NA STEĆCIMA MOTIV ISPLAŽENOG JEZIKA

BES, bog drevnog Egipta iz oko 2300 st. ere.: BES = LJUTNJA, VATRA, ŽESTINA.

Antropomorfno Sunce isplaženog jezika (feničanski nadgrobnik).

Svetovid, Zbručki idol, Poljska.

 

 

 

 

 Visočica, kod Sarajeva: jezik je isplažen a na obrazima su dva kružna udubljenja.

 

Jezik je isplažen a na obrazima su dva kružna udubljenja (Zvornik). 

Antropomorfno Sunce isplaženog jezika (Crkvine, Donji Štitari, Novi Pazar). Na obrazima su dva udubljenja kao smijavice (Visočica, Zvornik, Donji Štitari) i jasno je da su to klesali pripadnici istog naroda.

 

 

 

Svetovid na stećku u groblju na brdu Glavica, Ljuljac, Novi Pazar: jezik je isplažen. 

 

 

Antropomorfno Sunce isplaženog jezika (stećak na groblju kod podzemnog kapišća katakombnih krstjana dvovjeraca u Lužnici kod Paklenja, Boljevac na Ibru, Srbija.

 

 

 

 

Isplaženi jezik svjedoci da su stećke podizali srpski starovjerci i krstjani dvovjerci.

 

 

Antropomorfno Sunce isplaženog jezika (stećak iz zbirke Narodnog muzeja u Aranđelovcu).

 

 

Isplaženog jezika antropomorfno Sunce ravnodnevice (stećak iz zbirke Etnografskog muzeja u Beogradu).

 

 

 

Antropomorfno Sunce (Svetovid) isplaženog jezika, nekropola stećaka Radimlja kod Stoca.

 

 

"Mađarsko groblje" kod Ljiga.

 

 Groblje na Belim stenama, Ljig.

 

 

 

Selo Gukoš kod Ljiga.

 

Antropomorfno Sunce izplaženog jezika, (stećak, Ljevaja, Gornji Milanovac).

 Antropomorfno Sunce izplaženog jezika, (detalja sa stećka, Ljevaja, Gornji Milanovac).

Antropomorfno Sunce isplaženog jezika (stecak, Donja, Crnuća, Gornji Milanovac).

Antropomorfno Sunce isplaženog jezika (Crkvine, Donji Štitari, Novi Pazar).

Šta je značenje isplaženog jezika na likovima ant-ropomorfnog Sunca? To je univerzalni drevni solarni simbol korišten od najstarijih vremena, motiv koji Srbi bašine sve do druge polovine 19. vijeka. Tako su srpski nadgrobnici istovremeno i spomenici po-kojniku i kumir najstarije prehrišćanske vjere, vjere koja je obožavala i slavila Sunce i svjetlost Boga Sunca i Boga svjetlosti. Drevnima je Sunce bilo vi-dljiva slika nevidljivog životvornog Boga Stvoritelja. Isplaženi jezik je simbol gnjeva, sile, žestine ognja, simbol životvorne toplote i nemilosrdne suše gladne godine; isplaženi jezik je simbol ZRAKE, JASE, JA-SIKE, JAZIKA, SLOVA, SLAVE i Srba prehrišćan-skih jazičnika koji su slavili BOGA SUNCA.

O istinitoj duhovnosti Srba od početka srednjeg vijeka do danas svi lažu. Lažu pravoslavni istraži-vači, lažu rimokatolički istrazivači, lažu muslimanski istraživači, lažu sektaši i komunisti. Svi prethodni istraživači prećutali su motiv isplaženog jezika na antropomorfnim likovim Sunca i svi današnji istra-živači to prećutkuju, ali njihove fotografije stećaka svjedoče da oni lažu svjesno, namjerno i planski. Laživi duh njihovih ideologija, koje oni vjerama zo-vu, bori se protiv istine svim metodama i sred-stvima, a najviše lažima i mačem.

O porijeklu i istinitoj duhovnosti graditelja stećaka svi lažu. Svi istraživači stećaka prećutali su prikaze isplaženog jezika na antropomorfnim likovima Sun-ca. Graditelji stećaka slavili su i obožavali Sunce i Boga Sunca i bili su to Srbi starovjerci i dvovjerci krstjani.

