IZDAVAČ "PEŠIĆ I SINOVI"

O IZDAVAČU  "PEŠIĆ I SINOVI"
(vlasnik i glavni urednik Vesna Pešić)

Pročitajte podvučenu stavku Člana 4 priloženog Ugovora i zaključite o kakvom se izdavaču radi i o kakvom karakteru vlasnika i urednika tog izdavača se radi: godinama ni izvještaja o prodaji, ni iz-vještaja o parama. Na pozive ne odgovara, zauzeta gospođa vrbovanjem novih žrtava, prosipanjem šu-plje psevdonačune priče o "Srbima Vinčancima i vinčanskom srbskom kalendaru od 7531 godinu", kao i putovanjima po svijetu. Srpski rodoljub? Ne, to je srbski paroljub, dolaroljub i evroljub! A njeno poštenje, ljudska čast i obraz? Teški prevarant, lopov prve klase! 😃 

P.S. Pare od prodanih knjiga poklanjao sam po Srbiji onima kojima su bile potrebnije nego li meni, a i nisu to bili neki iznosi: 60-80 evra godišnje (toliko mi je na moje pozive i traženje u prvih pet godina prikazavala godišnju prodaju), ali nek je i 5 evra godišnje, to je po Ugovoru moj novac. Razumijete?

JESUS IS THE SUN, THE SON OF GOD FOR THE COMMON PEOPLE.

ISUS JE SUNCE, ZA PROSTI NAROD BOŽIJI SIN.

2017. O GODINI 2020. (ILI KAD JE KRAJ POSTOJEĆEG SVIJETA)

“Sve ono do čega su ti različiti istraživači od se-damdesetih godina došli govori sljedeće: postojeći svetski sistem je ušao u svoju bifurkacionu krizu 1974-75.. Ta kriza biće mnogo dramatičnija od svih kriza koje je čovječanstvo do tada.... Zašto? Zato što je to kriza istorijske demisije svetskog sistema kakav je postojao 500 godina posljednjih. To je svetski sistem poznatog kapitalizma.

Od ‘74-5.... i zaista mi u stvari živimo u krizi isto-rijske demisije svetskog sistema, koja ima svoje unutrašnje zakonomernosti, itd., i koja će kriza po svim tim projekcijama, i ove dvojice koje sam pomenuo, ali i njihovih raznih nastavljača, npr. danas kako to oni pišu, ona će biti... ona će da doživi svoj vrhunac oko godine 2020., to je sad za tri godine, i posle tog jednog očekivanog, da tako kažem, vrhunca drame, transformacija istorijskih epoha, nastupiće jedan period od jedno 20-30 godina sleganja terena, asanacije terena, itd., iznalaženja institucionalnih, socijalnih i svih drugih mehanizama koji će da omoguće da se neki novi sistem, usput: ne nužno bolji sistem, može da bude i gori, stabilizuje oko godine 2050.. To je slika!

... Znači, godina 2050. je otprilike ta godina kada svet izlazi iz ovog svega u čemu se mi danas nalazimo, što će verovatno biti još i ružnije i gore dok se to ne ispuca sve što ima, ovaj, ta godina 2050. je takođe godina do koje je došao nekoliko vekova ranije niko drugi nego Isak Njutn. Naime, Isak Njutn koji je poznat kao čovjek koji je otkrio zakone gravitacije, itd., u stvari je ceo život radio nešto sasvim drugo. On je bio neko ko se bavio aktivno alhemijom i astrologijom i jednom vrstom matematike, koju današnji, ovi ortodoksni mate-matičari i naučnici, tvrdi i dogmatiski, da tako kažem, svrstavaju u okultnu matematiku, nešto što nije baš ... itd. I u to vreme kad je Njutn to radio, to se isto tako to smatralo, tako da je Njutn, siromah, on je ceo život se bavio tim svojim glavnim poslom, nije ništa od toga objavio za života, ništa!

