KUĆNI DŽIN ILIRSKIH SERDA

 

Srbsko DŽIN pisano latinskim je GEN. DŽIN je DIV, DIV je BOG. Po teritoriji Rimskog carstva neki oltari posvećeni su DŽINIMA, latinskim pisano GENIO, GENIUS. Ilirski SARDI ili SERDI vjerovali su u DŽI-NE kao ZAČETNIKE I ČUVARE PLEMENSKOG RODA, PORODICE I KUĆE, podizali im oltare i pri-nosili darove.

Jedan od oltara svom GENIUSU, tj. DŽINU, podi-gao je ILIR pod imenom PLATIUS DASANTIS, u prevodu SANKO DASAN, bosanski SARD na pri-nudnom radu u rimskim rudnicima dačanske Rošia planine (Roşia Montană), tj. Raške ili Crvene plani-ne. Na oltaru piše:

PLATIUS DASANTIS GENIO SARDIAT(A)E D(O)-N(UM)

Prevod:

PLATIUS DASANTIS PRINESE DŽINU SARDI-ATSKOM (keltska osnova PLAT ista je osnovi u srbskom PLAT, PLJAT, PLȀTA; PLATA).

Ilirski SERDI ili SARDI u ilirski TRAĆANI ili KELTI, tj. GALI koji su prethodno zvani KIMBRI, još ranije KIMERI ili KIMERIJCI. Oni su bili TRAĆANI [1] koje su arapski pisci zvali SAKALIBE, jedno ime za SKITE, DAĆANE, GETE, GOTE, SLAVENE ili SLO-VENE.

Bretoni su Kelti i bretonsko GENY znači ROĐEN, te su po danu rođenja mladog Sunca na dan zimskog solsticija prvom mjesecu dali ime GENVAR, latinski Januar [2]. Ista značenja imaju korniško GENY [3] i GENVAR [4]. Velško GEN znači RAZUM; DUŠA; ŽI-VOT [5]; gaelik GIN znači SUŠTINA, BITAK, BIĆE, STVOR, OSOBA; STVARANJE, VRSTA, ROD [6]. U korniškom, takođe jednom od keltskih jezika, ENÉ, ENA, ENEF i ENAV je DUŠA [7].

Dakle srbsko DŽIN potiče od keltskog, tj. tračkog GIN, latinskim rečeno GENIUS, arapskI GINN. Tako biva jasno da DŽIN u srbskom i bugarskom nije do-šlu preko turskog ČIN kao što etimološki mno-gogrešni Petar Skok tvrdi [8].

U GEN i GIN korijenske osnove su EN i IN. Velško EN u velškom GEN, bretonsko i korniško EN u GENY i GENVAR imaju isto značenje kao i gaelik IN u GIN. Osnove EN i IN su istog značenja, sininimi čiji oblici odgovaraju njihovom značenju u nekim srbskim ekavskim i ikavskim govorima: SENO = SINO, SENA = SINA, VENKA = VINKA, VENAC = VINAC (u staroslovenskom VENAC je ЕНЬСЬ, bu-garsko DEN je DAN).

VENAC ili VINAC u staroslovenskom je ЕНЬСЬ, ru-ski azbukom pisano ВЕНОК, ukrajinski azbukom ВІНОК, poljski WIENIEC, češki VĚNEC, slovački VЕNIЕC, slovenački VENEC, bugarski ВЕНЕЦ. Sta-roslovensko ENЬCЬ izvedeno je od osnove EN koje znači SJAJ, SUNCE. ENЬCЬ je VENAC, VINAC i znači KORONA, AURA, SJAJ, SVJET LOST, SLA-VA, BOG. Govoreći o različitim imenima Boga među drevnim narodima, Albert Pajk kaže:

“Svi priznaju postojanje Bića, Moći, ili ENSA, ...” [9]

Sumersko ÊN i IN znači RAST, PODIZANJE, NA-PREDAK [10]. Od ovog EN izvedeno je sumersko ÊNI ili INI sa značenjem GOSPOD, GOSPODAR, VISOKI, PLEMENITI, RASANI, SLAVNI, MAGIČNI, BAJNI, ČAROBANI [11]. To se slikovno prikazuje zvi-jezdom unutar polumjeseca [12] što je ujedno znak vidovdanske dugodnevice prvog dana ljeta na grbu Ilirije. Osnove EN i IN su u sanskritskim ime-nima ENDRA, INDRA, INDO [13] i on je vedski BOG NEBA.

