Tuesday, May 12, 2015

VERO MOJA, KO TE UBI, RECI, UBIŠE ME SA OLTARA ŽRECI

     
 
      "Ali zmija beše lukava mimo sve zveri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: 'Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu?'
      A žena reče zmiji: 'Mi jedemo rod sa svakog drveta u vrtu, samo rod s onog drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.'
       A zmija reče ženi: 'Nećete vi umreti, nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati šta je dobro šta li zlo."
       I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra rod s njega i okusi, pa dade i mužu svom, te i on okusi.'
       Zašto se Eva prevarila i poslušala zmiju? Zato jer je pomislila da im Bog nije sve detaljno kazao u vezi sa plodom od drveta znanja dobra zla i da je zmija to detaljnije ispričala. I tako je čovjek sebi odabrao prvog posrednika između sebe i Boga i tako je đavo postao prvi posrednik između covjeka i Boga.
       Ova biblijska priča, bila ona zasnovana na stvarnom događaju ili imala preneseno alegorijsko značenje, ima jednu veliku sudbonosnu vjersku poruku čovjeku, jedno veliko naravoučnije: ne postavljaj sebi posrednika između Boga i sebe i ne slušaj posrednika između Boga i sebe, već samo Boga slušaj i samo s Njim budi u duhovnoj vezi i samo Njemu u poslušanju budi i ostani:
      “Nemoj imati drugih bogova uza me. Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dole na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj,..." (5 Moj.7-8)
       Na nebu su anđeli, dakle im se nemoj klanjati niti im služiti; na zemlji su ljudi, dakle im se nemoj klanjati niti im služiti, nemoj imati drugih bogova osim Gospoda Boga.
       Uzmimo za primjer tri avramske vjere: u judaizmu prvi posrednik između Boga i ljudi bijaše Mojsije koji rukopoloži sveštenika Arona. Ta uloga posrednika preko rukopoloženja poslije pređe ne sveštenike levite. I u šta se pretvorio judaizam znamo po Hristovim prekornim riječima farisejima i sadukejima: u Hristovo vrijeme judaizma je kao vjera u Boga totalno obezbožen upravo preko sveštenika koji su strogo čuvali i ispunjavali formalnu zakonsku normu, ali su u svojim dušama i djelima života izgubili svaku vezu sa Bogom.
       Uzmimo hrišćanstvo za primjer: u početku su se hrišćani odricali od svojih imanja radi vjere, a kad hrišćanstvo postade državna rimska vjera, počeše vođe hrišćana da gomilaju i zgrču imanja otimajući od nehrišćana, otimaju od "jeretika" i otimahu jedni od drugih. To otimanje od ranog feudalizma feudalizma preraste u opšte porobljavanje, jer su feudalci sa kraljevima i carevima svu zemlju proglasili svojom, a obični hrišćanski narod postade samo radna snaga na njihovoj zemlji. I crkva dobi svoja imanja, desetine sela postadoše jedne parohijske crkve imanje. Pa poče hrišćanska crkva svoje glavne svjetovne i crkvene vođe proglašavati svecima i i natjeraše i naučiše jadne ljude da se preko tih svetaca obraćaju Bogu i crkvene Službe počeše svecima da pišu i u crkvama ih čine. A Bog reče: "Nemoj im se klanjati niti im služiti."
       I od silnog mnoštva svetaca zaboraviše hrišćani Boga i počeše da se mole i služe svecima moleći ih da se oni za njih zauzmu kod Boga. To je duhovna vjerska korupcija, duhovno podmićivanje. Tako ta korupcija kod Srba prevlada na krsnim slavama: nekadašnji Srbi slavili su Slavu Božju, a današnji Srbi preko crkve počeše da slave "svoje zaštitnike" svece i anđele. Ode Bog iz srca Srba u drugi plan, a prvo mjesto zauzeše sveci i anđeli.
       Ima u Knjizi Danilovoj dokaz ko jedini sve čuje i ko jedini sve vidi: nakon tronedeljnog posta i molive jedan anđeo dolazi Danilu sa riječima:
       "Danilo, mili čoveče! Slušaj reči koje ću ti kazati, i stani pravo, jer sam sada poslan k tebi. I kad mi reče tu reč, ustah drhćući. I reče mi: 'Ne boj se, Danilo, jer prvog dana kad si upravio srce svoje da razumevaš i da mučiš sebe pred Bogom svojim, uslišene biše reči tvoje, i ja dođoh tvojih reči radi." (Dan.10,11-12)
       Od koga je poslan anđeo? Poslan je od Onog kome je Danilo tri nedjelje postom i molitvom upravio svoje srce. A kome je Danilo tri nedjelje postom i molitvom upravio svoje srce? Bogu ili ovom anđelu? Bogu naravno i Bog je čuo Danila i Bog salje anđela Danilu.
       A gdje piše da sveci i anđeli čuju molitve vjernika? Jesu li sveci i anđeli svevideći kao i Bog i sve čuju kao i Bog? Ima li traga tome u Bibliji i postoji li o tome dogmat crkve? Nema ni traga u Bibliji, niti postoji dogmat u crkvi, sve je to samovoljna izmišljotina i laž sveštenstva naturena čovjeku radi izvrtanja vjere u Boga i kidanja čovjekove lične veze sa Bogom, radi svešteničkog otimanja čovjeka od Boga i Boga od čovjeka.
       Kod muslimana je vjera u posredništvo čovjeka Muhameda između vjernika i Boga temelj islama.
       Teško svakom čovjeku koji se Bogu svojim srcem i umom ne obraća lično, koji Boga Oca ne zove sam svojim glasom, već sebi za posrednika sa Bogom odabire čovjeka ili andjela, jer je time taj čovjek već izgubio svoju vezu sa Bogom.
      I da zavrsimo priču stihovima Nikolaja Velimirovića:
                                           "Vero moja, ko te ubi, reci!
                                             -Ubi
še me sa oltara žreci!"

