SREĆNO DO KRAJA 2024.

 

 

 

 

"Пошто нам је животворним крстом откривено спасење, ми морамо све старање наше уложити, да се одаје достојна част ономе, средством кога смо се спасли од старога пада. Према томе, одавајући часноме Крсту поклонење и умом, и ријечју, и осјећајем, заповједамо, да са свијем морају бити изглађене слике крста, што неки на поду цртају, да се, кад стају ногама они што иду, не наноси увриједа знамењу побједе наше. Ради тога наређујемо да се одлуче сви они, који у напријед буду цртали на подовима слике крста." (6. васељенски caбop, Правило 73) DANAŠNJI SRBI TJERAJU ŽENE, DJEVOJKE I DJEVOJČICE DA U CRKVI NOSE MARAME I TO IM JE PREČE OD KRSTA, JER ONI GAZE PO KRSTU KAO PO OTIRAČU. Kažem vam: LAŽNA VJERA, ANTI-HRISTI!

Vodje zla su vavilonski Veliki magovi, izumitelji Bi-blije, mesijanskih religija, evolucionizma, komuniz-ma, transhumanizma i transgenderizma (SPC krš-tava transgendere sa transformisanim, tj. novim ime-nom)

THE EARTH IS NOT FLAT

The mean size of the Earth with a circumference of 40,000 km is given here.

ZEMLJA NIJE RAVNA

Ovdje je uzeta srednja veličina Zemlja sa krugom obima 40.000 km.

NA STEĆCIMA JE SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

Stećak 19. vijeka

Tek kad priznate istinu da su stećke podizali Sr-bi jazičnici i dvovjerni krestjani, postaćete ljudi Boga Istine, a sve dotle ste neljudi boga Laži.

P.S. Motiv isplaženog jezika na stećcima:  

https://stecciibogumili.blogspot.com/2024/03/na-steccima-motiv-splazenog-jezika.html

SRPSKA IMENA I PREZIMENA NA STEĆCIMA

 

Natpisi na stećcima pisani su srpskim jezikom i azbukom starijom od crkvene azbuke nemanjićke grčke crkve u Raškoj. Sva imena i pre-zimena su srpska, samo su četiri arapska imena u imenima prvih islamiziranih Srba, a pokatoličeni Sr-bi, ako ih i ima na ovom spisku, antisrpske politike radi poslije su od Crkve proglašeni Hrvatima, iako su nehris-tijanizirani i krstjanski Srbi i Hrvati bili jedan narod.

Banović Trtiša,
Banović Božičko,
Hlapac Bogdan i Rajko,
Batalo,
Radomil dijak,
Batić Mirković,
Vukava,
Bilić Radojica,
Veseoko Kukulamović,
Batričević Vuk,
Jelica,
Vučina,
Bogčinić Radoje,
Grubač,
Bogdanić Poznanj,
Bogdanić Vladoje,
Bogdanić Vlkoje,
Kovač Jurina,
Radmilo,
Bogosalić Hotin,
Radovan i Radovin,
Boljunović Bogavac Tarah,
Grubač,
Božićković Dobrilo,
Božinić Radmio,
Radoje brat i Plavac sinovac,
Ivko Obradović,
Brajanović Zagorac,
Brajković Bratmio,
Branković Mahmut,
Bratosalić Miloš,
Crjepović Vukosav,
Crnač,
Crnić Milac,
Crničanin Milutin,
Čihorić Polihranija,
Divac,
Dobrašinović Vukašin,