On je objavio ovu teoriju gravitacijae, itd., bio je član Kraljevskog društva, profesor na Kembridžu ... tamo ima jedan veliki spomenik njegov itd., ali ovo je ostavio u dubokoj, da tako kažem, anonimnosti zaključano iza sedam brava dubrovačkih, i tek ’95. godine, 1995. godine, ponešto od tih hartija je počelo da curi napolje, među kojima i jedan njegov rad gde on izračunava kad će da se dogodi kraj sveta na osnovu istra-živanja, matematičkih istraživanja biblijskih tekstova, naročito Jovanove Apokalipse. Zaključak do koga je došao Njutn, kao jedan sasvim sigurno pouzdani matematičar, je bio da će svet kakav zna on, u tom trenutku u 17. veku, da se završi oko godine 2056.

Tako se dogodilo, to je sad što kaže, istorija je čudo i duhovita jedna pojava, da je astrološka mate-matika Isaka Njutna iz 17. veka došla do istog rezultata kao i ova, da tako kažem, suva, stroga, neprikosnovena matematika sa kojom je ovo isto pitanje razmatrano u 20. veku. Oba ta toka istra-živačka su došla do zaključka da je godina, kod Njutna ’56., kod ovih oko ’56., ta godina.” (Ljubomir Kljakić, Studija budućnosti; odlomak iz intervju, Radio Snaga Naroda, Mart 13, 2017, voditelj emisije: Vesna Pešić, video: 30:00 : 44:00)

Okulna matematike Velike piramide kazuje da ce kraj ovog svijeta kakvog mi poznajemo, biti između 2035-2070. godine.

…………………………

“Ljubomir Kljakić (Sinj, 1951) je srpski politikolog, sociolog, antropolog, istraživač i pisac. Bio je urednik i izdavač u nekim od najbitnijih redakcija i kulturnih i izdavačkih kuća Jugoslavije — Student, Vidici, Studentski kulturni centar u Beogradu, „Prosveta“, „Nolit“, „Rad“ itd.” (Vikipedija)

KAD JE PISANA BIBLIJA

     Progovorićemo nekoliko riječi o vremena i načinu nastajanja biblijskih spisa, odnosno Biblija, koja je vjernicima postala riječ Božija. Ortodoksna crkva tvrdi da je Septuaginta, ili Prevod Sedam-desetorice, najstarija Biblija iz 3. v. st. ere. Da vidi-mo koliko je to li je to tačno:

     “... originalni grčki prevod Sedamdesetorice vjerovatno je spaljen sa Bibliotekom oko 44. prije Hrista, kad je Julije Cezar ratovao u Egiptu, odmah nakon Pompejeve smrti.” [1]

I šta reče? Reče da je originalni grčki prevod Sedamdesetorice vjerovatno je spaljen još 44. st. ere. Spaljen ili uopšte nije postojao? I gle:

     "To je, dakle, dokazalo da nije postojala drevna Septuaginta, niti njena kopija, u vrijeme prvih oca hršćanske crkve." [2]

Kad je tek počelo propovijedanje hrišćanske vjere original Septuaginte nije postojao. A šta je sa nekim citatima Starog zavjeta u Novom zavjetu od strane Isusa i apostola? Evo odgovora:

     “...citiranje je dosljedno s hebrejskim, onda se mora priznati da je hebrejski uvijek citiran od Hrista i njegovih apostola.” [3]

Crkvu su osnovali Jevreji i oni navode citate iz ondašnjih jevrejskih spisa, a ne iz grčke Septu-aginte za koju vjerovatno nisu ni čuli, jer je u to vrijeme nije bilo. Treba da znamo i ovo:

     “Rana hebrejska učenja dostavljena od Mojsija imala su različite vrijednosti - izvorni svici vjerovatno su izgubljeni i prepisivani mnogo puta prije Ezrinih dana, a kad su Židovi odvedeni u zarobljeništvo, jevrejsko Sveto pismo je uništeno". [4]

I ovaj reče da su Mojsijevi spisi vjerovatno postojali, jer ni njih ih u neko vrijeme nije bilo. Sveti spisi se prepisuju na više kopija i ne drže se samo na jednom mjestu, nego se kao najveća svetinja čuvaju na tajnim mjestima za koja znaju samo zakleti najpovjerljiviji članovi religijskog tajnog društva i razasuti po mnogim krajevima i zemljama i pre-danjem se tajna o mjestu sakrivenih spisa prenosi s koljena na koljeno. Da su ti spisi ikada postojali, ne bi svi bili uništeni.

