Prvi pomen Vlaha je u vizantijskim izvorima 976. go-dine [1]. O poreklu i značenju reči VLAH mnogo je redaka napisano, ali ništa nije dokazano, ne što se nije moglo dokazati, već što određeni centri geopo-litičke moći nisu željeli i ne žele da se to zna. Vreme je da se i ta tajna objavi i sve zablude i greške na-pisane o imenu VLAH da se isprave.
U svojoj knjizi “Slovenske starine” Šafarik tvrdi da prastaro ime VLAH izvorno znači čoveka iz plemena galskoga ili keltskoga [2]. Zatim Šafarik veli da je srednjonemačko VAL slovensko VLAH sa znače-njem SLAMA, njemačko HALM što je BRADA ili nje-mačko BART [3].
Reč VLAH je od keltskog VLA koje u gaeliku glasi ULA. Treba imati na umu da je nekadašnje keltsko V u gaeliku zamenjeno sa U i dokaz tome su zabe-ležena istorijska imena nekih keltskih plemena: Ve-nostes, Veragri, Vergunni, Veroduni, Vertamocorii, Vesubiani, Vindelici, Vocontii, Volcae, itd.
Pošto gaelik ULA, znači BRADA, ČIČKAVA KOSA i DUGA TRAVA [4], dakle je u starini umesto današ-njeg ULA bilo VLA. Reč VLA je osnova u srbskom VLAS (brade, kose ili trave). Pogledajmo i ovo: ga-elik ULACH znači BRADA, BRADAT [5].
Pošto je u gaeliku staro keltsko V prešlo u glas U, to znači da je današnje gaelik ULACH nekad glasilo VLACH: ULACH = VLACH.
VLASI su bili VLASATI, KOSATI i dokaz tome su perčini kod Srba koje je silom i po nečijoj naredbi postrigao Karađorđe u Prvom srbskom ustanku. Stari seoski Srbi srednje Bosne nosili su perčine sve do stvaranja Kraljevine SHS.
Balkanske VLAHE zvali su MOROVLASI. Morlaci ili Morovlasi (talijanski: Morlacchi, grčki: Μαυρο-βλά-χοι) pominju se od sredine srednjeg veka. To je ime nomadskih pastira koji su živeli po planinama u za-leđu Jadranskog mora, od Epira do Istre, a najviše po Dinarskim planinama. Venecijanski putopisac Al-berto Fortis (1741–1803) u knjizi “Put po Dalmaciji” kaže za MORLAKE da su bili rasprostranjeni od Ja-drana do Ledenog okeana [6].
Ko su bili MORLACI kazaće nam riječi keltskih jezika: gaelik MÒR znači VELIK, MOĆAN, VISOK, VELIK, KRŠAN, PLEMENIT [7]. Keltsko MOR nalazi se u srpskom MORGA (dugačka motka):
MOR - O - VLAH > MOROVLAH = MOĆAN, VI-SOK, VELIK, KRŠAN, PLEMENIT I KOSAT. Po to-me i reka MORAVA nosi ime: VELIKA, MOĆNA, a ne u smislu MORA, SMRT jer je svaka MOĆNA RE-KA ujedno i smrtna.
Drugo značenje naziva MOROVLAH je po grčkom Μαυροβλάχοι. Ovo grčko "Μαυρο" danas prevode kao CRN, ali smisao reči CRN ovdje se odnosi na stav Grka prema Vlasima. Grčko "Μαυρο"- u "Μαυ-ρόω" takođe znači CRN, ali u prenesenom smislu: NEPRIJATAN, MUTAN, MRAČAN, NEMORALAN, ŠLJAM, MIZERIJA [8], te grčko Μαυροβλάχοι po-kazuje negativni stav Grka prema VLASIMA: grčko μαῠρος (ἀμαυρός) znači MIZERAN, BEDAN [9].
Treće značenje imena MOROVLAH je po latinskom srednjeg veka: MORLAQUE. Latinsko LAQUE je osnova za latinske reči kao LAQUEŌ što znači UK-RASITI SE PLOČASTIM POKRIVAČEM [10]. O če-mu se ovdje radi? To su sjajne TOKE, ukrasni oklop MOROVLAHA.
Talijansko MORLACCHI u kojem ovo LACCHI u reči LACCHE nosi značenje SLUGA, NISKOG RANGA, PJEŠAK [11], dakle je VLAH opisan kao NAJAMNIK I VOJNIK. Grk MOROVLAHE gleda sa prezirivom mržnjom, Latin sa pohlepom, Talijan sa službom sluge i najmenika.
