CUDGEL I ČUGELJ

 

         Vrijeme donosi promjene, duh naroda se mijenja, jezik naroda se mijenja. Riječ živi sa narodom i kako odumire duh naroda, tako odumiru i riječi njegovog jezika.

        Mnogim riječima podignu se spomenici u vidu knjiga rječnika, ali mnoge ostanu bez spomena, jer se ne zapiše njihovo postojanje. Jedna od tih skoro umrlih riječi je i riječ ČUGELJ. To su štap i seoska alatka za čupanje sijena iz zbijenog stoga (Hrvati to zovu “ključ za sijeno”). O riječi ČUGELJ postoji zapisano samo ovo:

         "ČUG, m. neka igra, upravo kratko drvo kao kakav poveći vran. postanem po Daničiću kor. 40 od korijena kug, udarati, kovati. Vuk ziv. 287. M. Đ. Milićević, sel. 3, 31, 32, vidi i popik”. (1)
Od cijele riječi ČUGELJ tu je samo njena korijenska riječ ČUG. Nema ni jedne riječi odakle potiče riječ ČUG. Je li moguće da naši najučeniji lingvisti 19 - 20. vijeka nisu mogli naći etimološko porijeklo riječi ČUG? Da li nisu mogli, nisu htjeli ili im državni cenzori nisu dali, to nije ni važno: važno da oni to nisu uradili i zato mi idemo za tragom riječi ČUG.

Keltsko (gaelik) CUIGEAL (2) = KUDELJA, PRESLICA.
Keltsko (gaelik) COG (-aidh) = RAT, BORBA. (3) Keltsko (gaelik) COGADH = RAT, BORBA. (4)

Keltsko (velško) COG (5) = KVRGA, GRBA.

Keltsko (velško) COGEL = KUDELJA = KVRGASTO, GUTAVO.

Zar KUDELJA nije KVRGA, GUTA vune? A od keltskog COG (KOG) do savemenog srbskog KUD išlo je ovako:

COG = KOG > KOG DELA > KOGDELA. Zbog teškoće izgovora suglasničke skupine GD guturalni (grleni) glas G se gubi i ostaje samo zubno D: KODELA. Onda u izgovoru glas O prelazi u glas U, isto kao što je VOLK dalo VUK, te imamo: KODELA > KUDELA > KUDELJA = KVRGA vune na PRESLICI (gaelik CUIGEAL znači i KUDELJA i PRESLICA). Da kažemo i to da srbsko DELA znači (P)OSTAVLJENA na određeno mjesto: “Tekla voda tekelija, kad je tekla, kud se dela?”

Keltsko (velško) COG (KOG) = KVRGA: KOG-LA > KUGLA (a sve je izvedeno od još starijeg srbskog oblika KROG, što danas znači KRUG).

Keltsko (velško) COGL (6) = BATINA, ŠTAP.
Keltsko (velško) COGEILYN (4) = KOGEILYN > KUGEILYN > KUDEILIN > KUDELIN, KUDELJA, BATINA (ŠTAP SA KVRGOM, GUTOM NA VRHU).

Evo i ovaj primjer: COG = KOG > KUG: KUGATI > ČUGATI > ČUKATI = KUCATI, LUPATI, UDARATI (štap sa KUGLOM na vrhu je oružje u samoodbrani, napadu, odbrani vlasti i ratu).

I da se vratimo ČUGELJU: englesko CUDGEL znači DEBEO ŠTAP. Evo odakle potiče ova engleska riječ: potiče od velškog COGYL, COGAIL i od gaelika CUIGEAL (7).

CUGEAL = KUGEAL > CUGEAL > CUGEL > ČUGELJ = ŠTAP SA ČVORUGOM NA VRHU. Takve štapove koristili su keltske poglavice, bardi i druidi, koristili su slovenski vrači, koristili su ga naši srednjevjekovni djedovi (patrijarsi krstjana), koriste ga stariji ljudi, koriste seljaci za čupanje sijena iz stoga, a pod imenom “steg, žezlo, skiptar” kao simbol vlasti koristili su faraoni, koristili su ga i koriste kraljevi i carevi.

