BIBLIJSKI BOG JE VANZEMALJAC

 BIBLIJSKI BOG JE VANZEMALJAC

I Stari i Novi zavjet spominju proroka Enoha:

"Tako poživje Enoh svega trista i šezdeset i pet godina; I živeći Enoh jednako po volji Božjoj, nestade ga, jer ga uze Bog." (Postanak 5,23-24)

"Ali i za ovakve prorokova Enoh, sedmi od Adama, govoreći: gle, ide Gospod s hiljadama svetijeh anđela svojijeh." (Poslanica Judina 1,14)

Proroku Enohu pripisuje se "Knjiga Enohova", od Rimokatoličke i Pravoslavne crkve odbačen knjiga, ali je ostala sastavni dio Biblije Etiopske pravoslavne crkve. U ovoj knjizi govori se o razlozima biblijskog potopa i o vremenu pred svršetak postpotopskog svijeta u finalnoj borbi dobra i zla. Pošto neki svijetu pred očima nesvakidašnji i misteriozni događaji sa dronovima, "dronovima" i orbovima već najavljuju početak borbe, iz Knjige Enohove nevešćemo glavne učesnike nastupajuće borbe:

"I dogodilo se to kada su se djeca ljudska umnožila da su im se tih dana rodile lijepe i umilne kćeri. I anđeli, djeca nebeska, vidješe ih i poželiše ih, i rekoše jedni drugima:

'Hajde da sebi izaberemo žene između djece ljudske i izrodimo sebi djecu.'

I Semjaza, vođa njihov, reče im:

'Bojim se da nećete pristati da učinite ovo djelo, i samo ću ja morati platiti kaznu za veliki grijeh.'

I svi odgovoriše rekavši:

'Hajde da se svi zaklunemo i svi se vežemo međusobnim kletvama da ne odustajemo od ovog plana, već da uradimo ovu stvar.'

Zatim su se svi zajedno zakleli i obavezali se međusobnim kletvama na to. I bilo ih je svih dvije stotine koji su se spustili [u danima⌉ Jareda na vrh planine Hermon i nazvali su je gorom Hermon, jer su se na njoj zakleli i obavezali međusobnim kletvama.

A ovo su imena njihovih vođa: Sêmjazâz, njihov vođa, Arâkîba, Râmêêl, Kôkabîêl, Tâmîêl, Râmîêl, Dânêl, Êzêkêêl, Barâqîjâl, Asâêl, Armârêl, Zaqânêlêl, Zaqânêlêl Samsâpêêl, Satarêl, Tûrêl, Jômjâêl, Sariêl. Ovo su njihovi komandiri desetari.

I svi ostali zajedno s njima uzeše sebi žene, i svaki za sebe odabere jednu, i počeše ulaziti k njima i obeščastiše se s njima, i naučiše ih čaranjima i čarolijama, i sjeckanju korijenja, i upoznaše ih sa sa biljkama. I zatrudnješe i rodiše Titane čija je visina bila tri hiljade ela: oni su su požderali sve ljudske zalihe i kada ljudi više nisu mogli da ih izdržavaju, divovi su se okrenuli protiv njih i jeli ljude. I počeše griješiti protiv ptica, i zvijeri, i gmizavaca, i riba, i da žderu jedni drugima meso i piju krv. Tada je zemlja podigla optužbe protiv bezakonika." (Knjiga Enohova, Glava 6-7)

Pomenuti "anđeli, djeca nebeska", tj. Vanzemaljci Osmatrači (Stražari ili Čuvari). Sa svojim letilicama spustili su se na planinu Hermon u vrijeme Jareda, Adamovog potomka koji je živio od 3822-2860. st. ere. Jared je otac Ehoha koji je u svojoj navršenoj 365. godini sa Vanzemaljcima i mnogim narodom otputovao negdje nebesa. Hermon je na sjeveru današnjag Izraela na granici između Libana i Sirije. Osnova u HERMON je HER koje u keltskom znači RIJEČ [1], dok keltsko MON znači PLANINA [2]. Tu su "anđeli, djeca nebeska" jedni drugima zakletvom zadali RIJEČ da će čuvati TAJNU dogovora o ženidbi sa Zemljankama i da neće odati jedni druge. Strogom naredbom bili su upozoreni da to ne smiju činiti zbog mutanata koji bi se iz te seksualne veze mogli rađati, ali neposlušnih ojebina u svakoj vojsci ima, pa i među "anđelima".

Služitelji i čuvari tajni odmetnutih Vanzemaljaca među ljudima su pod zakletvom vavilonski masoni Tame. Oni su od 5. vijeka st. ere osnivači i vođe judaizma, budizma, hinduizma, hrišćanstva i njegovog feudalizma, islama, evolucionizma, komunizma, nacizma, globalizma i transhumanizma.