Evo neke keltske reči oblikom i značenjem iste ili srodne današnjim srbskim rečima:
BOG = vis, visina; Bal, Bel, Sunce [12];
BOG = micanje, kretanje [13];
BOGA = lȗk [14],
BOGAN = jaje u embrionu [15];
BOGH, BOGHA = lȗk; savijen, polukrug; dúga [16];
BOGHA-FROISE = dúga [17],
BOGHAICH = lȗk [18],
BOGHAINN = ljudsko telo, bogolik, čovek [19];
BOGA-UISGE = dúga; božika, božikovina ili peru-nika [20];
BOGHUN = BABHUN = tor; kotar, bedem; utvrđe-nje, tvrđava, kula [21], irski BABUN [22]. GalskI TOR je KRUG, u izvornom smislu SUNCE [23]. Bretonski TOR je VIS, VISINA, PLANINA [24].
Sveti Sava spominje srbske KRSTJANE kao BA-BUNE [25]. BABUNI se pominju u 85. članu Duša-novog zakonika:
"I ko rekne babunsku reč, ako bude vlastelin, da plati sto perpera, ako li bude sebar da plati dva-naest perpera i da se bije štapovima."
U Trebniku manastira Svete Trojice kod Plevlja po-minju se jeretici BABUNI [26].
Čoban je BABUN, kamen je BABULJ (reč "babulj" sačuvana je u Kninskoj Krajini [27], a kameni idoli Slovena su BABE. BABUNA je planina u Makedo-niji. Postojalo je i pleme BABUNI koje G. Balaščev locira u blizini Bitolja [28]. BABUNA je selo u Boki, BABUN je izvor zapadno od Mostara.
BABUNI su tkz. BOGUMILI, KRSTJANI DVOVER-CI, POLUVERCI Dušanovog zakonika, pripad-nici autokefalne srbske prenemanjićke pravoslavne Crk-ve koji su sa Srbima starovercima i kasnije sa isla-miziranim Srbima podizali stećke kroz sve ve-kove otomanske okupacije sve do 70-tih godina 20. veka.
...................................
[1] The Encyclopædia Britannica, Eleventh edition, Vol. XXVIII, New York, Encyclopædia Britannica, Inc., 1911, p. 167.
[2] Pavel Jozef Šafárik, Slovanské starožitnosti, Dil I, V Praze, Nákladem Knéhkupce Bedřicha Temp-ského, 1862, str. 269.
[3] Ib.
[4] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts: I. Gaelic and English. II. English and Ga-elic, London, Printed for James Duncan, 1825, p. 581.
[5] Ib.
[6] Alberto Fortis, Viaggio in Dalmazia,Volume Pri-mo, Venezia, Presso Alvice Milocco, all’ Apolline, 1774, p. 44.
[7] Robert Archibald Armstrong, Ib. p. 404.
[8] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 925.
[9] Ib.
[10] Oxford Latin Dictionary, Oxford, At The Cla-rendon Press, 1968, p. 1002.
[11] Hjalmar Edgren, An Italian And English Dic-tionary, New York, henry Holt and Company, 1901, p. 270.
[12] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pp. 184-185.
[13] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, p. 105.
[14[ Ib.
[15] Ib. p. 106..
[16] Ib.
[17] Ib.
[18] Ib.
[19] Ib.
[20] Ib.
[21] Ib. pp. 106, 56.
[22] Edward O'Reilly, An Irish-English Dictionary; Dublin: by O'Neil at The Minerva Printing-Office, 1821, Column 69.
[23] Jean-Baptiste Bullet, Tome III, p. 428.
[24] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p. 339.
[25] Miodrag M. Petrović, Pomen bogumila – babu-na u Zakonopravilu Svetoga Save i “Crkva Bosan-ska”, Beograd, 1955, str. 5-6.
[26] Nikanor Ružičić, Istorija Srpske Crkve, Knjiga druga, Beograd, Kraljevska srpska državna štampa-rija, 1895, str. 20-21.
[27] Vladimir Ardalić, Zbornik za narodni život i obi=čaje Južnih Slovena, Bukovica: narodni život i običaji, JAZU, Zagreb, 1902.
[28] Petar Skok, Etimolologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 84.
.png)




No comments:
Post a Comment