Dragišić Vujan,
Dragosalić Radoje,
Dragščić Radivoj,
Drašković Dabiživ,
Dubčević Vukša,
Dučić Radosav,
Galčić Rać,
Golubović Veseoko,
Grd,
Grubača,
Hateljević Bogdan,
Herak,
Heraković Radoslav,
Hrabren Radosav,
Hrabreni - Miloradovići
Ilić Radivoj,
Ivanović Juraj,
Jeremija Petko,
Junotić Tupković Dragoje,
Juroje,
Komlinović Ivaniš,
Komlinović Pavao,
Kopijević Ozrisal,
Kosača Beoka,
Krajković Obrad,
Krivoušić Radivoj
Krnje župan
Kučmanić Vukosav
Lupovčić Ninoje,
Marija Divica,
Marković Dabiživ,
Marojević Milutin,
Medulin župan,
Milcarić Tvrtko,
Miletić Dragilo,
Milošević Alija i Jusup,
Milošević Stojsav,
Milošević Viganj,
Miloradović Radoje,
Miloradović Stjepanović Stjepan,
Mješinić Vukosav,
Mišljen,
Miotoš i njegov sin Stjepko,
Mitrović Vukša,
Mrčić Ivan,
Mrčić Milobrat,
Mrkšić Radoje,
Nespina,
Nikolić Katalina,
Nikolić Vladislav,
Nosaković Vukić,
Novaković Dragojlo,
Oliverović Pokrajac,
Opodinović Stojan,
Oprašić Radivoje,
Ostoja,
Oškopica Suliman,
Ozrenović Bogdan,
Ozrenović Stjepan,
Pavle Radenović,
Pavlović Ivan,
Petković Pribisav,
Petoivić Pribisav,
Petrović Marko,
Petrović Divna,
Pliščić Viganj,
Pliščić Vukosav,
Pribilović Dobrilo i Lubeta
Pribilović Radovan,
Pribiliša,
Pripčinit Milat,
Radičević Radosav,
Radilović Hasan i Ahmat,
Radivojević Mirko,
Radivojević Stjepko,
Radohnić Pavko,
Radosalić Stipko,
Radovanović Dabiživ,
Rajković Petko,
Rakoivić Radovan,
Ratković Radonja,
Rašković Miroslav,
Rušović Bunac,
Sanković Goisava,
Skender,
Širinić Radoslav,
Širunović Vukosav,
Tasovčić Milko,
Trjedanović Stapjan,
Tvrdojević Braja
Ugarčić Bogčin,
Utulović Stojan,
Veselinović Mihalj,
Vitko,
Vladisalić Radič,
Vladisalić Vlađ,
Vladislav,
Vlađević Vlatko,
Vlađević Vukobrat,
Vlađević Vukosav,
Vukosalić Sracin,
Vlahović Crijep i Raško
Vlađević Vlatko,
Vlahović Radoslav,
Vlasnić Ljupko,
Vlatković Radivoje,
Vučić Radić,
Vučihnić Vukac,
Vuk, sin Obrada,
Vukčić Božidar,
Vukčić Radivoj,
Vukčić Vukić,
Vukić Dolinović Rabren,
Vukičević Ivan,
Vukičević Pavko,
Vukmanović Radič,
Vukocamić Jerina,
Vuković Grgur,
Vuković Radoje,
Vuković Vlatko,
Zemlić Radoje,
Zloušić Radiša,
Zot,
Županović Pavle

Bogumila nije bilo, bilo je Srba starovjeraca i Srba dvovjernih pravoslavnih krstjana, poluveraca iz 9. člana Dušanovog zakonika. Poslije se medju Sr-bima javljaju rimokatolici i muslimani i sve to znaju današnji ortodoksni, rimokatolički i islamizirani Srbi, sve znaju, ali se prave stariji od istine i stariji od vremena medju Srbima pojave njihovih današnjih religija.
..............................
Izvor: Šefik Bešlagić: Leksikon stećaka, Svjetlost, Sarajevo, 2004, str. 113-162.

KO SU MASONI TAME

Ko su masoni Svjetlosti, a ko masoni Tame? Ma-son svjetlosti je onaj ko svoju ličnu vjeru slijedi po svom unutrašnjem osjećanju, a svaki mason koji je sljedbenik religije svog naroda ili neke grupe, on je mason je Tame. Zašto je to to tako, evo objašnjenja dvojice masona Svjetlosti:

"Masonstvo nije religija. Onaj koji od toga napravi vjersko uvjerenje, falsifikovao ga je i obesprirodio. Brahmin, Židov, musliman, katolik, protestant, svaki od njih izvodi svoju vlastitu religiju sankcionisanu zakonima vremena i prilika, mora to zadržati i ne može imati dvije religije; jer su socijalni i sveti za-koni prilagođeni običajima, manirima i predrasu-dama posebnih zemalja i jesu djelo ljudi. Ali ma-sonstvo uči, i ima sačuvano u svojoj čistoći, velika načela starih primitivnih vjera, koje su osnova i temelj su svih religija. Sve što je ikada postojalo bilo je osnova istine: i svi su tu istinu zakrilili greškama.” [1]

"Masonstvo se uvijek najživopisnije sjeća strašnih osmišljenih muka koje su korištene za odbacivanje novih oblika religije ili za gašenje starih.” [2]

"A također se vidi i ugnjetavanje koje se još uvijek vrši u ime religije - ljudi zatvoreni u hrišćanskom zatvoru u hrišćanskoj Italiji zbog čitanja hrišćanske Biblije; u gotovo svim zakonima hrišćanske države zabranjena je sloboda govora o pitanjima koja se odnose na hrišćanstvo; i vješala pružaju svoju ruku preko propovjedaonice." [3]

"Tamo su velike greške i zla u crkvi i državi, u do-maćem, društvenom i javnom životu koje treba ispraviti i prevazići. Masonstvo u naše doba ne može napustiti opšti način života. Ono mora da putuje otvorenom ulicom, da se pojavi na prepunom trgu i da uči ljude svojim djelima, svojim životom rječitijim od bilo kakvih usana." [4]