…………………………..
         (1) Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio II, JAZU, obradio Đ. Daničić, Zagreb, 1884-1886, str. 97.
         (2) Rev. Dr Norman Macleod, A Dictionary of The Gaelic Language in two parts, Glasgow and London, W. R. M’Phun & Son, 1866, pg. 212.
         (3) Ibid, pg. 160.
         (4) Ibid, pg. 160.
         (5) William Spurrell, A Gramar Of The Welsh Language, Charmarten - London, 1848, pg. 71.
         (6) Ibid
         (8) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, The Clarendon Press, Oxford – New York, 1893. pg. 146.

KAMENI OLTARI

        U "Životu Svetog Simeuna" Domentijan spominje Nemanjino istrebljenje jeretika. Domentijan ne spominje bogumile, već jeretike koji imaju kapišta (kapišća):

         "…I BLAGODAĆU DATOJ TI OD BOGA PRELESNI MRAK BEZBOŽNIH JERETIKA ODAGNA I JERES NJIHOVU ISTRIJEBI, I KAPIŠTA NJIHOVA RAZRUŠI I IDOLE NJIHOVE SKRŠI I ZLOSLOVNU PAMET NJIHOVU ZLU ISTRIJEBI I SLAVU NJIHOVU BEZ OSTATKA UGASI...” (Život Svetoga Simeuna, napisao Domentijan, na svijet izdao Đura Daničić, Državna štamparija u Beogradu, 1865, str. 64)

 

        Šta je kapište? Sanskritsko capati (cap ) znači zahvaljivanje, nosač, a sanskritsko kapi ( कपि ) znači sunce. Na kapištu su Bogu i bogovima prinoseni darovi zahvalnosti. Sanskritsko prinati i prinite takođe znače zahvaljivati. To su riječi potpuno istog značenja kao i srbske riječi prinositi (dar) i prinijeti (dar). Postoji i hebrejska riječ sličnog oblika:  kappāra što znači žrtva za pomirenje. Srbsko kapara je davanje novca ili nakita kao zalog.

 

Kameni oltar (žrtvenik ili časna trpeza) na staromm greblju na brdu Glavica u Deževskoj dolini kod Novog Pazara.

        I pored pominjanja kapišća javljaju se čuvari ugleda i lika Stefana Nemanje koji tvrde da je Nemanja istrijebio rimokatolike!? Ne da je ta tvrdnja laž, nego je to najveća drskost u pljuvanju istine i zdravog razuma. Naravno da se radi o dvovjernim krstjanima, poluvjercima Dušanovog zakonika.

 

Kameni oltar iz Malog Boraka (sada u selu Skobalj) kod Lajkovca (Foto: Nenad Milenković).

 

Na postolju oltara u Skobalju još je  vidljiv latinični natpis iz ko zna kojeg vremena (Foto: Nenad Milenković).

 

Kameni olltar kod nekadašnje crkve brvnare u Loznju kod G. Milanovca.

 

58. strana e-knjige "Božija slova" sa objašnjenjem šta znači "kapišće".

KONTINUITET VJEROVANJA

Slovensko svetilište (reconstruction of a slavic temple from the 9th century in Groß Raden, Mecklenburg-Western Pomerania, North East Germany), lijevo je stećak srednjeg vijeka (Zemaljski muzej u Sarajevu. Foto: Kemal Čolak) i stećak 19. vijeka (Skobalj, Lajkovac. Foto: Nenad Milenković).

         Simbolika glavne mustre je sačuvana. To je pojednostavljeni prikaz Boga Sunca (vidi: Shigir Idol, Njemačka, pozicija pod brojem 1.).

 

Slovenski drveni idol (Shigir Idol, Germany).

Stećak iz Malog Boraka.

 

        Zašto su na stećku 19. vijeka dvije predstave krsta? Donjim je prikazano vrijeme godine sa četiri godišnja doba (ona dva kružića iznad i dva krstića ispod), a gornjim dan ljetnje dugodnevnice, Vidovdan kao glava Sunca Svetovida koji je glava svim godišnjim dobima.

 

UNIŠTAVANJE STEĆAKA

Groblje kod crkve brvnare u Takovu oko 1900. godine.

        Crkva brvnara u Takovu gde su se na Cvijeti, 23. aprila 1815. godine pričestili ustanici Drugog srbskog ustanka.  Nakon službe, stojeći na kamenu, ovdje je Miloš Obrenović razvio ustanički barjak i izgovorio istorijske riječi: "Evo mene, eto vas, rat Turcima!"

