Sunday, July 19, 2015

RTANJ

Rtanj

         Evo nađoh jedno “naučno objašnjenje” o imenu planine Rtanj:
        “Sadašnji naziv planine i istoimenog naselja, se susreće sa latinskom riječi Artan (preuzete od još starije civilizacije, veruje se Artanije) koja vuče korenicu od Art i Artificius. Art predstavlja nešto što je oblikovano i dorađivano rukom dok Artificius označava pojam za veštačko ili neprirodno. Iz ovih podataka se tumači da je Rtanj “veštačka ili neprirodna planina.”
        Neki ime Rtnja povezuju sa starom zemljom Artanijom. “Artanija” na sanskritu znači “neobrađena, divlja zemlja” što je Artanija i bila negdje ne dalekom ruskom sjeveru. I u čemi je tu sličnost sa imenom Rtnja? Nikakva!
         Korijen riječi “Artan” i korijen latinskih riječi “art” i “artifikus” je isti korijen kao i korijen u engleskoj riječi “arm” (ruka), gdje je korijen “ar-“ (od grčkog "arthron" što znači "spoj" i latinskog "armus" što znači "rame").
         Tvrde da je “ar-“ pra-indo-evropsko i znači “mjesto spajanja”. Mjesto gdje je ruka spojena sa tijelom je “rame”. Sanskritsko “arpayati (ar)” je "mjesto odvajanja" i glasovnom metatezom suprotno je obliku srbskog korijena “ra-“ u riječi “rame”. Mjesto spajanja ujedno je i mjesto odvajanja, dakle srbsko "ra-" u riječi "rame" i englesko "ar-" u riječi "arm" pokazuju isto mjesto, s tim da srbsko "ra-" označava tačku mirovanju u mjestu spajanja, dok englesko "ar-" označava odvajanje od tačke spajanja. Po tome zaključujemo da latinsko ime "Artan" nije nastalo od latinskog korijena "ar-" koji znači "spoj" i "odvajanje", jer Rtanj nema nikakvog značenja u smislu nekog spajanja ili odvajanja, nego je latinska riječ "Artan" nastala od nečeg drugog i nekim drugim načinom. Pokazaćemo koji je to način, odnosno pokazaćemo kako je nastalo latinsko ime Rtnja "Artan".
         Znamo da je “rt” oštri, šiljati dio kopna koji zadire u more. Rtanj je oštri planinski šiljak koji zadire u nebo. Rt je dakle oštri izduženi šiljak.
         U ratu se koriste oštri izduženi mačevi, oštri izduženi noževi, oštra izdužena koplja, oštre izdužene strijele. Ima li riječ "rt" po svom postanku, po svom obliku i po svom značenju ikakve veze sa riječju "rat"? Pogledajmo ovo:
 
        "řt m (Vuk) = řt, gen. fia (Vodice, Istra, ŽK) pored rat, gen. rata (Vodice) = rôt (Hvar, čest toponim) = ret (Vrbnik, na, ureti, 1347) = Rat, gen. Rata (Ljubiša), dalmatinski poluotok, zvan Pelješac..."*
 
Dakle riječ "řt " ima etimološku, morfološku i semantičku vezu sa riječju "rat". Etimološka veza je po postanku, morfološka po obliku i semantička po značenju.
         Latinsko “Artan”, kao ime Rtnja, samo je moglo nastati od starog srbskog “Ratan”, dakle od korijena “Rat-” i nastavka “-an” kao i kod pridjeva “zlatan (zlat-an)”.
Sanskritsko “ratati (rat)” znači “buka, hujanje, tutnjava, gruvanje, grmljavina”. Oblik i značenje sankritskog “ratati, rat” sačuvano je u srbskoj imenici “rat” i u pridjevu “ratьn > ratni > ratnik“. Iz stare srbske riječi “Ratan” slog “Ra-“ metatezom je dao latinsko “Ar-“, tj. latinsko “Artan” na isti način i istim govornim putem kao što su srbske riječi “Rasa, Ras” dale latinsku riječ “Arsa”, isto kao što je “Rasia”, tj. rijeka Raška u Istri dala latinsko “Arsia”.
        Ratan ili Artan značilo je "oštri šiljati vrh buke, hujanja, tutnjave, gruvanja i grmljavine". Da li su te pojave tamo uobičajene, ili se javljaju samo kao predskazanje rata, to bi okolno stanovništvo iz tradicije i svog ličnog iskustva moralo znati.

