IZ ISTORIJE PREPOTOPSKOG SUMERA

Berosus (Berossus), vavilonski pisac i sveštenik bo-ga Bela Marduka, početkom trećeg vijeka stare eru piše u svom djelu “Vavilonika” o početku istorije Va-vilona:

“Prvi car bio je Aloros Vavilonski, Haldejac sa kojim ništa nije povezano osim da je od božanstva lično bio izabran da bude pastir ljudima. Vladao je deset šarova, što je godinama 36.000 godina; jedan šar je 3600 godina, jedan ner je 600 godina i soss je 60 godina.” [1]

Na prvi pogled vavilonsko (asirsko) šar je broj 3600 i tako ga bukvalno tumače ne shvatajući tajnu, ezo-terijsku suštinu te riječi. Isto kao sto današnji maso-ni ne smiju da otkrivaju svoje tajne, tako i drevni masoni nisu javnosti kazivali svoje tajne i bukvalno shvatiti Berosusovu izjavu da je jedan čovjek vladao 36.000 godina je van pameti, ludilo.

Berosus navodi da je od stvaranja svijeta do cara Alorosa proteklo 259.200 godina, a od stvaranja do Potopa 691.200 godina. Dužina ovog vremena to-talno je zbunila arheologe i istoričare, jer po svim arheološkim nalazima i istorijskim dokazima tolika dužina vremena je prosto nemoguća i ovo vrijeme ostalo je njihova neriješena tajna istorije. I naš Miloš Milojević bukvalno je riječ šar ili sar shvatio kao broj od 3600 godina [2]. Alooo, čovječe, koji si se qurac uključio u masone kad priče drevnih masona primaš za istinu kao dijete bajke. Barem bi ti morao znati da je ezoterija tajna istina, a javna priča za mase je egzoterija sa lažnim smislom.

Šta je vavilonsko šar ili sar saznaćemo iz sljedećih primjera:

a) "šar = riječ sumnjivog značenja, vidi naročito riječ sar. ” [3]

b) "sa-ar = šatâru ‘šarati’ (pisati), prodrijeti unutra, svjetlosno uzrastanje, prosvjetljenje.” [4].

Šar znači šarati, pisati, davati znakove. Pisanje se sastoji od slova i svako slovo je znak, svaki znak je šara ili šar, šaret. Tako broj sa 3600 godina kao je-dan šar u sebi sadrži znak, tj. šar nečega, sadrži kod, tajnu šifru. Po vavilonskom smislu riječi šar tre-ba prodrijeti unutar broja 3600 godina da bismo riješili kodiranu poruku i to se može postići samo svjetlosnim uzrastanjem, prosvjetljenjem.

Berosus kaže da 1 šar ima 3600 godina. Godina ima 365,242 dana, 3600 godina je 1,314.871,2 da-na. Sad idemo do kodova Velike piramide. Da, da, kodovi Velike piramide ključevi su mnogih zemalj-skih tajni!

Po jednom od Piramidinih kodova dužina vremena može da bude ukrivena u mjerama dužine i obratno: 1 dan = 2,466586509 cm. Koliko je centimetara ko-dirano u jednom šaru sa 3600 godina i njegovih 1,314.871,2 dana svih tih godina? Evo:

1,314.871,2 x 2,466586509 cm = 32,43243563 km = dužina svake strane kvadrata KLMNK (Slika 1). I sad idemo u svetu geometriju!

Sa stranama dugim po 32,43243563 km površina kvadrata KLMNK je 1051.862881 km². Krug D ima istu površinu i prečnik kruga je 36,59610016 km. Ta-ko je jedan šar sa svojih 3600 godina pretvoren u geometriju po kodu Velike piramide i dobili smo prečnik kruga dug 36,59610016 km. Tako smo su-merski šar od 3600 godina pretvorili u 36,59610016 km.

Pošto šar ima 3600 godina, što je kilometrima 36,59610016 km, koliko je duga jedna godina ovog šara i to ćemo saznati kad 36,59610016 km podi-jelimo na 3600 dijelova:

36,59610016 : 3600 = 0,010165583 km =

= 1016,55838 cm.

Po Piramidinom kodu da je 2,466586509 cm = 1 dan, sad nađemo koliko je dana kodirano u 1016,55838 cm:

1016,55838 : 2,466586509 = 412,1316379 dana: broj 412,1316378 je broj dužine Kraljeve odaje (u inčima). Broj 412,1316378 je kodni znak (šar) za pretvaranje onih 3600 i 36.000 godina u stvarno vri-jeme:

a) 3600 godina = 1,314.871,2 dana,

b) 1,314.871,2 : 412,1316378 = 3190,415584 dana = 8,735073141 godina.

Prvi vavilonski car Aloros vladao je 10 šarova i to je 10 puta po 8,735073141 godina 87,35073141 godi-na vlasti cara Alorosa.

Nakon Alorosa Berosus po redu nabraja sljedećih devet careva i ukupno vrijeme svih careva Berosus bilježi u 432.000 godina ili 157,784.544 dana:

157,784.544 : 412,1316378 = 382.849,8701 dana = 1048,208777 godina trajanja vlasti deset vavilonskih careva od prvog cara Alorosa do biblijskog potopa.

Berosus takođe kaže da je od stvaranje svijeta do cara Alorosa proteklo 259.200 godina. To je 94,670.726,4 dana:

94,670.726,4 : 412,1316378 = 229.709,9221 dana = 628,9252662 godina od stvaranja svijeta do cara Alorosa.

