ROD, KUPALO I SVETOVID SU JEDAN BOG

Sunce na vrhu kupe podneva ljetnog solsticija  je Kupalo.

             

Sunce na vrhu kupe (piramide): ljetni solsticij, prvi dan ljeta, dugodnevnica, Vidovdan, Kupalo, Svetovid-Rod.

Znak Kupala: Sunce na vrhu kupe (devastirana crkva u Goroviču kod Topole).

Kupalo je dan prvog dana ljeta, dan dugodnevnice, dan u kojem je Sunce na vrhu KUPE (piramide) (stećci, 19. v., Rajačke Pivnice, Negotin).

Sunce  Kupalo na kupe na dan ljetnog solsticija.
Lijevo na petroglifu je piramida sa Suncem na Sunčevoj nebeskoj lađi (Puako Petroglyph, Alaska), a desno je isti motiv na stećku, samo nema lađe (Križevići, Olovo).

Kupa na ovom stećku simbol je Vidovdana i rajske svjetlosti.

Ovi kupasti simboli više ne traju kod Srba.

              U obimnoj čuvenoj studiji komparativne religije “Zlatna grana” britanski antropolog Džejms Džordž Frejzer piše:

        “Smrt i vaskrsenje Kostrubonka. - U Rusiji se pogrebne ceremonije kao ‘sahrana karnevala’ i ‘iznošenje smrti’ ne drže pod imenom smrti ili karnevala, već pod imenom izvjesnih mitskih figura kao što su Kostrubonka, Kostroma, Kupalo, Lada i Jarilo. Ove ruske ceremonije održavaju se i u proljeće i početkom ljeta.” [1]

Konkretno za Kupala Frejzer kaže:

        “Već smo vidjeli da u Rusiji uoči Ivanjdana mladići i djevojke u parovima preskaču vatru sa noseći slamnatu figuru Kupala. U nekim krajevima Rusije figuru Kupala spale ili bacaju u potok na Ivanjdan uveče.” [2]

        “U Rusiji, kao što smo vidjeli, slamnata Kupalova figura nije spaljivana u vatri dugodnevnice, već je prolazila kroz vatru naprijed pa nazad. Ali, zbog već datog razloga, potrebno je da bog umre; tako sljedećeg dana Kupalo je lišen svojih ukrasa i bačen u potok.” [3]

        Ruski praznik Kupala dešava se uoči i na dan Ivanjdana koji pada na dan 24. juna julijanskog (7. jul gregorijanskog) kalendara. Taj dan nikad nije bio u sredini ljeta, niti je u srednjem vijeku bio dan dugodnevnice i kako Kupalo u srednjem vijeku može biti na dan Ivanjdana? Evo šta J. Grim kaže o Kupalu govoreći o drevnim običajima paljenja vatri na dan dugodnevnice:

        “Rusko ime Kupalo, koji neki objašnjavaju kao boga žetve, Kupalo: mladići i djevojke ukrašeni cvijećem i opasani svetim biljem, skupljaju se 24. juna pale vatru, preskaču i provode svoja stada preko toga dok oni pjevaju himne u čast tog boga.” [4]

J. Grim navodi da Karamzîna smatra da ime KUPALO potiče od biljaka koje žutim cvjetovima cvatu oko Ivanjdana [5]: a sam misli da je to litvanskao ime po cvjeću kupálnitsa (ranunculus, crowfoof) ili od kupóles koje spada u ivanjsko cvijeće [6]. Navodi Dobrovskog koji misli da ime potiče od kupa što je sijeno, kupljenje sijena [7]. Navodi i jednog autora koji misli da je to po kupati, kupanje [8].

        Šta je od sveg toga najtačnije kazaće na sanskrit: sanskritsko KUPA je GREDA koja drži dva tȁsa vage [9]. Keltsko (gaelik) CUPALL (čitaj KUPAL) znači PAR [10]. I pazimo sad: na dan dugodnevnice u Suncu se sastaju proljeće sa istočne strane i ljeto sa zapadne strane neba. Tako dva godišnja doba dođu u RAVNOTEŽU NA GREDI VAGE VREMENA. Pošto je u tim trenucima Sunce na najvišoj nebeskoj tački zenita sjevernog neba, ono je na vrhu KUPE VREMENA. U tim trenucima ova dva godišnja doba su SASTAVLJENA u SUNCU i tu postaju PAR, armorićansko COUBLA [11].