Oblak na vrhu Rtnja.
 
        Govore da Rtanj puno zrači? Zar je to neko čudo? Svako brdo, svaki vis zrači, naročito krečnjački vis kao vis krečnjačke Velike piramide u Gizi. I drveće zrači, naročito visoko drveće kao hrast i zato što zrači, najčešće ga gromovi udaraju, jer se + i - privlače. Zračenja Zemlje i zračenje Sunca izazivju stvaranje magle i oblaka na vrhovima planina.
         Rtanj je krečnjacka visoka šiljata planina i normalno je da zrači i normalno je da elektronski naboji tu stvaraju razna čudesa kao što su loptaste munje. Ništa tu nema neprirodno, ali danas je mnogima u modi fantazija radi zamlaćivanja onih što umno ne mogu da razlukuju fantaziju od realnosti.
        Što se tiče toga da li je to prirodna ili vještačka piramida, to svako normalan vidi: prirodna je od prirodnog kamenog materijala, vještačka od rukom klesanog i zidanog kamena.
.......................................
* (Petar Skok, Etimologijski rječnik Hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, Zagreb, 1971)

SRBI SU BILI I OSTALI DVOVJERCI

Nadgrobnici u stilu stecaka  (Pošćenje, opština Žabljak).
 
         Da su Srbi bili i ostali dvovjerci (neke Srbe grkoortodokse ne računamo u to), svjedoče sačuvani srbski narodni običaji vezani za kalendarska vremenska zbivanja i svjedoče stećci svojim motivima.
         Ovdje imamo nadgrobnike iz Crne Gore na groblju pored crkve u Pošćenju (opština Žabljak), gdje su neki nadgrobnici ukrašeni po uzoru na stećke.
Zmija na bočnoj strain krsta.
 
        Na ovoj krstači je izobražna zmija. U hrišćanstvu je zmija simbol djavola, Sotone i nikad jedna porodica grkoortodoksnih hrišćana svom pokojniku ne bi na spomeniku postavili lik zmije.
        Pa otkud na tom krstu zmija? Zmija je tu iz prehrišćanske vjere, jer u prehrišćanskoj vjeri Srba zmija je simbol snage Sunčevog vremena, tj. simbol Sunčevog puta nebom. I kao što se nejako zimsko Sunce sa juga podigne ka sjevernom nebu i sve oživi, tako je ovom zmijom simboližno predstavljeno podizanje  pokojnikove duše od zemlje ka nebu, ka raju.

KNEZ LAZAR - RAZORITELJ DUŠANOVOG CARSTVA

Kralj Uroš

        Nema Srbina da nije čuo za slavno carstvo cara Dušana Silnog. U svom vremenu veliki je bio i slavan car Dušan, velika i čuvena bijaše njegova država sa njegovim Zakonikom i velika i silna bješe opšta moć Dusanovog mača i Dušanovog bogatstva. Najboljim evropskim vitezovima onog doba bila je velika čast da budu primljeni u ličnu gardu cara Dušana, jer velikom caru samo najbolji i najčasniji vitezovi mogu da budu na platnom spisku.

         Velik je bio Dušan u ondašnjoj Evropi, velik ostao u ondašnjoj srbskoj, evropskoj i svjetskoj  istoriji i s pravom Srbi pominju cara Dušana.

Ali je nešto nejasno u ponašanju današnjih Srba, a to je zašto današnji Srbi kao najvećeg svog svetitelja i patriotu slave jednog od uzročnika propasti Dušanovog carstva, zašto veličaju i slave kneza Lazara koji se odmetnuo od Uroša, sina Dušanovog i zakonitog nasljednika Dušanove krune. Lazar je skupa sa Mrnjevčevićima "na komate razdrobio carstvo" kao Njegoš reče.

        Dušan je bio oženjen Jelenom, Lazar Milicom. Jelena i Milica su rođene sestre, kćerke Vratka, praunuka Nemanjinog sina Vukana.
 
        Vukašin je bio kršteni kum Dušanovog sina Uroša. No i bez toga i Lazar i Vukašin su po ondašnjem običaju svome caru pred patrijarhom i narodom položili zakletvu na vjernost i caru i carevom zakonitom nasljedniku Urošu, ali su po Dušanovoj smrti prekršili svoje zakletve, otkazali poslušnost Urošu, ponižavali i u bijedi držali Uroša, da bi se 1367. godine na Kosovu Vukašin sa svojom vojskom sukobio sa pristalicama Uroševim i pobijedio ih.