 

Takovski ustanak (P. Jovanović, 1898. g.).

 

         Godine 1898. Paja Jovanović je na svojoj slici "Takovski ustanak" naslikao originalni kamen u groblju kod pomenute crkve. Pogledajmo nadgrobnike oko crkve na razglednici iz 1900. godine i pogledajmo kako je danas: onom Miloševom kamenu traga nema, svetosavski Srbi su nadgrobnike počupali i negdje odnijeli. Groblja oko crkve nema, grobova nema, istorije nema, sve je park. I tako je srbski originalni istorijski sajt od strane Srba svetosavske SPC uništen.

 

 Danas oko crkvice u Takovu nena nadgrobnika, nema groblja, a zvonik je sveden na trećinu nekadašnjeg zvonika (strelicom je obilježena gomila počupanih nadgrobnika).

         Tako se radi širom Srbije: stare nadgrobnike srbski svetosavci čupaju i uništavaju, stara srbska groblja nestaju pretvarani u parkove ispred crkvava, jer sjutra će Bugari, Rumuni, Mađari, Bošnjaci, Šiptari, Hrvati i Cigani tvrditi da je to sve njihova vijekovna zemlja, a vi Srbi ste samo srbizirani Rumuni, srbizirani Mađari, srbizirani Bošnjaci, srbizirani Hrvati, srbizirani Šiptari i srbizirani Cigani. Biće tu i poarabljenih Srba iz Deretićeve Asrbije, jer i vi sami vjerujete da su Asirci bili Srbi, zar ne? Pa Srbi Vendi jevrejskog porijekla od izgubljenog 13. plemena Venjamita i za njih treba zemlju pripremiti.

 

        Velike svetosavske "zasluge" uskoro ce stići i Srbe u Srbiji, kao što je tragično već stiglo Srbe zapadno od Dunava i Drine. 

 

         "Sveti Sava srpska slava,
         Pojte mu, debili, pesme i utrojte!"

RAZLOG UNIŠTAVANJA

Na slici lijevo je poluelipsasti simbol Zemlje kao motiv na stećku iz Donje Zgošće i na stećku isčupanog sa groba kod crkve brvnare u Takovu. Neko je jezuitskim arhijerejima SPC naredio uništavanje starih nadgrobnika po Srbiji prvenstveno zbog njihovih simbola koji se podudaraju sa simbolima srednjevijekovnih stećaka, jer se preko simbola svjedoči kontinuitet Srba krstjana.

KRST SA OLTAROM

Na jednom medju mnogim isčupanim nadgrobnicima na groblju kod stare crkve brvnare u Takovu nalazi se i ovaj stećak stup. U donjem dijelu stećka je motiv solarnog krsta kojem je postolje Zemlja. Oko krsta su četiri sunca kao četiri godišnja doba, a na vrhu krsta je oltar vatre Sunca.

STEĆAK SA PEŠTERE I STEĆAK IZ SELA DIĆI

 

         Stećak lijevo je sa Pešterski visoravni, a stećak desno je u selu Dići kod Ljiga. Ako pogledamo ova dva stećka, vidimo da su isti i iste simbolike: to je stilizovano antropomorfno Sunce ljetnog vremena sa isplaženim jezikom kao simbolom ljetne vrućine.

         Isti stećci pokazuju da su su to stećci Srba sa Pešterske visoravi i Srba centralne Srbije. Da imam podršku od Srba i srbskih medija iz posranog Beograda, ukupne Srbije i Rep. Srpske, sv...e teorije Bošnjaka o njihovim stećcima i njihovom nesrbskom etničkom porijeklu pred istinom stećaka postale bi smijurija i za Bošnjake.

         Današnjim Srbima je najvažnije očuvati laži o Nemanji i Svetom Savi čak i po cijenu uništenja sveukupnog Srbstva i Srbije. I to se radi punom parom i već se privodi kraju! Javno to tvrdim i javno postavljam dokaze za to i vi tamo svojim očima to vidite, ali ste zombirani svetosavci pa ćutite!

