POLUSVASTIKA JE ZNAK VASKRSENJA

     Svastika ima četiri kraka i označava četiri godišnje sezone po tri mjeseca: zima, proljeće, ljeto i jesen.

      Polusvastika ima dva kraka i označava dva godišnja perioda od po šest mjeseci: kad je Sunce južno ispod nebeskog ekvatora u periodu zime i jeseni i kad je Sunce sjeverno iznad nebeskog ekvatora u periodu proljeća i ljeta. Polusvastika je simbol Sunčevog vaskrsenja iz južnog u sjeverni period, jer kad Sunce izađe iznad nebeskog ekvatora, priroda počinje da vaskrsava. To je pravac iz donjeg u gornji svijet, iz mrtvila u život, iz zemlje u nebo.

Polusvastika je znak vaskrsenja (klikni na sliku radi uvećanja).

      Druga slika, gore s lijeva:
1. svastika vaskrsenja na neolitskoj keramici Starcevo-Körös kulture (5800 - 5300 g. st. ere),
2. svastika vaskrsenja na pećinskom crtežu nalazi se tačno na liniji nebeskog ekvatora (Bandiagara Cliffs, Mali Rock Art Site),
3. svastika vaskrsenja na feničanskom (filistejskom) novcu nađenom u dervnoj filistejskoj (palestinskoj) Gazi: čempresi označavaju smijer rasta, tj. kretanja Sunca,
4. svastika vaskrsenja na keltskom novcu,
5. polusvastika na petroglifu na Havajima
      Druga slika, dole s lijeva:
1. znak vaskrsenja na petroglifu na Havajima,
2. znak vaskrsenja na stećku u Hercegovini (krst u desnoj ruci je Svetovidov krst godine, a u lijevoj ruci je Sunce).

U BEOGRADU JE NASTANJEN SRBSKI DUŠMANIN

Crkva Svetog Vasilija Ostroškog okrenuta je kako Bog zapovijeda: oltar prema istoku!

 

Crkva Sv. Jovana Vladimira okrenuta je prema istoku. Tako treba.

 

Crkva Sv. Petke na Kalamegdanu okrenuta je oltarom prema sjeveroistoku (naopaka vjera).

 

Saborna crkva okrenuta je oltarskom stranom 45 stepeni prema sjeveroistoku (Beograd je na 45 stepeni sjeverne geografske širine).

 

 

Crkva Svetog Dimitrija oltarom je oko 45 stepeni prema jugoistoku. Pitanje je zašto naopako? 

 

Stara crkva Sv. save, kao i novi svetosavski hram ne stoje u pravcu zapad-istok kao što zapovijeda pravoslavna vjera, već  su oko 8 stepeni sjeverno prema sjeveroistoku.

 

 Hram Svetoga Save za oko 8 stepeni usmjeren je prema sjeveroistoku u pravcu izlaska Sunca na dan 11. aprila. To je simboličan prikaz  Dana Zemlje 22. aprila (11 x 2 = 22).

 

      Uopšte nije čudo što iz Beograda dolazi srbska pogibija.

Oltar "Otadžbine".

 

       Svi znamo šta je otadžbina, ali otadžbina nije Bog da joj se podižu oltari, jer ni naši preci nisu otadžbini podizali oltare. Otadžbina su životi naše kućne čeljadi, naše rodbine, plemena našeg i naroda našeg: to je sloboda, radost, tradicija, vjera i srećna budućnost njihova i naša; otadžbina su kuće naše i groblja predaka naših; otadžbina je zemlja hraniteljka od očeva nam ostavljena u baštinu, imanje naše i mal naš.

      Stradati za živote naše čeljadi, naše rodbine, plemena našeg i naroda našeg, stradati za slobodu, radost, tradiciju, vjeru i srećnu budućnost njihovu i našu, za kuće naše i groblja predaka naših, stradati za zemlju hraniteljku, imanje naše i mal naš nije isto kao stradati za Boga zvanog Otadžbina, jer otadžbina nije Bog, već samo naša java ovog svijeta.

