ZNAK LOŽE DREVNIH MASONA

 

Drevni masoni za znak Lože uzeli mikensko slovo I☉I sa značenjem NU [1]. Da vidimo šta ovo NU kao korijen riječi znači u drugim jezicima?

Grčki:

- ἀνύκτερος = BEZ MRAKA, VIDNO [2]

- ἀνυμνέω = PROSLAVA, SLAVLJE, SLAVA [3]

- ἀνύω, aticki ἀνύτω ili ἀνύτω = ZAVRŠITI, KOMPLETIRATI, ANULIRATI [4].

Latinski:

- anus = OKRUGLO, KRUG, PRSTEN [5]

- annŭlus, anŭlus = PRSTENČIĆ [6]

- annus = GODINA [7]

Galski:

- nua = NOV; DEVET; ROBUSTAN; MOĆAN; NEBO [8]

Gaelik:

- nuall = SLAVA [9]

- nuall = PLEMENIT, RASAN, SLAVAN [10]

- nuathaigh = NEBESA [11]

Velški:

- NUR = JON, ČISTA SUŠTINA, SRŽ [12]

Mikensko NU je u srpskom NULA (krug, prsten), NUDITI, NUTO, NUTRINA.

Petar Skok veli ovako:

- NUR, gen. 'nura' m (Srbija, Bosanska Krajina, Kos-met) »1° luča, zraka koja pada na grob kojem svecu (muslimansko vjerovanje), 2° svijeća koja pada s neba uoči Uskrsa, te je patrijarh u Jerusalimu prvi pripali«. Deminutiv 'nurak', gen. '-rka'. Balkanski tur-cizam arapskog podrijetla (ar. nur »svjetlost«) iz oblasti islama: rum., bug. 'nur', arb. 'nur' »Gesicht, Aussehen, Glanz«. [13].

NUR nije turcizam balkanskog porijekla, jer se osnova NU nalazi u mnoogim jezicima, a NUR je i u engleskom NURSE, srednjovijekovno englesko NU-RICE (staratelj, brižnik, medicinska sestra), te u engleskom NURTURE sa značenjem PROSVJET-LJENJE (edukacija). Njemačko "Gesicht, Aussehen, Glanz" znači LICE, IZGLED, POJAVA, SJAJ:

"Na dan ljetnog solsticija, u podne, kada je sunce stajalo pravo iznad njih, Peruanci su govorili da njihov bog 'sjedi na svom stupu'." [14]

Grčko ἀνυψόω upravo znači PODIZANJE, UZVI-SIVANJE [15]; grčko ἀνύψωμα znači VISOKO, UZ-VIŠENO MJESTO [16], ἀνύψωσις je USPON NA VRH [17]. Ne zaboravimo da je starogrčko "Υ, υ" izgo-varano kao kratko "u", a danas se izgovara kao "i", dakle je grčko ἀνυψόω i ἀνύψωσι u antičko vrijeme izgovarano kao "U" u grčkim navedenim riječima sa početnim ANU- (ἀνύ-) i tu je ono mi-kensko NU.

Nakon pominjanja stupa Peruanaca i grčkih riječi sa značenjem PODIZANJE, UZVISIVANJE slijedi slje-deće gdje se govori o stupovima umasonskoj Loži:

"Dva stupa ili obeliska (ovi drugi su omiljene forme u Egiptu) postavljena su na sjeveroistočni i jugo-istočni ugao ovog popločanog djela, tako da kad Sunce izađe ujutro na ljetni solsticij, ono kao da izlazi u sjeveroistočnom uglu svemira (koji se iz drugih razloga takođe smatrao pravougaonikom, dimenzija 3 x 4) i sjena odgovarajućeg stupa siječe dvoranu dijagonalno opisujući tako hipotenuzu Pi-tagorinog trougla (3 — 4 — 5), koji je u Egiptu bio posvećen Horusu, u Kaldeji Belu, u Feniciji i Siriji Balu, sve istom bogu plodnosti i rasta, kao i za-štitniku slobodnih umjetnosti i nauke. Sve su te ideje utjelovljene u reprodukciji punske stele (feničanski spomenik) koja se sada čuva u Bibli-otee Nationale u Parizu." [18]

Početkom hrišćanske ere dan ljetnog solsticija pa-dao je na 24. jun julijanskog kalendara (danas 7. jul greg.) i u taj dan Crkva je upisala praznik Rođenje Sv. Jovana Preteče, a 26. septembar (9. okt. greg.) posvetila je Sv. apostolu i jevanđelisti Jovanu Bogo-slovu. Ova dva Jovana poštuju se u masoneriji kao zaštitnici masonstva.