"Ako katolički sveštenici imaju pravo da hristijani-ziraju masoneriju, tako i Jevreji, budisti ili muha-medanci imaju isto pravo da masonstvo trans-formišu tako da odgovara njihovim vlastitim vje-rama; ali takva transformacija u svakom slučaju lišava masonstvo njegovog univerzalnog karaktera. Istovremeno to ne može biti u koristi pravila kojem je masonstvo stvoreno da teži i to će, na kraju, uništiti samo masonstvo. Pravo masonstvo je vijekovima držalo uzvišeno svjetlo baklji tolerancije, pravednosti i bratstva. Veliki sektaš, ma ko on bio, dijeli svijet na dvije klase; oni koji sa žarom i slijepom vjerom prihvataju njegove dogme i oni koji ne prihvataju. Prvu on naziva 'braćom', drugu klasu smatra tuđincima, ako ne i neprijateljima. Mason-stvo, iako ne usvaja nikakvu religiju i nikakav oblik doktrine ili vjerovanja, kao takvo, ili kako ih je formulisala bilo koja religija, priznaje određene osnovne principe koji utjelovljuju etiku koja se uči u svim religijama. Svaki mason može formulirati svoju vjeroispovijest koja njemu lično odgovara, i može uspostaviti takve oblike bogosluženja koji se njemu čine poželjnim ili blagotvornim. Sada, kada stara vjerovanja posvuda gube svoju moć i raspadaju se u komadiće, potrebno je više nego ikad pokazati da nijedno od njih nikada nije bilo legitimni dio ma-sonstva; da iako se masonstvo ne protivi ni jednom, nijedno se ne može prihvatiti kao masonsko. Ovaj nepristrasni duh je temelj te nepristrasne pravde prikazane u više od jednog masonskog stepena." [5]

Raskolom masona po svojim narodnim religijama počinje vrijeme masona Tame. To je počelo još 1717. osnivanjem Velike lože Engleske i infiltrira-njem jezuita u masone, naročito od 1776. i osni-vanja spekulativnih crkvenih Iluminata 1776. Vreme-nom je judejska elita korumpirala i poklopila sve. Danas masoni Tame sav svoj trud ulažu u ostva-renje globalnih ciljeva biblijskog mesijanskog Cio-nizma i svijet je pred Trećim svjetskim ratom, pred atomskim ratom i uništenjem čovječanstva. Da li su ratovi s kraja 19. i prvih decenija 21. vijeka ratovi masona Svjetlosti protiv globalizma Cionista i nji-hovih masona Tame, ili je sve samo radi istrebljenja prekobrojnih i nepodobnih, znaće se uskoro.

..............................

[1] Albert Pike, Morals and Dogma of the Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry, Charleston, 1906, p. 161.

[2] Ib., p. 164.

[3] Ib.

[4] Ib., p. 163.

[5] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Antiquity, Introduction xix-xx; Cincinnati, The Robert Clarke Company, 1897.

EBER, HIBIR, ABRAM, ISAK, ISMAIL I JAKOV

Po biblijskom predanju HEBREJI potiču od pretka po imenu EBER, grčki:῞Εβερ (Postanak 10,24), ara-pski ĀBIR. Kažu da ime znači ONAJ ISPRIJEKA, PREKO RIJEKE, PRIJEČANIN. Svima treba da je jasno da ovo ova priča ne spada u istoriju, nego je to biblijska mitologija, tkz. "narodno predanje", tj. od pisaca Biblije izmišljeni predak preko Eufrata u Su-meru. Dakle, kad je riječ o genealoškoj tabeli Ju-deja, treba da se zna:

"Ali duh cijele te tabele, u kojoj su personificirana imena ljudi, gradova i zemalja, navodi nas na za-ključak da Heber nije bio istorijska, već samo mitska ličnost, čije je ime prvo nastalo od tog naroda." [1]

Nije to ime nastalo od naroda, nego od pisaca Bi-blije koji su to ime, kroz prisilno stvaranje judaiz-ma, nametali judeiziranim stanovnicima Jerusali-ma i okoline od sredine 5. v. st. ere:

"Bertholdt upućuje na 'skupinu pisara' (συναγωγή γραμματέων), 1. Makk. vii,12, na veliku sinagogu i kaže, (str. 69.) 'Čini se da je Ezra zapravo postavio prve temelje kanona Starog zavjeta; jer, ako nije ništa učinio na prikupljanju svetih knjiga njegovog naroda, ne može se objasniti kako je ova legenda nastala. Ne može se objasniti kao puka izmišljotina kasnijih Judeja, jer je sasvim prirodno da je Ezra, koji je zatekao judejsku koloniju u vrlo zapuštenom stanju, morao osnovati stalni kolegijum uglednih i učenih ljudi u Jerusalimu, pod imenom velika si-nagoga." [2]

Sve se svodi na "legendu", na "narodno predanje", iako i sami znaju da je sve puka izmišljotina, jer traga svemu prije Ezre nema.

Pošto nemaju istorijske dokaze o svojoj genealogiji, kreatori i vođe judaizma pozivaju se na "narodno", ponekad "sveto predanje", a iza tih "predanja" su od tih vođa za prosti narod izmišljene priče, kao i ka-snije u crkvi hrišćana. Radnje i riječi tih priča pune su ukrivenih značenja i alegorija, pune simbola, per-sonifikacija, metafora, raznih mjera i kodova koje samo vrhovne vođe njihove masonerije znaju. Zbog nepoznavanja suštine biblijskih priča ispredaju se razna tumačenja te se i klupko o imenu HEBREJI odmotava u beskraj:

"Očigledno su se Grci s tim imenom upoznali preko naroda koji su govorili aramejski." [3]

Zašto su Grci čuli za ime EBER od Arameja? Zato što u antičko doba nije postojao hebrejski jezik te su i u Isusovo vrijeme svi stanovnici Jerusalima i okoline govorili aramjeskim i to je svima poznato, ali se zbog ogromnog uticaja biblijske ideologije o to-me ćuti.