Friday, May 8, 2015

ZAŠTO SMO NA ZEMLJI


       Na priloženoj slici je ženska figurina tripoljsko-kukutenske kulture iz vremena 5500-2750 godina stare ere. Na stomaku figure je romboidni simbol neba, simbol Božjeg razuma, mudrosti i stvaranja. Ovaj romb podijeljen je na četiri dijela znakom X, te znak X sa rombom čini prozor vremena. Pošto je to prozor, kroz njega možemo da gledamo u suprotnu stranu izvan našeg prostora. I šta tu vidimo?
       Na tom prozoru vidimo dvije kratke horizontalne crtice. To je pravac linije nebeskog ekvatora koji dijeli nebo na dva dijela: na sjever i na jug. Ta linija dijeli proljetno i ljetno vrijeme od jesenjeg i zimskog vremena. Proljeće i ljeto su mjesta začeća, rađanja i života, a jesen i zimska mjesta su suprotni tome. U širem simboličnom smislu horizontalni pravac je granica između nebeskog i zemaljskog svijeta, te tako proljeće i ljeto simbolično predstavljaju nebeski rajski, a jesen i zima zemaljski svijet, podnebesje.
       I šta još kroz taj prozor vidimo? Vidimo matericu u kojoj se začinje, stvara i radja zemaljsko tijelo čovjeka (materica je svojevrsna nebeska kapija između onog i ovog svijeta). Ali osim zemaljskog tijela čovjek ima duh i dušu. U duhu su razum, sva ljudska osjećanja i savjest. Ni duh ni duša nisu od tijela? Odakle dolaze duh i duša?
       "Duh je ono što oživljava, tjelo ne koristi ništa".
Kad duh iz nebeskog svijeta inkarnira u novostvoreno ljudsko tijelo, čovjek postaje duša ziva.
      „Bog je Duh.“ (Jovan 4:24)
       "Duh Božji stvorio me je i dah Svemogućega dao mi je život." (Jov, 33.4)
      Čovjekov duh je od Boga i zato smi svi sinovi Božji, djeca Božja. Duh pokreće dušu, duša pokreće tijelo. I kakav duh, onakav čovjek, jer duh napaja dušu, duša napaja tijelo.
       Zašto se rađamo, zašto živimo i zašto umiremo? Šta je svrha, šta je cilj svega toga?
      “Nije li čovjek na vojsci na zemlji, a dani njegovi nijesu li kao dani nadničarski?” (Jov 7,2)
      “Kad vas je Bog poslao u ovaj život, poslao vas je radi nekog cilja; kad vam daje zdravlje, daje vam ga opet radi nekog cilja. Nije li čovek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nisu li dani nadničarski? govori pravedni Jov (7, 1). Ako je na vojsci, onda je tu radi vežbanja, borbe i pobede; ako su mu dani nadničarski, onda ga čeka plata na smiraju njegovih dana. No život radi života - i to zemaljski život radi zemaljskog života! - i zdravlje radi zdravlja - to znači besciljan život i besciljno zdravlje. Život i zdravlje pak radi komedije greha - nije li to oštar nož pod grlom? Pet tremova prepunjenih životnim invalidima - o, kakvo čudno vežbalište u strpljenju i nadi u Boga! O, kakva čudna i živa slika, kakvo čudno i opipljivo predskazanje onoga stanja, u kome se uskoro mogu naći i svi oni, koji u gradu okolo banje rasipaju svoj život i svoje zdravlje - i to našto? Na kupovinu greha, na gomilanje greha!” (N. Velimirovic, Omilije)