     Drugim riječima, sve do 459. godine i Ezrinog povratka iz Vavilona u Jerusalim sa Mojsijevom knjigom zakona, nema dokaza da su jevrejski spisi Svetog pisma ikada ranije postojali, jer prvo-sveštenik Zorobabelj se vraća iz Vavilona u Jerusalim 80 godine preije Ezre, gradi i sagradi hram u Jeru-salimu, ali Zorobabelj nema Mojsijevu knjigu. Kako to može biti: prvosveštenik gadi hram, a nema sa sobom svoju Svetu knjigu? Tu knjigu, tj. svitke te knjige tek 80 godina kasnije u Jerusalim, opet iz Vavilona, donosi književnik Ezra, što znači da je Ezra sastavljač Mojsijevu knjige zakona. I posto spisi nisu postojali nikad prije Ezre, onda za te "izgubljene zakone" kažu:

     “Ezra se trudio da ih rekonstruiše kako je najbolje mogao, ali oni su prepravljenjem kvareni još od njegovih dana.” [5]

Ako su jevrejski sveti spisi bili uništeni kad su, navodno, ugledni Jevreji iz Jerusalima bili odvedeni u vavilonsko ropstvo oko 597. g. st. ere, nema ni govora da je Ezra oko 120 godina poslije mogao da ih rekonstruiše, osim da ih sam sastavi i napise.

     Kad se prvi put spominje Knjiga stvaranja:

     “Sepher Jetzerah (ili jevrejska Knjiga Stvaranja) prvi put se spominje u 10. vijeku, iako je njen sadržaj vrlo star.” [6]

     Jevrejska Biblija (Mazora) poznata je tek od 10. vijeka (to je ova Biblija u prevodu Daničić-Karadžić). Jevrejska nezvanična Biblija je i tkz. Knjiga Jaše-rova. Pet verzija Starog zavjeta postoji i svi su u mnogo čemu različiti: Septuaginta, Mazora, Samar-janska Biblija, Etiopska Biblija i Biblija dravidskih Jevreja u južnoj Indiji. U ovoj indijskoj verziji nema ni jedne riječi o odvođenju Jevreja u vavilonsko ropstvo [7], a Knjiga Mojsijeva je mnogo različta od svih prethodno pomenutih [8].

     Postajala je i zbirka kabalistikog učenja pod imenom “Zohar”, dorađena između 70-100. nove ere, ali je i taj original "izgubljen", a ostali su samo raštrkani spisi [9]. Originali ne postoje, sve je izmi-šljano, prepravljano, dopisivano u istorijski poznato vrijeme:

     “Iako Židovi s pravom izjavljuju da im je Mojsije originalno dao svoju kosmologiju i zakon, zapisi tih zakona su toliko promijenjeni da sadašnje knjige koje se njemu pripisuju uopšte nisu originalne knji-ge. Neki dijelovi ranijih zapisi i tradicija možda su bili dostupni u vrijeme Ezre, ali po svemu sudeći glavne alegorije su preuzete iz haldejskih simbo-ličkih zapisa, kao što su i najranije alegorije us-vojene iz sličnih zapisa u Egiptu." [10]

     I danas su ovi izmaštani, ispravljani, prepravljani, dopisivani i prevodima još više kvareni biblijski spisi postali vjernicima originalni Božija riječ!? Ljudskim um je prošao kroz devoluciju i stagnirao, te postao nerazum. Zaista će naići neki kataklizmički veliki reset, kao nekad Nojev potop, koji će ili uništiti sav ljudski nerazum, ili izbrisati sav izvitopereni ljudski rod