U nekim srednjevijekovnim kapišćima i razvalinama crkavica otkrivene su ploče sa reljefnim “portre-tima”. Arheolozi takve prikaze pripisuju likovima ktitora, ili, možda, graditelja. Niko od tih arheologa mazgova nije se upitao zašto bi ktitor neke crkve plazio jezik sa spomen-ploče ili sa nadgrobnika? Nisu to ktitori ni graditelji, to su antropomorfni pri-kazi solarnih božanstava.

I čiji su stećci? Stećci su Serba starovjeraca, jazi-čnika i krstjana dvovjeraca, poluveraca iz 9. člana Zakonika Cara Dušana. To su oni Srbi koje je papin templar Stefan Nemanja u genocidno ubijao i koje su Nemanjići progonili za sve vijekove svoje vlada-vine..

Sunce je JAS, JASNO SUNCE:

JAS > JASIK > JAZIK > JAZIČNIK, sljedbenik Sunca i Boga Sunca. ☀️✋

CRKVENI ISUS = 666

I nista nije sakriveno i svi gledaju i vide, i mnogi citaju Pismo i jasno im pise (Otkrivenje 22,16): "Ja sam korijen i rod Davidov, i sjajna zvijezda Danica." Crkva tvrdi da je Danica zapravo Satana:

"Drugi uzročni faktor, protivnik Božji – jeste satana sa njegovim mnogim otpalim duhovima. On je lični krivac i uzročnik svakoga zla. Otkako je kao Danica pao sa visoke slave 'pomazanog heruvima' u du-boku tamu pakla – on neprekidno seje zlo i greh u svaki Božji stvor, osobito među ljude." (Nikolaj Velimirović, Pravoslavna Crkva i uzročnost u svetu – knjiga br. 3 (8. dio), Glas Crkve, Valjevo, 1996. (Internet izdanje Svetosavlje.org. Objavljeno: 26. oktobar 2006)

Drugi veliki teolog Ortodoksne crkve je sveti Justin Popović i evo šta on kaže o Danici:

"Glavni, vrhovni duh zla naziva se u Svetom Pismu: satana (jevrejski: satan = protivnik, obmanjivač, đa-vo (διάβολος = klevetnik, opadač, Velzevul, kušač, Denica (ό ‘Εωσφόρος = Lucifer), Avadon, a ostali zli dusi nazivaju se: nečisti duhovi, duhovi zla, zli du-hovi, besi, demoni, anđeli Satane." (Justin Popovic, Gogmatika Pravoslavne crkve, Tom I, Deo drugi, Odeljak prvi, Odnos Boga prema tvari - Bog kao Tvorac sveta, 32. O zlim dusima)

U 12. pasusu 14. glave Knjige proroka Isaije ovako piše:

a) grčki (Septuaginta Bible): "πῶς ἐξέπεσεν ἐκ τοῦ ἐκ τοῦ ὁ ἑωσφόρος ὁ πρωΐ ἀνατέλλων.”

b) engleski (King James Bible): How art thou fallen from heaven, O Lucifer, son of the morning!

Grčko ἑωσφόρος (heōsphoros) = nosač (dono-silac) svjetla, Lucifer, Lučonoša, Svjetlonoša, Sata-na, Sotona. Evo srpski prevodi:

"Kako pade s neba, zvijezdo danice, kćeri zorina? kako se obori na zemlju koji si gazio narode?" (Prevod: Daničić-Karadžić)

"Kako si ti pao s neba, Zvijezdo sjajna, Sine Zore? Kako si se ti sunovratio na zemlju, ti koji si srozavao narode,..." (Prevod: Tomislav Dretar)

"Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?" (Prevod: Jeruzalemska Biblija)

"Kako si pao s neba, Svjetlonošo, sine Zorin! Kako si razmrskan na zemlji, ti koji oslabljuješ narode!" (Prevod: Ivan Šarić)

Nema sumnje: zvijezda danica (Daničić-Karadžić), zvijezda sjajna i Sin Zore (Tomislav Dreta), Svjet-lonoša, sin Zore (Jeruzalemska Biblija i Ivan Šarić) je Satana, Sotona, Lucifer, grcki Εωσφόρος (Isaija,14,12).