      Čovjek dolazi s neba od Boga, dolazi na Zemlju da bi kao vojnik Višnjeg Boga i Gospoda nad vojskama odslužio vojsku ratujući sa svim onim što je na Zemlji protivno Božjem poretku, te kao Božji vojnik čovjek treba da se bori za Božju istinu, pravdu i poštenje. Naravno da u toj borbi vojnik i strada sve do smrti, ali to je profesionalni zadatak vojnika, jer vojnik samo kroz borbu stiče herojsku i besmrtnu nebesku slavu:
       "Oče, sačuvaj me od ovoga časa; ali zato dođoh na čas ovaj.” (Jovan, 12, 27)
Da, strah nas koleba, ali zadatak je ispred straha i nema druge već u borbu. Tu ne smije biti sebičnog egoizma iz bilo kakvog razloga, jer nam je borba sveta dužnost. I onaj ko u toj borbi pogine zemaljskim tijelo i onaj ko časno odsluži svoj zemaljski vojni rok i umre prirodnom smrću zemaljskog tijela, kud oni odlaze? Vraćaju se kući na nebo kod Višnjeg Boga Oca, Cara Nebeskog:
       "I vrati se prah u zemlju kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao." (Propovjednik 12.7)
       Hoćemo li se pred Oca, arhanđele, anđele i naše bivše tjelesne zemaljske pretke vratiti u slavi ili sa stidom i sramom, zavisi kakav smo rat vodili i kako smo i za koga ratovali: za Pravdu, Istinu i Poštenje, ili za Nepravdu, Laž i Prevaru.
       I zato, narode nebeski i vojsko nebeska, sjetimo se svog zadatka radi kojeg smo došli na Zemlju i svojim duhom Ocu Duhu vojnu službu služimo.


RATNI JURIŠNI POKLIČ "HUURAAAA!"


       Drevni srbski ratni jurišni poklič "huuraaaa" je složenica sastavljena od dvije riječi:
1. hu (dugo "u")...
2. Ra

1. Sankritsko "huu" je riječ dozivanja, uzvik istog značenja kao današnji srbski uzvik (vokativ) "oooo",
2. Riječ Ra je najstarije ime Sunca
I tako ratni jurišni poklič "Huraaaa" je zov Sunca u pomoć, zov Boga Sunca, jer je Srbima Sunce bilo Bog.
P.S. "Huu" je u starini značilo isto kao današnje "hoo" u riječi "hooruk", gdje je "hoo" poziv za zajedničku akciju pri nekom zajedničkom radu.

I BRKOVI SVJEDOČE

Na slici lijevo je slovenska kopča (fibula) za ogrtač (dolamu) iz 6-7. vijeka (buckle, Slavic type, Crypta Balbi, National Roman Museum, Rome), a desno su motivi sa stećaka u Radmilji kod Stoca.