        Dakle je ime KUPALO značenjem vezano za sanskritsko KUPA (greda vage), za keltsko KUPAL (par) i za srpsko KUPA (stog), jer je to ŠILJATI VIS VREMENA sa SUNCEM U VRHU. Cvijeće koje žarkom žutom bojom cvjeta u te dane dobilo je ime po Suncu dugodnevnice, a ne obrnuto. Na dan dugodnevnice počinje ljeto i sezona KUPANJA (sanskritsko KŪPA je drvo ili kamen u sredini rijeke [12].

   Osnova u KUPALO je KUP. Sanskritsko KUP znači UZBUDJENJE, LJUTNJA, BI-JES; SJATI [13]. KUP je SJAJNI pehar, KUP je u KUPOLA (nebo):

        "Kako se spravlja (ili kako se veli?) pokošena trava (prevraća se, nateplje), kako se vozi, u što se slaže (na štagalj, u kup, plasnicu)?" [14]

Kupa sijena (stog) i kupa.

        Na početku hrišćanske ere dugodnevnica je bila 24. juna julijanskog kalendara što danas odgovara 7. julu gregorijanskog kalendarai. Na taj dan crkva je  ustanovila svoj praznik Rođenje Sv. Jovana Preteče – IVANJDAN. Tako postaje jasno da je narod koji je početkom hrišćanske ere dugodnevnicu slavio 24. juna, hristijanizacijom i pritiskom crkve dugodnevnicu počeo da slavi na Ivanjdan, jer bilo kakvo slavlje na prirodni dan dugodnevnice crkva je drakonski kažnjavala.

        Zbog precesije ekvinocija za vrijeme od 128 godina julijanskog kalendara dan dugodnevnice pomijeri se na niži datum, te je u naše vrijeme 8. juna julijanskog (21. juna gregorijanskog) kalendara.

      IVANJDAN je po imenu IVAN, a riječ potiče skraćenjem sanskritskog JĪVA sa značenjem ŽIVI, ŽIVOT; PRINCIP ŽIVOTA [15], srpski Bog ŽIVA. To je ŽIVI BOG u vjerovanju drevnih naroda oličen u liku SUNCA.

        Pošto se u podnevu dugodnevnice sastaju proljeće i ljeto postajući PAR, tada se dešava narodna antropomorfizacija cijelog kruga vremena godišnjih doba, dešava se ZAČEĆE novog ciklusa proljetnog rađanja. Starokeltsko CUPAR znači ZAČEĆE [16]. SUNCE je muški oplodni princip, dakle je za ZAČEĆE potreban i ŽENSKI princip.

        Sumerska boginja Inana je boginja proljeća, ljubavi, seksa i rađanja. Ona je je kod Vinčanaca Dahina, egipatska Izis, asirska Ištar, tračanska Kibela, kod zapadnih Kelta je Beltana, kod panonskih Kelta Thana; kod Slovena je Venera, Vesna, Baba Jaga i Živa; kod Rimljana Venus, kod Helena Afrodita, kod Srba Dana. Kao boginja proljeća u podnevu dugodnevnice ona se spaja sa bogom Sunca i tako postaju PAR i tad se dešava ZAČEĆE NOVOG RODA PRIRODE koji će se roditi nakon devet mjeseci dolaskom sljedećeg proljeća.  Tako trudna boginja proljeća postaje VELIKA MAJKA RODA, a bog ljetnog Sunca postaje OTAC ROD. Oni su BOG KUPALO i BOGINJA KUPALA, tračanska KUBELA (Κυβέλη). U širem smislu značenje se prenosi na BOGA, OCA RODA i VASIONU, VELIKU MATER(IJU) RODU. Čak je i latinsko CUPĒDO, CUPĪDO (sa značenjem VELIKI UŽITAK) porijeklom, oblikom i značenjem srodno imenu KUPALO.

        Kijevski panteon slovenskih bogova nije poznavao boga dugodnevnice pod imenom SVETOVID, već je SVETOVID kod Rusa bio ROD ili KUPALO i bio poznat van Rusije pod imenima Hrodo, Chrodo, Krodo i latinizirano Crodone. Kod Srba je bio poznat pod imenima BOG ROD ili BELI VID:

        "Наведимо овде податак (који узимам из 'друге руке') да je, на пример, према пропису св. Саве за монахе (препис из 16 стол.) свештеник морао од својих исповедника извидети 'Я splutila jesi z babami bogomerskija bludy, li molila sia jesi wilaml i rodu i roženicam i Perunu i Chor su i Mokoszi pila i jela: tri lea post z poklony'. (види и: Mal, 1940:19). У слободнијем преводу: 'Јеси ли чинила с бабама ( = врачарама) богомрски блуд, jecи ли се молила вилама или Роду и Рожаницами, а Перуну и Хорсу и Моко-ши у част пила и јела: (треба) да држиш пост у поклоњењу три године'. Дакле, и код нас, на подручју деловања српске архиепископије, налазимо најпре у црквеним круговима, а свакако да je тога морало пре свега бити у реалности, у именима цркава, култова и свести људи, помена Перуна, Хорса и Мокоше, Рода и Роженица, Вила, имена којасу се хришћанској цркви указивала као мрска." [17]

Gornji citat iz Zakonopravila Sv. Save je prepis iz 16. vijeka i u njemu se spominju ROD i ROŽANICE, dakle je ROD bio poznat i Srbima Savinog vremena i time propada laž da je BOG ROD izum novijeg vremena.

        Zašto je nekima prijeko stalo da se umjesto SVETOVIDA-RODA Srbima nameće Kupalo kao jedini ruski bog dugodnevnice? Odgovor je jasan: ne smije se Slovenima, dakle ni Srbima ni Rusima, davati podrška da im je BOG SUNCA BOG ROD. Srpske neorodoverce predvode jezuiti i ezoteristi raznih branši kojima je cilj globalizacija i odbacivanje julijanskog kalendara.

        Da su Sloveni precizno znali na koji dan pada dugodnevnica, dokaz je 15. jun 1168. godine kad su Danci osvojili slovensku Arkonu, srušili Svetovidov hram i oborili i uništili Svetovidov kumir. Datum dugodnevnice tog dana u to vrijeme svjedoči i savremena astronomija.

…………………………
       [1] James George Frazer, The Golden Bough, London, Macmillan & Co Ltd, 1954, p. 317-318.
       [2] Ib., p. 626-6727.
       [3] Ib., p. 652.
      [4] Jacobb Grimm, Teutonic mythology, Vol. II, London: George Bell & Sons, 1883, p. 624.
      [5] Ib.
      [6] Ib.
      [7] Ib.
      [8] Ib.
  [9] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 291.
   [10] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, p. 168.
      [11] Ib.
      [12] Monier Monier-Williams, Ib., p. 300.
      [13] Ib. p. 291.
      [14] A. Radić, Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu; Zagreb, Tisak Dioničarske tiskare, 1897, str. 28.
      [15] Monier Monier-Williams, Ib. p. 422.
      [16] Robert Archibald Armstrong, Ib.
     [17] Sreten Petrović, Srpska mitologija, Mitološke mape, Knjiga II, Prosveta, Niš, 2000, str. 19-20.

      

VIDOVDAN JE NA PRVI DAN LJETA

        

          U naše vrijeme zimska kratkodnevnica i rođenje Svarožića Božića je 21. decembra (mala kućica sasvim lijevo). Od tog dana Sunce se penje ka velikoj kući proljeća.

        Nakon 3 mjeseca boravka u kući zime, ulazi u kuću proljeća, te opet nakon tri mjeseca 21. juna dolazi do kućice sa sokolom na krovu, koja pripada danu ljetne dugodnevnice, tj. Vidovdanu (kućica je između velikih kuća proljeća i ljeta). Kućica sa sokolom je Svetovidova kuća, dan ljetne dugodnevnice, tj. kuća Vidovdana. Sutradan je Sunce u velikoj kući ljeta.

 

         Od dana ljetnje dugodnevnice 21. juna (7. mjesec godine) Sunce se sljedeća tri mjeseca spušta, ulazi u malu kuću jeseni i za tri jesenja mjeseca spuštanja dolazi do kraja godine i novog rađanja Božića Svarožića.

        Dakle je jasno da su Srbi Vidovdan obilježavali na dan ljetne dugodnevnice, a ne na 15. dan 6. mjeseca lunarnog kalendara. Eto na stećku svima dokaz pred očima. To svjedoci i obredna narodna pjesma:

 

“Петар ми цветак примаше,
Петар ми венце вијаше
Па вели брату Купалу:
Ој мио брате Купало,
Старији брате Иване,
Примам ти цветак и живот
До мога страшног умрења
И нашег брата ређена
Рођења младог Божића
Сина нам старог Сварога”

 

Kupalo je Ivan (Ivanjdan) kao uspomana na vrijeme kad je ljetna dugodnevnica padala na Ivanjdan i to je tako bilo početkom hrišćanske ere.