Sumersko EN, velško EN, bretonsko EN, korniško EN i staroslovensko EN u ENЬCЬ istog su zna-čenja: SJAJ, SVJETLOST, SUNCE, BOG. Otuda je kod Bugara praznik dugodnevnice ЕНЬОВДЕНЬ, a zvijezda unutar "polumjeseca" je znak vidovdanske dugodnevice na prvi dan ljeta ("polumjesec" je VE-NAC, SLAVA, latinski SERTA).

Od EN izvedeno je VEN koje znači isto što i VIN. Njemačko WENDEN i WINDEN, dansko VENDE-RE, švedsko VENDER i estonski VENE naziv je sa SLAVENE. Nije li VENERA staro slavensko ime zvi-jezde DANICE?

Osnova EN je u imenu Homerovih paflagonijskih ENETA (Ένετοί) [14] i Herodotovih ilirskih ENETA (Ένετοὺ) [15]. Ko su Homerovi ENETOI i Herodotovi ENETI? To su VISOKI, PLEMENITI, RASANI, SLA-VNI, MAGIČNI, BAJNI, ČAROBANI, TRAČNI, SJA-JNI SLAVENI, kasnije nazvani SLOVENI, tračanski rod (ime TRAČAN od TRAK u kojem je RA ime SUNCA, dok je EN u SLAVEN i SLOVEN ime SUNCA).

Između naprijed navedenih značenje sumerskog EN izdvajano značenje MAGIČAN, BAJAN, ČAROBAN što je u akađanskom ŠIPTU [16]. ŠIP u srbskom znači ŠILJAK, VRH, VIS [17] i to je VRH SUNCA u najvišoj tački zenita sjevernog neba u podnevu pr-vog dana ljeta, slikovno prikazano kao ZVIJEZDA (SUNCE) u VIJENCU SLAVE za koji mnogi pog-rešno misle da je polumjesec.

Akađansko ŠIPTU liči na srbsko ŠIPTAR kao ime Albanaca, ali Albanac sebe ne zove ŠIPTAR, nego SHQIP /E, -JA; SHQIPETÁR, -I po albanskom SHQIPONJ/E, -I sa značenjem ORAO [18]. Srbsko ŠIPTAR (ŠIP + TAR) znači VISOKO OKRUTAN.

Ove SLAVNE, MAGIČNE, BAJNE I ČAROBNE ne-manjićka Ortodoksna crkva naziva VAJUNI (jeretici, lažovi), na studeničkoj fresci u genitivu množine na-pisano ВѢУΝA:

ВѢУΝ = VAJUN = BAJUN = BAJAR = ČARO-BNJAK.

BAJUN BAJNO BAJA, VAJUN VAJNO VAJA LIK IDOLA. ВѢУΝI su VAJUNI, BAJUNI ili BAJARI što BAJAJU, tj. ČAROBNJACI koje su još nazivali ba-bunima i bogumilima jer su u svom hrišćanstvu zadržali mnoga stara vjerovanja i običaje, a sami su sebe nazivali krstjanima).

.................................

[1] Strabon I, 3,21; XIII, 1,8.

[2] Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum: A Dictionary of the ancient Celtic language of Cor-nwall, Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, p. 166.

[3] Frederick Jago, English-Cornish Dictionary, Lon-don: Simpkin, & Marshall and Co., Plymouth: W. H. Luke, 1887, p. 20.

[4] Ib. p. 86.

[5] William Richards, Welsh and English Dictionary (Geiriadur Cymraeg a Saeseneg), Caerfyrddin, 1832, p. 141.

[6] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary, London, Printed for James Duncan, 1825, p. 294.

[7] Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dic-tionary, London: Simpkin, Marshall & Co., Plymouth: W. H. Luke, Printer and Publisher, 1887, p. 149.