        Lazar nije htio sa svojom vojskom da pomogne Urošu, već je sve gledao sa strane, te ga je zbog toga odmah nakon bitke Nikola Altomanović htio da ubije, ali mu je Lazar izmakao. Nakon te bitke ubrzo je Vukašin ubio svoje kršteno kumče Uroša.

        Mrnjavčevići su prigrabili za sebe južni i istočni dio Dušanovog carstva, a Lazar sjeverni. I svi su se trudili da kao "nezakonitu" ukinu srbsku patrijaršiju koju je proglasio car Dušan I koju je carigradski patrijarh anatemisao. Lazar je lično dao velike pare da se ta patrijaršija ukine i da se srbska crkva opet stavi pod kontrolu carigradskog (grčkog) patrijarha, odnosno da se prizna srbska patrijaršija tek od vremena kneza Lazara. I tako je i bilo. Lazar je zbacio Dušanovog patrijarha i šalje crkvenu delegaciju u Carigrad koja je (parama) izmolila carigradskog patrijarha da skine anatemu i da proglasi novu srbsku patrijaršiju sa novim patrijarhom (Lazarovim izabranikom).

        Zašto su Mrnjavčevići i knez Lazar proglasili srbsku patrijaršiju Dušanovog vremena nezakonitom? Zato što je patrijarh te patrijaršije krunisao Dušana za cara i samim tim što su patrijaršiju i njenog patrijarha proglasili nezakonitim, time su i Dušanovo krunisanje proglasili nezakonitim, a samim tim pred njima i pred grčkom crkvom  ni Dušanov sin Uroš nije bio zakoniti nasljednik Dušanovog carstva. To je i razlog zašto car Dušan, jedini od Nemanjića,  nije proglašen za sveca.

        Time su Mrnjavčevići i Lazar preko grčke crkve svoje zakletve caru Dušanu proglasili nevažećim, jer su se zakleli u (po njima) nezakonitoj crkvi i time su opravdali svoje neposlušanje Urošu i time opravdali uništenje Dušanovog carstva. Sve dakle u saradnji sa Grcima, velikim neprijateljima Dušanovim. Bila je to istorijska izdaja Boga i vjere lažnim zaklinjanjem Božjim imenom, izdaja cara lažnom zakletvom i izdaja Dušanove Srbije razbijanjem njene cjelovitosti.

I rezultate svega znamo: Vukašin i Uglješa gaženje svojih zakletvi i svoju izdaju platili su glavama na Marici 1370. (1371) god., a Lazar na Kosovu 1389. godine.

         Jedini od Nemanjića car Dušan nije Srbima svetac. I sad jedno pitanje ljudsko i vjersko pitanje: zašto Lazara, zakletvolomca i jednog od glavnih uništitelja Dušanovog carstva, današni Srbi slave kao velikog sveca i borca za Hristovu Nebesku Srbiju? Jedan obični lažov zakletvolomac, izdajnik i Boga i cara i rušitelj najveće i najslavnije srbske države, kako je moguće da je on takav u toliku čast i slavu kod Srba uzdignut? Odgovor je vrlo lak: od Crkve se Srbima samo najveći izdajnici Srba za svece proglašavaju!
............................................
............................................
Izvor (str. 271-407):
https://archive.org/stream/glasniksrpskoga56drugoog#page/n324/mode/2up