P.S. Ove 2021. Vidovdan (prvi dan ljeta, dugodnevnica) je 20. juna.

DAGON I RASA DAGONACA

     Već je dokumentovano i ozvaničeno postojanje letilica koje mimo svih zakona gravitacije lete kosmosom, vazduhom i kroz vodu. Svakom razumnom čovjeku to je dokaz o postojanju drugih superinteligentnih bića na Zemlji, bilo da su ta bića vanzemaljskog porijekla, ili su druga, uporedna i tehnološki mnogo naprednija civilizacija neke superiorno inteligentne zemaljske rase.

     Kroz mitologije raznih naroda, pa i kroz judejsku biblijsku mitologiju, priča se o nekim bogovima koji u svjetlosti (slavi) s neba dolaze u kontakte s ljudima. U srpskom predanju to su priče o zmajevima koji se žene djevojkama, što je slično kazivanju Knjige Enohove o grupi anđela koji su se tajno i pod zakletvom odmetnuli od Boga riješivši da se žene Zemljankama.

     Među svim tim mitološkim pričama posebno je zanimljiv lik Dagona ili Dagana, boga sunca, voda i plodnosti, kojeg neki reljefi prikazuju kao amfibijsko biće iznad pasa kao čovjek, ispod pasa kao riba. Vavilonci ga zovu OANNES (Ὡάννης). Za hebrejsko ime JONA neki bibleolozi  tvrde da to na hebrejskom znači “golub”,  ali ne misle svi tako, nego neki tvrde da su imena JONA ('Iωνᾶς, Ίωνᾶ)  i JOVAN (Ίωάννης) postanjem od prastarog OANNES:      

     “Otkrivene razvaline Nineve svuda su sa uklesanim kolosalnim likovima Oannesa Čovjekoribe, čija tradicija, kao prvog učitelja umijeća i nauke, bogati Tirce kao Dag-On, ‘Riba Zalazećeg sunca’, i Hebreje kao Jonh (prevedeno ‘Jonas’ ili ‘Jonah’).” (1)

     “Ova činjenica predstavljena je u legendi o Oannesu, ribaru, tj. mornaru s Crvenog mora koji je Babilonce podučavao umijeću civilizovanog života.” (2)

      “Kabalističko značenje Jonh je Jod, Vau, Heh; i slovo Nun što znači ‘riba’.” (3)

     Po još starijoj sumerskoj mitologiji  Enki je bog vode, znanja, mudrosti, umjetnosti i stvaranja. Na sumerskim pečatima on je prikazan kao izvor vode u koji uskaču ribe. Od krijumčara 1990. zaplijenjena Enkijeva figurina prikazuje Enkija na prestolu sa krčagom u lijevoj ruci, a uz stopala su mu dva čovjekoribolika stvorenja (slika na sljedećoj strani). Sa istim takvim krčazima su figurine rimskog Merkura i tračanskog Dagona i ta sličnost ne može biti slučajnost. Što je još čudnije, po sumerskoj mitologiji taj Enki, sin najvišeg boga Ana, je stvorio čovjeka:

     “Enkijeva uloga kao stvoritelja i učitelja čovječanstva je završni dio sačuvanog teksta. On je opisan kao otac i majka ljudi snabdijevajući ih hranom i pićem i dajući im savjete i znanje iz svih oblasti civilizovanog života.” (4)

      “Svrha stvaranja čovjeka je staranje o poljima i sistemu kanala za navodnjavanje u proizvodnji hrane za bogove.” (5)

     Međutim, arhitekta i graditelj Velike piramide, ma ko on bio, tvrdi da je Bog stvorio ovaj svijet 10.000 godina prije hrišćanske ere, a da su neki Vanzemaljci 5718 godina od stvaranja svijeta redizajnirali originalnog čovjeka stvorivši tako Adama i Evu od kojih potiče današ-nje postpotopsko čovječanstvo. Evo šta kaže genetika:

     “Dakle, kada je pročitana DNK cijelog čovječanstva, otkriveno je da svi mi, sve grupacije, sve nacije svijeta, imamo genetičko opterećenje u našim stanicama, u našoj DNK, osam postotaka naše DNK nije naša DNK, nego su ostaci genetičke modifikacije, da li prirodne, da li vještačke, teško je reći, koja se dogodila u prethodnim stoljećima, i u pretpovijesno vrijeme.” (6)

Enki na prestolu sa krčagom u ruci (Nasiriyah, južni Irak, danas u Nacionalnom muzeju Iraka, Bagdad). 