Pošto nije bilo hebrejskog, porijeklo i značenje ime-na EBER, na grčkom zapisanog EBRAIOS (Ἑβ-ραῖος), nalaze u aramejskom IBRAI, jer starijeg sličnog pisanog traga toj riječi nema. Tako se grčko EBRAIOS preko latinskog HEBRAIOS pretvara u englesko HEBREW, tj. HEBREJI, i poistovjećuje sa `IBRI [4].

U vrijeme sredine 5. v. st. ere Jerusalim i sva Pa-lestina bili su naseljeni arjanskim Tračanima: Ki-merima, Hetima ili Getima, tj. Skitima, Feničanima i Filistejima i po njima je cijela oblast nazvana KA-NĀN (grčki: Χαναάν) [5], a pisci Biblije izmisliše "predanje" da su Kananci potomci nekog Hama i Hamovog sina KANANA (Stvaranje, 10,6).

Stara riječ KAN (na Zapadu pišu CAN) znači VI-SOK; VATREN, SJAJAN, BIJEL [6]. Keltsko CANA (čitaj: KANA) znači JEZERO [7]. To je Galilejsko je-zero nazvano po keltskim riječima GAL, GALI i KANA, grčki Κανὰ. Mrtvo "more" nećemo računati kao jezero, jer je ono opisano keltskim CANANA za značenjem RUPA [8], jer mu je nivo u rupi ispod ni-voa mora.

Galilesko jezero neki nazivaju CHINNERETH ili KI-NERET. CHINNERETH je po kelskom CHIN koje je sinonim keltskom CHAN [9] sa značenjima CAN, CAM, CHAM, XAM, XAN i sve se odnosi na VR-HOVNI; SUNCE [10] (odavde su pisci Biblije izmislili HAMA). Ono NERET u CHINNERETH je keltsko NER sa značenjem VODA [11] (NER > NERETVA). Hebrejsko CHIN je MILOŠTA, MILINA, KRASOTA [12]. Naziv KINERET je istog značenja kao i CHIN, jer keltsko CIN (čitaj: KIN) znači BIJEL, LABUD [13], isto kao i GAL [14]: BIJEL, BISTAR, VEDAR, ČIST, SJAJAN, LIJEP, baš kao u srpskom RAZ-GALITI.

Osnova u aramejskom IBRAI je IB. Starokeltsko IBH je PIĆE, VODA [15] IBAYA [16] ili IBAR je TOK, RIJEKA. Hebrejsko EBER izvedeno je od korijena EB, a ne od IB. To je isto i evo kako: španska rijeka EBRO, katalonski EBRE, u starini se zvala IBER [17], dakle IB i EB znače isto: VODA, TOK, KRE-TANJE. Kod Arapa EBER je ĀBIR, jer i arapsko AB znači KRETANJE, TOK, RIJEKA, isto kao i keltsko, perzijsko, tursko i mongolsko AB [18].

U starokeltskom IBH osnova je IB, ista osnova koja se nalazi u keltskom HIBIR, Pošto osnova IB u opštem smislu znači TOK, KRETANJE, po tome keltsko HIBIR znači GLEŽANJ [19]. GLEŽANJ je ZGLOB između stopala i cjevanice i to je zemlji naj-bliže mjesto koje učestvuje u KRETANJU čovjeka.

Po biblijskoj priči i hebrejskoj genealogiji prvi njihov predak koji je iz Sumera KRENUO preko rijeke Eufrata je ABRAM. Ime ABRÁM (῾Αβραάμ) je od tri vr-lo stare proste riječi: AB + RA + AM. I evo kako je nastalo to ime:

AB + RA + AM > ABRAAM = ABRĀM > ABRÁM.

Keltko AB je TOK; KRETANJE, BOG [20], RA je SUNCE [21], AM znači UZROK [22]. Tako ime AB-RAM znači PRVI POKRETAČ, VATRA, KREATIVNI PRINCIP, SUŠTINA STVARANJA I ŽIVOTA, BOG OTAC, OTAC KREATOR.

Drevni ljudi Boga su posutovjećivali sa Suncem i u Suncu su vidjeli Boga. To je Bog oko čijih su sve-tilišta i hramova sadili lugove kao simbole vatre i života (LUG je vrhovni Bog Kelta). Ovako su radili pripadnici najstarije vjere na svijetu:

“A Avram posadi lug na Birsabeji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga.” (Postanak 21,33)

Kao knjigu nove vjere Bibliju su vavilonski masoni počeli pisati u prvoj polovini 5. v. st. ere i oni su smisao najstarije drevne religije u u Bibliji ispričali kao egzoterijsku (lažnu) priču za narod, a pravi ezoterijski smisao je u gore napisanom. Za novu judejsku vjeru oni izmišljaju novog boga sa novim vjerovanja i novim ponašanjima i ovako u ime boga judaizma naređuju narodu:

"Čuvaj se da ne hvataš vjere s onima koji žive u zemlji u koju ćeš doći, da ti ne budu zamka usred tebe. Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isijecite. Jer ne valja da se klanjaš drugomu bogu: jer se Gospod zove revni-telj, Bog je revnitelj.” (Izlazak 34,12-14)

Nikakvog EBERA nije bilo, nikakvog ADAMA nije bilo, to je u alegorijskoj priči Knjige postanja per-sonifikacija BOGA OCA, STVORITELJA SVIJETA I ČOVJEKA.