        U medijima i po društvenim mrežama današnja rasrbljena srbska stoka čak neće (ili ne smije) ove nadgrobnike da nazve onim imenom koje svi nadgrobnici takvih motiva nose: ne smiju ih nazvati stećcima!

STEĆCI I PETROGLIFI

 

 

 

       Nedavno pronađeni srednjevijekovni stećci u selu Dići kod Ljiga treba da se nađu na spisku Republičkog zavoda za zaštitu spomenika Republike Srbije. Trenutno su pljoštimice poredani po šljunku u porti crkve.  Pošto su od vrlo mekog kamena pješčanika i sedre, ovako direktno izloženi vremenskim nepogodama vrlo brzo će se raspasti. Treba barem nastrešicu u nekom okrajku pored crkve podići i tu ih vidljivo izložiti očima posjetilaca.

SVE NAM LAŽU

       U svojoj državi grkoortodoksni Nemanja i kasniji Nemanjići zabranili su podizanje stećaka i svi drugi srbski prehrišćanski običaji, suprotni kanonima grčke ortodoksne crkve, bili su zabranjeni. Tako su u državi Nemanjića bile zabranjene i Krsne slave.

 

         Zašto su bosanskohercegovački Srbi prestali podizati stećke od vremena dolaska Turaka u Bosnu? Da li zato što su odmah svi krstjani prešli u islam kao što se po knjigama laže?

 

         Kad je Ranko Stanković iz Perinog Hana kod Zenice devedestih godina kopao temelj za novu kuću, naišao je na grob pokriven pločom na kojem je s donje strane bio urezan krst. To znači da porobljeni narod nije imao čime da plati izradu nadgrobnika, te grobovi ostaju bez biljega.

 

         Treba imati i ovo na umu: od 1766 - 1912. godine Srbi su bili pod direktnom upravom grčke ortodoksne crkve i svi srbski krstjanski prehrišćanski običaji od grčke crkve, a preko turskih vlasti, bili su strogo zabranjeni i kažnjavani. Grci su krstjanima nametnuli kanone vaseljenskih sabora da sve prehrišćansko u hrišćanstvu mora biti zabranjeno i zatrveno:

 

        “A da ubiju narodnu svest i ponos zabranjivali su proslavljanje Krsnog Imena i srpskih svetitelja.” (1)

 

         Oslobođenjem od Turaka krstjani ponovo počinju da podižu stećke. Robovanjem generacijama ekonomski osiromašeni oslobođeni Srbi 19. vijeka nisu imali uslove da podižu monumentalne stećke slične onima iz srednjeg vijeka, ali su zato na stećcima 19. vijeka vaskrsli srednjevijekovni krstjanski simboli sa solarnim krstovima, kolovratima, rozetama svastikama i triskelima.

 

 

 

        Na slikama je stećak krstača u Mlačištu (Crna Trava, Jablanički okrug). Zašto je ovo stećak? Stećak je zato jer je na krstači prikazano vrijeme godine, vrijeme Sunca Svetovida kao što to prikazuju i motivi stećaka srednjeg vijeka. Srbin se nikad nije odvajao od svog Sunca.

 

         Na stećku u Mlačištu je obrnuti stepenasti simbol: tri mjeseca jeseni sa lijeve i tri mjeseca zime sa desne strane. Kako se jesenji dani skraćuju, tako se simbol od pocetka prema kraju jeseni dnu sužava. U najužem dijelu u dnu je zimska kratkodnevnica i početak zime. Odatle kroz sljedeća tri mjeseca dani duljaji ka proljeću. Dva lista lipe simboli su Svetovida, jer je lipa Svetovodovo drvo kao što je jarebika Jarilova i hrast Perunov. Svetovidova glava je nagoviještena udubljenjem u sredini stepenastog simbola i ispupčenjem na vrhu krstače.