[8] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 474-475.

[9] Albert Pike, Morals And Dogma, Charleston, 1871, p. 644.

[10] Laurence Austine Waddell, A Sumer-Aryan Dictionary, Part I, Introductory; London, Luzak & Co., 1927, p. 72.

[11] Ib.

[12] Ib.

[13] Ib.

[14] Homer, Ilijada, 2, 9.

[15] Herodotus, I, 196.

[16] Laurence Austine Waddell, Ib.

[17] Petar Skok, Ib. Knjiga III, Ib. str. 393.

[18] Ramazan Hysa, Albanian-English Dictionary; Hippocrene Books, INC., New York, 1993, p. 423-424.

ONI PLANIRALI, ONI ZIDALI I ONI RUŠE DA NOVO GRAD

 

  

Kad su postigli 90% svog geopolitičkog cilja, osniva-či hrišćanstva počeli su sa završnom fazom unište-njenja hrišćanskog svijeta. Nažalost, svijest hrišća-na toliko je zaslijepljena hrišćanskom dogmom da oni to uopšte ne primjećuju, nego se i dalje ponose svojom od onih izmišljenom im vjerom. 

ZNAK NENORMALNIH BRKOVA

Prikaz brkova na glavi božanstva Karahan Tepe kul-ture isti je prikazu brkova na keltskom bogu Sunca sa keltskog Gundestrap kotla, isti na bradatom liku boga Virakoče u Tivanaka hramu u Boliviji iz vreme-na prije Inka, isti brkovi na srednjovijekovnim relje-fnim prikazima Isusa Hrista i Jovana Krstitelja na fasadi manastira Dečani, na stećku u Radimlji kod Stoca i na slavenskom idolu sa nepoznate lokacije. Tu se brkovi ne pružaju ispod nosa, kao što je kod ljudi normalno, nego počinju sa strana nozdrva. To je neko ukriveno značenje i svjedoči učenje pripad-nika iste grupe tajnog društva drevne masonerije.

Da su brkovi prikazani normalno, ne bi privlačili pa-žnju i ne bi imali posebni značaj. Koja je poruka ne-normalno prikazanih brkova?

Zagnetnu tajnu pomenute predstave brkova poku-šaćemo odgonetnuti sanskritom, jezikom drevnih Arjana koji su obožavali Sunce i vatru i prikazivalih ih u čovjekolikim likovima svojih idola. U tom poslu polazimo od brkova.

Sanskritski NARACIHNA ista je riječ za BRKOVI i ZNAK, BILJEG [1]: NARA + CIHNA. NARA je ČO-VJEK, MUŠKARAC, OSOBA [2], CIHNA je BILJEG, ZNAK [3]. Jasno je da su brkovi ZNAK muškarca, ali šta znači ako brkovi ne idu ispod nosa kao u svakog muškarca, nego sa strana nozdrva? Tako imamo grubu poruku: BRKOVI, ZNAK, NOS I NOZDRVE. Da tu nije ključ poruke brkova sa strane nozdrva?

U sanskritu NOS je NAS, NASA [4], NOZDRVE su NASRA [5] i složenica je od NAS + RA.

Sanskritsko RA znači VATRA, TOPLINA, LJUBAV, UŽITAK, RADOST [6]. Tako brkovi sa strana nozdr-va NOSE ZNAK VATRE, TOPLINE, LJUBAVI, UŽI-VANJA i RADOVANJA. To je ZNAK SUNCA prikaza-nog u antropomorfnim likovima idola i metaforičnim likovima Isusa Hrista i Jovana Krstitelja. Da su Isus i Jovan metafore Sunca dokaz je stih Jovanovog je-vanđelja:

"On treba da raste, a ja da se umanjujem" (Jovan 3,30)

On je Isus, rastuće sunce u duljanju dana i rastu to-plote od prvog dana zime do prvog dana ljeta, a onaj što treba da se umanjuje je Jovan kao uma-njujuće sunce u kraćanju dana od prvog dana ljeta ka prvom danu zime.

