SERDI ILI SARDI SU ILIRSKI SERBI

Ilirski SERDI ili SARDI su TRAČANI ili KELTI, tj. GALI koji su prethodno zvani KIMBRI, još ranije KIMERI ili KIMERIJCI. Oni su bili isto što i TRA-ČANI [1] ili SLAVENI koje su arapski pisci zvali SAKALIBE [2], zajedničko ime za SKITE, DAČANE, GETE, GOTE, SLAVENE ili SLOVENE.

Ime SERDI, kod nekih pisaca SARDI, srodno je današnjem srbskom SRDNJA (BES = duševna VA-TRA). Današnje SRDNJA nastaje je u srednjem vi-jeku gubljenjem samoglasnika E i A iz osnova SER i SAR, baš kao što je oblik SRCE postanjem od sta-rog SERDCE, SRČA od SERČA, SREBRO od SE-REBRO, SRBIN od SERBIN i SARBIN, itd.

Glavni grad SERDA ili SARDA je SARDIKA ili SERDIKA:

“Sardika, ilirski grad, dačanskog naroda prestonica.” [3]

Sardika ili Serdika je današnja Sofija, ilirski grad.

SERDIKA ili SARDIKA je grad tračkih SERDA (Σέρ-δοι), plemena Tračana i to svjedoči Dio Kasius (Dio Cassius, L. LI. p. 462). [4]

Ko su trački SERDI ili SARDI? Pogledajmo: SAR-DETUE, SARDETAE, SAURDINOI, SAURDENI, Σί-ρβοι, Sirbi, Σέριοι, Σέρβοι, talijanski zvani SERBI [5].

SER i SAR znače SVJETLOST, SJAJ, SUNCE jer se i trački BOG SUNCA zvao SERDON, SERDAN ili SARDON, mladi HERKULES kojeg Miloš S. Milo-jević [6] i Jovan Deretić nazvaše SERBON [7].

.................................

[1] Strabon I, 3,21; XIII, 1,8.

[2] A. P. Vlasto (Alexis Peter Vlasto), The Entry of the Slavs into Christendom: An Introduction to the Me dieval History of the Slavs; Cambridge, The University Press, 1970, p. 320.

[3] Johann Christoph Rasche, Lexicon universae rei numariae veterum et praecipuie Gracorum et Ro-manorum; Tomi Qvarty; Lipsiae, Libraria Gledit-schia, 1790, pg. 668.

[4] Ib.

[5] Matia Petar Katan, Orbis Antiquus Ex Tabula Itineraria Quae Theodosii Imp. Et Peutingeri Audit. Ad Systema Geographiae Redactus Et Commen-tario Illustratus; Paris, I Continens Evropam; Bvdae, Svmtibys Tipographiae Regiae Vniversitatis Hvnga-ricae,

1824, pg. 237.

[6] Miloš S. Milojević, Odlomci istorije Srba, Sveska I, Beograd Državna štamparija, 1872, str. 193-194.

[7] Jovan Deretić, Antička Srbija, Temerin, 2000, str. 24.