ANTROPOMORFNO SUNCE KAO POSMRTNA MASKA

Kao posmrtna maska antropomorfno Sunce ispla-ženog jezika. Bordura oko lica su zrake koje sa is-plaženim jezikom svjedoče Sunce, a ne mrtvaca (zlatna posmrtna maska, Trebenište, Makedonija; Zbirka Narodnog muzeja Srbije u Beogradu).

BOGINJA ISPLAŽENOG JEZIKA

Boginja žabolike glave i isplaženog jezika (neolit, Baden kultura, Ráckeve, Mađarska; The Rik Mayes Collection).

 

NEMANJIĆI SU ZABRANILI SLAVU

Iz Zakonopravila Svetog Save:

"Pravilo 68. Oni koji po paganskom običaju prave pirove, odbačeni da budu.

Tumačenje. Ništa zajedničko nema vernik s never-nikom. Po tome, dakle, i onima koji po poganskom običaju tvore pirove - budu li vernici, neće se op-rostiti." [1]

PIR je svaka GOZBA, PROSLAVA, SLAVA [2]. PIR je galska, dakle tračanska ili ilirska riječ, tj. stari srpski naziv kao sinonim rnazivima PAR, PER, POR, PUR smislom SLAJ, SVJETLOST, VESELJE, a originalno početno ishodište tog značenje je SUNCE.

U građanskom ratu i genocidnom pobjedom nad pravoslavnim krstjanima i ukidanjem Crkve krstjana, za zvaničnu Crkvu svoje države Nemanja uvodi romejsku Ortodoksnu crkvu. Tada stupaju na snagu pravila romejske crkve i tada Nemanja zabranjuje sve prehrišćansko u srpskom pravoslavlju u šta je spadala i proslava Slave:

"…I BLAGODAĆU DATOJ TI OD BOGA PRELESNI MRAK BEZBOŽNIH JERETIKA ODAGNA I JERES NJIHOVU ISTRIJEBI, I KAPIŠTA NJIHOVA RAZ-RUŠI, I IDOLE NJIHOVE SKRŠI I ZLOSLOVNU PA-MET NJIHOVU ZLU ISTRIJEBI, I SLAVU NJI-HOVU BEZ OSTATKA UGASI... .” [3]

Držeći se strogih pravila o ispovijedanju vjere Or-todoksne crkve o zabrani paganskih običaja, Nema-nja i kasnije sin mu Sava zabranili su sve pre-hrišćansko pa i Slavu, tj. Nemanja je Srbima ugasio slavsku svijeću.

Od tada svi Nemanjići redom i sva njihova vlastela kroz vijekove završno sa knezom Lazarom, sinom mu despotom Stefanom i Đurđem Brankovićem nisu slavili Slavu. Crkvenih ili svjetovnih dokaza da su slavili nema (narodna epska poezija nije validni cr-kveni ni istorijski izvor).

To da je Sveti Sava blagoslovio prehrišćansko u njegovoj Ortodoksnoj crkvi romejskog dogmatsko-kanonskog ustrojstva jesu crkvena laž narodu. Do-voljno je pročitati Savini Zakonopravilo i uvjeriti se u sva stroga pravila o zabrani svega prehrišćanskog.

Sve do kraja 18. vijeka Slavu su slavili i Srbi katolici, ali je strogom naredbom vlasti 19. juna 1772. njima to zabranjeno [4]. U vrijeme ropstva pod Turcima grcki episkopi po srpkoj zemlji takodje su pokusavali da zabrane Slavu:

"A da ubiju narodnu svest i ponos zabranjivali su proslavljanje Krsnoga Imena...." [5]

Februara 6. 1830. godine istu zabranu objavio je srpski episkop i malo kasnije patrijarh srpski Josif Rajačić:

"Koliko je ta zabrana u taj mah imala uspjeha ne zna se; da običaj nije prestao i da se zle navike nijesu mnogo umanjile, vidi se po tom sto su aus-trijske vlasti u dogovoru s episkopom Josifom Ra-jačićem ponovile sve te zabrane. 6. februara 1830. naredio je vladika da se ima s oltara objaviti dr-žavna zabrana 'za ne činiti pirove, nï krestna îmena ni kada bi se slučila smert, tokom onaj dan edan ôbied'.” [6]

................................