Po Berosusu od stvaranja svijeta do biblijskog poto-pa je 691.200 godina ili 252,455.270,4 dana:

252,455.270,4 : 412,1316378 = 612.559,7922 dana = 1677,134043 godina od stvaranja svijeta do bib-lijskog potopa.

Dakle, od stvaranja svijeta do cara Alorosa je 628,9252662 godina i od Alorosa do biblijskog po-topa je 1048,208777 godina. Tako je po Berosusu od početka svijeta do opšteg potopa proteklo 1677,134043 godina, po Bibliji Septuaginti je 2242 godine, po Bibliji Mazori 1656 godina, a po Velikoj piramidi od redizajniranja Adama do trajanja potopa je 1656,882 godina.

Kao prvi prepotopski sumerski car Aloros zacario se oko 3675-3600 prije hrišćanske ere. U prilogu su dvije liste poznatih istoričara i arheologa sa njihovim datiranjima prvih careva i dinastija i sve je približno početku vlade cara Alorosa.

P.S. Postoje i vedski ciklusi sa svojim kodovima, jer različite skupine masona strogo su tajili znanje jedni od drugih i imali posebne kodove za svoje posebne potrebe.

…………………

[1] History of Egypt, Chaldea, Syria, Babylonia, and Assyria, by G. Maspero, Volume III, Edited by A. H . Sayce, translated by M. L. McClure; The Grolier Society, London, 1901?-1906, pg. 42-43.

[2] M. Milojević, Odlomci iz istorije Srba, Sveska I, Državna štamparija u Be ogradu, 1872, str. 61-62.

[3] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Part I, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, Leipzig, 1907. p. 310. (4) Ib. p. 283.

SVETI PETAR ISPLAŽENOG JEZIKA

Ikona krstjana dvoveraca, kameni reljef, 12. veka, crkva Presvete Bogorodice, Ston, Pelješac, Hrvatska. Foto: Goran Komar, Facebook, 8. 12. 2025.

U kamenom reljefu krstjanske ikone iz 12. veka u krstjanskoj crkvi Presete Bogorodice u Stonu na Pelješcu, kao delu područja Starog Huma, apostol Petar je predstavljen sa isplaženim jezikom. U drugoj polovini 12. veka Humskom zemljom vladao je krstjanin "bogumil" veliki knez Miroslav, brat Ste-fana Nemanje i šurjak krstjanina Kulina bana, vla-dara Bosne.

Nakon stupanju Stefana Prvovenčanog na kraljevski presto Raške i ozvaničenja Save Nemanjića za raš-kog arhiepiskopa, Stefan i Sava šalju jaku vojsku na krstjane Huma, masakriraju ih, što zarobe prodaju u roblje. Tada i crkvu u Stonu pretvaraju u manastir svoje romejske Ortodoksne vere.

Srpski krstjani nisu bili bogumili, nego dvoverci. Kao sljedbenike Sunca Rimokatolička crkva krstjane na-ziva patarenima po Apolonu Patareusu, bogu sunca sa kipom u čuvenom hramu u Patari. Naziv "bogu-mili" izmišljen je od bugarskih i srpskih arhijereja ro-mejske Ortodoksne crkve. U svom Zakonopravilu Sava Nemanjić koristi i naziv "babuni" po slaven-skim idolima "babama".

Iako su krštavani po pravoslavnom obredu, srpski krstjani nisu se odricali glavnih verovanja, običaja i solarne ikonografije svoje stare vere, te su tako za-držali idole Sunca, sunčanih bogova i božanstava sa prikazima isplaženih jezika. Tako su i Petra sma-trali svojim starim božanstvom Sunca i uoči njego-vog dana 29. juna starog kalendara (12. jul gregor. kal.) palili su vatrene lile.

Dvoverje krstjana svedoče stećci sa prikazima an-tropomorfnog Sunca u liku Svetovida, Peruna, Sva-roga, Svarožića i drugih sunčanih božanstava ispla-ženog jezika. Čak su i likovi Isusa Hrista i Bogo-rodice na par stećaka prikazani sa isplaženim je-zicima, dakle su i njih smatrali božanstvima Sunca (u prilogu: stećak u Vidoštaku, Stolac, Đuro Basler, Umjetničko blago BiH, Sarajevo, 1987; groblje u okolini Danilovgrada u Crnoj Gori; fotografija: Milo Miško Đukić, Facebook, 23. 10. 2024).

Izvorni naziv crkve krstjana je CRKVA KRESTJANA i naziv potiče iz rane apostolske crkve u maloazij-skoj Galatiji. Svjedoci tome su tamnoši nadgrobnici onog vremena i Novi zavet u rukopisu Sinajskog ko-deksa iz kojeg ovde navodima par reči kao primera (Dela 11,26; 1. Petrova 11,16). U Sinajskom kodek-su piše ΧΡΗCΤΙΑΝOΥ = CHRESTIANI = KRESTI-ANI. KRES je jedan od starih srpskih sinonima za VATRA. U narodu HRIST je bio KREST (ekavski) i KRIST (ikavski). Dakle, ovako originalno u Novom zavetu treba da piše, jer je tako pisano od početka osnivanja crkve:

"I oni se celu godinu sastajaše ondje s crkvom, i učiše mnogi narod; i najpre u Antiohiji nazvaše uče-nike krestjanima." (Dela 11,26)

"A ako li kao krestjanin, neka se ne stidi, već neka slavi Boga u ovom događaju." (1. Petrova 4,16)

Nemojmo zaboraviti da su u Galatiji živeli Frizi, na Balkanu i u Evropi odranije poznati kao tračanski Brigi.