       Gdje je nađena ova fibula, to ne znamo, ali ono sto znamo je da su na kopči solarni simbol: četiri orlove glave kao simboli četiri godišnja Horsova doba. Božanstvo sa brkovima je simbol Sunca ljetnog solsticija (Svetovid), a u dnu je simbol zimskog solsticija (donja, južna polovina neba)
       Obratimo pažnju na brkove preko lica ovog lika: brkovi se pružaju horizontalno preko cijelog lica od jednog do drugog uha. Tako niko od ljudi srednjeg vijeka nije nosio brkove, jer da jest, to bi već na nekoj srednjevijekovnoj slici ili fresci bilo zabilježeno.
       Pogledajmo i brkove na figurama Svetovida na stećcima u Radmilji kod Stoca: brkovi su horizontalni i pružaju se od uha do uha (dio brka na gornjoj slici je na lijevoj strain malo ostešen i orunjen).
       Eto i brkovi svjedoče sta je na stećcima: i na fibuli i na stećcima je Svetovid

HRAST JE SVJEDOK VREMENA

      
Ovaj zavjetni hrast nalazi se negdje u predjelima Stare planine. Po obimu stabla može se procijeniti da je starost hrasta od 500 - 700 godina, sto je vrijeme izmedju 1300 -1500 godine.
 
Motiv na krstu istovjetan je motivu na srednjevijekovnom stećku iz okoline Mostara (godina na krstu je nečitka).
 
      Srbi su se nekad sahranjivali oko hrastova na svojoj vlastitoj zemlji. Kad umre neko najstariji od kućne čeljadi, ili iznenadna smrt zadesi nekog mladog člana zajednice, na novoj grobnoj parceli iznag glave groba pokojnika zasađivali su hrast kao zavjetnu uspomenu na pokojnika, ali je to crkva vremenom zabranom iskorijenila.

Monday, May 4, 2015

ZNAČENJE RIJEČI “SVASTIKA”

Svastike na stećcima

       Znak svastike označava kružni tok ciklusa prirode i vremena, a riječ svastika (swastika, en.) u zapadne evropske jezike ušla je tek krajem 19. vijeka, a sve dotle narodima Zapada bila je nepoznata. Zapadni etimolozi značenje ove riječi nalaze u sanskritskoj riječi  svastika  sto je mistični krst, ali takođe znači sladostrasnik, sreća, horoz (pijetao), trouglasta kresta-ukras, raskršće od četiri puta, četvorolist, četverolisna djetelina i vrsta bijelog luka.  I od svih ovih značenja Zapadnjaci su uzeli da sanskritska riječ svastika znači sreća, što je očigledni dokaz odabranog i proizvoljnog tumačenja jedne riječi.
      Sta istinski znači riječ svastika? Pođimo tragom srbskog jezika:
a)      svastika  je ženina sestra,
b)      svastik, svastičić i svastična su sin i kćerka ženine sestre, tj. svastike,
c)      svâk je muž ženine sestre (paš, pašanac, badžo, badžanac),
I svastika i svast su naša svojta, ne krvni, već duhovni svojaci, svojad, srodnici, rođaci, šira rodbina, rod.
      Evo kako Petar Skok u sovm Etimologijskom rječniku hrvatskoga i srpskoga jezika  tumači odrednicu svak (muž ženine sestre):
  "svâk, gen. sváka m (Vuk, â je nastao stezanjem od -oja- kao u ban i pas') = svõjãk (.također bug.)
 ‘(u gradovima) šogor (Hrvatska), badžanak (Bosna), beau-frère’. Stcslav. svajoki ‘affinis’, polj. i rus. ‘Landsmann’. Stezanje je potvrđeno u slov., češ., slvč., polj. i kaš. jeziku. Femininum je svasi, gen. -i = na -ika (glede sufiksa upor. vladika u Dubrovniku) ‘belle- -soeur’. U toj riječi α nije od stezanja, nego od palatalnog poluglasa ‘, upor. stcslav. svbstb, češ. svest', polj. świeść, rus. svestb, bug. na -ka švestka. To je prvobitno apstraktum deklinacije‘. Pridjev na -ov svòjakov = svákov, na -in svăstin, svástičin. Deminutiv na –ič svastičić m (Boka) »’svastičin sin’. Denominali svastìkati se, svojahati = svojakăt (Kosmet) = svojačiti koga ‘nekoga svojak zvati’. Osnovno svak = svõjãk = svojăk (Kosmet) je poimeničen pridjev svoj (v.) s pomoću sufiksa -ako. Upor. kol. svôjãt, gen. = svojta (v.). Apstraktum svast je naprotiv izvedenica od prijevoja ie. korijena *sue- (v. sebi). Sufiks -st je kao u tast (v.). Svi su ti izrazi stvoreni u praslav.   agnatskoj porodici. Upór. za izvođenje srodstva od *sue- arb. velia ‘brat’."
      Kod Skoka vidimo da je svâk sinonim (istog značenja) za svojak, tj. svojta, svojad, srodnik, rođak, šira rodbina, rod. Takođe vidimo da su svòjakov i svákov isto kao svăstin, svástičin, tj. svăstin i svástičin  znače svojta, svojad, srodnik, rođak, šira rodbina, rod.
      Svastika je dakle svojta, svojad, srodnik, rođak, šira rodbina, rod, a potvrdu toga imamo i u sanskritu: sanskritsko sva znači od mene, svoj, jer je rodbina od nas. Sanskritsko svaka znači prijatelj, dok sanskritsko svasey znači kćerka materine sestre (tetišna), sestra od tetke. Dakle je svasey naša svojta, srodnik, rođak, šira rodbina, rod. Sanskritska riječ  svasaa znači sestra, a sestra je rod.
      Dakle i riječ svastika svojim smislom upućuje na našu duhovnu nebesku svojtu,  naše nebeske srodnike, nebeske rođake,  naš nebeski rod.
      Zemlja sa svojom prirodim je naš rod,  Sunce je naš rod, zvijezde, Mjesec i sva vaseljena je rod naš, jer nam je i Bog Rod: “Jer kroz Njega živimo, i mičemo se, i jesmo; kao što i neki od vašijeh pjevača rekoše: jer smo i rod Njegov.” (Djela ap.17,28)