A sad da vidimo zašto je crkvena masonerija od Dana Jovana Preteče do Dana Jovana Bogoslova odbrojala 94 dana. Ako od ovih 94 dana odu-zmemo samo 3,8760336 minuta, dobijemo 93,99730831 dana. I gle:

a) J-B = 93,99730831 dana = prečnik kruga izmedju stupova = simbol Sunca između stupa sjeveroistoka i jugoistoka (stup B i stup J, Slika 2). Simbol Sunca između dva stupa u mikenskom pismu je znak sa glasovnom vrijednošću NU (Slika 1).

Obim kruga Sunca je 295,3010038 jedinica (dana). Visina Velike Piramide je 147,6505019 metara:

b) 147,6505019 x 2 = 295,3010038

c) 295,3010038 x 3,14159 = 927,7146806 dana: obim Piramidine baze = 927,7146806 m (jedna strana = 231,92867 m).

Po jednom od Piramidinih kodova u mjerama du-žine može se kodirati dužina vremena (i obratno) tako što je 1 dan = 2,466586509 cm:

• 927,7146806 dana = 2288,288515 cm,
• 2288,288515 : 8 = 286,0360644 dana,
• 286,0360644 x 1,618033 = 462,816074 cm,
• 462,816074 : 2 = 231,408037 cm: dužina Piramidine baze = 231,92867 m.

Loža je pravougaonik (Slika 2). Pitagorin trougao ima stranice duge 3 — 4 — 5. Ako umjesto katete duge 3 uzmemo onih 93,99730831 dana između praznika Jovana Preteče i Jovana Bogoslova, tada će, kao sjena stupa "na sjeveroistočnom uglu sve-mira" prema pravcu izlaska Sunca na ljetni solsticij, tada će dijagonala (d) iznositi 156,6621805 dana = 386,4208209 cm.

Sad značenje brojeva Solomonovog hrama:

• visina portala: 120
• dužina hrama: 60
• visina hrama: 30
• širina hrama: 20

a) 386,4208209cm x 120 x 60 x 30 x 20 = 16.693,37946 km,

b) 16.693,37946 x 2,4 = 40.064,11071 km: po Pi-ramidi i mnogim astronimoma dužina Zemljinog ekvatora = 40,077,27418 km, američka NASA kaže = 40.075 km.

I na kraju: u onih 3,8760336 minuta manje od punih 94 dana na krugu časovnika je 23,25602016° (ugao Sunčevog izlaska na dan ljetnog solsticije je 23,4461943° sjeveroistočno on linije istoka).

..............................

[1] J. Chadwick, L. Godarth, J. T. Killen, J. P. Olivier, A. Sacconi, I. A. Sakellarakis, Corlus of Mycenaean In-scriptions from Knossos, Volume I (1-1063); Cam-bridge University Press, Cambridge, London, New York, New Rochelle, Melbourne, Sydney; Edizioni dell' Ateneo, Roma 1986, p. 28.

[2] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 152.

[3] Ib. p

[4] Ib. p. 153.

[5] Francis Edward Jackson Valpy, A Manual of Latin Etymology, London: Longman and Co.; and H. G. Bohn, 1852, p. 24.

[6] Ib.

[7] Ib.

[8] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 200, 206.

[9] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 700.

[10] Ib.

[11] Ib. p. 701.

[12] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II, Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 378.

[13] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 525.

[14] Frank C. Higgins,The Beginning of Masonry; New York: Pyramid Publishing Co., 1916, p. 63.

[15] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. p. 153.

[16] Ib.

[17] Ib.

[18] Frank C. Higgins, Ib. p. 64.

MOŠĆANIČKA KLESARSKA ŠKOLA

 

 

 U selu Tičići uz rijeku Bosnu oko 5 km jugoistočno od M Mošćnice prema Kaknju, 2010. g. pronađen je stećak sa natpisom, te još dva stećka bez natpisa.

 

Podignuta lijeva ruka simbol je pozdrava mira i blagoslova boga proljeća (Tatarevo greblje, Mošćanica, Zenica).

 

Stećak u greblju Ruići, Gornja Vraca kod Zenice.

Perunova munja kao motiv (stećak u greblju Ruići, Gornja Vraca, Zenica). 

 

Rozeta (Sunce i sunce) u trouglu, simbol vječnog života od antičkih vremena do Mošćanice modernog doba. Ovaj i ostali solarni simboli čine ove nišane stećcima, jer je to produžetak krstjanske tradicije (stećak u Tatarevom greblju kod Mošćanice).