Pošto su Grci i Vatikan preko svetosavske crkve Nemanjića postali gospodari duha i uma Srba, riječ KRESTJANI je izbrisana iz srpskog jezika, ali u narodu traju i dan-danas pod lažnim jezuitskim ime-nom "SVETOSAVSKI PRAVOSLAVCI".

BOG, NAUKA I VERONAUKA

Nauka je jedina veronauka i treba da postane jedina vera, jer srpsko "vera" znači "tačno, Istina". Isus je za sebe rekao da je istina i svaka otkrivena naučna istina temelji se na istinitim razumnim naučnim do-kazima. U crkvenoj "veri" ništa se ne može dokazati istinitim razumnim dokazima, dakle je crkvena "ve-ra" laž. Zog toga i radi nametanja i održanja te laži crkva je zapalila Aleksandrijsku biblioteku uništivši svo dotadašnje ljudsko znanje u Rimskom carstvu i zabranila običnim čoveku bavljenje naukom, a ko se usudio, gorio je na lomači. Crkva tvrdi da se vera ne može spoznati razumom. Da, zaista se magija ne može spoznati razumom bez poznavanja magijskih reči u magijskim šiframa!

Šta je istina u postojećim religijama? Istina je samo jedno: Bog je Jedan (brojem: 1), ali o shvatanju tog Jedinog Boga ima toliko razlika koliko ima religija. Sve te razlike su moćno oružje u rukama religijskih vođa i njihovih zaštitnika u vrhu državnih vlasti. Kroz verske razlike vođe religija i njihovi zaštitnici stva-raju mržnju među pripadnicima različitih vera, stva-raju razdore, ratove, zločine i genocide. Iz tih ratova vođe religija i njihovi zaštitnici u vrhu državnih vlasti izvlače veliku materijalnu korist, a narodima ostaje razaranje, stradanje, jad i čemer. I gde je tu onaj njihov Jedini Istiniti Bog? Nema tu Jedinog Istinitog Boga. Tu su samo moćne laži religijskih i državnih vođa i to su državne ideologije koje manipulišu i vladaju narodima, a ne istinite Božje vere.

Od verskih vođa izapranog mozga neki vernici tvrde da nauka i vera nemaju ništa zajedničko. Vernici la-žnih religija ne smiju razmišljati preko granica dog-matskih zakona svoje religije i tako ograničenog ra-zuma ne shvataju da je Bog kroz nauku stvorio svet i sve vidljivo i nevidljivo na svetu. Bog je kroz nauku stvorio i život od najprostije žive ćelije do lanca DNK i čoveka kao svesnog, umnog i kreativnog bića. Nije pisac Biblije tek tako zapisao:

"I stvori Bog čoveka po obličju svojemu, po obličju Božjemu stvori ga; muško i žensko stvori ih." (Stva-ranje 1, 27)

I stvori Bog čoveka po obličju svom, muško i žensko ih stvori, muški i ženski kreativni principi, u jedinstvu dualnost plusa i minusa, jedinstvo pozitivnog i nega-tivnog u neprekidnom kružnom kretanju neprekid-nog rađanja novog i umiranja starog, s koljena na koljeno, iz generacije u generaciju.

Tako se i Zemlja okreće sama oko sebe i okreće se oko Sunca. Jedan puni krug Zemljinog okreta oko same sebe je jedan dan sa 24 časa, jedan puni krugu Zemljinog okretanja oko Sunca je jedna go-dina sa 365,242 dana.

Sad ćemo uzeti jedan dan kao sliku jednog kruga u nauci pod imenom geometrija (krug D, Slika 1):

a) D = 1 dan

b) d = 0,318310155 dana

c) površina kruga D = 0,079577538 jedinica² = površina kvadrata KLMN;

d) KL = 0,28209491 dana

e) KLMNK = 1,128379644 dana

Kraljeva odaja u Velikoj piramidi široka je 10 kra-ljevskih lakata = 206,0658189 inči, njena dužina je 2 x 206,0658189 = 412,1316378 inči. I sad neko iz naroda sa podsmehom dobacuje: "Budalo jedna, kakve veze imaju inči sa danima?" A ja mu nave-dem primer iz Svetog pisma tog naroda, ono kad su učenici pitali svog učitelja Isusa Hrista zašto narodu govori u pričama, a Isus im kaza:

"Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i čujući ne čuju niti razumeju." (Matija 13,13)

Dakle, one Isusove priče nisu značile ono što je na-rod mislio da znače, nego se njihov smisao odnosio na nešto drugo što narod nije shvatao. Tako i brojevi Piramidinih mera nisu samo puke mere dužine, ši-rine, visine, površine i volumena, nego se njihovo značenje prenosi i na nešto drugo. U ovom slučaju broja 412,1316378 inči smisao se odnosi na vreme dužine 412,1316378 dana.