ISAK je ABRAMOV sin. Ime ISAK (᾿Ισαὰκ) je od keltskog IS sa značenjem TEMELJ; ZAKON; VJER-NOST; KUĆA [23]. Hebrejsko ISC znači KUĆA [24]. Keltsko AC (čitaj: AK) znači SIN [25] te ISAK znači TEMELJ ZAKONA, VJERNOST ZAKONA, SIN ZA-KONA, KUĆA ZAKONA. U izvornom najstarijem smislu to je SUNCE, BOG SUNCA sa svojim sljed-benicima. Sljedbenici Sunca prate kroz godinu kre-tanje Sunca i imaju Sunčev kalendar.

Keltsko SAC (čitaj; SAK) [26] u imenu ISAK znači SUNCE (SAC > SAKLI > CAKLI = SJA). ISAK je drugi je zglob, KOLJENO. Riječ KOLJENO je od KOLO. Da bi se smisao KOLA utvrdio u gornjem pasusu nevedenim značenjima riječi IS, ISAK je OBREZAN, OSUNEĆEN u OSMI dan (Postanak 21,4-5). SUNĆENJE je inicijacija u zakonite sljed-benike BOGA OCA personificiranog u liku ADAMA. To je onaj BOG STVORITELJ kojem su drevni sadili lugove oko svetilišta i hramova. To nije judejski JA-HVE koji je naredio sječu lugova i zabranio lugove.

U arapskom SUNA ili SUNEI ne odnosi se na SUNCE, nego znači MJESEČINA; VOJSKA te su muslimani SLJEDBENICI MJESECA [27], SUNNI je ZAKONIT [28], SUNUA je KRASOTA [29]. Englesko SUN je SUNCE, gotsko SUNNA [30], keltsko SUN je SIN [31], SUNA, SUNAFF znači SISATI [32] i po-znato je da u ritualu sunećenja rabin SISA dječov penis.

Ritual SUNEĆENJA Judeji nazivaju BRITH MILAH. Keltsko BRITH znači OZNAČEN; SPOJEN, SJE-DINJEN [33]. MIL u MILAH znači ŽUT; VOJNIK; SUNCE [34]. OSUNEĆEN kod nekih naroda najsta-rije religije sljedbenika Sunca znači OZNAČEN SUNCEM; SPOJEN SA SUNCEM, SJEDINJEN SA SUNCEM, VOJNIK SUNCA. Judejska masonska loža zove se B'NAI B'RITH ili DJECA ZAVJETA.

Sredinom 5. v. st. ere među narodima koji se ob-rezuju Herodot ne spominje Hebreje, Judeje, Jev-reje niti narod Izrailja, jer ih tada nije bilo [35]. Početak osnivanja judaizma je 459. g. st. ere do-laskom pisca Ezre iz Valilona u Jerusalim, a običaj sunećenja unesen je u judaizam zbog lokalnog već sunećenog naroda.

Zašto se SUNEĆENJE vrši OSMI dan od rođenja? OSAM je simbol SUNCA i VJEČNOSTI. Kod Judeja OSAM je ŠEMOHNAH (shə-moh-nah), SUNCE je ŠEMEŠ (she-mesh). Na keltskom OS je OSAM [36], srpsko OS(A) je CENTAR, OSOVINA, NO-SAČ. Ubod OSA ili OSE je VATREN. Sanskritsko OSAM znači ŽARAN, PLAMTEĆI [37].

ABRAM je imao dva sina: mlađeg ISAKA, kojeg je rodila SARA (grčki: ΣΑΡΑ) i starijeg sa imenom IS-MAIL (᾿Ισμαήλ), kojeg je Abramu rodila djevojka Egipćanka AGARA (grčki: ῎Αγαρ), Sarina robinja (Postanak 16,4).

SARA je rodila ISAKA. Ime SARA je od osnove AR sa značenjem PLAMTEĆE, GOREĆE [38]. SAR je od starijeg ZAR za značenjem SVJETLOST, SJAJ. Keltsko SAR znači PRVO, GLAVNO [39], dakle SA-RA je PRVA. GLAVNA i ona je personifikacija SUN-ČEVE SVJETLOSTI I DANA.

AGARA je rodila ISMAELA. Keltsko AGARO, AG-ARW znači NEPRIJATNA, ROŠAVA, RUŽNA [40]. Pošto je rodom Egipćanka, AGARA je CRNE PUTI, GARA i ona je personifikacija NOĆI.