 

 

 

Pravougaonik je simbol masonske Lože, Loža je metafora Svjetlosti, Sunca, Boga. Tri zvijezde su proljeće i ljeto ispod, a ljetni solsticij (Vidovan) je u trouglu iznad (Ruići, Gornja Vraca, Zenica). 

 

 

 

 

Simbol KUR. To je još od sumera poznati ideogram KUR (Ruići, Gornja Vraca, Zenica).

Kad se ova TRIJADA posmatra kao izdvojena cjelina tetraktisa, vidimo sumerski simbol KUR sastavljen od tri istostranična pod 120 stepeni vrhovima spojena trougla. KUR znači OČIŠĆENJE, SJAJ, SVJETLOST, BLJESAK, SVJETLOSNO OKO, MOĆ, ZAKON, RASTJERIVAČ, OSVAJAČ, POBJEDILAC [1]. Keltsko CUR (čita se: KUR) znači MOĆ, PLODNOST, RASIJAVANJE [2].
..............................
[1] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Part II, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, Leipzig, 1906. p. 213.
[2] R. A. Armstrong, A. M.Gaelic Dictionary in Two parts:; London, Printed for James Duncan, 1825, p. 168.

 

 

Cvijet nebeskog drveta života, drevni simbol Sunca, neki to zovu "Perunov znak (Ruići, Gornja Vraca, Zenica).

 

  

 

 

 

U vrhu stećka nišana je simbol Sunca u krugu neba. Oko Sunca je polukružna bordura kakvu srećemo na ilirskim kovanicama, a ispod je horizontalna nazubljana bodrura kao simbl Sunčevih zraka (Ruići, Gornja Vraca, Zenica). 

Rozeta (kolovrat) u trouglu (oboreni stećak na Tatarevom greblju kod Mošćanice, Zenica).

 

Bordura ilirskog stila ovdje je simbol glavnih godišnjih pozicija Sunca pri izlaski u zalazku). To je za obični narod islamski polumjesec sa zvijezdom, ali je "polumjesec" iznad zvijezde rogovima okrenutim dole. To je vrh neba, zenit, a zvijeda je Sunce. U masoneriji to je simbol ljetnog solsticija, dugodnevice prvog dana ljeta, dana kojeg su starovjerci i krstjani svetili kao Vidovdan, kod panonskih Kelta, tj. Ilira, Vidasov dan.

 

 

 

 Nebo sa Suncem (Ruići, Gornja Vraca, Zenica).

 

Sunce sa dvanaest mjeseci i dan sa dvanaest sati (Ruići, Gornja Vraca, Zenica).

 

Četiri godišnja doba po dužini dana, simbol poznat još od Sumera (oskrnavljeno greblje u selu Klopački Vrh kod Zenice).  

Ovuda su prosli ljudi neljudi (oskrnavljeno greblje u selu Klopački Vrh kod Zenice). 

 

Tumačenje ovog simbole je na temi sa linka: 

https://stecciibogumili.blogspot.com/2017/03/klesareva-zabava.html

 

 

Kalendar (stećak u Starom greblju na Mošćanici kod Zenice).

 

 

 

 

 

Rozeta u trouglu (Tatarevo greblje, kod Mošćanica, Zenica).

 

Rozeta na stećku, Tatarevom greblju.

 

Rozeta, simbol Sunca. Stećak u sredini formom je sličan stećcima kod Travnika (Tatarevo greblje).

 

 

Sikira (ikavski: sik > sika; sik > sikira)

 

Rozeta na stećku nišanu iz prelaznog perioda (Tatarevom greblje, Mošćanica, Zenica).

 

U krugu Sunca simbolično je prikazan krst u značenju strana svijeta i četiri godišnja doba izmedju krakova. Na stećku iza je rozeta (Tatarevo greblje, Mošćanica, Zenica).

 

 Podignuta lijeva ruka simbol je pozdrava mira i blagoslova boga proljeća (Tatarovo greblje, Mošćanica, Zenica).

Hidajet Keleštura pored stećka u Tatarevom greblju kod Mošćnice, Zenica.

I tako stvarno stanje na terenu svjedoči da gradnja i podizanje stećaka kod pravoslavaca prestaje krajem druge polovine 19. vijeka, kod muslimana 90-tih godina 20. vijeka, a kod katolika mnogo ranije nego li kod pravoslavaca. Sve što zvanična istorija piše o tome je ideološka laž i prevara naroda.