Kad se dužina kruga jednog dana (krug D, Slika 1) kroz geometriju pretvori u dužinu kvadrata KLMNK, dužina svih stranica kvadrata je 1,128379644 dana. I gle:

a) 412,1316378 : 1,128379644 = 356,242 dana = 1 godina,

b) 412,1316378 x 1,128379644 = 465,0409507 da-na = 1,273240621 godina. Broj 1,273240621 je tan-gens od 51,85399754 stepeni i to je ugao uspona Piramide (ugao β, Slika 1);

Dužina kruga D je jedan dan:

a) 1 : 1,273240621 = 0,785397499 dana

b) 0,785397499 : 2,5 = 3,14159 dana = Pi

c) 3,14159 x 1,273240621 = 4 dana

d) 365,242 : 4 = 91,3105 dana = 1 godišnje doba

I opet ce neko prigovoriti da su drevni Egipćani sve to znali, iako ni to nije dokazano i upošte nije bitno ko je to znao i ko je te brojeve ugradio u plan Pi-ramide, bitno je da je Jedan Istiniti Bog Stvoritelj po tim brojevima i kroz geometriju sve tačno razmjerio, postavio, stvorio i utvrdio u prirodi. To je tačno zna-nje, to je istina, to je vera koja svedoči Jednog Is-tinitog Boga Stvoritelja i nauka je jedina istinita vero-nauka.

SABAZIOS ISPLAŽENOG JEZIKA

Bronzana ploča, 2-3 vijek, Abritus Arheološki muzej, Razgrad, Bugarska.

Na prvoj fotografiji u donjem desnom uglu mali lik sa čekićem je bog zime i podzemlja, kod Rasena zvani ČARUN, kod Slavena CRNOBOG. Za CRN Rusi ka-žu ЧЕРНЫЙ, Bugari ЧЕРEН. Kod Srba stari oblik prezimena CR-NOJEVIĆ glasi "ČARNOJEVIĆ. U svim jezicima korijen ja ČAR, dakle i rasensko ČARUN znači CRNI.

NE POLITIČIM I ŠTO NA UMU, TO NA DRUMU!

Da mi nije ovih nekoliko godinama provjeravanih prijatelja, ja ne bih imao za koga da pišem, niti bih od bilo kog Srbina imao neku satisfakciju za ovaj trud.

Ja ne političim i yebe mi se za vaše Bogove, vaše vjere, ideologije, politike i ostale ljudske doqurcije za manipulisanje naivnim, sujevjernim i zaglupljenim na-rodom i ne tiče me se ono glupo srpsko-ropsko: "Šta ce reći narod?" Ja sam sebi sam spasilac pred Bogom, ja sam sam sebi Isus Hrist i pred Boga izaći ću sam-samcit sa svim svojim dobrim djelima i ne-djelima, a ne sa nekim od ljudi opisanim i od ljudi propisanim Isusom Hristom, ni sa Sv. Savom, ni sa patrijarhom ni sa popom ni sa narodom.

Moja lična djela i moja lična vjera moje su spasenje. Moja vjera, moj Bog i moj put ka Bogu tiču se samo mene i nikoga više na zemlji ne treba to da zanima! Barem sam toliko razuman da sebi ne uzimam dru-ge da me svojim užetom oko mog vrata po svojim pravilima kroz život kao govedo vode. To je za be-zumne članove stočnog stada, ja sam slobodan Sr-bin i čovjek po liku Božjem stvoren!

ILIRSKI SILVAN (VIDAS ILI PAN) ISPLAŽENOG JEZIKA

Votivni kameni reljef, 2-3. vijek nov. ere, Arheološki muzej u Splitu.

Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na skulpturama Lepenskog Vira i Vinče? Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na prikazima tra-čanskih heroja i na kamenim keltskim glavama? Zašto nikad nisu spomenuli prikaze isplaženog je-zika na ilirskom bogu Silvanu? Nisu spomenuli iz istih razloga zbog kojih to ne spominju ni današnji Srbi, Bošnjaci i Hrvati: ruše im se njihove vjerske i političke laži.

ILIRSKA BOŽANSTVA SILVAN I SILVANA ISPLAŽENIH JEZIKA

Kameni reljef, Glamoč, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo.

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [1]

“Istina da Dalmati, Mizi, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo drugačiji, tako da se međusobno razmiju bez teškoća. " [2]

Grk Niketas HoniataГ(Νικήτας Χωνιάτης, 1155 – 1217) kaže da su Tribali Srbi:

“… καὶ κατὰ τοῦ τῶν Τριβαλλῶν ἔθνους (εἴποι δ᾿ ἄν τις ἕτερος Σέρβων) …”

“... i protiv Tribala (koje neki nazivaju Srbima) ..." [3]

Evo i ovo:

“… πατράδελφος Ἰσαάκιος ἑνὶ τῶν παίδων ἐκδέ δω-χκε τῷ Στεφάνῳ τοῦ Νεεμάν' ἣν δ᾽ οὗτος ἡγεμὼν τῶν Τριβαλλῶν.”

“… brižni ujak Isak u miraz Stefanu, sinu Nemanji-nom, dade vlast nad Tribalijom.” [4]

Оvaj romejski car Isak II Komnen (grčki: Ἰσαάκιος Κομνηνός), carovao od 1185 - 1195. i on je taj ujak koji daje Tribaliju u miraz za svoju sestričnu Evdo-kiju Angelinu, Stefanovu prvu ženu.

