Misija (> Mizija) je ime provincije u sjeveroza-padnoj Maloj Aziji. Kod starih autora preovladavalo je mišljenje da su Misija u Maloj Aziji i Moesia (> Moezija u današnjoj Srbiji i Bugarskoj) dvije vari-jante istog imena, samo različitih dijalekata, i da su bile bile nastanjene istim narodom [1].
Misia u Maloj Aziji bila je nastanjena Frigima,
Tro-jancima, Aeolcima i Misima [2]. Homer u Ilijadi spo-minje i Mise (II, 858; X,
430; XIII, 5) [3]. Strabon kaže da su se nakon pada Troje Misi razišli i prema Zapadu
i prema istoku (Strabon, XII, str. 665) [4]. Herodot (VII, 74) tvrdi za Mise da
su istog roda kao i Liđanja [5] i da su uvijek bili uz perzijsku vojsku i najvjerovatnije
su govorili srodnim jezicima. Strabon je takođe tvrdio da su Misi u Malu Aziju
došli iz Evrope (VII, str. 295, 303; XII, str. 542, itd.), te da su Moesi iz Evrope
i Misi u Maloj Aziji isti narod [6]. Moesia (Moezija) je bila nastanjena tračanskim ple-menima i [7] i Skitima.
Sanskritsko SĪ znači IZVLACITI PRAVU LINIJU [8], dakle je SI linija od Sunca, ZRAKA, SJAJ. Ime Misie (Mizije) potiče iz hetitskog jezika: hetitsko MISI znači VELIKOSJAJNI, a ono što je veliko-sjajno, ono je bijelo, jer je bijela najsjajnija boja, podnevna boja Sunca. Riječ MISI je složena od hetitskog MI + SI. To se pisalo sa varijantama dva hijeroglifa kakve vidimo na slici ispod.
Bronzani privjesak (Opaljene gomile, Ferizovići, Rogatica, RomanijA, BiH; Cerovich 1990; 1-12 R 1:2)
U Trajanovom pohodu na Dakiju od Rimljana zarobljena oprema vojnika Partića (Trajanov stup, 113. god., Rim).
Moezija (Moesia, lat., Μοισία, gr.) je obuhvatala današnju Srbiju do Save i Dunava (uključujući Dardaniju) i sjevernu polovinu današnje Bugarske. Nastanjivali se iz literature poznati Iliri, KeltI, Tračani i Skiti.
Grb Tribala iz Moezije.
Naziv MOEZIJA je od MOESIA je izveden od tri proste riječi: MO + ES + IA. Riječ MO je korijen srpskom MOĆ, koja je potekla od starosrpskog MO i sufiksa -гь: мoгь > mogtb > moć (gen. moći). U galskom MO znači VELIK, NAJVEĆI, NAJČUVE-NIJI, SLAVNI [10] i to znači i u gaeliku [11]. Velško MO znači VIŠE u smislu JOŠ [12]. Velško MOES znači ČASNI, MORALNI [13]. Galsko MOCH (čita se MOĆ) je SVINJA [14]. To isto znači i velško MOCH [145. I divlji VEPAR na grbu Moezije je svinja i keltski je simbol je Sunca, jer galsko MOCH ima i značenje BAL, tj. SUNCE [16].
Druga riječ u MOESIA je ES. Galsko ES ima ista značenja kao i AS, IS,
OS, US i sve je isto značenju BEL [17]: VISOK,
VELIK, NAJVIŠI, VRHOVNI (sve atributi SUNCA [18].
Velško ES je DIO, a takođe znači STRIJELJATI [19].
Treća riječ u MOESIA je starokeltsko
(starogaelik) IA sa značenjem OBLAST, ZEMLJA [20].
…………………
[1] William Smith, Dictionary of Greek and Roman geography, Vol. II; Boston:
Little, Brown and Company, 1870, p. 389.
[2] Ib.
[3] Ib.
[4] Ib.
[5] Ib.
[6] Ib.
[7] Ib. p. 367.
[8] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary;
Oxford, The Clarendon Press, 1960, p.1218.
[9] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Her-ne Bay: E. Macdonald
& Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 171.
[10] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue
Celtique, Tome III;
Besançon: Claudi-Joseph Daclin,
1759, p. 169.
[11] Edward Dwelly, Ib. Vol. II; p. 666.
[12] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh
Language, Vol. I; London: Printed for E. Williams, 1803.
[13] Ib.
[14] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Vol. III, p. 169.
[15]
William Owen Pughe, Ib. Vol. II.
[16] Jean-Baptiste
Bullet, Ib. Vol. III, p. 169.
[17] Jean-Baptiste
Bullet, Ib. Vol. II, p. 551.
[18] Ib.
p. 149-150.
[19] William
Owen Pughe, Ib. Vol. I.
[20] Edward Dwelly, Ib. Vol. II. p. 535.
[1] William Smith, Dictionary of Greek and Roman geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Company, 1870, p. 389.
1759, p. 169.
[11] Edward Dwelly, Ib. Vol. II; p. 666.
[16] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Vol. III, p. 169.
[18] Ib. p. 149-150.
[19] William Owen Pughe, Ib. Vol. I.