      Zajedničko za Enkija i Oannesa je da su oba povezani sa vodom, oba su učitelji ljudi i oba se povezuju sa ribama. Sve isto ponavlja se kod Isusa koji “ima vodu života” i očišćenje vodom (krštenje) proglašava uslovom vječnog spasenja, koji dvjema ribama hrani ljude i riba, stvorenje koji živi u vodi, simbol je Isusa i hrišćanstva. Enki je sin vrhovnog boga Ana, a za Isusa crkva tvrdi da je predvječni sin Višnjeg Boga.

     I na kraju: ljudima nepoznate UFO letilice poznate kao leteći tanjiri, nepoznate nam civilizacije, imaju baze pod vodom, što je potvrđeno mnoštvom svjedoka i filmskim snimcima dokumentovano, izlaze iz vode i nakon letenja velikom brzinom opet odlaze u dubine mora i okeana. Da li je to vanzemaljska rasa “boga” Dagona? Da li je čovjekov dostignuti naučno-tehnološki nivo postao opasnost po Dagonce i nisu li COVID-19 “vakcine” dogonski način novog genetskog tretmana ljudi i nanotehnologijom unutar “vakcina” potčinjavanja ljudi u totalnu kontrolu od strane Dagonaca i njigovih podanika među ljudima. Da li je Dagon  glava Zvijeri iz mora Jovanovog otrkrivenja, ili sve oko lažne pandemije korona-virusa čine psihopate među ljudima radi svojih zlih planova sa čovjekom i čovječanstvom?

     Odgovor na pitanje na čijoj su strani Dagonci, jesu li za ili protiv čovjeka, saznaćemo u bliskoj budućnosti.

 ..............................
     (1) Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 1023-1024.
     (2) Friedrich Max Muller, Introduction to the Science of Religion; London: Longmans, Green, and Co., 1893, pg. 244.
     (3) Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy; Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg. 203.
     (4) Peeter Espak, The God Enki in Sumerian Royal Ideology and Mythology; Tarthu University Press, Tartu, 2010, pg. 98.
     (5) Ibid. p. 192.
     (6) Prof. Dr. Tomislav Terzin, Genetički izmijenjene ljudske bebe; May 29, 2019, YouTube video: 1:09:43-1:11:03.

NEMANJA BIO UZOR PAVELIĆU

 

Link: http://www.infobiro.ba/article/572604

VOJDRAG BERČIĆ, SUDAC ISTRAŽITELJ NA PROCESU POSLJEDNJOJ VLADI NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE, O SASLUŠANJIMA POS-LUŠNIKA USTAŠKOG REŽIMA

PAVELIĆ SE DIVIO NEMANJI
Boris RAŠETA
13. svibnja, 2004.

Pavelićev ađutant Viktor Prebeg ispričao mi je jednu silno zanimljivu anegdotu: Pavelić je jednom prii-kom upitao svoje suradnike znaju li tko je njegov veliki povijesni uzor. Svi su ostali šokirani kad je re-kao da je to bio - srpski vladar Stevan Nemanja! Kod Nemanje ga je impresionirala brutalnost u ob-računu s neprijateljima. “Nemanja je poklao bogu-mile, do djeteta u kolijevci”, rekao je Poglavnik oku-pljenima. On je, tako nadahnut Stevanom Nema-njom, utemeljio i svoju formulu - “trećinu poklati, trećinu iseliti, a trećinu pokatoličiti” (Boris Rašeta, Pavelić se divio Nemanji, Feral, Hrvatska, 13. svi-bnja, 2004.)

Sažeti opis Nemanjinog zločina genocida:

"Kao nekada prorok Ilija, koji je ustao na bestidne je-reje, i on izobliči bezboštvo njihovo, i jedne popali, druge raznim kaznama kazni, treće progna iz države svoje a domove njihove, i sve imanje sakupiv, razda prokaženim i ubogim.

Učitelju i načelniku njihovu jezik ureza u grlu njegovu, što ne ispoveda Hrista, sina božjeg. Knjige njegove nečastive spali, i izagna ga, zapretiv da se nikako ne ispoveda niti pominje trikleto ime.