BELI SVET I SVETI SVET


        Šta je svet (svijet, svit)? Svet je sva Zemlja, svo nebo, sva vaseljena: svako zrno peska, svaka travka, svako drvo, svako stvorenje na zemlji je dio sveta i svet i sve je sveto, jer sje sve sila Božja stvorila i sve Bog održava, jer bez Boga ništa ne može da postane, niti da opstane. Dakle je u svemo sto na svetu postalo prisutan Bog, jer bez Boga ništa nije postalo, što je postalo.
        Šta znači reč "svet"? Znači "bel", jer i sanskritsko "svet" (zvet) znači "bel".  Bela boja je boja Božjeg Trojstva. Sunčeva svjetlost je sveta (bela) svjetlost, dnevno Sunce je belo (sveto), dan je bel (svet), svet je bel, sto je isto kao da kažemo  "sveto Sunce, sveti dan, sveti svet".
Sveti Vid je Beli Vid, Starac Dana je sav bel, Isus Hrist na Tavoru preobrazio se i njegove haljine postale su bele, tj. svete kao snijeg. Anđeo koji se javio mironosnicama na Hristovom grobu bio je u belim haljinama: "Bel" znači "svet", bela (sveta) boja je boja Boga i žitelja neba.
        A evo šta moderna crkvena budaletina kaže:
        "Важно је да се у овом случају религиозно одвоји од сујеверног. Храст не може бити црква нити светац. Храст се не може сматрати светињом. Светост припада људима јер су они освећени Духом Светим." (Stojadin Pavlović, direktor Patrijaršijskog upravnog odbora)
Sve što je Bog stvorio i sve što Bog održava, sve je to sveto, sve je crkva,  svetac, a gore citirana crkvena budaletina to ne zna, što znači da budaletina ni za Boga ne zna, ili zna i smišljeno laže narodu ("profanima").

Izvor citata: http://www.politika.rs/rubrike/Drustvo/Hrast-nije-svetinja.lt.html

Friday, July 10, 2015

SVITAC, SVETLICA, SVET I SVETOST BOŽJA

Svitac
 
        Šta je svitac? Svitac je buba koja se u večernjim satima ljetnih noći pojavljuje na seoskim poljima, livadama i dvorištima u vrijeme koševine i zrenja žita. Svitac se zove i kresnica, krijesnica, jer na zadnjem dijelu tijela ima kres, odnosno sjaj, tj. svjetlo:
         a) svetlo (ek.),
         b) svjetlo (ijek.),
         c) svitlo (ik.)
 
        Šta je svjetlica? Svjetlica je brzi bljesak i to je drugo ime munje. Ime joj je po svjetlu:
         a) svetlica (ek.),
         b) svjetlica (ijek.)
         c) svitlica (ik.)
 
        Šta je svijet? Svijet je sve oko nas, ali svijet je i grupa ili mnoštvo ljudi:
         a) svet (ek.),
         b) svijet (ijek.),
         c) svit (ik.)
 
        Dan je bijel, punoća svjetlosti je bijela i u sebi sadrži sve boje svjetlosnog spektra. Sanskritsko "zvet (svet)" znači "bijel". Od izlaska Sunca pa preko bijelog dana do Sunčevog zalaska boja Sunca je drugačija: izjutra i uveče je crveno-žuta, odnosno žuto-crvena (plava strelica , a bijelo je u toku dana . I tako se pojavljuje širom bijelog svijeta.
        
        Šta je svetac? Svetac je sveti čovjek, stanovnik neba? Svetost je bijela Božja boja, jer i Bog i žitelji neba imaju bijelu boju: Bijeli Vid je poznat i pod imenom Sveti Vid ili Svetovid. Dakle je Bog bijel. Pogledajmo kako je Hrist izgledao kad se na Tavoru preobrazilo u svoje nebesko tijelo:
 
         "I preobrazi se pred njima, i zasja se lice Njegovo kao sunce a haljine Njegove postadoše bele kao svetlost." (Mat.17,2)
 
         U svom božanskom tijelu Hrist je bijel kao svjetlost. Pogledajmo jedno viđenje Boga u Knjizi proroka Danila gdje Danilo opisuje Boga Starijeg Od Dana (Stariji Od Vremena), a zovu ga još i Starac Dana (u stvari je to Višnji Bog).
 
         "Gledah dokle se postaviše prestoli, i starac sede, na kome beše odelo belo kao sneg, i kosa na glavi kao čista vuna, presto Mu beše kao plamen ognjeni, točkovi Mu kao oganj razgoreo." (Dan.7,9)
 
        Sunce u danu je bijelo, bijel je Svetovid, bijel je Hrist, bijel je Višnji Bog, a sve što je bijelo ujedno je i sveto, jer su riječi bijel i svet istog značenja.

Thursday, July 9, 2015

PREHRIŠĆANSKI SOLARNI SIMBOLI KOD DANAŠNJIH SRBA

Cvjetovi ivanjskog cvijeća u znaku su krsta (24. juna julijanskog ili 8. jula današnjeg gregorijanskog kalendara Ivanjdan je bio prvi dan ljeta početkom hrišćanske ere).
 