U grčkom originalu Jovanovog otkrivenja Isus za sebe kaže da je ὁ ἀστὴρ λαμπρὸς καὶ ὀρθρινός i to je na srpski prevedeno ovako: ἀστὴρ = zvijezda, λαμπρὸς = sjajna, καὶ ὀρθρινός = i jutarnja. Kraće rečeno: zvijezda Danica:

Crkva naziva Isusa BOGOČOVJEKOM, Iluminati su proglasili covjeka ČOVJEKOBOGOM i tu u seman-tici razlike nema, jer je to isto kao i njihovi nazivi SRPSKOHRVATSKI ili HRVATSKOSRPSKI. ☀️✋

STEĆCI: BOŽIJE ŽEZLO I GROM

 

 

 

Simbolični prikaz ljetnog solsticija, dugodnevice pr-vog dana ljeta, tj. Vidovdana: Božije žezlo, simbol plodnosti, rađanja, rasta, života i besmrtnosti (kod Egipćana hijeroglif sa značenjem "vagina", "mate-rica").

Na drugom stećku je simbol GROMA.

........................

Izvor fotografija: https://www.epoha.ba/?p=5859

A SRPSKOG GRBA NAJSTARIJI SIMBOL "C"

 

 

 

 

U obliku ognjila, kresiva ili ocila do sad najstariji simbol "C" je na sumerskom kuduru kamenu iz vremena hetske (getske ili skitske) dinastije Kasita, dinastije koja je vladala Sumerom od oko 1550-1150. pr. n. e.

Simbol "C" je na oltaru kapije vremena zimskog solsticija i sastavljeno je od četiri hetska hijeroglifa SI: četiri hijeroglifa u jednoj cjelini su simboli četiri godišnja doba koja se nizaju od dana rođenja mladog Sunca na dan zimskog solsticija. Sumersko SI znači SJAJAN, CRVEN, VATREN; ISTINIT [1], sumersko SIG znaci DAVALAC, DAVALAC VATRE [2]:

SI > SIG > ZIG > ŽIGA > ŽIGICA

Lijevo od oltara zimskog solsticija sa simbolom "C" još su tri oltara triju kapija vremena. Ispred oltara proljetnog ekvinocija je ovan, znak zodijačkog zna-ka Ovna u kojem se od 2448-148 st. ere zbivao proljetni ekvinocij. Na oltaru je glava žrtvenog ovna. Slijede oltari ljetnog solsticija i jesenjeg ekvinocija sa rogovima žrtvenih bikova i junaca.

Iznad oltara zime je nejako trepereće Sunce zime sa četiri zrake kao znak nejakog zimskog sunca i simbolima dolazeća četiri godišnja doba. Do njega je Sunce proljetnog ekvinocija i ljetno Sunce na nebeskom prestolu u prvom danu ljeta.

Ime KAS, KASITI je po hetskom (skitskom) KAS sa značenjem BIJELO [3]. Galsko CAS (čitaj: KAS) znači KREDA; SUNCE [4]. KASSU (Kaš-šu-u) je VRHOVNI BOG Kasita [5], odnosno KOZARA, u literaturi poznatih i pod imenom KOSSAER ili KOSSÄER [6], mnogo kasnijih HAZARA ili KOZAKA.

Literatura klinastog pisma spominje KASITE ih pod imenom KAŠŠU i dio tog naroda su slovenski KA-ŠUBI i oni sebe zovu KASZEBI, Poljaci ih zovu KA-SZUBI što znači SUNČEVI ZUBI, tj. SUNCOZRAČNI. Ime KAŠUB je postalo od KAS. Gaelik CAS (čitaj: KAS) znači VATRA [7]. KAS je sačuvano u srpskom KAZAN (KAS > KASAN > KAZAN), englesko CASH (pare, novac) je od CAS, tj. KAS. Tu je i grčko κασσια i latinsko CASIA, CASSIA (Cinnamomum cassia), ci-met. Uostalom, svi znamo šta je KASA i ko je gazda svjetske KASE.

...............................

[1] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p. 236.

[2] Ibid. pg. 237.

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 283.

[4] Ibid.

[5] William John Hinke, New Boundary Stone Of Nebuchadrezzar I; Philadelphia, The University of Pennsylvania, 1907, pg. 224.

[6] Friedrich Delitzsch, Die Sprache der Kossäer: Linguistisch-historische Funde und Fragen; Leipzig, J. C. Hinrichs'sche Buchhandlung, 1884, pg. 1.

[7] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 171.