       Međutim, danas nije tako i evo oltara Boga Otadžibine ispred hrama Svetog Save na Vračaru i to ne bilo kakav oltar, već starobiblijski oltar sa rogovima na kojem su prvosveštenici onog vremena prinoslili krvne žrtve svojim bogovima.

 

Starobiblijski žrtveni oltar.

 

       I nemojmo se čuditi stanju koje nas je zadesilo i iz kojeg ne možemo da se isčupamo jer smo postali sljedbenici tajnih prvosveštenika koji lažnom Bogu krvne žrtve prinose. A žrtva ko je? Šta moderni prvosveštenici Srba prinose na oltar Boga Otadžbine? Da li se kao u davna vremena prinose jarići i jaganjci, ovce i bikovi ili neke druge životinje? Ne, na tom oltaru lažnom Bogu Otadžbini kolje se srbska budućnost i prinose se djeca Srba, prinosi se omladina srbska, prinose se Srbi domaćini i njihove porodice, prinosi se ukupni srbski narod! I ni jedna žrtva ne biva bukvalno prinesena i zaklana na tom oltaru, jer moderni prvosveštenici imaju tajni ritual i klanja se izvode nevidljivim noževima smrti, a rezultate tog klanja vidimo u svim segmentima srbske realnosti i opštem nestajanju Srba.

MAH

 

 

Pećinski crteži (Bandiagara Cliffs, Mali Rock Art Site).

 

Isti simbol na pećinskom crtežu i na hrišćanskom mozaiku 6. vijeka (strana 137-141):
http://www.scribd.com/doc/234126289/PERUNOVI-ZAPISI

STEĆCI U ETIOPIJI

Antropomorfni prikaz Sunca na prvi dan ljeta: proljeće, ljetni solsticij (prvi dan ljeta) i ljeto (motiv na monolitu, Sidamo, Sodo, Ethiopia).

 

Sunce godine sa svoja četiri godišnja doba, ljetnim i zimskom solsticijem (motivi na stećcima, Sidamo, Etiopija, 1000-1300 n. e.)

PROSTO K'O PASULJ!

 

Godišnja doba sa zimskim i ljetnim solsticijem (neolit, Kina).

ANTROPOMORFNI PRIKAZ GODINE

 

(Ceramic, Figure, Haiti, Taino, Taino Museum)

 

     Sve je jasno: nebeski ekvator (plava), zima, proljeće, ljeto, jesen! Dva oka su Sunce na nebeskom ekvatoru u proljetni (istok) i jesenji ekvinocij (zapad).

     Svi ljudi na Zemlji nekad su obožavali i slavili Sunce i Boga vidjeli u Suncu, jer "Bog je vidjelo, i tame u njemu nema nikakve." (1.Jovan.1,1,5)

 

Y = RA

Srebrni novac sa natpisom X(O)RA (Salamis, Cyprus, c. 445-411 BC)

 

 Simbol RA na petroglifima sjevernoameričkih Indijanaca,

 

Motiv na stećku: S(O)RA

 

SUNČANI ORAO SA ČETIRI C (S)

 

       Antropomorfni prikazi ratnika Sunca sa štitovima. Na jednom od štitova je ptica sa Suncem glavom i četiri krila što su četiri godišnja doba. Oko ptice su četiri simbola C (S) što još jednom potvđuje da četiri C na srbskom grbu nisu polumjeseci. Glava Sunca iznad štita su proljeće i ljeto: dva roga su obilježena po tri mjeseca njihovog trajanja. Noge su jesen i zima. (Petroglyphs, Writing-On-Stone in southern Alberta, Canada).

 

LAGANJE SE NASTAVLJA

     

Juraj (Jarilo)

 

     Srbski starovjerci riješili da Dan Sv. Jurja (Jarila) slave 23. aprila po papskom gregorijanskom kalendaru. Danas već svako zna da je Jarilo drugo ime Jurja, a Juraj se kod Srba slavi na dan 6. maja gregorijanskog, odnosno 23. aprila julijanskog kalendara, jer su hrišćani srbskog Jurja zamijenili svojim Svetim Georgijem kod Srba nazvanog Đorđe. Svojim lažima srpski neorodovjerci (starovjerci) samo nanose zlo istini starog srbskog rodovjerja i tako daju svoj doprinos u uništavalju srbskih izvornih korijena i Srbstva uopšte.