Simboli na artefaktu vinčanske kulture, simboli na petroglifima širom svijeta i motiv stećku istovjetni su simbolima na ovom srbskom pravoslavnom krstu.
 
Simbol "C" na stećku u Gvoznom kod Kalinovika i na krstu srbske pravoslavne crkve u Tivtu.
 
Solarni krst vremena godine: četiri Sunčeva vremena u četiri godišnja doba sa stranama svijeta (krst u crkvi u Atenici kod Čačka). Ipak su Srbi i dalje dvovjerni krestjani i kao takvi ostaju čuvari svoje prehrišćanske tradicije.
 
Lopovi i mutikaše među Srbima, a za njima srbske neznalice i srbske budale, tvrde da su na srbskom grbu četiri polumjeseca. To je solarni simbol "C", simbol rađanja, života i besmrtnosti.

Tuesday, July 7, 2015

ZNAK "J"

        "I svrši Bog do sedmog dana dela svoja, koja učini; i počinu u sedmi dan od svih dela svojih, koja učini;
         I blagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jer u taj dan počinu od svih dela svojih, koja učini."
(Knjiga postanja, 2, 2-3)

        Šta je taj 7. dan i gdje je taj 7. dan? Jevreji kažu da je to subota i svete subotu kao sedmi dan u kojeg je, nakon stvaranja svijeta, počinuo Bog.
Znak "J"
 
Znak "J" kao dio ligature u vinčanskom pismu.

        Drevni hinduistički znak broja 7, vidimo znak kao znak velikog obrnutog slova J (sasvim lijevo). I vidimo razvojne faze ovog znaka do današnjeg znaka broja 7.

Znak "J" i svastika kolovrat.

Svastike  od znaka "J" (vatinska kultura, 13. vijek st. ere).
 
 Na ovoj  slici je znak obrnutoj velikog slova J na preistorijskom pećinskom crtežu (Cueva del Pirutano, Spain). Tu je božanstvo Sunca sa podignutim znakom J u desnoj ruci, a ispod su isti znakovi na stećcima (lijevo je stećak u Novom Selu kod Kupresa, a desno motiv na stećku na lokaciju Bišće polje, Mukoša, Mostar).

       Ova slika pokazuje indijanski petroglif (Coso range, Little Lake, California) i motiv znaka J na stećku u Ledićima kod Trnova blizu Sarajeva.
 
        Na ovoj slici ispod znakova broja sedam je petroglif južnoameričkih Indijanaca (Toro Muerto, Peru). Tu je Sunce oko kojeg su krst i svastika sastavljena od četiri kukasta simbola oblika velikog slova J: to je isti znak kakav vidimo kod hinduista kao znak broja 7. Iste takve znakove vidimo oko krsta na stećku (Zeleno polje, Rogatica). U dnu slike vidimo razvojni put znaka broja 8: od bramanskog znaka sasvim lijevo, koji je znak svastike vaskrsenja, do modernog broja 8.
 
      Znak obrnutog velikog slova J prvi je glas i prvo slovo sanskritske riječi "peru", što je jedno od sanskritskih imena Sunca, vatre i darodavca (srpskog Dajboga). Tog oblika je i starofeničansko slovo P (П). Dakle su mnogi stari narodi, među kojima su i Indijanci i Srbi graditeji stećaka, sačuvali sjećanje na sanskritsku riječ "peru" i nekadašnje prvo slovo P (П) kojim je ta riječ ko zna kad pisana, a svastike su samo različite varijacije tog znaka. Peru je vatra, vatra je Sunce, Sunce je Perun, Perun je Bog, jer i po biblijskoj tvrdnji Bog je oganj: "Jer je Bog naš oganj koji spaljuje." (Jev. 12, 29)
 
        Sanskritski znak ८ (asta) znači "znak" i "osam". to je sanskritski znak broja 8, a broj 8 je simbol vječnosti, jer je Bog vječan. Vidimo da je taj znak svojim oblikom isti hinduističkom znaku broja 7, vidimo da je taj znak oblikom isti feničanskom slovu P (П), vidimo da je taj znak isti kao simboli Sunca na piktografima, petroglifima i stećcima.
 