 

         A "bogumili"? Šta je bilo sa bogumilima, kud se izgubiše? Je li moguće da su ama baš svi do zadnjeg prešli na islam? Prije odgovora na to pitanje, da se ponovo podsjetimo ko su bili "bogumili":

 

         "9. О полувершима:

        И ако се нађе полуверац, који је узео хришћанку, ако усхте, да се крсти у хришћанство, а ако се не крсти, да му се узме жена и деца и да им се даде део куће, а он да се изагна." (Душанов законик, Члaн 9)

 

         "U Srbiji opet zvali su ih Babunima jer ih je najviše bilo oko planine Babune nad Prilepom u Maćedoniji, ili Poluvercima, jer su se dosta držali i Pravoslavlja. - Međutim, oni sami u Bosni i Hercegovini nazivahu se uvek samo Hrišćanima ili Krstjanima.” (2)

 

         "Bogomilstvo nestalo je u glavnom poslije obnovljenja Pećke Patrijaršije, ali se po nešto i dalje održavalo. Tako je još krajem XIX-v oko Neretve u Hercegovini i oko Kreševa u Bosni bilo nekoliko hrišćanskih kuća, koje nisu priznavale ni pravoslavne ni rimokatoličke sveštenike. – Njih je nestalo tek za austrijske okupacije." (3)

 

         I tako je sve tkz. bogumile (krstjane, dvovjerce ili poluvjerce Dušanovog zakonika), pripadnike nekad slobodne srbske narodne Crkve (poslije nazvane Crkvom bosanskom) poklopila grkoortodoksna SPC i počela postepeno da ih prevodi u grčko ortodoksno hrišćanstvo, a u naše vrijeme kroz papo-ekumenizam prevodi ih u papizam i da je to tačno, svi to vidite i opet ne napuštate to zmijsko gnijezdo.
...........................
        (1) Radoslav M. Grujić, Pravoslavna Srpska Crkva, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd, 1921; II izdanje-reprint, Svetlost – Kalenić, Kragujevac, 1989, str. 109-110.
         (2) Ib. str. 38.
         (3) Ib. str. 41.

PRSTEN DVOVJERNOG KRSTJANA

        "Zato iskopavanja Dragutinovog grada nisu preduzeta čak ni u jesen 1953. kad je meštanin Debrca doneo u Narodni muzej vredne predmete od livenog srebra: kopču s ugraviranim orlom i prsten na čijoj glavi je zmaj koji bljuje vatru. Istoričar umetnosti Živojin Andrejić povezuje ga s viteškim Redom zmaja. Donet je i prsten iz 12. ili 13. veka, na kome su prikazani sveti ratnici." (Večernje novosti", 29. novembar, 2015.)

 

Motivi na stećcima: dvostruki krst vremena godine na stećku u G. Studencima kod Ljubuškog, a do njega je stećak iz Brajčevića kod Gackog. Ispod je prsten iz Debrca (12-13. vijek).

 

         Nisu ovo sveti ratnici, nego antropomorfna jednooko Sunce sa dvostrukim krstom vremena godine. Desna figura predstavlja sunce zime i proljeća, lijeva ljeta i jeseni.

 

Antropomorfni prikazi jednookog Sunca na indijanskom petroglifu (Lobo Canyon, Cebolla Wilderness, New Mexico) i jednooka solarna božanstva na stećcima (gore desno: Gornje Bare, Kalinovik; u dnu je presten iz Debrca iz 12-13, vijeka i motivi na stećcima: Banjdo, Podvelež, Mostar; Priluka,Livno).

 

Mitra (Sunce) sa dvostrukim krstom vremena godine (Frank C. Higgins, The Cross of the Magy, New York, Roger Brothers, 1912, p. 30).

OD PEĆINSKIH CRTEŽA DO STEĆAKA

         Ra je najstarije ime Sunca, a mistični znak Y simbol je Sunca Ra i nalazimo ga od pećinskih crteža, preko petroglifa širom svijeta do naših stećaka.

 

         Ovdje je stećak sa simbolom mira (kvadrat) i Sunčev krst sa simbolom RA (crkva-brvnara u Palačkovcima, Prnjavor, Bosna). Vrijeme stećka nije datirano, jer to Srbe ne zanima. Sa još nekoliko biljega i ovaj je isčupan i izmješten sa groba da ne smeta popu i turistima. Ovo je samo jedan od mnogih primjera kako Srbi svetosavci uništavaju korijene Srbstva i lažiraju srbsku istoriju.

KO NE SLUŠA PJESMU, SLUŠAĆE OLUJU!

Petroglifi na stećku ploči u Tvrdošu na Pešterskoj visoravni.