Kad je imao trinaest godina ISMAEL je OSUNĆEN, godinu prije nego se ISAK rodio. Iako stariji od ISAKA, ISMAIL nije bio ZAKONITI ABRAMOV SIN i nije imao pravo prvenstva. ISMAILOVI potomci su CRNI ARAPI.

Arapsko SUNA, SUNEI ne odnosi se na SUNCE, nego na MJESEC i MJESEČINU. MJESEC pripada noći, noć je CRNA, NEPRIJATNA i BEZAKONA, jer je pogodna za kriminal. Islam je nastao među Ara-pima i MJESEC je simbol islama. Muslimani su to naslijedili od preislamskih Arapa. Sljedbenici Mjese-ca prate kretanje Mjeseca po Mjesečevom kalen-daru i Mjesečev kalendar (ISMAIL) je STARIJI od Sunčevog kalendara (ISAK) te Mjesečev kalendar NIJE ZAKONITI BOŽIJI KALENDAR, nego je to SUNČEV KALENDAR.

ISAKOV sin je JAKOV, JAKOB ili JAKUB i o njemu je ova alegorija:

"A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovjek rvaše s njim do zore. I kad vidje da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovjek rvaše s njim. Pa onda reče: pusti me, zora je. A Jakov mu reče: neću te pustiti dokle me ne blagosloviš. A čovjek mu reče: kako ti je ime. A on odgovori: Jakov. Tada mu reče: otsele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odolio si." (Postanak, 32,25-28)

Ime JAKOV, JAKOB ili JAKUB (᾿Ιακώβ) izvedeno je od keltske osnove YA ili JA sa značenjem JESAM, JA. Sa keltskim sinonimima COP (KOV), COB (KOB) i CUP (KUP) [41] ime JAKOV, JAKOB ili JAKUB znači JESAM DRŽAČ i to je BOG SUNCE, ovo vidljivo ili neko nevidljivo SUNCE, to ovdje uopšte nije važno.

Ime JAKOV, JAKOB ili JAKUB postanjem je od san-skritskog JAG sa sljedećim značenjima u izvede-nicama:

JAGAT = KREČUĆE, ŽIVO; SVIJET [42];
JAGALI, JAGILI, JAGULI = NAPREDAK, RAST [43];
JAGISU = SJAJ, BLJESAK [44];
JAGUNE = SUNCE {45];
JAGATTU = UNIVERZUM [46].

U keltskom JAGOTU (srodno srpskom JAKOST) JAG znači ČUVAM, ŠTITIM [47]. Ovo JAG je u srp-skom JAGO, JAGA (BABA), JAGODA, JAGORČE-VINA. JAG je JAK.

JAKOV je dobio nadimak ISRAEL (᾿Ισραὴλ) i to je složenica od IS + RA + EL. Keltsko IS znači KUĆA [48], RA je SUNCE, EL je BOG te ISRAEL znači:

IS + RA + EL > ISRAEL > IZRAEL = KUĆA BOGA SUNCA.

Zbog ozljede u zglobu STEGNA, Jakov je HRA-MAO. STEGNU je kuku, treći zglob od stopala. da se podsjetimo: ABRAM je GLEŽANJ; ISAK je KO-LJENO, JAKOV je STEGNO. Jakov, tj. Izrael HRA-MLJE, HROMI JAKOV ima DVANAEST sinova i to su DVANAEST mjeseci godine.

Zašto je Izrael HROM? Zato što je isti kao i HROMI DABA koji se SAVIJA kad ide. To je PADAJUĆE SUNCE od ljeta do zime, doba u kojem dan kraća. Sanskritsko DABH, DĀBHA je OZLJEDA [49] i to je Jakovljevo STEGNO. JAKOV iz biblijske, SETH iz egipatske i HROMI DABA iz slovenske mitologije jedan su BOG SUNCA.

Ima još jedna alegorija o Jakovu i ljestvama:

"I usni, a to ljestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli Božiji po njima se penjahu i slažahu. I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reče: ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega i Bog Isa-kov,..." (Postanak 26,12-13)

Ove ljeste su solarni simbol SUNČEVE LJESTVE, simbolične ljestve po kojima se Sunce iz svoje najniže tačke južnog neba na dan zimskog solsticija "penje" ka sjevernom nebu i ljetnom solsticiju. Po-menuti vrh ljestava "koji ticaše u nebo" je najviša godišnja Sunčeva tačka na sjevernom nebu u danu ljenog solsticija i tu je SUNČEV, tj. BOŽIJI PRE-STOL u podnevu dugodnevice. Anđeli koji se penjahu i slažahu su dani pe-njanja i dani spuštanja Sunca.

Neki ove ljestve shvataju kao nivoe čovjekovog usavršavanja i oboženja na životnom putu ka ne-besima što je donekle tačno, jer niko ne može toliko da se usavrši i oboži da bi stigao do vrha i Boga. Neki, opet, priču o Jakovljevom rvanju sa Bogom tumače kao čovjekovu unutrašnju borbu, ali, to bi bila borba u želji čovjeka da pobijedi Boga i to je bogoborstvo, dakle to nije to! Glavni cilj vavilonskih Velikih magova, pisaca ove priče, jeste da se pred narodom nađe i opravda razlog postanja imena IZRAEL, imena "izabranog Božijeg naroda kome je JAHVE obećao vlast nad Gojima kao lažnom ljud-skom rasom u svijetu."

