BOGINJA VELIKA DAMA ISPLAŽENOG JEZIKA

VELIKA GOSPA ili njeno stariji ime VELIKA DAMA, jedna je od najznačajnijih skulptura drevne iberijske civilizacije iz 3. ili 2. vijeka stare ere. Ženska statua u punoj figuri visine oko 1,35 m, isklesana iz bijelog krečnjaka. Otkrivena je 1870. godine u iberijskom hramu Cerro de los Santos (sveto područje) u Mon-tealegre del Castillo, provincija Albacete, Španija. Na mjestu otkrića bio je hram koji se koristio od 4. vijeka stare ere do rimskog doba. Izložena je u Nacionalnom arheološkom muzeju u Madridu.

Sanskritsko DAMA znači DOM, KUĆA [1], galsko DAM je GOSPODAR [2] i sinonim je galskom DOM: DOM, BORAVIŠTE, GOSPODAR; SUNCE [3].

U sklopu grčke mitologije James G. Frazer u svojoj “Zlatnoj grani” pominje DAMIU, božanstvo ženske moći u gradu Troezenu na Peleponezu [4].

Perzijsko DAM je DAH, ŽIVOT; VATRA, TOPLOTA; KRV; PONOS; UŽITAK; VRIJEME, TREN; SUŠA; OŠTRICA (sablje); ŠILJAK (koplja) [5].

Arapsko DAM, DAMĀ znači KRV, ŽIVOT [6]; per-zijsko DAMAR je KORIJEN, ŽILA ŽIVOTA; ŽIVOT; DAH [7].

Galsko TAM sinonim je galskom DAM sa znače-njem SUNCE [8]:

a) DAM > DAMUZ > TAMUZ = SUNCE [9],

b) DAM > DAMAR > TAMAR > TAMARA

Sumersko DAM je BRAČNI DRUG: MUŽ, ŽENA [10]:

"...ali žena boga zvala se Dam, što bi moglo biti izvor našeg Dama, riječi koju su koristili Kelti i pre-vodioci i Septuaginte.” [11]

U sumerskoj mitologiji EA, bog vode, imao je ženu sa imenom DAM [12] jer DAMA je BOGINJA NE-BESKE I ZEMALSKE VODE (simboli vode su u dnu haljine na statui).

BOGINJA DAMA je ukrašena solarnim simbolima. Jasno je vidljiv njen isplaženi jezik, iako je desna polovina jezika ostećena. Ispod vrata je tkz. selta, vijenac slave kao znak dugodnevice vidovdanskog prvog dana ljeta. Iznad pasa su Mjesec, zvijezda Venera i Sunce takođe isplaženog jezika.

Po VELIKOJ DAMI nazvan je stari srpski grad DA-MASTION (grčki: Δαμαστίῳ i Δαμάστιον). Godine 1923. mještanin sela Kutina kod Leskovca pronašao je stotinjak kovanica damastinonskih kovanica sa natpisima ΔΑΜΑΣΤΙΝΩΝ [13] što bukvalno znači DAMINA STIJENA, DAMIN GRAD. U drugoj polo-vini 6. vijeka grad obnavlja car Justinijan i naziva ga Justinijana Prima, ali je u srpskom narodu i je dalje ostao pod izvornim imenom kao CARIČIN GRAD, JER VELIKA GOSPA ili VELIKA DAMA je CARICA NEBA I ZEMLJE.

..................................

[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 469.

[2] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 433.

[3] Ib. pg. 433, 497.

[4] James George Frazer, The Golden Bough, Vol. I, Abrdiged Edition, New York, The Macmillan Com-pany, 1925, pg. 7.

[5] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; London: by J. L. Cox, 1829, pg. 684.

[6] Ib.

[7] Ib.

[8] Jean-Baptiste Bullet, Tome II, pg. 399.

[9] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. II; London: Bernard Quaritch, 1883, pg. 60.

[10] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg. 208.

[11] James George Roche Forlong, Ib. pg. 55.

[12] William J. Hinke, A New Boundary Stone of Nabuchadrezzar I; Wipf & Stock Publishers, Euge-ne, Oregon, 2009, p. 222.

[13] Dr Balduin Saria, Iz numizmatičke zbirke Na- rodnog Muzeja u Beogradu, Damastionske tetra-drahme iz Kutine; Starinar, Treća Serija, Knjiga tre-ća (za t1924 i 1925), Beograd, 1925, str. 97.