[1] Miodrag M. Petrović, Zakonopravilo Svetoga Save; Eparhija žička • manastir Žiča, Manastir Žiča, 2004, str. 366-367.

[2] Petar Skok, Etimologijski rjecnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II; JAZU, Zagreb, 1972, str. 660.

[3] Život Svetoga Simeuna, napisao Domentijan, na svijet izdao Đura Daničić, Državna štamparija u Beogradu, 1865, str. 64.

[4] Vladimir Ćorović, Zabrane pirovanja o krsnom imenu i drugim svetkovinama u Boki Kotorskoj 1772. godine. Glasnik Zemaljskog muzeja, Knjiga 2, Sarajevo, juli-septembar, 1911, str. 351–352.

[5] Radoslav M. Grujić, Pravoslavna Srpska Crkva, Beograd, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, 1921, Fototipsko izdanje Svetlost - Kalenić, Kragujevac, 1989, str. 109.

[6] Vladimir Ćorović Vladimir, Ib. str. 352-353.

VINČANSKI JANUS ISPLAŽENOG JEZIKA

Isplaženog jezika vinčanski Janus sa dva lica koja gledaju u pravcima istok-zapad (vrijeme mikenske kulture, Beletinci, Muzej Vojvodine, Novi Sad).

Najdublja prošlost u koju Vasić stavlja Vinču je 1600 st. ere, doba mikenske kulture:

“Kulturni sloj u Vinči, moćan 10,5 m., imaće se, pre-ma tome, razdeliti, na osnovi karakterističnih odlika, u tanje slojeve kojima će odgovarati kraći vremenski periodi u vremenskom interval od oko 1600 godine pre Hr. do oko 6 godine po Hr.” (Miloje M. Vasić, Preistoriska Vinča I.; Beograd, Izdanje Državne štamparije, 1932, str. 97)

VINČANSKI ODIN ISPLAŽENOG JEZIKA

.

Izdužene lubanje i izbuljenog oka jednooki vinčanski Odin isplaženog jezika (pečena glina, Belo brdo, Beograd; Arheološka zbirka Filozofskog fakulteta u Beogradu).

Zvanični arheolozi opisuju ovu glavu kao cijelu ljud-sku figuru:

"Prikazuje stilizovanu, veoma uprošćenu ljudsku fi-guru, sa ravnim licem na kojem se ističe samo nos, i šiljatim potiljkom."(ArcheoSerbia)

Ne znam jesu li zvanični arheolozi ludi, slijepi ili la-žu? Oni, tokmaci jedni, gledaju iz pravca strelice na šestougaoni dio lica. Šest strana šestougla je šest mjeseci proljeća i ljeta. Šestougaonik sugeriše vrije-me rada pčela i pčelinji sat, saticu). Izbočeni dio u satici nije nos, nego oko, vidno Sunce u sezonama proljeća i ljeta. To je desna strana lica, a na lijevoj nema oka jer ta strana simbolično pripada vremenu jeseni i zime, strana kasnijeg Crnoboga. Usta su otvorena sa naglašenim isplaženim jezikom i to svi vide.

ISPLAŽENI JEZICI KAO TEST ISTINITE I LAŽNE VJERE

Samo ona osoba koja dušom pripada Istinitom Bo-gu, Bogu Istini i Bogu istine, samo takve na svijetu veoma rijetke osobe mogu posvjedočiti to što vide na fotografijama uz moje objave o isplaženim jezi-cima na idolima, amajlijama i stećcima. Sve druge lažno pobožne oSobe i osobe koje služe svom la-žnom Bogu, takve osobe nemaju u sebi duhovne snage da priznaju istinu i samo ćute ili u bjesnilu provokativno reaguju na viđenje ovih fotografija.

ILIRSKI SILVAN ISPLAŽENOG JEZIKA

Silvan isplaženog jezika (kamena ploča Plominskog natpisa (crkva Sv. Jurja, Plomin, Istra; foto: Mladen Žubrinić 2013). Glagoljski natpis je iz 11. vijeka, Silvanov lik potiče iz doba Ilira.