I sasvim iskoreni tu prokletu veru, da se i ne pominje nikako u državi njegovoj, nego da se slavi jednobitna i nerazdeljiva i životvorna Trojica: Otac i Sin i sveti Duh, svagda i sad i uvek na veke vekova. Amin.” (Stefan Prvovenčani, Život Svetog Simeona)

Iz Konvencije UN o spriječavanju i kažnjavanju zločina genocida (usvojena Rezolucijom 260 (III) na Gene-ralnoj Skupštini Ujedinjenih Nacija 9. decembra 1948. godine, stupila na snagu 12. januara 1951. godine):

"Član II: U ovoj konvenciji pod genocidom se pod-razumijeva bilo koje od slijedećih djela, počinjenih s namjerom da se potpuno ili djelimično uništi jedna nacionalna, etnička, rasna ili religiozna grupa:

A. ubistvo članova grupe (naroda);
B. uzrokovanje teških tjelesnih ili mentalnih povreda članovima grupe (pripadnika određenog naroda);
C. namjerno podvrgavanje grupe takvim životnim us-lovima koji dovode do njenog potpunog ili djelimičnog fizičkog uništenja…."

Po tačkama A, B i C iznad navedenog Člana II Konvencije UN o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, pred Božjim sudom, pred sudom srbskog naroda, pred sudom čovječnosti i pred sudom istorije podižem Optužnicunicu protiv Stefana Nemanje zbog izvršenog prvog istorijskog genocida nad Srbima.

SUMERSKA BOGINJA AŠERA I BOGORODICA

 

Simbol "Podnebesje", tj. kosmos , naš materijalni zemaljski svijet (portal Kraljeve odaje u Velikoj piramidi).

Simbol boginje Ašere (Thomas Inman, John Newton,  Ancient Pagan And Modern Christian Symbolism; New York, Peter Eckler Publishing Company, 1922, pg. 127).

Bogorodica sa znakom "podnebesje" na čeonom dijelu marame 

(freska, sredina 13. v.,  manastir Mileševa).

     "Ovdje, dakle, očito imamo Ašeru, naš simbol Aštarot, ženskog Bala, proizvođača života, "vrata” odakle život izlazi u svijet. Kao takva boginja je ovdje simbolizirana kao zasvođena vrata. U feničanskoj abecedi četvrto slovo, daleth, ת ל ד = vrata, kao oblik šatorskih vrata, kao na Moabitskoj stijeni, Δ, i takođe u grčkom Δέλτα. Ali drugi oblik, možda još stariji, je  D, kad je postavljen u pravi položaj, kao, česti oblik Ašere.” (1)

     Ašera je drevna sumerska boginja neba, majka bogova. To je personificirana nebeska voda, etar, ono što su judejski masonski kao osnivači hrišćanstva kroz egzoteriju personificirali u liku Marije Bogorodice.

…………………………
(1) Thomas Inman, John Newton,  Ancient Pagan And Modern Christian Symbolism; New York, Peter Eckler Publishing Company, 1922, pg. 127.

ŠIVIN ZNAK NA KUPOLI HRAMA SPC

 

Krst je simbol Sunca, a vrh vertikalnog kraka simbol je ljetnog solsticija, dana dugodnevnice na prvi dan ljeta. Na vrhu vertikale ovog krsta je znak  Šive, boga sunca ljeta u hinduizmu, boga munja, gromova i rušitelja kao što je Perun kod Slovena. Otkud Šivin znak tu? Od masona, naravno, jer su crkvu osnovali masoni, dogmatsko-kanonski je uobličili i masoni vode crkvu, te je sasvim normalno da masoni po svojim hramovima imaju i svoje simbole, bilo da su ikonopisani, freskopisani, gravirani ili nekim drugim načinom prikazani.

SATANSKA IDEOLOGIJA I NJENI SVECI

Novi svetac zločnačke eugenika-ideologije jezuitskih crkvenih Iluminata! I kakav je ovaj po čovjeka, ljude i narode, takvi su bili 99% svetaca crkve!

CRKVENI ISUS JE 666

Isus nikad za sebe nije rekao da je Bog, a crkveni Isus je Bog.

     

      „Množenjem svakog od prvih osam brojeva sa 9 dobijemo 18, 27, 36, 45, 54, 63, 72 i 81, i zbir svih je 396, broj jako poštovan od drevnih mistika zbog, među mnogim razlozima, dodavanjem broja 270, što je u danima period razvoja ljudskog, proizvodio sveti 666 i ukazivao na ovaploćenje sunčanog logosa u čovečanstvu." (1)

Šta kaže Otkrivenje:

     “Ovdje je mudrost. Ko ima um neka izračuna broj zvijeri: jer je broj čovjekov i broj njezin 666.” (Otkr.13,18)

Ovdje je čovjekov broj 270 kao broj dana razvoja ljudskog ploda u materici od začeča do rođenja. Kad se na čovjekov broj doda 396, dobije se broj 666 koji “ukazuje na ovaploćenje sunčanog logosa u čovječanstvu”.