Kazna za prekršaj stoge naredbe o zabrani seksualnih veza Stražara Vanzemaljaca za ljudskim ženama bio je progon krivaca sa njihovog matičnog boravišta na Zemlju, istrebljenje rase Titana i veliki Nojev potop 2626. god, st. ere.

Vojne baze prognanih "anđela, djece nebeske" su ispod mora u dubinama Zemlje. Kroz hiljade godina širom svijeta viđane su se njihove letilice dronovi i kosmički brodovi zvani "leteći tanjiri". Njihova masovna pojava krajem 2024. najavljuje velike i burne događaje 2025. i sljedećih godina.

Posebna je tema o tome kako je Bog, koji je strogo kaznio svoje "anđele" zbog ženidbe sa kćerima ljudskim dozvolio sebi da sam prekrsi svoj strogi zakon i sa djevojčicom Marijom dobije sina Isusa!?

.............................

[1] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 15.

[2] Ib. p. 173.

TAJNI PRORAČUNI CRKVENIH MASONA

 

Za znak Lože drevni masoni uzeli uzeli su mikenski ideograf I☉I sa značenjem NU [1]. Kao korijenska osnova evo šta NU znači u riječima nekih starih je-zika:

perzijski:

nūh = DEVET [2],
nūla = RIJEČ, GOVOR [3],
nūrī = ČIST, SJAJAN, BLJEŠTEĆI [4],
nūrain = SVJETLOST (SUNCE i MJESEĆINA) [5];

grčki:

ἀνύκτερος = VIDNO [6],
ἀνυμνέω = PROSLAVA, SLAVLJE, SLAVA [7],
ἀνύω, aticki ἀνύτω ili ἀνύτω = ZAVRŠITI, SKLO-PITI, ANULIRATI [8];

latinski:

anus = OKRUGLO, KRUG, PRSTEN [9],
annŭlus, anŭlus = PRSTENČIĆ [10],
annus = GODINA [11];

keltski (galski):

nua = NOV; DEVET; ROBUSTAN; MOĆAN; NEBO [12];

keltski (gaelik):

nuall = SLAVA [13],
nuall = PLEMENIT, RASAN, SLAVAN [14],
nuathaigh = NEBESA [15];

keltski (velški):

NUR = JON, ČISTA SUŠTINA, SRŽ [16].

Kod Egipćana NU je NEBSKA VODA, NUT je egi-patska boginja zvijezda i kosmosa. Mikensko NU (I☉I) je u srpskom NULA ((krug, prsten, alka, slovo O). NU je u NUDITI, NUTO (gle, vidi), NUTRINA. Osnova NU je u NUR za koje Petar Skok veli ovako:

"NUR, gen. 'nura' m (Srbija, Bosanska Krajina, Kos-met) »1° luča, zraka koja pada na grob kojem svecu (muslimansko vjerovanje), 2° svijeća koja pada s neba uoči Uskrsa, te je patrijarh u Jerusalimu prvi pripali«. Deminutiv 'nurak', gen. '-rka'. Balkanski tur-cizam arapskog podrijetla (ar. nur »svjetlost«) iz ob-lasti islama: rum., bug. 'nur', arb. 'nur' »Gesicht, Aussehen, Glanz«." [17]

NUR je SVJETLOST. NU je u srpskom NUŽDA što znači SILA, PRISILA. Od ovog NU je NUKLEUS. Nukleus je JEZGRO, ZRNO, SRŽ u kojoj je SUŠ-TINA i to je ona TOČKA u CENTRU KRUGA (na-mjerno kažem TOČKA, jer je to izvorna riječ pos-tanjem od TOK, tj. VRIJEME, BOG. Sanskritsko NU znači i VRIJEME [18] i to je POKRETAČKA SILA, ŽIVI BOG.

Današnji spekulativni masoni nemaju jedinstven stav šta predstavlja krug između dviju uspravnih paralelnih linija pa Albert Pajk (Albert Pike) citira riječi drugog masona:

"Naša braća dodaju da je ovaj krug ograđen sa dvije uspravne paralelne linije koje predstavljaju Svetog Jovana Krstitelja i Svetog Jovana Jevan-đelistu,...)." [19]

Odmah iza toga Pajk piše:

"Neki pisci su zamišljali da paralelne linije pred-stavljaju Tropike Raka i Jarca, koje Sunce naiz-mjenično dodiruje u vrijeme ljetnog i zimskog sol-sticija. Ali tropi nisu okomite linije i to je samo maštovita ideja. Ako su paralelne linije ikada pri-padale drevnom simbolu, imale su neko jasnije i plodonosnije značenje. Vjerovatno imaju isto zna-čenje kao i stupovi blizanci Jahin i Boaz. To zna-čenje nije za šegrta. Upućeni to može pronaći u Kabali. Božija PRAVDA i MILOST su u ravnoteži, a rezultat je HARMONIJA, jer Jedinstvena i Savršena Mudrost predsjedava oboma." [20]

Krug između dvije uspravne paralelne je znak Sunca i Stvoritelja Kosmosa. Egipatski hijeroglif RA i mikenski ideograf NU znače SUNCE, BOG KOS-MOSA. Kao dva stupa dvije uspravne paralelne linije su dva u jedinstvu suprotna stvaralačka prin-cipa: PLUS I MINUS, MUŠKI I ŽENSKI PRINCIP, BOG DUH I ETAR (NEBESKA VODA).