..............................

[1] Wilhelm Martin Leberecht de Wete,A Critical and Historical Introduction to the Canonical Scriptures of the Old Testament, Vol. I; Boston: Charles C. Little and James Brown, 1843, pg. 433.

[2] Ib. pg. 29-30.

[3] James Hastings, A Dictionary of the Bible, Vol. II; Edinburgh: T & T. Clark; New York: Charles Scribner's Sons, 1899, pg. 325.

[4] Ib.

[5] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; London: 1857, pg. 605.

[6] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 261.

[7] Ib. pg. 263.

[8] Ib.

[9] Ib. pg. 307.

[10] Ib. pg. 304.

[11] Ib. pg. 320.

[12] Ib.

[13] Ib. pg. 613.

[14] Ib. tome III, pg. 199.

[15] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 539.

[16] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome II, pg. 40.

[17] Roger O'Connor, Chronicles of Eri; Being the History of the Gaal Sciot Iber: or, the Irish People; Translated from the Original Manuscripts in the Phoenician Dialect of the Scythian Language, Vol I; London, Printed for Sir Richard Phillips and Co., 1822, pg. 325.

[18] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), pg. 2.

[19] Ib. Tome III, pg. 18.

[20] Ib. Tome II, pg. 2.

[21] Ib. Tome III, pg. 293.

[22] Ib. Tome II, pg. 39.

[23] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 51.
[24] Ib. pg. 52.
[25] Ib. Tome II, pg. 7.
[26] Ib. Tome III, pg. 328.
[27] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; Oxford: The Clarendon Press, 1777, pg. 1050.
[28] Ib.
[29] Ib.
[30] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford: The Clarendon Press; New York: Macmillan & Co., 1893, pg. 610.
[31] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome III, pg.
[32] Ib.
[33] Ib. Tome II, pg. 212.
[34] Ib. Tome III, pg. 164.
[35] Herodot, II, 106.
{36] Ib. pg. 223.
[37] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 236.

[38] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome II, pg. 74.

[39] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome III, pg. 335.

[40] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome II, pg. 22.

[41] Ib. pg. 356, 392, 398.

[42] Monier Monier-Williams,, Ib. pg. 408.

[43] William Reeve and [Daniel Sanderson, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, pg. 443.

[44] Ib.

[45] Ib.

[46] Ib.

[47] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome III, pg. 36.

[48] Ib. pg. 52.

[49] Monier Monier-Williams,, Ib. pg. 469, 475.

BOG MOJ, SUNCE MOJE!

ELOHIMI (ANUNAKI) SU PREPRAVILI ADAMA

O redizajniranju, tj. prepravljanju preadamskog čov-jeka od strane Elohima Anunakija u Bibliji se govori kao o Božijem stvaranju čovjeka, što su netačni pre-vodi i falsifikati.

Kad se u Knjizi postanja govori o Božijem stvaranju, uvijek se koristi aorist, trenutno svršeno vrijeme i glagol STVORI. Evo nekoliko primjera:

"U početku stvori Bog nebo i zemlju.' (Postanak 1,1)

"I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost.." (Po-stanak 1,3)

"Potom reče Bog: neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako." (Postanak, 1,9)

"I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih." (Pos-tanak. 1, 27)

Kad istiniti Bog stvara, čim rekne da se nešto stvori, to odmah postane, a gle ovo:

"Potom reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji." (Postanak,1,26)

Ovaj "BOG" nekome ili nekima u svom društvu pre-dlaže da zajedno NAČINE čovjeka, da zajedno NA-PRAVE čovjeka. Da se nešto NAPRAVI treba duže da se radi i to nije trenutno stvaranje. U ovom sluča-ju ČINJENJA, tj. PRAVLJENJA čovjeka, "BOG" ima saradnike i ovog čovjeka PRAVI GRUPA BOGOVA, tkz. ELOHIMA, koji prepravljaju čovjeka po svojoj zamisli i svom planu da bi čovjeku od Boga datu božansku suštinu preokrenuli ka svom naumu i svojoj prirodi.

Govore nama da je EL univerzalna drevna riječ, dakle i hebrejska riječ za BOG [1]:

"Hebreji su ovu riječ posudili od Kananaca. EL ima množinu ELIM, povremeno ELHM, u ugaritskom; ali Hebrejima nije bila potrebna množina, iako je riječ o množini, 'ELOHIM je bio njihov redoviti naziv za BOGA." [2].

Kad su bezbrojni pisci Biblije u pitanju, tada imenica koja je kod drugih u obliku množina, kod sljedbenika Biblije to je jednina. Kod svih EL je vlastito ime sa značenjem BOG (jednina), a ELOHIM je zajednička imenica sa značenjem BOGOVI. Da bi sakrili istinu, vođe sljedbenika Biblije proglasili su da ELOHIM nije zajednička imenica u obliku množine, nego je i to "drevno vlastito ime hebrejskog BOGA".