DVOVJERJE SRBA I ISUS ISPLAŽENOG JEZIKA

Neobičan srednjovekovni bakarni novčić prečnika 2 cm i težine 2,59 grama sa vizantijskim i franačkim stilskim karakteristikama i natpisom na latinskom. Pojavio se 2017. u londonskoj aukcijskoj kući "Ro-ma Numismatics" (izvor: Raško Ramadanski, Novac Vladimira i novi pogled na srpsko srednjovekovno novčarstvo, Casopis “Hereticus”).

Na aversu kovanice je lik vladara isplaženog jezika koji u lijevoj ruci drži žezlo vlasti, u desnoj uzdignuti krst. Na vrhu žezla je romboidni sumerski ideogram ◇ sa značenjem SVE, VASIONA, BOG i na žezlima zemaljskih vladara, ma koliko bili silni, to nećete naći.

Na reversu je keltski ravnokraki O-krst okružen nat-pisom “BLADIMIRUC” (VLADIMIRUS) kao latinska verzija pisanja imena VLADIMIR. Natpis je latinski, ali sa azbučnim B (V) na početku i azbučnim C (S) na kraju imena. Rimljani su koristili slovo V i kao znak glasa V, npr. DIVI NERVA, pa su tako mogli i latinski autori srednjeg vijeka, a zbog čega nisu, to je pitanje).

U simbologiji likovi zemaljskih vladara nikad se ne prikazuju sa isplaženim jezikom, dakle lik na ovom novcu nije lik zemaljskog vladara, nego lik Isusa, tj. antropomorfni lik Sunca. Ako se natpis i odnosi na nekog zemaljskog vladara, lik isplaženog jezika nije lik svjetovnog vladara, nego lik ISUSA SUNCA, os-im ako se zemaljski vladar poistovijećuje sa nebe-skim Isusom, tj. Suncem, ali i tako se misli na SUNCE.

A sad o porijeklu i značenju imena BLADIMIRUS odnosno VLADIMIRUS.

Ime BLADIMIRUS, tj. VLADIMIRUS, je složenica od VLAD-I + MIRUS:

BLAD = VLAD = DRŽAČ, ČUVAR, VLADAR (u latinskom kao sufiks -ULA, -ULAE = -VLA, -VLAE, - VLVS) [1], u perzijskom ULĀHAT (ULĀH-AT) znači SLUŽITELJ, SUNCE, BOŽANSTVO [2]).

Osnova u VLAD je LA i to je jedno od drevnih imena Sunca. Kod naroda Centralne Afrike riječ LA znači VATRA [3], a riječ LATAA znači SUNCE [4]. Su-mersko LA-A znači MNOŠTVO, IZOBILJE PUNOĆA [5]. Polinezijsko ime za Sunce je RA i LA [6].

Od LA su postale srpske riječi LASKATI, LASNO, LASTA, LATICA, LAŠTILO, LADA, itd. LA je VAT-RA, SVJETLOST, IZOBILJE i sve to dolazi od SUNCA i ono je VLADAR planeta i vladar života na Zemlji:

a) V-LA-H > VLAH,
b) V-LA > VLA > VLAD > VLADAR.

Druga riječ u imenu BLADIMIRUS je latinsko MI-RUS:

MIRUS = SJAJAN, VELIČANSTVEN, PLEMENITI, DIVAN, BOŽANSKI [8].

VLADIMIRUS = VLADAR SJAJNI, VLADAR VELI-ČANSTVENI, VLADAR PLEMENITI, VLADAR DI-VNI, VLADAR BOŽANSKI = ISUS = SUNCE.

ISPLAŽENI JEZIK na prikazima ISUSA označava SUNCE ISUSA VLADIMIRUSA, VLADIMIRA, VLA-DARA MIRA.

Sudeći po stilu izrade i ukrasima novca ruskog princa Vladimira Velikog (vlada od 980-1015. god.) opisivana kovanica je slična njegovom novcu.

Ono što možemo sa sigurnošću zaključiti jeste da su prikazi Isusa sa isplaženim jezikom iz vremena dvovjerja, jer u ikonografiji zvanične Crkve ni pri-je1054. godine ni nakon raskola takvih prikaza ne-ma jer je to prehrišćanski znak Sunca, bogova i božanstava Sunca (pogledajte i ostale fotografije).

