OD SVANUĆA DO VENCA SLAVE

Slak, ladole, slava.

SVAN
SVANE
SVANUĆE
SVANTOVIT
SVENTOVIT

SVANTOVIT = SVENTOVIT = SVETI VID = BELI VID

Kanarisko VANTU = OKRET, VRIJEME (1)
Kanarisko VANDU = JEDAN (2)
Kanarisko VANDYA = DIVAN, OBOŽAVAN, POŠTOVAN (3)
Kanarisko VANDITA = OBOŽAVAN, POŠTOVAN, SLAVAN (4)

Sanskritsko VANDA ( वन्द ) = CIJENJENA, POŠTOVANA, UZVIŠENA, SLAVNA.
Sanskritsko VĀNDRU ( वन्दारु ) = CIJENJENA, POŠTOVANA, UZVIŠENA, SLAVNA.
Sanskritsko VINDA ( विन्द ) = ODREĐENO VRIJEME DANA

        “Tudi prilika z a k o n s k o g a b l a g o s l o v a je r o č k a in ker je zemska boginja pod imenom Lada, Prija, Vana itd. Bila boginja ljubezni, toraj tudi zakona.” (5)

 

Boginja LADA je VANA. LADA je boginja ljubavi. Svaka ljubav GRLI, a boginja koja GRLI je GRLICA (boginja GRLICA javlja se od vinčanske kulture do Bogorodice koju ortodoksni hrišćani u njenom akatistu nazivaju GRLICOM).

LĀDDANA (sanskrit) = LIJEPA, ZGODNA, PRIJATNA
LĀDDANA (sanskrit) = KOJA MILUJE, PAZI, NJEGUJE, KOJA GAJI

LADA = boginja M-LADO-STI = LĀDDANA = DANA = DANICA = VIDA. Ona VOLI i sve BENDA, tj. POŠTUJE (tračka boginja BENDIS).

 

SVAN
SVANE
SVANUĆE
SVANTOVIT
SVENTOVIT

SVAN - VANA

Izlazi VAN! Idi VANKA!

 

Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) sa korijenom VAN-: VANDI, VANDILI, VANGIONI, VANIENSEN, VANDALI.

 

VIJENAC, VINAC ili VENAC:

 

        - VIJENAC, gen. -пса m (Vuk), baltoslav., sveslav. i praslav. (stcslav.) епьсь, »στέφανος (upor. lično ime Stjepan), corona«. Deminutiv na -ič vjenčić. Izvedenica je na -ьс > -ас od primitivuma věn-, koji je očuvan u polj. wian, rus. ven = věnec, venók. (6)

 

1. Ijekavski: VIJENAC
2. ikavski: VINAC
3. ekavski: VENAC

 

Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VIN-: VINEDELIĆI, VINDILI, VINDINATES.

 

Imena keltskih (srbskih, kasnije nekih slavenskih) plemena sa korijenom VEN-: VENETI, VENDI, VENDILI, VENELLI, VENAMI, VENNONENSES.

 

VIJENAC = VINAC = VENAC = KRUNA = KORONA = SVJETLOST = SVITLOST = SVETLOST = SLAVA

 

         "Druga je SLAVA Suncu, a druga SLAVA Mjesecu, i druga je SLAVA zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u SLAVI.” (1.Kor.15,41)

 

Slak

        -SLAK m (Dubrovnik, ŽK) »convolvulus arvensis«. Na -ovina slakovina. Na -ika slačika (Pounje, Bosna) »vrsta trave«. Na -ьс slačac, gen. -čca (Popović) »biljka Ackerwinde«. Pridjev na -ьп samo u toponomastici Slačno brdo (Stonsko primorje), poimeničen пг -ica slačnica (Ivanic-Kloštar) »gusjenica sphinx atropos«. Na -bka slaška (Smokvica, Korčula) »vrst žutinice«. Odatle je možda izvedenica slačkovina »vrsta trave« (Crna Gora, poslovica: gleda ka slačkovina uz plot}. Početno si- je nastalo zacijelo od svi- kao u slačilo (Grobnik, Kačje), slacina = slak (Daruvar) «= slakotina (Prnjavor, Bosna), od svlak, »exuvia serpentis«. To znači da je u grupi od tri suglasnika srednji, kao obično, ispao. To potvrđuje slovka f (Lika) »convolvulus arvensis«, na -ovina slavkovina (Bosna, Otok, Slavonija) »poponac«, gdje je v metatezom uklonjen iz iste grupe. Odatle potječu zacijelo s promjenom sufiksa slavac, gen. -vca m »convolvulus arvensis« i slavak, gen. -vka (Poljica) »biljka hieracium pilosella«, također slava (jedna potvrda u Petranovićevoj narodnoj pjesmi). (7)

 

LADOLEŽ = SLAK = SLATAK = SLASKA = SLATKOVINA = SLAKOTINA = SLAČKOVINA = SLAČICA = SLOVKA = SLAVAC = SLAVAK = SLAVA = SVJETLOST

...........................
         (1) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, p. 853.
         (2) Ib.
         (3) Ib.
         (4) Ib.
         (5) Novice gospodarske, obertnijske in národske, Sedemnajsti tečaj, V Ljubljani, Natisnil in založil Jozef Blažnik, 1859. str. 107.
         (6) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III, JAZU, Zagreb, 1973, str. 591.
         (7) Ib. st. 278.