..............................
[1] Duncan Macdougal, A Treatise on the Chronology, and the Prophetical Numbers of the Bible; London, 1840, p. 24.
[2] Ib.
[3] Ib.
[4] Rev. Charles H. Vail, 32°, Ancient Mysteries And Modern Masonry; New York City: Macoy Publishing amd Masonic Supply Co., 1909, p. 61.
[5] Ib.
[6] Ib. p. 60-61.
[7] Ib. p. 61
[8] Ib.
[9] Ib.
[10] Ib. p. 61-62.
 

SVETI TRIFUN

 

      Dan pred Sretenje (sredina zime u 6. vijeku) u crkvenom kalendar je dan SVETOG TRIFUNA. Crkva kaže da je dan posvećen nekom mučeniku Trifunu koji je posječen za vjeru sredinom 3. vijeka. Pokazaćemo da je i ovo jedan od srpskih prehrišćanskih kalendarskh praznika kojeg je crkva prisvojila i pravi smisao mu izbrisala iz srpskog pamćenja.

     Na slici ispod naslova piše: TRY ФОН, tj. TRI FON i to u izgovoru postaje TRIFON, malo kasnije TRIFON in a kraju TRIFUN, TRIPUN. Postoji i ona poslovica “Tripun tripa, snijeg sipa”.

     Ime TRIFON, TRUFUN ili TRIPUN potiče još iz srpskih vedskih vremena. Sanskritsko TRIPALA znači VAGANJE, MJERENJE [1], a TRIPHALA ili TRIPHALĀ znači TRI SLATKA VOĆA (GROŽĐE, NAR, DATULA) [2].

      Sanskritsko TRPHALA izvedeno je od TRI + PHA-LA. TRI je TRI, TROJNO, TRODUPLO [3], a PHALA ima sljedeća značenja: VOĆE SA DRVETA; SJEME, JEZGRO; KRAJ JEDNE AKTIVNOSTI; REZULTAT PRORAČUNA, JEDNAKOST, KORIST [4].

      Prelaskom glasa O u U, od starog oblika TRIFON postalo je TRIFUN (kao što je od volk postalo vuk).

     A sad budimo pažljivi: prva riječ u imenu TRIFON je srpsko TRI i to je keltsko TRI, jer su i  Kelti potomci Tračana. U velškom je izvorno značenje riječi TRI je UTEMELJEN, UČRŠĆEN, PONAVLJAJUĆI [5], drugim riječima kazano, TRI je simbol BOGA VREMENA.

     Druga riječ u imenu TRIFON je  FÒN i to u velškom znači ŠTAP [6]. U galskom FON znači isto kao i u velškom [7]. I evo: TRI + FON > TRIFON = TRI ŠTAPA (ne zaboravimo da je Sunce prva, fundamentalna vatra).

     A sad i ovo: velško BÔN znači FODUMENT, BAZA, TEMELJ, DRŽAČ, NOSAČ, KORIJEN, STABLO [7].

Sve to znači i galsko BON, s tim da u krajnjem smislu znači BAL, tj. SUNCE [8]. Tako iz svega rečenog proizilazi:

     TRI + BON > TRIBON = TRI TEMELJA, TRI DRŽAČA, TRI NOSAČA, TRI KORIJENA, tj. TRI BALA (∴).

     I opet da se podsjetimo: u imenu TRIFON velško FON znači ŠTAP. I slušajte dobro, inače biće DEGENEK Šta je sad DEGENEK? To je kad neko nekoga tuče ŠTAPOM, a keltsko DEG znači DESET: 3 x 10 = 30 dana = 1 mjesec. FON je ŠTAP, štap je MJERA, zakon, batina, palica.

     Keltsko DEG je DESET, a grčko “jota” (I) i hebrejsko “jod” (י) imaju značenje broja DESET i zato masoni koriste ova slova da bi označili ime Boga (slike ispod).