 

         Sve dok "divljim, nepismenim i neukim Srbima" nije došao "najveći srbski sin i prvi srbski učitelj Sveti Sava", Srbi su posjedovali drevno kosmičko znanje i mudrost, ali kad srbsku narodnu katedru znanja ote grkoortodoks Sveti Sava, "najveći srbski sin i prosvjetitelj svih vremena", u mraku Savinog "prosvjetiteljstva" ugasi se i zadnja iskra drevnog srbskog znanja i mudrost, a crni se mrak zacari nad Srbima i u Srbima i iz dana u dan sve sumanje Srbi, a sve više neljudi. Tako jedan od prvih naroda na svijetu postade narod najzadnji.

 

         U gornjoj sekciji slike su motivi sa stećka kod Novog Pazara, a ispod su petroglifi sa Havaja (lijevo) i prekolumbovski indijanski petroglif iz Novog Meksika.

 

         Ljudske figure su antropomorfni prikazi Sunca u vremenu godine. Noge i ruke su četiri godišnja doba. Glava je Sunce ljetne dugodnevnice (prvi dan ljeta), a krug u dnu vertikale je zimska kratkodnevnica (prvi dan zime).

        

        Na petroglifu sa Havaja zimska ravnodnevnica predstavljena je penisom, dok je na srbskim petroglifima to označeno simbolima Sunca, što govori o "divljaštvu i nemoralu" ondašnjih Srba.

DAJE SE NA ZNANJE

Ispred temelja srednjevijekovne crkvice je prebijena krstača.

 

         Gledam ovu fotografiju i pitam sam sebe ima li smisla išta više dokazivati današnjim neukim i kvazipravoslavljem zaglupljenim Srbima? Mogu li ja promijeniti 8-9 miliona debila današnjeg svetosavskog srbskog naroda? Nema šanse!

 

Perunova sjekira sa znakom Sunca u plodu drveta života (motiv na stećku sa Pešterske visoravni).

 

         Zato ovo i ne pišem za današnji debilni srbski narod, nego za ovu svoju malu družinu sa Facebook-liste i za onih stotinjak što me prate. Za današnje nazovi Srbe nije me više briga, jer to i nisu pravi Srbi, no se samo tako zovu. Bog je od njih digao ruke i ko sam ja da ih u Božije ruke ponovo vraćam?

 

Vrsjenice kod Sjenice i Berkovac kod Valjeva (Google Earth). 

 

         U selu Vrsjenice na Pešterskoj visoravni blizu Sjenice nalazi se srednjovijekovna nekropola stećaka. Tu su još vidljivi temelji nekadašnje crkvice ispred koje je prebijena krstača, sto znači da je tu ispod grob nekog Srbina. Stari običaj je srbski da greblje bude uz crkvu i koliko je tu još bilo spomenika, ne zna se, to su bivši Srbi (a sad muslimani Bošnjaci) porazbijali i sve poravnali i nije ovo jedini takav slučaj. U mojoj Viduši Huso Silajdžić na srednjevijekovnom "vlaškom" greblju napravio je vrto za uzgoj povrća (uzgojeno na nevjerničkim vlaškim kostima povrće Alahovom sljedbeniku bude slađe). Niko se od Srba nije bunio, a i što da se buni, njihovo greblje je na drugoj lokaciji.

 

         Uostalom, čupaju nadgrobnike ispred manastirskih crkava i današnji Srbi prošlim Srbima i prave lijep pogled i šetališta svojim crkvenim hodočasnicima i nikome to od Srba ne smeta. Muslimani Bošnjaci razbijaju i čupaju srbske nadgrobnike i zaravnavaju srbska greblja, čupaju Šiptari i zaravnavaju, čupaju rimokatolici Hrvati, pa što da to ne rade i svetosavski Srb, zar ne?

 

Stećak iz Vrsjenice (lijevo)  kod Sjenice stećak uz Berkovca kod Valjeva (19. vijek).

 

      Nego sam nešto drugo htio reći: radi se o dva stećka! Jedan stećak je u Vrsjenice kod Sjenice, drugi u Berkovcu kod Valjeva. Na stećcima je atropomorfni prikaz Sunca sa isplaženim jezikom što je univerzalni simbol vreline ljetnog Sunca. Stećak iz Berkovca je pravljen u 19. vijeku, a kad je pravljen onaj u Vrsjenici, ne zna se.