 

Sunday, May 3, 2015

POLUSVASTIKA JE ZNAK VASKRSENJA

     Svastika ima četiri kraka i označava četiri godišnje sezone po tri mjeseca: zima, proljeće, ljeto i jesen.
      Polusvastika ima dva kraka i označava dva godišnja perioda od po šest mjeseci: kad je Sunce južno ispod nebeskog ekvatora u periodu zime i jeseni i kad je Sunce sjeverno iznad nebeskog ekvatora u periodu proljeća i ljeta. Polusvastika je simbol Sunčevog vaskrsenja iz južnog u sjeverni period, jer kad Sunce izađe iznad nebeskog ekvatora, priroda počinje da vaskrsava. To je pravac iz donjeg u gornji svijet, iz mrtvila u život, iz zemlje u nebo.

Polusvastika je znak vaskrsenja (klikni na sliku radi uvećanja).

      Druga slika, gore s lijeva:
1. svastika vaskrsenja na neolitskoj keramici Starcevo-Körös kulture (5800 - 5300 g. st. ere),
2. svastika vaskrsenja na pećinskom crtežu nalazi se tačno na liniji nebeskog ekvatora (Bandiagara Cliffs, Mali Rock Art Site),
3. svastika vaskrsenja na feničanskom (filistejskom) novcu nađenom u dervnoj filistejskoj (palestinskoj) Gazi: čempresi označavaju smijer rasta, tj. kretanja Sunca,
4. svastika vaskrsenja na keltskom novcu,
5. polusvastika na petroglifu na Havajima
      Druga slika, dole s lijeva:
1. znak vaskrsenja na petroglifu na Havajima,
2. znak vaskrsenja na stećku u Hercegovini (krst u desnoj ruci je Svetovidov krst godine, a u lijevoj ruci je Sunce).

Saturday, May 2, 2015

U BEOGRADU JE NASTANJEN SRBSKI DUŠMANIN

Crkva Svetog Vasilija Ostroškog okrenuta je kako Bog zapovijeda: oltar prema istoku!
 