      Dakle, sve je jasno s kim imamo posla kad su naši moderni starovjerci u pitanju: neće da budu Srbi i da Slave Jurja (Jarila, Đurđevdan) 6. maja (23. aprila po starom kalendaru) kao što to Srbi rade oduvijek, već prihvataju papski kalendar: TRAVANJ 23. travanj = Juraj; Đuro; Đurđica; Adalbert: http://mojkalendar.com.hr/katolicki-kalendar-2014.aspx

       I ovaj primjer služi kao dokaz da Srbi najviše zla nanose narodu Srba i prvi su koji rade na uništenju Srbstva.

MISTERIJA HRAMA NA CRKVINAMA KOD GRADA ILIJA U CRNOJ GORI

Crkvina na brdu kod Homerovog grada Ilija (fotografije preuzete sa Facebook-grupe "Crna Gora - Homerova kolijevka" Novaka Andesilića).

 

Na  lokaciji zvana Crkvina nalaze se temelji nekog drevnog hrama (premjerio Novak Andesilić pomoću mjerača na Google Earth).

 

 Po Google Earth mjerama ugao koji zatvara linija istoka sa punom linijom zida je 37,5 stepeni.

 

Crvenom linijom markirani dio zida sa pravcom istoka zatvara ugao od 24 stepena.

  

Ulaz u hram bio je iz portal sa zapadne strane hrama.

 

    U portalu su bila dva stupa (crveni kružići) isto kao u portalu Solomonovog hrama u Jerusalimu. Iz portal u brod hrama vodile su stepenice sa osam-devet stepenika, što znaci da je visina od tla do nivoa patosa u brodu hrama bilo oko 1,60 - 1,80 metara. Iz broda se uz četiri stepenika ulazilo u Svetinju nad svetinjama (oltarski dio hrama).

    Svetinja nad svetinjama (oltarski dio) ima specifičan srcolik izgled podijeljen na četiri dijela sa krstom po sredini. To otkriva vjersku namjenu hrama: to je hram Sunca i ta četiri dijela oko krsta su četiri godišnja doba (dva iznad i dva ispod poprečne linije krsta). Ispred oltarskog  dijela markirana je svastika.

     I sad dolazimo do glavnih pitanja: ko je i kad gradio ovaj hram i da li je hram u ono vrijeme bio okrenut u pravcu zapad-istok, te ga neka elementarna sila skupa sa tlom usmjerila u sadašnji pravac jugoistoka?

     Pošto je zimski solsticij na 23,5 stepeni jugoistočno od tačne linije istoka, to bi moglo da znači da je ovaj hram bio posvećen bogu zimskog solsticija kao što je to bio Svarozic kod prehrišćanskih Srba, ali oltarski krst svjedoči protiv toga, jer krstom se uvijek prikazuju pravi pravci strana svijeta i poprečna linija krsta uvijek  je simbol nebeskog ekvatora, a vertikalna linija usmjerena je u pravcu Zemljinih polova sjever-jug. Pogledajmo još jednom pravac hrama i pravac krsta u oltaru!

 

Ugao AB isti je kao i ugao istok-zapad: oko 37,5 stepeni.

 

    I poprečna linija oltarskog krsta usmjerena je ka jugoistoku kao i hram. Šta to znači? To znači da je i ovaj krst u oltaru nekad davno bio usmjeren tačno u pravcu istok-zapad i da je i hram bio postavljen u tom pravcu. Tako je bio postavljen Solomonov hram, tako su postavljana prehrišćanska svetilišta, tako se i danas postavljaju pravoslavni hramovi.

    Šta i kakva sila je zakrenula brdo sa hramom, odnosno šta je pomjerilo osu Zemlje za oko 37,5 stepeni? Da li se to dogodilo u jednom momentu, ili je to bio dugogodišnji proces? Da bismo znali odgovor na ova pitanja, prvo je potrebno tačno premjeriti hram i tačno izmjeriti njegov ugao u odnosu na današnji pravac linije istoka i ugao krsta u dnosu na današnji pravac sjever-jug.