        Sanskritsko "yoni" znači "izvor, porijeklo, materica, mjesto rođenja, voda, rasa, sjeme, mjesto počinka, proljeće". Sanskritsko "Jagatkartr" je Brahma, stvaralac svijeta, otac Manua, koji je po vedskim spisima prvi čovjek od kojeg potiču svi ljudi, a to isto znači sanskritsko "janyu" i "jurni" (srbski Juraj). Hebrejsko slovo Y (yod) je prvi slovo riječi YHVH (Jahve), a riječ "Jahve" znači "Bog". Dakle i tu imamo J.

Sanskritsko "jiv" znači "živ, život".
 
        Sanskritsko "jiiv" znači "živ": pored boginje Žive, naravno da je jedno od imena Boga bilo Živ (sanskritsko "Jiv"), te je znak "J" njegov znak. Živi Bog spominje se i u Bibliji, samo što prevodioci ime Živi pišu malim slovom:
 
        "Po tom ćete spoznati, da je Živi Bog u sredini vašoj..." (Is.Nv. 3, 10)
        "A Gospod je pravi Bog, Bog Živi i Car Večni." (Jeremija, 10,10)
 
        Dakle je znak "J" kao znak broja 7, broja 8 i slova P (П) simboli vatre Sunca i simbol Boga Sunca sa značenjem: Živ, Život.
...................................................
Sanskritsko "jiv":
https://books.google.ca/books?id=GVMRAQAAIAAJ&q=Jiv%20vedic&dq=Jiv%20vedic&hl=en&sa=X&ei=i7CdVafFCozx-AH5j4H4BA&ved=0CCMQ6AEwAQ

IVAN KUPALO (IVANJDAN)

"Ивањско цвеће Петрањско,
Ивањско цвеће рујано,
Претрањско цвеће плаветно!...

Иван га бере те бере,
Петар га плете те плете.
Иван га бере те бере,
Даје га брату до себе
Свом млађем брату Коледу.
Дајући брата мољаше:
„Ај мио брате Коледо!
Ево ти цветак мој дајем
Чувај га дивни Коледо.
Чувај га па га сачувај
До мога чудна ређења
До твога страшна умрења
Умрења брата Коледа
Старијег брата Божића,
Синова старог Сварога."
Петар ми цветак примаше,
Петар ми венце вијаше
Па вели брату Купалу:
Ој мио брате Купало.
Старији брате Иване,
Примам ти цветак и живот
До мога страшног умрења
И нашег брата ређена
Рођења младог Божића
Сина нам старог Сварога."

           (Miloš S. Milojević, Pesme i običaj ukupnog naroda srbskog, Obrdene pesme, Beograd, 1869)
 
         Ivanjdan, 7. juli gregorijanskog, 24. juni julijanskog kalendara, danas je crkveni praznik Rođenje Sv. Jovana Krstitelja.
         Ime Ivan nastalo je po sanskritskoj riječi (starosrbskom) "iva" što znači "najbliže" i "kretanje". Vrba je iva jer raste blizu vode i brzo raste (kreće se), a voda je na sanskritu "jivaka". Sanskritsko "jivaka" znači još i "život, dugoživeće, životvorno". Sanskritsko (starosrbsko) "jivaka" je današnje srbsko "život, životvorno" (boginja Živa, a njeno sanskritsko ime je Jivana, skraćeno Jiva, tj. Živana ili Živa). U svim ovim riječima korijen je "iva-" od čega je izvedeno i ime Ivan.
 
 
         Sjećam se kad smo na ovaj dan zorom ložili i preskakali vatre, ivanjske krijese.Toga više nema, jer sve dobro koje smo milenijumima čuvali i u običajima njegovali u zaborav odbacujemo.
         Početkom hrišćanske ere na Ivanjdan padaše prvi dan ljeta kao što to u naše vrijeme biva 21. juna gregorijanskog kalendara (Vidovdan). Odatle kod Srba običaj pletenja vijenca od cvijeća, a vijenac je kružni simbol kretanja Sunca nebom (sanskritsko "ven" znaci "kretanje"). Cvijeće u vijencu je simbol rađanja, rasta, ljepote i radosti zivota.
         Pošto je Ivanjdan bio prvi dan ljeta, bio je to i praznik Kupala. Kupanje na ovaj dan bilo je vjerski običaj prehrišćanskih Srba i Srba pravoslavnih dvovjeraca krestjana (svjedok tome je spominjanje apostola Petra u obrednim pjesmama o Ivanu Kupalu).
          Smatralo se da kupanje na dan Ivana Kupala očišćava tijelo i dušu kao i preskakanje vatre. Hrišćanska crkva je ovo kupanje pretvorila u krštenje i eto jasnog dokaza da su stari Srbi imali običaj krštenja svake godine na dan Ivana Kupala, a oni najhrabriji kupali su se i na prvi dan zime na praznik Rođenja Božića Svarožića, tj. na Božić. Sjena tog običaja je crkveni praznik Krstovdan 18. januara gregorijanskog, tj. 5. januar julijanskog kalendara.
         Pa se pitam da li bi hrišćanstvo ikada zaživilo kao vjera da nije na srbskim prehrišćanskim običajima ustanovljeno.