Crkva Sv. Jovana Vladimira okrenuta je prema istoku. Tako treba.
 
Crkva Sv. Petke na Kalamegdanu okrenuta je oltarom prema sjeveroistoku (naopaka vjera).
 
Saborna crkva okrenuta je oltarskom stranom 45 stepeni prema sjeveroistoku (Beograd je na 45 stepeni sjeverne geografske širine).
 
 
Crkva Svetog Dimitrija oltarom je oko 45 stepeni prema jugoistoku. Pitanje je zašto naopako? 
 
Stara crkva Sv. save, kao i novi svetosavski hram ne stoje u pravcu zapad-istok kao što zapovijeda pravoslavna vjera, već  su oko 8 stepeni sjeverno prema sjeveroistoku.
 
 Hram Svetoga Save za oko 8 stepeni usmjeren je prema sjeveroistoku u pravcu izlaska Sunca na dan 11. aprila. To je simboličan prikaz  Dana Zemlje 22. aprila (11 x 2 = 22).
 
      Uopšte nije čudo što iz Beograda dolazi srbska pogibija.

Oltar "Otadžbine".
 
       Svi znamo šta je otadžbina, ali otadžbina nije Bog da joj se podižu oltari, jer ni naši preci nisu otadžbini podizali oltare. Otadžbina su životi naše kućne čeljadi, naše rodbine, plemena našeg i naroda našeg: to je sloboda, radost, tradicija, vjera i srećna budućnost njihova i naša; otadžbina su kuće naše i groblja predaka naših; otadžbina je zemlja hraniteljka od očeva nam ostavljena u baštinu, imanje naše i mal naš.
      Stradati za živote naše čeljadi, naše rodbine, plemena našeg i naroda našeg, stradati za slobodu, radost, tradiciju, vjeru i srećnu budućnost njihovu i našu, za kuće naše i groblja predaka naših, stradati za zemlju hraniteljku, imanje naše i mal naš nije isto kao stradati za Boga zvanog Otadžbina, jer otadžbina nije Bog, već samo naša java ovog svijeta.
       Međutim, danas nije tako i evo oltara Boga Otadžibine ispred hrama Svetog Save na Vračaru i to ne bilo kakav oltar, već starobiblijski oltar sa rogovima na kojem su prvosveštenici onog vremena prinoslili krvne žrtve svojim bogovima.
 
Starobiblijski žrtveni oltar.
 
       I nemojmo se čuditi stanju koje nas je zadesilo i iz kojeg ne možemo da se isčupamo jer smo postali sljedbenici tajnih prvosveštenika koji lažnom Bogu krvne žrtve prinose. A žrtva ko je? Šta moderni prvosveštenici Srba prinose na oltar Boga Otadžbine? Da li se kao u davna vremena prinose jarići i jaganjci, ovce i bikovi ili neke druge životinje? Ne, na tom oltaru lažnom Bogu Otadžbini kolje se srbska budućnost i prinose se djeca Srba, prinosi se omladina srbska, prinose se Srbi domaćini i njihove porodice, prinosi se ukupni srbski narod! I ni jedna žrtva ne biva bukvalno prinesena i zaklana na tom oltaru, jer moderni prvosveštenici imaju tajni ritual i klanja se izvode nevidljivim noževima smrti, a rezultate tog klanja vidimo u svim segmentima srbske realnosti i opštem nestajanju Srba.

Friday, May 1, 2015

MAH

 
 
Pećinski crteži (Bandiagara Cliffs, Mali Rock Art Site).
 
Isti simbol na pećinskom crtežu i na hrišćanskom mozaiku 6. vijeka (strana 137-141):
http://www.scribd.com/doc/234126289/PERUNOVI-ZAPISI

STEĆCI U ETIOPIJI

Antropomorfni prikaz Sunca na prvi dan ljeta: proljeće, ljetni solsticij (prvi dan ljeta) i ljeto (motiv na monolitu, Sidamo, Sodo, Ethiopia).
 
Sunce godine sa svoja četiri godišnja doba, ljetnim i zimskom solsticijem (motivi na stećcima, Sidamo, Etiopija, 1000-1300 n. e.)