     Od srpskog TRIFON, TRIPON, TRIPUN izvedeno je latinsko TRIBUN, vođa plemena, vođa carske garde, prvi među gardistima, a sve imenu TRIFON koji je označavao puni ciklus prvog i početak drugog mjeseca i krugu godine.

     Praznik Sv. Tripun, I tako, dragi čitaoče, po svemu ovdje rečenom (i po mnogo čemu još) uvjerio sam se da u crkvi ne stanuje istina, jer gdje god je laž radi nekog ili nečijeg, tu Boga nema.

      U Bugarskoj TRIFUNA zovu TRIFON ZAREZAN (Трифон Зарезан) i danas to tumače kao TRIFUN ZASJEČENI, jer na taj dan voćari počinju da obrezuju grožđe i ostalo voće, ali ZAREZAN ima mnogo stariji značenje: ZARITI, SJATI.

      Orijentalno ZAR, SAR, SER, SOR znače GLAVA u smislu POGLAVAR [9]. Ime asirskog cara BELTAZAR znači BELI VOĐA, jer je ZAR = SAR > CAR [10] i kad kažemo “lice mu se ZARI”, jasno nam je da ga obuzima ili sjaj radosti ili rumenilo stida.

      Naziv ZAREZAN je od ZARESAN sa značenjem ZARAN, SJAJAN, USIJAN. Postanjem isto kao DRAŽESTAN: ZAR + ESTAN – DRAŽ + ESTAN. DRAŽESTAN je od galskog DRA koje se nalazi u DRAC i DRAG (Sunce) [11] i ESCA sa značenjem PRIZIVATI, TRAŽITI [12]. Dakle je ZARESAN opisni pridjev postanjem od ZARITI, a ne od ZAREZATI. Dakle je ZARESAN opisni pridjev postanjem od ZARITI, a ne od ZAREZATI.

..............................
    [1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 459.
    [2] Ib.
    [3] Ib., p. 457.
    [4] Ib., p. 716.
    [5] William Owen Pughe, A Dictionary of the Wel-sh Language, Vol. II; London: Printed for E. Williams, 1803.
    [6] Ib. Vol. I.
    [7]] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 587.
    [8] Ib. p. 188.
     [9] Charles de Pougens, Trésor des origines et di-ctionnaire grammatical raisonné de la Langue Françi-ase, Paris: De L’imprimerie Royale, 1819, p. 279.
    [10] Ib., p. 278-279.
    [11] Jean-Baptiste Bullet, Vol. II. p. 502.
    [12] Ib. p. 551.

ZAPIS NA KAMENOJ POSUDI IZ VAVILONA

.

U ovoj posudi je hetitski kralj Maišga Tarako donio asirskom caru Sennakseribu srebrenjake mane

     “Čitajući od ruba prema bazi i slijeva na desno, zapis daje sljedeće: Asher tsu alka mata Senna-kseriba sankatzu ka Assaragotane ne Sennaskeriba arte kaku kara mopi bebane sara sesena mane tsuka hasbane salara mata Maishga Tarako Sarara kula takekala.” [1]

Doslovni prevod glasi: Asirije moćnom kralju Sen-nakseriba nasljednom sinu Assargotanu Sennak-seribu da čuva uspomenu donosim dvije kamene posude prave mane, koje sadrže pravo čisto srebro, kralj Maišga Tarako Sarara kule stanovnika. 

