SVASTIKA JE ZNAK BOGA RODA I ARYANSKOG RODA

Pošto još traju nejasnoće o izvornom značenju i po-rijeklu riječi SVASTIKA, nakon mnogih nagađanja i to da objasnimo. Evo šta SVASTIKA predstavlja kao solarni simbol:

"Iznesene su mnoge teorije u vezi sa simbolikom svastike, njenim odnosom prema drevnim božan-stvima i predstavljanjem njihovih određenih osobina. Prema procjeni određenih pisaca, to je bio amblem Zevsa, Bala, Sunca; boga sunca, kočija sunca, Ag-nija, boga vatre; Indre, boga kiše; boga Neba, boga neba i i konačno boga svih božanstava, Velikog Bo-ga, Stvoritelja i Vladara univerzuma. Također se smatralo da simbolizira svjetlost ili boga svjetlosti i račvaste munje i vode. Neki vjeruju da je to bio naj-stariji arijevski simbol. Neki vjeruju da je bio naj-stariji arjanski simbol.” [1]

Razumna konstatacija o vremenu nastanka sva-stike:

“Znak svastike je morao postojati mnogo prije nego što mu je dato ime. Mora da je postojao mnogo prije budističke religije ili sanskritskog jezika.” [2]

Svastika je od najprostijeg atoma vodonika i do kre-tanja univerzuma KOLO KRETANJA, KOLO VRE-MENA, KOLO CIKLUSA, KOLO SUNCA, KOLO KRETANJA. SVASTIKA je ZNAK BOGA. Jedan krak svastike je azbučno Γ jednako masonskom latinič-nom G = SUNCE, BOG.

Ime SVASTIKA počinje korijenskom osnovom SVA. Od SVA je izvedeno SVAROG i on je BOG NEBA, STVORITELJ SVIJETA, OTAC SUNCA i OTAC BO-GOVA SUNCA. Pomenuto SVA dalo je u SWA u en-gleskom SWAN i švedskom SVAN sa značenjem LABUD što znači SJAJ, BJELINA, hebrejski LA-BAN.

Sanskritsko SVAR, SVARGA je NEBESKI SJAJ, SVJETLOST [3]. SVA je u srpskom SVANUTI, SVA-TITI (H je natureno pravopisom), SVARITI, SVA-TOVI. Srpsko SVA znači POTPUNA, SAVRŠENA.

Od SVA izvedeno srpsko SVAST i to je sinonim rije-čima ROD, RODBINA. ROD i RODBINA su neo-dređenog roda, SVASTIKA je ženskog roda i ona je suprugina sestra, tj. ROD, RODICA:

Ime SVASTIKA je složena od SVA-S-TIK-A. San-skritski SVA znači NAŠ VLASTITI, ČOVJEK IZ VLA-STITOG NARODA ILI PLEMENA, ROD, RODBINA, ROĐAK, ROĐACI, VLASTITI NAROD [4]. Sanskrit-sko TIK znači IĆI, KRETATI SE [5]. Tako naziv SVA-STIKA značii KRETANJE RODA.

Ovdje treba znati da riječ ROD prvenstveno znači ime BOGA SUNCA. Vjera Srba u BOGA RODA ne-pobitno je zabilježena u literaturi:

“Kao što autor dokazuje, nebesko božanstvo je imalo različita imena: Rod, Svarog, Stribog, Sveto-vid, Jarovit, Dij, takođe, Svetovid-Rod.” [6]

O vjerovanju Srba u BOGA RODA srpski etnolog Sreten Petrović navodi dokaz iz spisa Svetog Save u propisima za monahe:

"Navedimo ovde podatak (koji uzimam iz ‘druge ru-ke’) da je, na primer, prema propisu sv. Save za monahe (prepis iz 16. stol.) sveštenik morao od svojih ispovednika izvideti 'Я splutilajesi z babami bogomerskija bludy, li molila sia jesi wilam li rodu i roženicam i Perunu i Chor su i Mokoszi pila i jela: tri leta post z poklony'. (vidi i: Mal, 1940:19). U slo-bodnijem prevodu: 'jes‘ li činila s babama ( = vra-čarama) bogomrski blud, jesi li se molila vilama ili Rodu i Rožanicami, a Perunu i Horsu i Mokoši u čast pila i jela: (treba) da držiš post u poklonjenju tri godine.” [7]

Dakle: SVA-S + TIK-A > SVASTIKA = RODA KRE-TANJE. Primarno značenje je SUNCA RODA KRE-TANJE i sekundarno SUNČEVOG (NA)RODA KRE-TANJE.

SVASTIKA je simbol ARJANA, simbol TRAČANA ili MEDA, MEDIJANA, tj. SRBA:

"U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ....” [8]

Svi ljudi i narodi bijele kože u starini su ROD ARJANA, ROD TRAČANA, ROD SRBA RABA, tj. SLUZITELJA BO-GA RODA, tj. SUNCA i svi su go-vorili NAŠILI jezikom, odnosno NAŠIM starim srp-skim jezikom.

..................................

[1] Albert Gallatin Mackey, The History of Freema-sonry, Vol. VII; The Masonic History Company, New York and London, 1906, pg. 1789.

[2] Ib,

[3] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; The Clarendon Press, Oxford, 1899, pg. 1281.

[4] Ib. pg. 1275.

[5] Ib. pg. 446.

[6] Henryk Łowmiański, Religia Słowian i jej upadek (w. Vi-XII) Paпstwowe Wudawnictwo Naukowe, War-szawa, 1979, str. 76.

[7] Sreten Petrović, Srpska mitologija, Mitološke mape, Druga knjiga, Prosveta - Niš, 2000, str. 19-20. ISBN 86-7455-415-6

[8] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.