Оko 250 kasnije Grk Laonik Halkokondil (Λαόνικος Χαλκοκονδύλης, latinski: Laonicus Chalcocondyles, 1430 – 1470) ponavlja da su Tribali Srbi:

“Оnda Tribali (koji su Srbi) ponovo padnu na ojađe-ne Panone.“ [5]

I jasno je da su Srbi Tribali, Dalmati, Mizi, tj. Trača-ni, Kelti, Iliri, Bosnoi i Sarmati, jer govore gotovo istim jezikom tako da se međusobno razumiju bez poteškoća. Držeći posmrtni govor na sahrani romej-ske carice Jelene Dragaš 23. marta 1450. godine, učeni Georgius Gemistus Pletho je na samom po-četku rekao:

„Ona je bila Tračanka po rodu, odnosno Slovenka. To je bio plemenit rod, koji je takođe rodio Eumol-pusa, koji je u Atinu uveo Eleuzinske misterije.“ [6]

................................

[1] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[2] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae By-zantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Tur-cicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530.

[3] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae, Nicetae Choniatae, Historia: Iohannes Comnenus; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1835, p. 23.

[4] Ib. p. 703-704.

[5] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae By-zantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Tur-cicis, L. IX, Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, p. 459.

[6] George Gemistos Plethon, Chapter XVI; The Clarendon Press, Oxford, 2000, pg. 310.

SUNCE I NANTOSUELTA ISPLAŽENIH JEZIKA

U imenu NANOSELTA galsko NAN znači DOLINA [1], a SUEL je JAGODA [2]. Ona je boginja dova jake svjetlost proljetnog i ljetnog visokopodignutog Sunca, doba u kojem doline obasjane i grijane poči-nju da klijaju, listaju, cvatu i rađaju.

Keltski Gali su istorijski mlađi stari tračanski Brigi, dakle su grana starih Srba.

.....................................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 192.

[2] Ib. pg. 383.

SVASTIKA JE ZNAK BOGA RODA I ARYANSKOG RODA

Pošto još traju nejasnoće o izvornom značenju i po-rijeklu riječi SVASTIKA, nakon mnogih nagađanja i to da objasnimo. Evo šta SVASTIKA predstavlja kao solarni simbol:

"Iznesene su mnoge teorije u vezi sa simbolikom svastike, njenim odnosom prema drevnim božan-stvima i predstavljanjem njihovih određenih osobina. Prema procjeni određenih pisaca, to je bio amblem Zevsa, Bala, Sunca; boga sunca, kočija sunca, Ag-nija, boga vatre; Indre, boga kiše; boga Neba, boga neba i i konačno boga svih božanstava, Velikog Bo-ga, Stvoritelja i Vladara univerzuma. Također se smatralo da simbolizira svjetlost ili boga svjetlosti i račvaste munje i vode. Neki vjeruju da je to bio naj-stariji arijevski simbol. Neki vjeruju da je bio naj-stariji arjanski simbol.” [1]

Razumna konstatacija o vremenu nastanka sva-stike:

“Znak svastike je morao postojati mnogo prije nego što mu je dato ime. Mora da je postojao mnogo prije budističke religije ili sanskritskog jezika.” [2]

Svastika je od najprostijeg atoma vodonika i do kre-tanja univerzuma KOLO KRETANJA, KOLO VRE-MENA, KOLO CIKLUSA, KOLO SUNCA, KOLO KRETANJA. SVASTIKA je ZNAK BOGA. Jedan krak svastike je azbučno Γ jednako masonskom latinič-nom G = SUNCE, BOG.

Ime SVASTIKA počinje korijenskom osnovom SVA. Od SVA je izvedeno SVAROG i on je BOG NEBA, STVORITELJ SVIJETA, OTAC SUNCA i OTAC BO-GOVA SUNCA. Pomenuto SVA dalo je u SWA u en-gleskom SWAN i švedskom SVAN sa značenjem LABUD što znači SJAJ, BJELINA, hebrejski LA-BAN.

Sanskritsko SVAR, SVARGA je NEBESKI SJAJ, SVJETLOST [3]. SVA je u srpskom SVANUTI, SVA-TITI (H je natureno pravopisom), SVARITI, SVA-TOVI. Srpsko SVA znači POTPUNA, SAVRŠENA.

Od SVA izvedeno srpsko SVAST i to je sinonim rije-čima ROD, RODBINA. ROD i RODBINA su neo-dređenog roda, SVASTIKA je ženskog roda i ona je suprugina sestra, tj. ROD, RODICA:

Ime SVASTIKA je složena od SVA-S-TIK-A. San-skritski SVA znači NAŠ VLASTITI, ČOVJEK IZ VLA-STITOG NARODA ILI PLEMENA, ROD, RODBINA, ROĐAK, ROĐACI, VLASTITI NAROD [4]. Sanskrit-sko TIK znači IĆI, KRETATI SE [5]. Tako naziv SVA-STIKA značii KRETANJE RODA.

