KUĆNI DŽIN ILIRSKIH SERDA

 

Srbsko DŽIN pisano latinskim je GEN. DŽIN je DIV, DIV je BOG. Po teritoriji Rimskog carstva neki oltari posvećeni su DŽINIMA, latinskim pisano GENIO, GENIUS. Ilirski SARDI ili SERDI vjerovali su u DŽI-NE kao ZAČETNIKE I ČUVARE PLEMENSKOG RODA, PORODICE I KUĆE, podizali im oltare i pri-nosili darove.

Jedan od oltara svom GENIUSU, tj. DŽINU, podi-gao je ILIR pod imenom PLATIUS DASANTIS, u prevodu SANKO DASAN, bosanski SARD na pri-nudnom radu u rimskim rudnicima dačanske Rošia planine (Roşia Montană), tj. Raške ili Crvene plani-ne. Na oltaru piše:

PLATIUS DASANTIS GENIO SARDIAT(A)E D(O)-N(UM)

Prevod:

PLATIUS DASANTIS PRINESE DŽINU SARDI-ATSKOM (keltska osnova PLAT ista je osnovi u srbskom PLAT, PLJAT, PLȀTA; PLATA).

Ilirski SERDI ili SARDI u ilirski TRAĆANI ili KELTI, tj. GALI koji su prethodno zvani KIMBRI, još ranije KIMERI ili KIMERIJCI. Oni su bili TRAĆANI [1] koje su arapski pisci zvali SAKALIBE, jedno ime za SKITE, DAĆANE, GETE, GOTE, SLAVENE ili SLO-VENE.

Bretoni su Kelti i bretonsko GENY znači ROĐEN, te su po danu rođenja mladog Sunca na dan zimskog solsticija prvom mjesecu dali ime GENVAR, latinski Januar [2]. Ista značenja imaju korniško GENY [3] i GENVAR [4]. Velško GEN znači RAZUM; DUŠA; ŽI-VOT [5]; gaelik GIN znači SUŠTINA, BITAK, BIĆE, STVOR, OSOBA; STVARANJE, VRSTA, ROD [6]. U korniškom, takođe jednom od keltskih jezika, ENÉ, ENA, ENEF i ENAV je DUŠA [7].

Dakle srbsko DŽIN potiče od keltskog, tj. tračkog GIN, latinskim rečeno GENIUS, arapskI GINN. Tako biva jasno da DŽIN u srbskom i bugarskom nije do-šlu preko turskog ČIN kao što etimološki mno-gogrešni Petar Skok tvrdi [8].

U GEN i GIN korijenske osnove su EN i IN. Velško EN u velškom GEN, bretonsko i korniško EN u GENY i GENVAR imaju isto značenje kao i gaelik IN u GIN. Osnove EN i IN su istog značenja, sininimi čiji oblici odgovaraju njihovom značenju u nekim srbskim ekavskim i ikavskim govorima: SENO = SINO, SENA = SINA, VENKA = VINKA, VENAC = VINAC (u staroslovenskom VENAC je ЕНЬСЬ, bu-garsko DEN je DAN).

VENAC ili VINAC u staroslovenskom je ЕНЬСЬ, ru-ski azbukom pisano ВЕНОК, ukrajinski azbukom ВІНОК, poljski WIENIEC, češki VĚNEC, slovački VЕNIЕC, slovenački VENEC, bugarski ВЕНЕЦ. Sta-roslovensko ENЬCЬ izvedeno je od osnove EN koje znači SJAJ, SUNCE. ENЬCЬ je VENAC, VINAC i znači KORONA, AURA, SJAJ, SVJET LOST, SLA-VA, BOG. Govoreći o različitim imenima Boga među drevnim narodima, Albert Pajk kaže:

“Svi priznaju postojanje Bića, Moći, ili ENSA, ...” [9]

Sumersko ÊN i IN znači RAST, PODIZANJE, NA-PREDAK [10]. Od ovog EN izvedeno je sumersko ÊNI ili INI sa značenjem GOSPOD, GOSPODAR, VISOKI, PLEMENITI, RASANI, SLAVNI, MAGIČNI, BAJNI, ČAROBANI [11]. To se slikovno prikazuje zvi-jezdom unutar polumjeseca [12] što je ujedno znak vidovdanske dugodnevice prvog dana ljeta na grbu Ilirije. Osnove EN i IN su u sanskritskim ime-nima ENDRA, INDRA, INDO [13] i on je vedski BOG NEBA.