Ovaj znak brkova ne samo da je ZNAK SUNCA, već svjedoči da Karahan Tepe kultura nije starija od bi-blijskog potopa i da pripada drevnim masonima na-roda koji je pravio keltski kotao iz Gundestrapa, na-roda koji je pravio Virakočin kip u Tivanaka hramu, majstora naroda koji su gradili Dečane, klesali steć-ke i pravili slavenske idole. To je vedski arjanski narod koji je nekad govorio sanskrit: Tračani, Heti, Skiti, Kimeri ili kasniji Kelti, Geti, Goti, Serbi, Slaveni ili Sloveni.

Osim ovog u svijetu jedinstvenog znaka brkova po-stoji još jedan arjanski sunčani znak, znak isplaže-nog jezika njihovh idola Sunca i sunčanih božan-stava u neprekidnom kontinuitetu od Karahan Tepe kulture i kulture Lepenskog Vira pa kroz sve milenije do 20. vijeka nove ere.

......................................

[1] Monier-Williams Sanskrit-English Dictionary; Published by The Clarendon Press, Oxford, 1899, p. 529.

[2] Ib. p. 528.

[3] Ib. p. 399.

[4] Ib. p. 532.

[5] Ib. p. 1329.

[6] Ib. p. 859.

MOTIV ISPLAŽENOG JEZIKA I MIGRACIJE TRAČANA

Motiv isplaženog jezika i stil izrade idola svjedoči migraciju Tračana ka Indiji.

KELTI SU OSNOVALI SKADAR

SKADAR (grčki: Σκόδρα, latinski: Scodra) je keltski naziv: SCOD + RINN

- SCOD = PONOS, ČAST [1],

- RINN = RT, ŠILJAK, VIS, VRH [2] (RINN je u srb-skom RIN:

RIN > RINUTI > PORINUTI).

SCOD + RINN > SCODRINN > SCODRIN > SCO-DRA = SKADAR.

Drugo ime ove tvrdjave je galsko SCODRA:

SCO + TRA > SCOTRA > SCODRA.

Galsko SCO znači UDAR, SUDAR [3], TRA znači SILAN, SNAZAN, BORBEN, VATREN [4], grčkim pisano Σκόδρα, latinskim SCODRA.

Trcće keltsko ime Skadra je SCODAR:

SCO + DAR > SCODAR > SKADAR.

Galski SCO je UDAR, SUDAR; galski DAR je KA-MENI VIS; NEMIRAN, GRUB, OŠTAR [5]:

a) SCO > SCOR > SCOREN > SKOREN = TVRD,
b) SCO-RT > SCORD > SCORDI > SKORDIĆI (grčki: Σκορδίσκοι, latinski: Scordisci).

Sve do Nemanjića keltsko SKODAR postoji kod Serba u obliku SCODR, ćirilićom: СКОДРЬ:

- СКОДРЬСКЫИ [8],
- ѤПИСКОПА СКОДРЬСКАГО [9].

Daničić misli da je СКОДРЬСКАГО pogrešno napi-sano umjesto СКЬДPЬСКЫИ. Ne, nije pogrešno, nego Daničić ili nije znao ili je krio jer je i u vrijeme Nemanjića keltsko SCODR postojalo kod Serba u obliku СКОДРЬ, ali od Nemanjića biva pisano СКЬ-ДPЬ, a pridjev СКОДРЬСКЫИ, počinje da se piše СКЬДPЬСКЫИ (da papin templar Nemanja nije po-palio sve dotadašnje srbske knjige i spise, svašta bismo danas znali o Serbima).

U imenu Skadra Albanci se pozivaju na svoje sa-dašnje KÓD/Ë R, -RA sa značenjem VIS, BRIJEG, ali zaboravljaju veoma važnu jezičku činjenicu: kel-tski nazivi pisani grčkim i latinskim potiču iz antičkog doba, a ni jedan natpis ni zapis na albanskom ne postoji do sredine 15. vijeka. Osim toga keltsko (vel-ški) COD, CODI (čita se KOD, KODI) znači RAST [6]. Keltsko (galski) COD je VIS, CODI je PODIZA-NJE, COED je ŠUMA, CODIAD je VISINA, a CO-DADH je PLANINA [7]. Dakle i albansko KÓD, KÓ-DËR, KÓDRA potiče od keltske osnove COD, tj. KOD.