...................................
[1] Oxford Latin Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1968, pg. 2083.
[2] Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Arabic and English, London: W. H. Allen and Co., 1852, pg. 152.
[3] Arthur James Johnes, Philological proofs of the originnnnal unity and recent origin of the human race, Apendix A., London: Samuel Clarke, 1843, pp. 4-7.
[4] Ib.
[5] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization, London, Luzak & Co., 1930, p. 215.
[6] Robert W. Willimson, Religious and Cosmic Beliefs of Central Polynesia,Volume I, Cambridge, At The University Press, 1933, pg. 96.
[8] Oxford Latin Dictionary; Ib. pg. 1116.

ISPLAŽENI JEZIK JE VEDSKI SIMBOL SUNCA I BOŽANSTAVA SUNCA

Ovo što znači isplaženi jezik na čovjekolikoj glavi Sunca na kalendaru Asteka, isto to isplaženi jezik znači kod Srba na njihovim idolima, amajlijama i stećcima:

"Starosjedioci Srednje Amerike predstavljali su Sun-ce kao ljudsku glavu okruženu raspršenim zrakama i sa velikim otvorenim ustima. Ovaj solarni simbol bio je raširen u cijelom tom kraju. U ovoj predstavi jezik je isplažen, što znači da Sunce živi i govori. Ovo je jasno dokazano u poznatom Astečkom ka-lendarskom kamenu (Calendario Azteco), takođe nazvanom "Sunčev kamen", koji je pronađen oko sredine sedamnaestog vijeka u podzemlju Glavnog trga, Meksiko Siti." [1]

Dopuna opisa astečkog kalendara:

"Lice je isklesano po hronološkim i astronomskim znacima u geometrijskom redu. Centralna figura, sa isplaženim jezikom, predstavlja Sunce 'Tonatiuh'; segmenti koji zrače prema ivici diska su simboli za njegove zrake." [2]

Dakle su i prikazi isplaženih jezika na stećcima ta-kođe solarnog značenja, značenja Sunca, solarnih bogova i božanstava. Svaki lik obilježen isplaženim jezikom je znak za SUNCE, BOG SUNCA ili BO-ŽANSTVO SUNCA. To se da objasniti etimologijom riječi "jezik" u više starih jezika pa i u srpskom.

...............................

[1] William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knickerbocker Press, London, 1914, pg. 297.

[2] Ib.

CRKVENI ISUS JE LAŽNI BOG I NJEGOVI SRBI NAROD LAŽI

Odem na Fejsbuk grupu "Stećci" koju vodi Kemal Čolak, gledam ima li šta novo i usput ispod jednog stećka iz Radimlje sa veoma naglašenim isplaženim jezikom upitam zašto mu je jezik isplažen? I? Kemal mi sakrije komentar i onemogući nove komentare. A ja skoro petnaest godina tvrdo vjerovao da je barem on među njima čovjek od istine i poštenja, zabo-ravljajući da je on musliman!

Ne iznenađuju me ni balkanski katolici ni muslimani, srpska istorija svjedoči o njima, nego su me izne-nadili Srbi pravoslavci kao Goran Komar iz Herceg Novog. Da nisam saznao o isplaženim jezicima drevnih srpskih bogova i božanstava Sunca, ne bih znao koliko su današnji Srbi mrzitelji istine i pravde, a ljubitelji laži. Svi obožavatelji lažnog Boga mrze mir, istinu i pravdu, a vole nemir, nepravdu i rat, vole laži i mnogo lažu! I nema sumnje da je crkveni Isus lažni Bog i zbog toga današnji Srbi mrze istinu i mnogo lažu. Da je crkveni Isus istiniti Isus i Srbi bi bili narod istine!

Kakvog je duha Bog nekog naroda, takvog je duha narod koji obožava svog Boga. Ako je Bog miro-tvorac, istinit i pravedan, takav je duhom i djelima njegov narod; ratoboran i nepravedan Bog, rato-boran i nepravedan narod; laživi Bog, laživi narod! Kako gore, tako dole!