Monday, July 6, 2015

SFINGA JE SPOMENIK STVARANJA SVIJETA I NEBESKIH TIJELA

         "U početku stvori Bog nebo i zemlju." (Knjiga stvaranja, 1, 1)    

         Po hronologiji Velike piramide početak stvaranja svijeta je 10.000 godina prije stare ere. Jedan dan stvaranja trajao je 100 godina.

        "Potom reče Bog: Neka budu videla na svodu nebeskom, da dele dan i noć, da budu znaci vremenima i danima i godinama;
        I neka svetle na svodu nebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako.
        I stvori Bog dva videla velika: videlo veće da upravlja danom, i videlo manje da upravlja noću, i zvezde.
        I postavi ih Bog na svodu nebeskom da obasjavaju zemlju.
        I da upravljaju danom i noću, i da dele svetlost od tame. I vide Bog da je dobro.

        I bi veče i bi jutro, dan četvrti." (Knjiga stvaranja, 1, 14-19)

       Po Velikoj piramidi Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni su 368,441 godina od početka stvaranja, dakle u četvrtom vijeku stvaranja (biblijski četvrti dan). Sve ovo svjedoči sfinga u Gizi, koja je napravljena kao spomenik tom vremenu.
Sl. 1. Sfinga je simbol sazvijezdja Lava (sliku uvećaj klikom na istu).
 
Sl. 2. Na sfingi je još vidljiv simbol Sunca.
 
        Pošto je sfinga simbol sazviježđa Lava i ima na sebi simbol Sunca, jasno je da je sfinga građena kao spomenik vremenu stvaranja svijeta, stvaranju Sunca, dakle i vremenu stvaranja Mjeseca i zvijezda.  
 
        Piramida pokazuje da su Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni 368,441 godina od početka stvaranja, što je tačno 10.000 godina do početka hrišćanske ere.
 
        Ako od ovih 10.000 godina oduzmemo onih 368,441 godina, dobićemo da su Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni 9631,559 godina prije početka hrišćanske ere.
 
        Možemo li provjeriti u kom dijelu neba je stvoreno Sunce i da li je početak Sunčevog postanja bio u sazviježđu Lava? Da, to se može provjeriti računanjem godišnjeg pomjeranja Sunca zbog precesije proljetnog ekvinocija (precession of the vernal equinoxes) po liniji nebeskog ekvatora, tj. linijom desnog pomaka (Right ascension, RA): godišnji pomjer Sunca po liniji desnog pomaka (RA) je 0,0128119 stepeni.
 
        Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni su 368,441 godina od početka stvaranja svijeta, tj. 9631,559 godina prije nove ere. Velika piramida pokazuje da je proljetni ekvinocij na prvi dan proljeća u sazviježđu Ribe počeo 147,5 godine st. ere.
 
        Kad oduzmemo 147,5 godina od 9631,559 godina, dobijemo 9484,059 godina do vremena kad su stvoreni Sunce, Mjesec i zvijezde i na osnovu tih godina izračunaćemo i na mapi neba odrediti gdje je bio proljetni ekvinocij i prvi dan proljeća 9631,559 godina prije hrišćanske ere, odnosno  9484,059 godina prije no što je Sunce sa prvim danom proljeća ušlo u sazviježđe Ribe:
 
       9484,059 x 0,0128119 = 121,5088155 stepeni = 8,1005877 časova desnog pomaka (RA) = 8 časova i 6,03 minuta udaljeno od početka proljetnog ekvinocija 147,5. godine st. ere (slika 3).
 