 

U Berkovcu stećak Petra Čitaka, seoskog kneza i sudije prvog ustaničkog suda, upokojenog 1807. god. (Foto: Ljuba Ranković).

 

         Postojanje stećaka sve do početka 20. vijeka neoborivo svjedoči da nisu svi krstjani prešli u islam (kao sto lažu), nego su to Srbi dvovjerci (poluvjerci Dušanovog zakonika) koji su naživjeli Otomansko islamsko carstvo. Dvovjerno krstjanstvo i danas je vjera većine Srba (svetosavci su grkoortodoksni odrod srbski kao i bivši Srbi rimokatolici i bivši Srbi muslimani).

 

         Radikalni muslimani Raške oblasti (tkz. Sandžaka), koji sebe samonazvaše Bošnjacima, po svojim sajtovima tvrde da su stećci granice Bosne, pa eto vi iz tkz. Srbije da znate da je i Valjevo sa okolinom na karti sanjane islamske Bosne! A što se stećaka tiče, ima stećaka i oko Loznice, Užica, ima u Sremu i kod Negotina, ima u Prolom Banji i ima ih još po nekim mjestima Srbije.

 

SRBI SU MRZITELJI SRBA

        Srbi su mrzitelji istine, mrzitelji svojih korijena, mrzitelji svog naroda, mrzitelji Boga Istine i saradnici srbskih neprijatelja. Bošnjaci koriste svaku postojeću priliku da promovišu svoje i tuđe laži o tkz. bogumilima, a svetosavski Srbi svim silama u tome im pomažu, sa jedinom namjerom da očuvaju grkoortodosne laži crkvenog mitomanijskog kulta Srefana Nemanje i Svetog Save.

 

         Knjigu "Sećci, laž i bogumili", koja u detalje argumentima dokazuje da nije bilo bogumila, već da su to bili dvovjerci krstjani (poluvjerci Dušanovog zakonika), tu knjigu organizovano blokiraju srbski svetosavsci, plaćeni beogradski sloveno-rusofili i saradnici stranih tajnih službi.

 

Stećak u obliku ribe na brdu Glavica, Deževa dolina kod Novog Pazara (foto: Sava Kuzminac).

 

Stećak u obliku ribe (selo Tvrdoševo kod Novog Pazara).

Stećak u obliku ribe (Mali Zvečan blizu Kosovske Mitrovice).

         Da sam 100% u pravu o Srbima dvovjercima, evo i dokaza u obliku ribolikih stećaka srednjeg vijeka nedavno otkrivenih na nekropolama kod Novog Pazara u Raškoj oblasti (dvije fotografije s lijeva) i u Malom Zvečanu na Kosovu (treća fotografija desno). Isti oblik stećaka svjedoči da se radi o jednom vremenu i jednom narodu jedne vjere.

 

         Promovišući u srednjem vijeku nepostojeće Bošnjaštvo, Bošnjaci uveliko lažu o "bogumilskim stećcima". A šta za to vrijeme rade Srbi? Srbi blokiraju moju knjigu samo da bi odbranili crkvene laži o Nemanji i Savi. Jezuitsko-ekumenistička SPC sa svojim svetosavcima želi sačuvati te laži čak i po cijenu da Srbstvo nestane. I ako se Srbi ne vrate istini, strasno ogrezli u svetosavskoj laži i ljubeći laži, nestaće Srbi vrlo brzo.

GDJE SU VAM TRISKELI?

         Gdje su vam triskeli, Srbi? Kazali vam grko-ortodoksni popovi da je to satansko, je li? Debili kazali, a debili slijepo povjerovali!

         Bošnjaci, gdje su vama triskeli? Uporno tvrdite da su stećci kulturno-istorijsko naslijeđe preostalo od vaših predaka? Ako je to tačno, zašto ne smijete da baštinite simbole svojih predaka? I vi imate svoje arapsko-bošnjačke debile koji vama debilima naređuju šta smijete, a šta ne smijete, zar ne?

DVIJE ZMIJE - IZVORNO ZNAČENJE

 

         Episkopski štap sa dvije zmije na vrhu crkvenim laicima istumačen je kao simbolika Isusovih riječi kazanih apostolima pred slanje apostola u narod: "Budite mudri kao zmije i bezazleni kao golubovi" (Mat.17,16) .

