena jednog naroda sa mnoštvom narodnih plemena rasutih širom Evrope, Male Azije i Bliskog istoka. Da, to su najstariji genealoški i istorijski korijeni većine današnjih Srba, Srba starosjedilaca Balkana i to se krije i radi tog sakrivanja laže crkva, lažu lingvisti, lažu istoričari, lažu novinari...i lažu mnogi Srbi u narodu! No, vratimo se imenu LAZAR, porijeklu imena i njegovom značenju.

        Prvo pogledajmo srpski glagol LASKAT:

        "laskat, pridjev na -at (17. v., jedna potvrda) 'svijetao', proširena na -ьп laskatan 'isto', poimeničen u maskulinumu laskat (17. v.) 'sijevanje, munja', denominal na -ati laskàtati, -ãm pored -ćem (17. v., također slov.)." (1)

Gdje je etimološko ishodište riječi LASKAT? Hajdemo u sanskrit! Sanskritsko LAS, LASA ( लस् ) znači SJAJAN, BLJEŠTAV.

Vidimo da sanskritski oblici LAS i LASA svojim značenjem odgovaraju srpskom LASKAT: SJAJ, SVJETLINA, SIJEVANJE, BLJEŠTAVOST.

LAS-ER = LASER = "akrinom za 'Light Amplificationby Stimulated by Emission of Radiation'."

 Irsko muško ime LASAIR je od LASAIR i znači PLAMEN, VATRA. Čudi me da i riječi LASTA (ptica) i LASNO (lako) sa osnovom LAS kao u LASAR (Lazar) nisu proglasili hebrejskim riječima?

        Ime LAZAR nastalo je oosnove LAS u riječi LASAR. Jedina promjena je radi olakšanja izgovora te je glas S prešao u Z: LASAR > LAZAR!

Pošto je većina Srba porijeklom od Tračana, Iliria ili Kelta, normalno je prvo u njihovom jeziku tražiti smisao riječi srpskog jezika. Tako imenu LAZAR korijen nalazimo u keltskoj riječi LAS (2):

- gaelik LAS = SVJETLOST, SJAJ, ISKRIČAVOST, PLAMEN, BLJESAK,

- gaelik LASACH = PLAMENI, GOREĆI

        Lasi, lasi, Lasare > Lazi, lazi, Lazare

Starokeltsko LASI, LASI, LASARE dalo je srpsko LAZI, LAZI, LAZARE. U bukvalnom smislu stih LASI, LASI, LASARE znači SVIJETLI, SVIJETLI, SVIJETLI i pjesma je posvećena SUNCU PROLJEĆA, to je HIMNA SUNCU PROLJEĆA, a crkva je tu samo podmetnula svoje judeo-sektaško kukavčije jaje pod vidom hrišćanskog Jevreja Lazara. I gle: biblijski Eleazar tri dana u grobu, a četvrti dan Isus ga vaskrsava. Šta je to? Tri dana u grobu su tri mjeseca trajanja zime, a četvrti dan je četvrti mjesec i počeak proljeća uz vaskrsenje prirode. Tu i osnovnoškolci shvataju simboliku!

       Srpske obredne narodne pjesme svojom vjerskom ritualno-duhovnom sadržinom premošćuju vijekove i milenijume povezujući duh drevnih srpskih predaka sa duhom današnjih Srba. Tako se održava kontinuitet srpskog duha i sve dok narod gaji i čuva svoj tradicionalni duh, on će postojati bez obzira kakve istorijsko-političke (ne)prilike da ga zadese.

        Ako crkva, lingvisti, istoričari, novinari i internetski botovi srpskih dušmana uspiju potpuno da prekinu duhovnu vezu Srba prošlosti i Srba sadašnjosti, nestaće Srba! Nažalost, iz mnogih životnih primjera dosadašnjeg ponašanja današnjih Srba (kao na primjeru ćutanja o srpskom imenu Lazar), vrijeme nestanka Srba privodi se kraju.

………………………

………………………
         (1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 272.
         (2) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Specially Designed for Beginners and for Use in Schools, Vol. II, Published by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 570.

CRKVENA MASONERIJA I SOLARNI SIMBOLI

KRALJEVSKI LUK NA SOLOMONOVIM STUPOVIMA BOAZU I JAHINU. OD SREDNJEG KAMENA, KAO SIMBOLA DUGODNEVNICE, TRI SU KAMENA SA JEDNE, A TRI SA DRUGE STRANE. TO SU MJESECI PROLJEĆA I LJETA U ZNAKU ZODIJAKA.

OVO JE SKORO SVE ISTO KAO NA PRETHODNE DVIJE SLIKE.

Jedan kolovrat (svastika) okreće u jednom, drugi u drugom smijeru? To su vrijeme proljeća (podizanje sunca) i vrijeme ljeta (padanje sunca). U sredini je postavljen vijenac kao Sunce prvog dana ljeta (oni bijeli simboli su zaklonjeni vijencem).