Sl. 3. Proljetni ekvinocij u sazviježđu Ribe (Pisces) 147,5 godina st. ere i proljetni ekvinocij u sazviježđu Lava  9484,059 godina prije toga (9631,559 g. st. ere): udaljenost između ova dva proljetna ekvinocija je 8 časova i 6,03 minuta desnog pomaka (RA). Horizntalne linije su nekadašnji i današnji pravac nebeskog ekvatora (0°). 
 
        Ako računamo prethodno kretanje Sunca od sazviježđa Ribe 147,5. g. st. ere, vidjećemo pozicije proljetnog ekvinocija kroz ostala sazviježđa do sazviježđa Lava (slike 4-5): 
 
Sl. 4. Proljetni ekvinocij je u početku sazvijezdja Ribe (Pisces) 147,5 g. st. ere. U sazviježđu Ovna (Aries) je od 2295. godine st. ere, a u znaku Bika (Taurus) je 4442,5. g. st. ere.
 
 
 
Sl. 5. Proljetni ekvinocij u sazviježđu Blizanci (Gemini) je 6590 g. st. ere, u sazviježđu Raka (Cancer) 8737,5 g. st. ere i u sazviježđu Lava 368,441 godina nakon pocetka stvaranja svijeta, odnosno 9631,559 g. st. ere. Trougao sa slovom T je početak stvaranja svijeta, tačno ispod Regulusa, najsjajnije zvijezde sazviježđa Lav (Regulus znači "vladar, kralj, car" i naravno da se to odnosi na Tvorca).
 
        Pošto je u sazviježđu Raka (Cancer) proljetni ekvinocij i prvi dan proljeća bio 8737,5 g. st. ere, a Sunce, Mjesec i zvijezde stvoreni su  9484,059 godina prije no što je 147,5. godine proljetni ekvinocij počeo u sazviježđu Ribe, dakle je od vremena kad je proljetni ekvinocij bio u sazviježđu Raka preostalo još 746,559 godina do punih 9484,059 godina, što iznosi 9,564839252 stepeni ili 0,63765595 časova, tj. 38,26 minuta. I toliko ćemo minuta izmjeriti na liniji ekvatora od tačke ekvinocija u Raku i eto vremena stvaranja Sunca, Mjeseca i zvijezda u sazviježđu Lava 368,441 godina od početka stvaranja svijeta, tj.  9631,559 g. prije hrišćanske ere (slika 5).
 
         Sfinga u Gizi je spomenik vremenu stvaranja Sunca, Mjeseca i zvijezda, i spomenik vremenu stvaranja svijeta, a ko je i kad napravio sfingu, to se ne zna. Možda su je isklesali graditelji Velike piramide u vremenu između 3440-3320. g. st. ere, a možda je napravljena i mnogo ranije, jer neke zvijezde jutarnje i neki sinovi Božji radovali su se stvaranju svijeta:
 
        "Gde si ti bio kad ja osnivah zemlju? Kaži, ako si razuman.
        Ko joj je odredio mere? Znaš li? Ili ko je rastegao uže preko nje?
        Na čem su podnožja njena uglavljena? Ili ko joj je metnuo kamen ugaoni?
        Kad pevahu zajedno zvezde jutarnje i svi sinovi Božji klikovahu." (Jov. 38, 4-7)
 
        P.S. Od početka proljetnog ekvinocija 147,5. godine u sazviježđu Ribe do tače Sunca u sazviježđu Lava (vrijeme pomjeranja Sunca od 9484,059 g.) u direktnom mjerenju linijom nebeskog ekvatora, razlika od mjerenja od te tačke preko proljetnih ekvinocija kroz ostala sazviježđa do Lava je oko 10 minuta RA, tj. oko 2,5 stepena ili 195 godina, što je zanemarljivo, jer je ovo samo ručno mjerenje na mapi, a ne kompjutersko mjerenje precesije proljetnog ekvinocija u godišnjem pomjeru Sunca od 0,0128119 stepeni RA.
....................................
   U opštoj precesiji kretanja Sunca kroz 30 stepeni jednog sazviježđa (putanja Sunčevom ekliptikom) neki astronomi i astrolozi uzimaju period oko 2160 godina, međutim tačno vrijeme je  2147,5 godina, dakle za 12,5 godina manje, što svjedoče i neki astronomi i astrolozi, a to svjedoči i Velika piramida svojim mjerama.