Ovdje treba znati da riječ ROD prvenstveno znači ime BOGA SUNCA. ROD je SVAROG, Vjera Srba u BOGA RODA ne-pobitno je zabilježena u literaturi:

“Kao što autor dokazuje, nebesko božanstvo je imalo različita imena: Rod, Svarog, Stribog, Sveto-vid, Jarovit, Dij, takođe, Svetovid-Rod.” [6]

O vjerovanju Srba u BOGA RODA srpski etnolog Sreten Petrović navodi dokaz iz spisa Svetog Save u propisima za monahe:

"Navedimo ovde podatak (koji uzimam iz ‘druge ru-ke’) da je, na primer, prema propisu sv. Save za monahe (prepis iz 16. stol.) sveštenik morao od svojih ispovednika izvideti 'Я splutilajesi z babami bogomerskija bludy, li molila sia jesi wilam li rodu i roženicam i Perunu i Chor su i Mokoszi pila i jela: tri leta post z poklony'. (vidi i: Mal, 1940:19). U slo-bodnijem prevodu: 'jes‘ li činila s babama ( = vra-čarama) bogomrski blud, jesi li se molila vilama ili Rodu i Rožanicami, a Perunu i Horsu i Mokoši u čast pila i jela: (treba) da držiš post u poklonjenju tri godine.” [7]

Dakle: SVA-S + TIK-A > SVASTIKA = RODA KRE-TANJE. Primarno značenje je SUNCA RODA KRE-TANJE i sekundarno SUNČEVOG (NA)RODA KRE-TANJE.

SVASTIKA je simbol ARJANA, simbol TRAČANA ili MEDA, MEDIJANA, tj. SRBA:

"U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ....” [8]

Svi ljudi i narodi bijele kože u starini su ROD ARJANA, ROD TRAČANA, ROD SRBA RABA, tj. SLUZITELJA BO-GA RODA, tj. SUNCA i svi su go-vorili NAŠILI jezikom, odnosno NAŠIM starim srp-skim jezikom.

..................................

[1] Albert Gallatin Mackey, The History of Freema-sonry, Vol. VII; The Masonic History Company, New York and London, 1906, pg. 1789.

[2] Ib,

[3] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; The Clarendon Press, Oxford, 1899, pg. 1281.

[4] Ib. pg. 1275.

[5] Ib. pg. 446.

[6] Henryk Łowmiański, Religia Słowian i jej upadek (w. Vi-XII) Paпstwowe Wudawnictwo Naukowe, War-szawa, 1979, str. 76.

[7] Sreten Petrović, Srpska mitologija, Mitološke mape, Druga knjiga, Prosveta - Niš, 2000, str. 19-20. ISBN 86-7455-415-6

[8] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.

O PORIJEKLU SLAVENA

„Što se tiče samih Veneta, ne može se a da se ne primijeti da susrećemo tri plemena ili naroda ovog imena u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, i to galsko pleme Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti Tacita, sarmatsko ili slavensko pleme na obalama Baltika; i Heneti ili Eneti, za koje se spo-minje da su postojali u Paflagoniji u Homerovo vri-jeme (Ilijada, ii. 85.). Ime ovog posljednjeg naroda se kasnije ne pojavljuje u istoriji, te smo stoga pot-puno izgubljeni u pogledu njihovih etničkih afiniteta, ali nije nevjerovatno da je upravo sličnost ili bolje rečeno identitet njihovog imena s imenom talijanskih Veneta (prema kasnijoj grčkoj verziji) dovela do ne-obične priče o Antenoru koji je migrirao u Veneciju nakon opsade Troje i tamo osnovao grad Patavijum. (Liv. i. 1; Virg. Aen. i. 242: Serv. ad loc.) Ova legen-da, koju su Rimljani, a kasnije i Grci, uglavnom usvojili, čini se da je bila popularna već u to vrijeme. (Strab. xiii. str. 608.) Neki pisci, međutim, izostavili su svako spominjanje Antenora i samo su predsta-vili pleme Heneta, nakon što su izgubili svog vođu Pilemena u Trojanskom ratu, kao da luta kroz Tra-kiju do vrha Jadrana, gdje su se konačno i ustalili." [1]

„S druge strane, postojanje plemena ili naroda na južnim obalama Baltika, koji su Rimljanima (preko svojih njemačkih susjeda) bili poznati kao Venedi ili Veneti, ime očito identično s imenom Venda ili Ven-da, pod kojim je slavenska rasa generalno još uvijek poznata Nijemcima, navelo bi nas da talijanske Ve-nete smatramo vjerovatno i slavenskim plemenom: i to se u cjelini čini najvjerovatnijom hipotezom. Ne-ma ništa nevjerovatno u okolnosti da su Slaveni u ranom razdoblju mogli proširiti svoje migracije sve do vrha Jadrana i tamo ostaviti odvojenu granu ili izdanak svog glavnog plemena. Trgovački odnos Veneta s obalama Baltika, promet koji nalazimo već uspostavljen u vrlo ranom razdoblju, može se lakše objasniti ako pretpostavimo da su ga vodila pleme-na istog porijekla. Herodot zaista predstavlja Venete kao ilirsko pleme (i. 196, v. 9); ali čini se vjerojatnim da je naziv Iliri primijenjen u nejasnom smislu na 'svi gorštaci koji su naseljavali istočni Jadran', a neki od njih su u drevnim vremenima mogli biti slavenskog porijekla, tvrdi pravi Iliri (preci današnjih Albanaca) su nesumnjivo bili zaseban narod." [2]

Pošto Herodot navodi Venete kao Ilire, postavlja se logično pitanje: kako su mogli i preci današnjih Al-banaca takođe biti Iliri? Odgovor je jasan: Iliri nisu posebni etnos, nego je naziv "Iliri" po teritoriji na ko-joj ovi narodi borave.