Ko je taj “sunčani logos koji se ovlapotio u čovječanstvu”? Evo crkvenog teološkog odgovora:

     “Gospod Hristos je Spasitelj zato što je Bogočovek, i time što je Bogočovek. U njegovoj se Ličnosti Bog očovečio i čovek obožio. Svojom Bogočovečanskom ličnošću Gospod Hristos prestavlja dvostruko čudo: ovaploćenje Boga i oboženje čoveka.” (2)

Pa nastavlja Justin Popović:

     “Činjenica da je Bog postao čovek, izražava se rečju: ovaploćenje, očovečenje (σάρκωσις, ένανθρώπησις); činjenica pak da je čovek u Hristu obožen, izražava se rečju: oboženje, obogotvorenje (θέωσις, θεοποίησις).” (3)

     “Ovaploćenjem svojim Bog je postao učesnik u ljudskoj prirodi, da bi ljudi postali učesnici u Božjoj prirodi (θείας κοινωνοί φύσεως).” (4)

Tako biva jasno da broj 666 upućuje na crkvenog Isusa, i on je crkveni Logos:

     “U početku bješe Logos, i Logos bješe u Boga, i Bog bješe Logos. On bješe u početku u Boga. Sve je kroz njega postalo, i bez njega ništa nije postalo što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.” (Jovan,1,1-

     Crkveni Isus nije Isus iz Jovanovog otkrivenja, jer Isus iz Otkrivenja ni jednom ne spominje vaskrsenje. Isus iz Otkrivenja zove sebe zvijezdom Danicom:

     "Ja Isus poslah anđela svojega da vam ovo posvjedoči u crkvama. Ja sam korijen i rod Davidov, i sjajna zvijezda Danica." (Otkrivenje,22,16)

Crkva tvrdi da je Danica zapravo Satana:

     "Drugi uzročni faktor, protivnik Božji – jeste satana sa njegovim mnogim otpalim duhovima. On je lični krivac i uzročnik svakoga zla. Otkako je kao Danica pao sa visoke slave 'pomazanog heruvima' u duboku tamu pakla – on neprekidno seje zlo i greh u svaki Božji stvor, osobito među ljude." (5)

Crkveni Isus je sunačni Logos i na njega upućuje masonski sveti broj 666, odnosno na crkvu: njene arhijereje i judeohrišćanske masone u okviru crkve. To vam je zvijer koja izlazi iz mora o kojoj govori Jovanovo otkrivenje (more: Maria i Amerika).

..............................
(1) Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry; New York, 1916, pg. pg. 36.
(2) Justin Popović, Dogmatika Pravoslavne Crkve, Tom II, Odjeljak treći, Bogočovekovo delo – Soteriologija, 1. Tajna Bogovaploćenja i tajna spasenja, a) Oboženje čovečanske prirode.
(3) Ibid.
(4) Ibid.
(5) Vladika Nikolaj Velimirović, Pravoslavna Crkva i uzročnost u svetu – knjiga br. 3 (8. dio), Glas Crkve, Valjevo, 1996. (Internet izdanje Svetosavlje.org. Objavljeno: 26. oktobar 20)

CRKVENI ISUS JE LAŽ

      

Crkveni Veliki Arhitekta kosmosa.

     Prva najveća svjetska laž je zvanična biblijska o vremenu postanaka judaizma. Sredinom 5. vijeka st. e. Herodot ne spominje Hebreje kao narod koji se obrezuje (Herodot, II, 104), jer je tek u Herodotovo vrijeme Ezra sa "Mojsijevom knjigom zakona" došao iz Vavilona u Jerusalim i tek tada je počelo osnivanje biblijskog judaizma koji se širio oko Jerusalima, gdje je nastala Judeja, dok je sjeverno u Samariji, dalje od Jerusalima, bilo otpora novoj vjeri i Samarjani su ostali vječiti rivali Ezrinom judaizmu. Kako je i kad stvoren judaizam?