Iliri su Tračani, Tračani su Kimeri, Kimeri su Kelti. Kimeri i Tračani su isti narod (Strabon i,3,21; xii, 1, 8).

P.S. Neki crkveni Srbi uporno slijede politiku srbo-mrzačkog vrha svoje grko-srbske crkve i negiraju da su u praistorijsko, antičko i kasnoantičko vrijeme Kelti, tj. Kimeri, bili isto što i Tračani, tj. Serbi.

..............................

[1] Robert Archibald Armstrong, A. M.Gaelic Dic-tionary in Two parts; London, Printed for James Duncan, 1825. p. 489.

[2] Ib. p. 465.

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 341.

[4] Ib. p. 432.
[5] Ib. Tome II, p. 437.

[6] Owen Pughe, A National Dictionary of the Welsh Language, Vol. I; Denbigh, Published by Thomas Gee, 1866, p. 345.
[7] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome II, p. 339.

[8] Đura Daničić, Rječnik iz književnih starina srpskih, Dio treći; Beograd, Državna štamparija, 1864, str. 115, 119.
[9] Ib. str. 119.

VEDSKI MOTIV ANTROPOMOTFNOG SUNCA I SOLARNIH BOŽANSTAVA ISPLAŽENOG JEZIKA

Vedski motiv antropomorfnog Sunca i solarnih bo-žanstava traje kod Srba skoro do 20. vijeka.

U podnožju stećka sa antropomorfnim Suncem is-plaženog jezika je natpis iz 1851. godine, dakle gra-dnja stećka traje i u drugoj polovini 19. vijeka ("Ma-đarsko groblje", selo Živkovci kod Ljiga, Srbija).

P.S. Kad god kažem da je nešto srbsko, mislim na sve Balkance, Slovene i Praslovene jer su svi kao Tračani ili Heti, odnosno Kimri ili Zimri; Kelti, Skiti, Geti ili Goti bili Arjani, obožavatelji vatre i Sunca.

P.S. Kad god kažem da je nešto srbsko, mislim na sve Balkance, Slovene i Praslovene jer su svi kao Tračani ili Heti, odnosno Kimri ili Zimri; Kelti, Skiti, Geti ili Goti bili Arjani, obožavatelji vatre i Sunca.

...................................

Skreenshoot stećka iz Živkovaca: Маџарска гроб-ља – Тајна старија од Маџара? YouTube:

ŠOP I SRBI ŠOPI

Šopi ili Šopovi je ime baklanskih domorodaca kelt-skog, tj. tračkog, odnosno ilirskog porijekla. Šta zna-či naziv ŠOP?

Ime ŠOP je od keltskog SOP koje se danas u nekim dijelovima Balkana kod potomaka Kelta (npr. u cen-tralnoj Bosni) izgovara ŠOP: to je uvis začešljana kosa, a na keltskom gaeliku SOP je ĆUPA, ĆUBA, ČUPERAK, PRAMEN, KRESTA [1] što nije ništa drugo do simbolika srbskog KRES, VATRA, SVJE-TLOST, ZRAKA (kod Šopa preneseno značenje na SOPA = PALICA, ŠTAP).

Postanjem od keltskog SOP bukvalno značenje imena ŠOP je VATRA, a ŠOPI su VATRENI, SJA-JNI, TRAČNI, UZVIŠENI čemu je sinonim SLAVNI jer SLAVA je SJAJ, SVJETLOST.

Kelti Gali direktni su potomci balkanskih Tračana BRIGA. U galskom SOP je VIS (nebo, brdo, plani-na) i osim toga znači SUNCE [2]. SInonim galskom SOP je galsko TOR [3] po čemu su ŠOPI poznati i pod imenom TORLACI.

Pošto se u VATRI, tj. KRESU, nalazi SILA, SNAGA, VRELINA, ŠOP je ujedno značenje SNAGE, ŽES-TINE i smisao toga je u izrazu ŠOPI GA, tj. ZVEKNI GA, UDARI GA ŽESTOKO.