         Isus nije rekao da budu mudri kao dvije zmije, niti da budu mudri kao Hermesove (Merkurove) zmije, zar ne? Ako su na štapu zmije po Isusovim riječima, a gdje je golub iz Isusovih riječi? Ako je to Isus rekao onda, zašto episkopi taj štap... nose tek zadnjih 250 godina? Dakle to nije to!

         Dvije zmije su simbolika protoka vremena jedne godine. To je najjasnije prikazano na jednoj od sumerskih vaza (Libation vase of Gudea, 21. century BC). Na pomenutoj vazni centralni motiv je osovina svijeta (axis mundi) oko koje su omotane dvije zmije. Desna zmija je simbol šest mjeseci godine Sunčevog puta od zimske kratkodnevnice u dnu južnog neba do ljetne dugodnevnice kad Sunce dostiže svoju najvišu tačku na zenitu sjevernog neba. Druga zmija predstavlja spuštanje Sunca u sljedećih šest mjeseci od ljetne dugodnevnice ka najjužnijoj tački Sunca na dan zimske kratkodnevnice. Glave zmija su proljeće i ljeto, dvije vatre Sunca.

 

 

         Zmije na Hermesovom (Merkurovom) stapu upravo to znače: štap je osovina svijeta, a zmije vrijeme godine. Štapovi ortodoksnih episkopa takođe to znače, a krst između zmija je dan ljetne dugodnevnice, dan u kojem se smjenjuju projeće i ljeto. Krst je markirna tačka Sunčevog zenita na sjevernom nebu.

         Hermes (Merkur) je glasnik bogova, što je u stvari značenje Sunca: Hermes (Merkur) je Sunce. Pošto je episkopski štap osovina svijeta, zmije na štapu vrijeme godine, krst ljetna dugodnevnica, zapitajmo šta su episkopi kao vlasnici i nosioci tog štapa? Oni su od crkve simboli Boga na ovom svijetu, zamjenici (namjesnici) Boga. Zato je svaki episkop, kao namjesnik Božiji, papa u svojoj eparhiji i narod se ništa ne pita.

BOSANC "STOJI USPRAVNO! DIGAO GLAVU, DIGAO RUKU!"

U vrhu slike je indijanski petroglif (Nazca Lines, Peru).

         "Neka oprosti gospođa Europa, ona nema spomenike kulture. Pleme Inka u Americi ima spomenike, Egipat ima prave spomenike kulture. Neka oprosti gospođa Europa, samo Bosna ima spomenike. Stećke. Šta je stećak? Oličenje gorštaka Bosanca! Šta radi Bosanac na stećku? Stoji uspravno! Digao glavu, digao ruku! Ali nigdje, nigdje, nikad, niko nije pronašao stećak na kome Bosana...c kleči i moli. Na kom je prikazan kao sužanj." (Miroslav Krleža)

Šta reći, već se neznanju i glupostima Krležinim nasmijati!

SRBI, ČUVAJTE SE SRBA

 

        Kad je u antisrbskoj Kraljevini SHS počeo da se nameće po Srbe pogubni kult Svetog Save, po dobro plaćenoj narudžbini, državni slikar Paja Jovanović uradio je i sliku "Sveti Sava blagosilja Srpčad". Na toj slici Sveti Sava sjedi na prestolu sa grbovima srbskih zemalja 13. vijeka. Među tim grbovima je i hrvatska šahovnica, mada se najstariji tragovi toj šahovnici nalaze kod nekih Nijemaca u Austriji tek krajem 15. i početkom 16. vijeka. Tako se laž o starini Hrvata od Srba Srbima podmeće za istinu.

 

          Šahovnica je i na grbu cara Dušana u Ohmućevićevom grbovniku s kraja 16. vijeka i u Fojničkom grbovniku (15-16. vijek).

 

         Ovo su od mnogih samo dva dokaza prekrajanja srbske istorije i to ne biva ne biva samo od strane Grka i Vatikana već i iz Beograda od ortodoksnih jezuita među uticajnim srbskim državnicima, intelektualacima i iz svetosavske SPC, koji nisu ništa drugo do javna filijala Vatikana.