Sumersko EN, velško EN, bretonsko EN, korniško EN i staroslovensko EN u ENЬCЬ istog su zna-čenja: SJAJ, SVJETLOST, SUNCE, BOG. Otuda je kod Bugara praznik dugodnevnice ЕНЬОВДЕНЬ, a zvijezda unutar "polumjeseca" je znak vidovdanske dugodnevice na prvi dan ljeta ("polumjesec" je VE-NAC, SLAVA, latinski SERTA).

Od EN izvedeno je VEN koje znači isto što i VIN. Njemačko WENDEN i WINDEN, dansko VENDE-RE, švedsko VENDER i estonski VENE naziv je sa SLAVENE. Nije li VENERA staro slavensko ime zvi-jezde DANICE?

Osnova EN je u imenu Homerovih paflagonijskih ENETA (Ένετοί) [14] i Herodotovih ilirskih ENETA (Ένετοὺ) [15]. Ko su Homerovi ENETOI i Herodotovi ENETI? To su VISOKI, PLEMENITI, RASANI, SLA-VNI, MAGIČNI, BAJNI, ČAROBANI, TRAČNI, SJA-JNI SLAVENI, kasnije nazvani SLOVENI, tračanski rod (ime TRAČAN od TRAK u kojem je RA ime SUNCA, dok je EN u SLAVEN i SLOVEN ime SUNCA).

Između naprijed navedenih značenje sumerskog EN izdvajano značenje MAGIČAN, BAJAN, ČAROBAN što je u akađanskom ŠIPTU [16]. ŠIP u srbskom znači ŠILJAK, VRH, VIS [17] i to je VRH SUNCA u najvišoj tački zenita sjevernog neba u podnevu pr-vog dana ljeta, slikovno prikazano kao ZVIJEZDA (SUNCE) u VIJENCU SLAVE za koji mnogi pog-rešno misle da je polumjesec.

Akađansko ŠIPTU liči na srbsko ŠIPTAR kao ime Albanaca, ali Albanac sebe ne zove ŠIPTAR, nego SHQIP /E, -JA; SHQIPETÁR, -I po albanskom SHQIPONJ/E, -I sa značenjem ORAO [18]. Srbsko ŠIPTAR (ŠIP + TAR) znači VISOKO OKRUTAN.

Ove SLAVNE, MAGIČNE, BAJNE I ČAROBNE ne-manjićka Ortodoksna crkva naziva VAJUNI (jeretici, lažovi), na studeničkoj fresci u genitivu množine na-pisano ВѢУΝA:

ВѢУΝ = VAJUN = BAJUN = BAJAR = ČARO-BNJAK.

BAJUN BAJNO BAJA, VAJUN VAJNO VAJA LIK IDOLA. ВѢУΝI su VAJUNI, BAJUNI ili BAJARI što BAJAJU, tj. ČAROBNJACI koje su još nazivali ba-bunima i bogumilima jer su u svom hrišćanstvu zadržali mnoga stara vjerovanja i običaje, a sami su sebe nazivali krstjanima).

.................................

[1] Strabon I, 3,21; XIII, 1,8.

[2] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum: A Dictionary of the ancient Celtic language of Cor-nwall, Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p. 166.

[3] Frederick Jago, English-Cornish Dictionary, Lon-don: Simpkin, & Marshall and Co., Plymouth: W. H. Luke, 1887, p. 20.

[4] Ib. p. 86.

[5] William Richards, Welsh and English Dictionary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin, 1832, p. 141.

[6] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary, London, Printed for James Duncan, 1825, p. 294.

[7] Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dic-tionary, London: Simpkin, Marshall & Co., Plymouth: W. H. Luke, Printer and Publisher, 1887, p. 149.

[8] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 474-475.

[9] Albert Pike, Morals And Dogma, Charleston, 1871, p. 644.

[10] Laurence Austine Waddell, A Sumer-Aryan Dictionary, Part I, Introductory; London, Luzak & Co., 1927, p. 72.

[11] Ib.

[12] Ib.

[13] Ib.

[14] Homer, Ilijada, 2, 9.

[15] Herodotus, I, 196.

[16] Laurence Austine Waddell, Ib.

[17] Petar Skok, Ib. Knjiga III, Ib. str. 393.

[18] Ramazan Hysa, Albanian-English Dictionary; Hippocrene Books, INC., New York, 1993, p. 423-424.