     ASHER je carska titula od ASH sa značenjem VATRA, dakle ASHER je SJAJNI. Hetitsko KULA znači VIS, BREG, BRIG, UTVRDA, TVRĐAV, tj. KU-LA. Hetitsko ALKA je i srpsko ALKA sa izvornim značenjem MOĆ (EL = IL = AL > alka). SALARA je SREBRO, jer je BIJELO kao SALO (kod tibetansko-burmanskih Garo naroda Sunce je SAL [2]):

     “I. SALATIS. Ovo je bilo božanstvo Sala, sjajuće, ime može da znači “slavan” (akadijansko zal, sjati, fin-sko sal). [3]

    Zanimljivo je i ovo:

     “Riječ sesena pojavljuje se na kapadokijskim klinastim pločicama koje je prevodio profesor Say-ce, ponekad, kao u ovom natpisu sa mane kao susana mana.” [4]

Posuda je SESENA ili SUSANA, ali srpsko je SUD, SASUD, POSUDA, sve izvedeno od SU, jer SU je u SUNCU: SUNCE je DRŽAČ, NOSAČ, ČUVAR (su > suv).

      Iako u zapisu piše MAISHGA, tj. MAIŠGA, dešifranti hijeroglifa prevode to kao MOSHCI, tj. MOŠĆI. Zašto to rade, zašto se ne drže izvorno napisane riječi? To je radi veličanja Biblije i njene “istine”, jer po piscima Biblije postojao je Javanov sin MOSOKᴴ, u Septuaginti pisano Μοσόχ, u Vulgati Mosoch i Mosoth (Postanje, 10, 2).

     Podvaljivanjem imena MOSHCI (MOŠĆI) biva da je kralj MAISHGA potomak tog biblijskog MOSOHA, ali ime MOSOH je postanjem je od MO kao i MOUSEN (Μωυσῆν) iz Septuaginte, u Vulgati Moises i Moŷses (Egzodus, 2, 10), tj. MOJSES, ime smislom vezano za VODU. Gaelik MOSACH znači BEZNAČAJAN, OGAVAN, PRLJAV, POKVA-REN [5]. Saznavši to, moderni prevodioci Biblije ime MOSOCH mijenjaju u MESECH.

     MAISHGA (MAIŠGA) je keltsko, tj. frigijsko ime. Galsko MAIS je MJERA, MAISE znači KRASAN, VELIČANSTVEN [6]. I u hetitskom MAIŠGA i u navedenim galskim riječima osnova je MAI [7], a galsko MAI znači VELIK, VELIČANSTVEN. To isto znači frigijsko MAI [8]. Od MAI je MAJ sa značenjem CVJETAN, KRASAN, UKRAŠEN [9]. Starogaelik MAIS znači VIS [10], gaelik MAISE je VELIČANSTVENOST, KRASOTA [11]. Galsko MAISEACH, sa značenjem ČASTAN, KRASAN, DRAŽESTAN [12], oblikom je skoro isto hetitskom MAISGA. Velško MAIT je VELIK [13]. I sve ovo ide u prilog tvrdnje da je hetski srodan frigijskom, tj, tračanskom, odnosno keltskom jeziku, jer su se ovi narodi miješali od početka.

     Mnogo je hetitskih i rasenskih riječi u srpskom, ali i u turskom i jermenskom, pa i u albanskom, jer su izvorni Albanci tračanskog, tj. keltskog porijekla, osim Berebera, koje su Normani počeli da pre-bacuju i protjeruju u Albaniju sa Sicilije i južne Italije od kraja 11. vijeka (njihovi potomci sa poznaju po naglašenim vilicama i razmaknutim isturenim zubi-ma).

........................
    [1] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Vol. I; Toronto: Williamson & Co., 1890, p. 57.
    [2] English-Garo Dictionary; Published by the Garo Mission, American Baptist Missionary Union, Shillong, 1905, p. 162.
    [3] Conder, C. R. (Claude Reignier), The Hittites and their language; William Blackwood & Sons, Edingurgh and London, 1898, p. 200.
    [4] John Campbell, Ib. p. 59.
    [5] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 673.
    [6] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue
Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 129.
    [7] Ib.
    [8] Ib. p. 128
    [9] Ib.
    [10] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 625.
    [11] Ib.
    [12] Ib.
    [13] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, Vol. I; London: Printed for E. Williams, 1803.

 

MISTRIA

Hetitski hijeroglifi S i MI i masonska mistrija.