A šta znači ime ENETI, ili VENETI, u grčkom prevo-du Ilijade u jednini Ἐνετῶν, u množini Ένετοί; kod Herodota Ένετοὺς? Znači ČUVEN, SLAVAN, jer gal-ski, tj. brigijski, trački ili ilirski ENET znači PRO-SLAVA, SLAVA [3], srpska SLAVA (> SLAVENI).

„Vendi, Veneti ili Slaveni, koji su, kada su prvi put postali poznati u Evropi, bili naseljeni na granicama Italije prema Tirolu i Kranjskoj, postepeno su se pro-širili u Retiju, ili zemlju Grisona, u Švabsku i vjero-vatno u Frankonsku. Ova rasa trenutno zauzima ci-jeli prostor između gore spomenutih zemalja i istoč-ne obale Jadranskog mora, s jedne strane, i Lede-nog okeana s druge strane. Potomci drevnih Slave-na prodrli su u Kamčatku, naselili Aleutske otoke i možda prešli na sjevernoamerički kontinent. Sta-novništvo Rusije, dijela Turske i posjeda Austrijske kuće sastoji se gotovo isključivo od Slavena.“ [4]

"Svi istoričari se slažu da su Slaveni, Veneti ili Sar-mati prvobitno živjeli na obalama Tanaisa, Palus Maeotide i Kimerijskog Bosfora, zemalja koje leže istočno od Ilirije i Dalmacije." [5]

Pometnuto prvobitno mjesto je mjesto prije dolaska Veneta na istocnu obalu i sjeverni dio Jadrana.

"Ime koje moderni narodi ove rase preferiraju je Slavenzi ili Slasvin, što će reći, ilustrious." [6]

Latinsko ILUSTRIOUS znači SLAVNI, srpski SLA-VENI.

"Fizičke osobine prostranog naroda poznatog pod imenima Slaveni, Vendi ili Veneti, Geti, Jazigi, Anti i Srbi, uveliko variraju u zavisnosti od klime zemlje koju naseljavaju njegove različite grane. Rusi i Česi, ili Česi, su niski i zdepasti; dok su Iliri, Hrvati i Po-ljaci ili visoki ili dobrog rasta i skladnih proporcija. Kvalitete vode imaju snažan utjecaj na ličnu ljepotu i oblik; isto tako i klima, hrana i fizičke ili moralne na-vike naroda.

Različite grane Slavena odlikuju se posebnim ka-rakteristikama, što se može vidjeti na profilima koji čine naslovnu stranu ove knjige. Slavonac je Sau-romat, koji živi sjeverno od Karpata; Vendi su po-tomci drevnih Japida; a Iliri su stanovnici Hrvatske." [7]

"Ova ljudska rasa je drevna i generalno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju ok-renutu prema Jonskom moru. Sada se obično na-zivaju Bosancima. Ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez poteš-koća. Međutim, vjerovatno je da su napustili regiju koja se proteže prema Jonskom moru, budući da ih je bilo malo i svugdje su postali poznati po svojim hrabrim djelima. Da su pokorili Trakiju i, prešavši Istar, naselili su regiju Sarmatiju; ali ima i onih koji kažu da su ih Skiti protjerali i prešli u regiju koja se obrađuje s one strane Istra, i, pokorivši Trakiju, došli su do zaljeva i tamo se naselili. Iznenađuje me, me-đutim, da postoje oni koji misle da su Iliri Albanci, kao da su Iliri, koji naseljavaju Jonski zaljev, nap-redovali na ovaj kontinent i Aetoliju i područje Te-salije. Ali cijela regija od Epidamnusa do Karne-rijskog zaljeva obuhvata udaljenost od tri hiljade stadija. - ovu regiju naseljava ista rasa ljudi koji koriste isti jezik. Prostire se od Mediterana i proteže se sve do rijeke Ister, dosežući područje Sandala, graničeći se sa svih strana s Tribalima i Mizijama. Ali ovo kažem, uglavnom slijedeći ovu pretpostavku, koja je jasna da su Iliri postigli veliku moć i bili su raspršeni na mnogim mjestima širom Trakije. Stoga vjerujem da bi ih radije trebalo zvati Ilirima nego Albancima. Takođe se slažem s onima koji su tvrdili da su Iliri dobili ime po tom području. Ali, podijeljeni među sobom, neki koriste drugačiji jezik. Stoga, bu-dući da tamo žive mnoge vrste ljudi, a njihovi se jezici razlikuju jedni od drugih u upotrebi, mislim da je tim ljudima bilo suđeno ovo ime, tako da se na-zivaju Ilirima." [8]

Ister je rijeka Dunav. Današnji moderni Albanci nisu jedini potomci Ilira, jer su u Iliriji živjeli Veneti koji su pleme Tračana. Političkom voljom Zapada 1912. go-dine Albanci su proglašeni jedinim potomcima Ilira, što je istorijska laž.