U narodu postoji izraz NAŠOPERIO SE što je od NASOPERIO SE, NAŽESTIO SE, RASRDIO SE. Vrh (vis) nosa može biti ŠOPAV.

Originalno porijeklo ŠOPA ili TORLAKA je od tračkih BRIGA (BRIG je ekavsko BREG, tj. VIS). Treba na-pomenuti i to da galsko TOR znači KRUG, KRUŽ-NO, KRUG [4] TORCH znači UPALITI, OSVIJET-LITI [5], a TORCHA je LUČA, BAKLJA [6]. Nazivi SOP (> ŠOP), TORLAK, BRIG, TRAČAN, SJAJAN, SLAVAN su sinonimi.

SOP u srbskom SOPSTVEN značI VEZU, SPOJ, ZA-JEDNIŠTVO. U gaeliku to je SOPACH [7], u velškom SOPEN [8] (ne zaboravimo da su se Srbi međusobno nazivali rodom, braćom, svojtom ili, kao što su Heti govorili NASI ili NAŠI.

SOP znači KRESTA, tj. VATREN, SJAJAN, SLA-VAN, ZRAKAST, BLJEŠTEĆI, TRAČAN. ŠOP je po-stanjem od SOP kao i SOPSTVO: VLASTITA SU-ŠTINA, JASTVO:

JAS > JASIK > JAZIK (motiv na srbskim idolima Sunca i sunčanih božanstava).

P.S. Kelti ili Gali su Kumbri, Kimri ili Kimeri što je is-to što i Tračani (Strabon, I, 3, 21; XIII, 1, 8.), tj. Ser-bi, Sloveni ili Slaveni i to niko od istoriografa ne mo-že pobiti, osim da izostavi Strabona i počne da laže i, bogami, mnogi lažu, pa čak i mnogi svetosavski Srbi koji slijede zlu "nauku" svoje SPC o "doselja-vanju Srba na Balkan".

..............................
[1] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. III, Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, p. 874.
[2] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 366.
[3] Ib. p. 427.
[4] Ib. p. 428.
[5] Ib.
[6} Ib.
[7] Edward Dwelly, Ib.
[8] William Owen Pughe, A Dictionary Of The Welsh Language, Vol. II; Denbigh, Published by Thomas Gee, 1832, p. 485.

SUNCE IZPLAŽENOG JEZIKA

SUNCE IZPLAŽENOG JEZIKA (Stefan Burns, Two Holes Have Opened on the Sun each 100x the Size of Earth, Video, YouTube, 2026 08 17)

Evo šta znači prikaz isplaženog jezika antropomor-fnog Sunca, bogova sunca i sunčanih božanstava:

"Starosjedioci Srednje Amerike predstavljali su Sun-ce kao ljudsku glavu okruženu raspršenim zrakama i sa velikim otvorenim ustima. Ovaj solarni simbol bio je raširen u cijelom tom kraju. U ovoj predstavi jezik je isplažen, što znači da Sunce živi i govori. Ovo je jasno dokazano u poznatom Astečkom ka-lendarskom kamenu (Calendario Azteco), takođe nazvanom "Sunčev kamen", koji je pronađen oko sredine sedamnaestog vijeka u podzemlju Glavnog trga, Meksiko Siti." [1]

U gornjem citatu opisano je antropomorfno lice Sun-ca u centru "Sunčevog kamena", kamenog asteč-kog kalendara u Meksiku (The Aztec Calendar Sto-ne, or Piedra del Sol, National Anthropology Muse-um in Mexico City).