 

Pričesno koplje je mistrija crkvenih masona.

    Riječ MISTRIA (> mistrija) počinje sa MIS, skraćenim oblikom od hetitskog MISI koje znači VELIKIOZARNI, VELIKOSJAJNI. To je ono MISI u imenu naroda iz zemlje MISIE, tj. Mizije. Od MIS ja latinsko MISA, liturgija. Na jugu grčkog Peleponeza je grad MISTRAS, nazvan po osnovi MIS, dakle po hetitskoj riječi, a zašto je tako nazvan kazuje VIS kojem je vrh poravnat i na nje-mu ozidan grad, ali je VIS i dalje ostao VELIK (slika ispod).

Olfert Dapper: Mistras (crtež iz 1688.)

   U riječi MISTRIA je i TRIA: MIS + TRIA. Ovo TRIA je TRI: TROJKA, TROJSTVO, TRI BOGA ljetnog solsticija: BOG PROLJEĆA, BOG LJETA i iznad njih VIŠNJI BOG. I lako je izvesti zak-ljučak: MISTRIA znači VIS SJAJNE TROJKE, VIS SJAJNE TRIJADE. Oblik mistrije je stili-zovani simbol ◊ (kosmos, nebesa, Sunce). Ovo TROJSTVO su drevni masoni simbolično pri-kazivali kao TRI TAČKE, a masoni Ortodoksne crkve ubacili su ove tri tačke u ritual preko “krsta sa tri prsta”, jer su tri tačke vrhovi tri spojena prsta:

VIRA

Za hetitski hijeroglif ⦶ jedni kažu da znači VI (WI), V i U, drugi misle da je HA, četvrti da znači HA, HE, možda HI [1] (u frigijskom, karijskom  i rasenskom pismu ⦶ je V). Oni nisu znali da je to simbol ljetnog solsticija u kojem se oko pod-neva Vidovdana u najvišoj godišnjoj tački sje-vernog neba DIJELE proljeće i ljeto.

     Ispod pomenutog hijeroglifa je hijeroglif sa znače-njem RA, te skupa prikazani znače VIRA, URA i HARA ili HERA, HIRA. Sanskritsko VIRA je POGLAVAR [2]; URA je SJAJ, SLAVA; HARA je vedsko, tj. sanskritsko HARA sa značenjem LEŽIŠTE; DJELITELJ [3] (vedsko HARI je SUNCE [4]); HERA znači KRUNA, MITRA [5], HĪRA je ŠIVA, LAV [6]. Tako su svi tumači u pravu, a ove riječi sanskrita su hetitske.

........................
     [1] Ignace J. Gelb, Hittite Hieroglyphs, Part II, The University of Chicago Press, Chichago, Illinois, 1935, p. 16.
     [2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, 1005.
     [3] Ib. p. 1289.
     [4] Ib.
     [5] Ib. p. 1305.
     [6] Ib. p. 1300.

MASONSKI LINIJAR OD 24 INČA

 

Pod izgovorom da je to egipatski lakat masoni su za simboliku svog simboličnog linijara odabrali dužinu od 24 inči i to je 60,96 cm. Sada ćemo kroz ovu dužinu provjeriti tajni kod za izračunavanje mjera vremena u Piramidinim mjerama dužine i po tom kodu 1 dan se kodira u dužini od 2,466586509 cm. I sad dgledajmo kroz ezoteriju, jer ovo nije naučni metod, nego je ezoterija:

• 1 godina = 365,242 dana,

• visina Velike  piramide = 147,6505019 m

Deseti dio Piramidine visine kao 14,6505018 dana:

365,242 : 14,6505018 = 24,73692912 dana 

Pošto je 1 dan = 2,466586509 cm, u 24,73692912 dana po 2,466586509 cm kodirano je 61,01577564 cm = 24,02195891 inči = 0,5577564 mm duže od 24 inča, tj. ½ mm. Dakle su kroz Piramidin kod u taj linijar simbolično uklopljene mjere Piramide i go-dine.