„Katari oko Emone imaju imena venetskog porijekla i možda su grupa Karna. Osim Latobića i Varkijana, čija su imena keltska, gradovi Kolapijana, Jasi, Bre-uci, Amantini i Skordići bili su ilirski. Malo se zna o gradovima u Moeziji. Na jugu su Dardani ostali kao jedna grupa, dok su gradovi Kelegera na sjevero-zapadu možda novonastali od Skordića.“ [9]

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [10]

Stari naziv Slavena je Veneti, Iliri ili Tračani, zajedno sa svim tračkim i sarmatskim narodima:

"Ova ljudska rasa je drevna i oopšteno se kaže da su stekli veliku slavu dok su naseljavali regiju ok-renutu prema Jonskom moru. Sada se obično na-zivaju Bosancima, ali Dalmatinci, Mizijci, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo različit, tako da se međusobno razumiju bez teš-koća." [11]

Kimerijci i Tračani su bili jedan narod (Strabon i,3,21; xii,1,8). Kasnije su Kimerijci nazvani Kimbri, nakon čega su nazvani Kelti pa Gali i svi su oni grana Tračana. Trački Geti su kasnije nazvani Goti i oni su Slaveni:

„U svim ovim zemljama bili su jedan te isti narod, iako podložni različitim knezovima i poznati pod raz-ličitim imenima. Tako su se u Kimeriji, Sarmatiji, Ski-tiji nazivali Kimerijci, Sarmati, Skiti; u Trakiji, Dakiji i Meziji, Tračani, Dačani i Mezijci; a u blizini Istra i Ponta, Iliri i Ponti. Što se tiče naziva Zapadni Goti, koje su Latini omekšali u Vizigoti i Ostrogoti, razli-kovali su se po imenima, kako Grotius pokazuje preko Jornanda, prije nego što su napustili Skan-dinaviju, nazivajući se Zapadni Goti i Ostrogoti, ili Zapadni i Istočni Goti, prema njihovom položaju tamo na istoku i zapadu, pri čemu su prvi naseljavali onaj dio Skan-dinavije, koji graniči s Danskom, a drugi istočnije dijelove, koji leže na Baltiku. Ono što Jornandes piše o raznim migracijama i naseljava-njima Gota, u potpunosti se slaže s onim što čitamo kod antičkih grčkih i latinskih autora o raznim mi-gracijama i naseljavanjima Geta. I zaista, da su Goti i Geti bili jedan te isti narod pretpostavljaju svi pisci koji su blistali u ili blizu vremena kada su oba car-stva bila pod njihovom vlašću." [12]

Dačani Geti ili Goti su Tračani i oni su Sloveni na Balkanu i izvan granica Rimskog carstva:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [13]

I da zaključimo ko su bili Slaveni:

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rim-ljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [14]

ILIR je galska, tj. tračanska, odnosno ilirska riječ:

• IL = ARU 15],

• ARU = OŠTRO, SILNO, MOĆNO, VELIKO [16] (u drevnom izvornom smislu to je SUNCE);

• LIR = LEAR [17];

• LEAR = VIS, BRDO, PLANINA [18].

IL + LIR > ILLIR > ILIR

Keltsko IA znači OBLAST, ZEMLJA, BORAVIŠTE [19].

ILLIR + IA > ILLIRIA > ILIRIJA = PLANINSKA ZE-MLJA, naziv istog značenja kao HELM, HAE-MUS i BALKAN.

Po planinskim mjestima boravišta stanovnici Ilirije nazvani su ILIRI, dakle to nije neki poseban narod, nego su to Tračani koji su ujedno bili Veneti, Iliri, Sarmati, Sloveni, Kelti, Dačani, Geti, Goti ili Srbi jer su i ovi nazivi sinonimi.

Kao potomci Ilira današnji Albanci se razlikuju od Ilira Tračana, tj. Slavena, po tome što je rimski car Justinijan II (vladao 685–695. i ponovo 705–711.) naselio među tračkim Albancima dio libanonsko-ar-menskih Saracena Mirditasa (grčki: Mιρδȋται) [20]:

"M. Sathas (op. cit. str. 53) kaže da su bili podijeljeni u dvije skupine od kojih je jedna bila raspršena po Heladi, posebno Epiru, gdje se njihovi potomci do danas nazivaju Mirditi, Mírδȋται, dok je druga pod-jela konačno riješena u temi Kibiraiot. Vidi Teofan, 6178, 6179 poslie Hrista, i Konstantin Porfirij, Adm. Imp. cap. 50, hi. str. 229." [21]

Potomci Saracena Mirdita su albanski Gegi, a njihov jezik je srodan berberskom saracenskom jeziku, koje su Normani naselili i protjerali sa Sicilije i južne Italije u Albaniju od kraja 11. do početka 14. vijeka:

„Kao vojnici u vojsci Fridrika II (1194-1250), Man-freda (oko 1232-1266) i Karla I (1226-1285), musli-mani Lucere izazivali su strahopoštovanje u zem-ljama u kojima su služili, što je uključivalo sjevernu Italiju, Albaniju i moguće krstaške države.“ [22]

.............................

[1] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co., 1870, p. 1272.

[2] Ib., p. 1273.

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 542.

[4] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Acker-mann, 1821.

[5] Ib. xiii.

[6] Ib.

[7] Ib. xvii-xviii.

[8] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530-531.

[9] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cam-bridge, Massachusetts, USA, 1996, pg. 218.

[10] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[11] B. G. Niebuhr, Ib. pg. 530.

[12] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Osborne, J. Os-born, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.

[13] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, The-ophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bo-nae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.

[14] Ib. p. 14.

[15] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 43.

[16] Ib. Tome II, p. 90.

[17] Ib. p. 87.

[18] Ib. p. 76.

[19] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, p. 320.