Zanimljivo je da neki neki masoni pomenute dvije uspravne paralelne linije pripisuju Jovanu Krstitelju i Jovanu Jevanđelisti. Da li je to tajna vrha maso-nerije ili samo nečija pretpostavka, ne znam, ali znam šta se krije u kalendarskoj vezi između ta dva crkvena praznika.

Praznik Svetog Jovana Krstitelja (Jovanjdan) je 20. januara (9. januara julijanskog kalendara), a Dan Svetog Jovana Jevanđeliste je 9. oktobara (26. sep-tembra julijanskog).

I pazimo sad: sunčana ili tropska godina ima 365,242 dana, a Kraljeva odaja u Velikoj piramidi široka je 206,0658189 inči, dakle je njena osa na 103,0329095 inči. Ako ove inče sinbolično uzmemo kao broj dana i to oduzmemo od dana jedne godine, dobijemo 262,2090906 dana između Jovanjdana i Dana Sv. Jovana Jevanđeliste. Ovo je prvi i jed-nostavniji primjer, a sljedeći je značajniji i duhovno uzvišeniji.

Drugi primjer značenja vertikalnih paralnih linija kao simbola Dana Sv. Jovana Krstitelja i Dana Jovana Jevađeliste oko Sunca tiče se Piramide, božanske razmjere broja Fi (Φ) i jednog od Piramidinih ko-dova za izračunavanje mjera dužine u mjerama vremena i obratno.

Božanska razmjera, zlatni rez ili zlatni presjek je beskonačna matematička konstanta koja iznosi 1,618033988... Matematičke obrasce božanske raz-mjere svuda su: u vasioni, u mjerama Zemlje, u biljnom i životinjskom svijetu, u ljudskom telu, u na-šem DNK, u talasima, u vjetrovima, u oblacima, u građevinama, slikarstvu, muzici... Sve, ama baš sve u svom postanju i bitisanju sadrži u sebi niz bo-žanske razmjere, ovaj odnos brojeva, ovaj kod.

I sad pažljivo pratimo: zbir dužina Piramidine baze je 927,71468 m. Ako bi se nešto kretalo brzinom 927,71468 m/s, za 12 sati prešlo bi 40.077,27418 km i ovo je dužina Zemljinog ekvatora:

• 927,71468 : 1,618033988 = 573,3592044 m = obim kruga T,
• 182,5060573 m = prečnik kruga T,
• površina kruga T = 26.160,38195 m² = površina kvadrata ABCDA,
• dužina jedne strane kvadrata ABCDA = 161,7417137 m,
• obim kvadrata ABCDA = 646,9668547 m,
• 646,9668547 : 100 = 6,469668547 m = 646,9668547 cm.

Po jednom od Piramidinih kodova za kodiranje vre-mena u mjerama dužine (i obratno) 1 dan je kao 2,466586509 cm:

646,9668547 : 2,466586509 = 262,2923836 dana = vrijeme između Jovanjdana i Dana Sv. Jovana Je-vađeliste.
..............................
[1] J. Chadwick, L. Godarth, J. T. Killen, J. P. Olivier, A. Sacconi, I. A. Sakellarakis, Corpus of Mycenaean Inscriptions from Knossos, Volume I (1-1063); Cambridge University Press, Cambridge, London, New York, New Rochelle, Melbourne, Sydney; Edizioni dell' Ateneo, Roma 1986, p. 28.
[2] p. 1436.
[3] Ib. P. 1435.
[4] Ib. p. 1433.
[5] Ib.
[6] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 152.
[7] Ib. p
[8] Ib. p. 153.
[9] Francis Edward Jackson Valpy, A Manual of Latin Etymology, London: Longman and Co.; and H. G. Bohn, 1852, p. 24.
[10] Ib.
[11] Ib.
[12] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 200, 206.
[13] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 700.
[14] Ib.
[15] Ib. p. 701.
[16] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II, Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 378.
[17] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 525.
[18] Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 567.
[19] Albert Pike, Morals And Dogma, Charleston, 1871, p. 16.
[20] Ib. p. 17.