Evo još malo opisa astečkog kalendara:

"Lice je isklesano po hronološkim i astronomskim znacima u geometrijskom redu. Centralna figura, sa isplaženim jezikom, predstavlja Sunce 'Tonatiuh'; segmenti koji zrače prema ivici diska su simboli za njegove zrake." [2]

Još tvrdnji o značenju isplaženog jezika antropo-morfnog Sunca na astečkom kalendaru:

"U sredini velikog omjera vidi se slika sunca ispod figure starog boga ('huchucteotl'). Ima masku, nabo-rana koža sa strana, karakteristični ukrasi za uši, is-plaženi jezik (izraz svjetlosti), elegantnu ogrlicu od sedam perli (simbol nebeskih tijela) i solarni glif na čelu popraćen sa dva broja." [3]

Glif je znak koji predstavlja slovo, riječ ili ideju:

"Centralna figura skulpture je ostarjelo lice koje nosi glif boga Sunca. Jezik je izbočen, simbol svjetlosti." [4]

Isplaženi jezik kod Hare Krišne, hinduističkog Viš-njeg Boga:

"Ispod Hareove glave vidi se krst s dva solarna amblema sa svake strane. Ima noge slona, tj. jak je u Svetom Duhu hinduističkog tipa. Ispod desnog ra-mena je Svevideće oko, ispod lijevog glava čovje-ka isplaženog jezika, simbol vremena i godine, takođe Ling-Joni." [5]

Sunce je gospodar vremena i godine. Izplaženi jezik antropomorfnog Sunca, bogova Sunca i sunčanih božanstava predstavlja svjetlost, Sunce, plameni je-zik, zraku i životnu moć Sunca i sunca.

Ovdje iznesene naučne tvrdnje o značenju ispla-ženog jezika kao solarnog simbola pobijaju sve la-ičke, nestručne i lažne ljudske i vjestačke "pameti" tvrdnje koje negiraju naprijed citirane autore i moje lične tvrdnje. Simboli se tumače po njihovom naj-starijem izvornom smislu drevnog solarnog mnogo-boštva, a ne po smislu mladih monoteističkih religija kao protivnika od njih mnogo starijeg drevnog so-larnog mnogoboštva.

................................

[1] William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knickerbocker Press, London, 1914, pg. 297.

2] Ib.

[3] Enrique Juan Palacios, The Stone of the Sun and the First Chapter Of the History of Mexico; The University of Chicago, Department of Anthropology, Bulletin VI, The University of Chicago Press, Chi-cago, Illinois, 1921, p. 8.

[4] Leah B. Allen, Notes from "The Stone of the Sun and the First Chapter of the History of Mexico; Popular Astronomy, Vol. XXXI, No 10, December 1923, Whole No. 310; Carleton College, Northfield, Minnesota, US, 1923, p. 641.

[5] ⊙ (Edward Vaughan Kenealy), Enoch, The Second Messenger of God, Vol. I, Book VI; London: Trübner and Co., 1872, p. 89.

ISPLAŽENI JEZIK SUNCA I NJIHOV BOG LAŽIBOG

Dvanaest godina ćutanja na moju iz dana u dan priču o motivu isplaženog jezika na arjanskim idolima, amajli-jama i nadgrobnicima od postpotopskog Sumera i prvih postpotopskih kultura Levanta, Male Azije i Evrope pa kroz milenije i vijekove sve do stećaka s kraja 19. vi-jeka. Ćute predstavnici zvanične nauke, ćute intelek-tualci, ćute obični vjernici: vide, gledaju i dvanaest go-dina ćute kao da ništa ne vide. Jaka disciplina zavjetne tajne ćutanja!

Ko su i čiji su oni koji kriju, falsifikuju i lažu? To su naj-goreg soja bezbožnici i vjernici Boga Laži, vjernici La-žiboga. Oni preziru i pljuju istinu jer istina razobličava i poništava sve tvrdnje i sve spise njihovog Boga La-žiboga, to je sa posljetka svijeta šljam koji za istinitog Boga, istinu, pravdu, poštenje, čast, grijeh, stid i sra-motu ne zna.

PREOBRAŽENJE (hronologija Velike piramide)

Umjesto da se kao razumna božanska stvorenja os-lobađaju hiljadama godina starih zabluda, grešaka i laži, ljudi se okreću protiv istine. Tako iz generacije u generaciju njihove zablude, greške i laži rastu i snaže u sve većoj gordosti, a njihova zajednica i civilizacija tone u živo blato laži i propada. Između 2035 - 2070. godine sve ljudsko prolazi kroz vatre preobraženja i već gore.