Evo šta znači ime EL: keltskI EL = SAMOPOK-RETNA ENERGIJA,; SUŠTINA KRETANJA; UM; DUH; ANĐEL [3].

Kananci su Feničani i Filisteji i to su KIMERI, TRA-ČANI ili KELTI od kojih su sredinom 5. v. st. ere prisilnom judeizacijom u Jerusalimu i okolini stva-rani prvi Judeji. Keltski EL = AL = IL = OL = UL = ALL = OLL = BAL = BEL = SUNCE; BOG SUNCA [4].

Keltsko EL takodje je isto značenju keltskom CEL = SEL = GEL sa značenjem VIS, VRH; ZAKRIV-LJENO, SAVIJENO [5] i odgovara srpskom ČELO [6]. Evo još nekoliko keltskih riječi izvedenih od os-nove EL:

EL = ELO = ELF = ELFE = ŽIVAC; SNAGA; VILA, VILENJAK; DIVLJI DUH, HOBGOBLIN DŽIN, DŽINI [7];

ELA = LABUD [8];

ELAETH = VELIK [9];

ELEN = GODIŠNJI [10];

ELESTR = PERUNIKA; LJILJAN [11];

ELEZ = ANĐEL [12];

ELFEN = PLAVI PLAMEN [13];

ELI = MAST; LIJEK [14];

ELIO = POMAZATI [15].

I evo nas kod drugog hebrejskog imena za ELO-HIM, ime EL ELION, ime koje izvorno znači BOG POMAZANIK, BOG BOGOVA i evo EL ELIONA sa njegovim Anunakijima ELOHIMA, Vanzemaljcima sa kojima je on prepravio Adama po svom naumu, svojoj prirodi, slici i prilici:

"A jedan dan dođoše sinovi Božiji da stanu pred Gospodom, a među njih dođe i Sotona. I Gospod reče Sotoni: otkuda ideš? A Sotona odgovori Gos-podu i reče: prohodih zemlju i obilazih." (Jov 1,6-7)

Ime EL ELION prevode kao GOSPOD BOG ili samo GOSPOD.

Prepravljenom preadamskom čovjeku Vanzemaljci su dali ime ADAM koje znači isto što i ADAN [16]. Keltsko A u imenu ADAM je prijedlog mjesta OD [17]. Keltsko DAM isto je keltskom DAN [18] sa značenjem ZEMLJA [19]. Englesko, dansko i hol-andsko DAM je NASIP, OBALA, KOPNO i po tome ADAM (A + DAM) znači OD ZEMLJE, ZEMLJAN, ZEMLJANIN, DOMORODAC. Zemlja je Adamu MA-TER i englesko DAM znači MATER [20].

Kad je stvorio sav svijet i sve na svijetu, na kraju stvaranja pravi BOG EL u trenu je stvorio čovjeka i ženu i time se završava šesti dan stvaranja svijeta, a Bog odlazi u sedmi dan:

"I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih." (Pos-tanak. 1, 27)

A šta čini EL ELION sa svojim ELOHIMA, tj. BOGOVIMA nakon što je napravio čovjeka? Gle: na kraju stvaranja Adam nema ženu:

"I reče El Elion: nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu. Jer El Elion stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime.

I Adam nadjenu ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj, ali se ne nađe Adamu drug prema njemu.

I El Elion pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom. I El Elion stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu." (Postanak, 2,18-22)

Ovdje nema ono uobičajeno u priči o stvaranju, nema ono "Potom reče Bog: neka bude žena," nego EL Elion daje Adamu anesteziju, vadi mu rebro i od rebra pravi Adamu ženu (priču o Lilit su izmislili talmudisti i prvim vijekovima nove ere).

Po hronologiji Velike piramide Adam je redizajniran na kraju 5718. godine od početka našeg svijeta, 1656 godina prije ošteg potopa ili 4282 godine prije hrišćanske ere. To se potpuno slaže sa hronolo-gijom od Adama do opšteg potopa i od Adama do hrišćanske ere po hronologiji zvanične Biblije.

..............................

[1] Merrill C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Regency Reference Library, Grand Ra-pids, Michigan, 1967, pg. 239.

[2] Ib. pg. 240.

[3] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Jo-seph Daclin, 1759, pg. 536.

[4] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II, Denbigh: Prin-ted and published by Thomas Gee, 1832, pg. 21.

[5] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. pg. 536.

[6] Ib. pg. 296.

[7] Ib. pg. 536-538.

[8] Ib. pg. 536.

[9] Ib.

[10] Ib. pg. 537.

[11] Ib.

[12] Ib.

[13] Ib.

[14] Ib.

{15] Ib.

[16] Ib. pg. 13.

[17] Ib. pg. 1,13.

[18] Ib. pg. 433.

[19] Ib. pg. 13.

[20] Walter William Skeat, An Etymological Dicti-onary of the English Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, pg. 151.