     Kad se književnik Ezra sa svojim pomoćnicima 459. g. st. ere vratio iz Vavilona u Jerusalim, u sedmoj godini vlade vavilonskoga cara Artakserksa, razglasio je Ezra po Jerusalimu i okolini novi zakon kojim ga je opunomoćio pomenuti vavilonski car Artakserks:

     "A ko ne bi izvršivao zakona Boga tvojega i zakona careva, odmah da mu se sudi, bilo da se ubije ili da se protjera ili da se oglobi ili da se baci u tamnicu.” (Ezra 7,26)

Vidite: Ezra u ruci ima napisanu Punomoć vavilonskog cara Artakserksa, a za izvršenje Punomoći uz Ezru je njegova naoružana vojna garda. Zatim od Ezre slijedi nova prisila naroda:

     "Onda oglasiše po Judeji i Jerusalemu, da se svi, koji se vratiše iz ropstva, imaju skupiti u Jerusalemu. Onome, koji ne bi došao za tri dana prema zaključku knezova i starješina, uništiće mu se sve što ima, a on sam biće isključen i zajednice onih koji se vratiše iz ropstva. 

      I skupiše se svi ljudi od Jude i Benjamina za tri dana u Jerusalem. Bilo je devetoga mjeseca, dvadesetog dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu pred hramom Božjim, dršćući zbog te stvari i od kiše.” (Ezra 10,7-9)

Tako je prisilno i strahom stvoren judaizam od grupe vavilonskih masona koji su opunomoćeni od vavilonskog cara i od njih u Vavilonu napisanom "Mojsijevom knjigom zakona" sa vojskom došli u Jerusalim.

     Od članova istog vavilonskog tajnog društva koje je osnovalo judaizam četiri vijeka kasnije počinje da se među nejudejima osniva hrišćanstvo, nova religija kao druga najveća svjetska laž sa "vaskrslim Isusom Spasiteljem svijeta" i svim ostalim napisanim i nenapisanim crkvenim lažima koje su čovjeku, ljudima i narodima Evrope i širom svijeta takođe nametnute silom ognja, mača, krvi i straha.

     Treća najveća svjetska laž je kruna prvih dviju svjetskih laži: treća laž je "pandemija" koronavisrusa i "spasenje čovječanstva vakcinama" judejsko-hrišćanskih masona, članova istog vavilonskog tajnog društva koje je osmislilo i silom čovjeku, ljudima i narodima nametnulo prve dvije najveće laži u istoriji svijeta. Metod nametanja i ove treće laži je prisilom vlasti i širenjem straha.

KORONAVIRUS JE KRUNA RELIGIJA VAVILONA

     Kad se književnik Ezra sa svojim pomoćnicima 459. g. st. ere vratio iz Vavilona u Jerusalim, u sedmoj godini vlade vavilonskoga cara Artakserksa, razglasio je Ezra po Jerusalimu i okolini novi zakon kojim ga je opunomoćio pomenuti vavilonski car Artakserks:

     “A ko ne bi izvršivao zakona Boga tvojega i zakona careva, odmah da mu se sudi, bilo da se ubije ili da se protjera ili da se oglobi ili da se baci u tamnicu.” (Ezra 7,26)

Zatim slijedi nova prisila naroda:

     “Onda oglasiše po Judeji i Jerusalemu, da se svi, koji se vratiše iz ropstva, imaju skupiti u Jerusalemu. Onome, koji ne bi došao za tri dana prema zaključku knezova i starješina, uništiće mu se sve što ima, a on sam biće isključen i zajednice onih koji se vratiše iz ropstva.

     I skupiše se svi ljudi od Jude i Benjamina za tri dana u Jerusalem. Bilo je devetoga mjeseca, dvadesetog dana u mjesecu. Sav je narod sjedio na trgu pred hramom Božjim, dršćući zbog te stvari i od kiše.” (Ezra 10,7-9)

Tako je od istih ezoterista silom vlasti nametnuto hrišćanstvo, tako je silom vlasti nametnut islam, tako se danas silom vlasti nameće laž “koronavirusa”, tako se silom vlasti nameće obavezna njihova otrovna vakcina.

     Jedna od vrsta Vanzemaljaca su "bogovi" Vavilona (Sumera). Oni su 4282 god. prije nove ere redizajnirali Adama i od njegovog rebra klonirali Evu degenerišući tako ljudsku originalnu rasu. Oni su naučili ljude ratu, oni su se ženili kćerima ljudskim i s njima rađali divove ljudoždere, oni su bili su uzrok velikog opšteg potopa i nestanka prepotopskog svijeta 2656. g. st. ere i oni će od 2035. do sredine 2070. g. izazvati i kraj ovog postpotopskog svijeta.