Tuesday, June 21, 2016
KONSTANTIN JE SLAVIO VIDOVDAN
Dan ljetne dugodnevnce (ljetni solsticij) srbski je i slovenski praznik Vidovdan. Konstantin Veliki bio je obožavatelj mitraističkog Nepobjedivog Sunca (Sol Inviktus). Simbole mitrazima vidimo na njegovom novcu. Na oltaru Sunčeve kapije vremena su žrtvene vatre proljeća i ljeta sa vilnim krstomvima ispod. Između je Sunce na dan ljetnog solsticija (dugodnevnica, Vidovdan). Novac je kovan u Sisku (SIS).
Sunday, June 19, 2016
RAŠANI U 8. VIJEKU ST. ERE
JAFET > GOMER > TOGARMA (u donjoj markiranoj zoni na mapi je grad TOGARMA). TIROŠ (TAUR, TILMAZ) sin je TOGARMIN i od njega su GIMIRI, KIMRI ili CIMRI (RAŠANI koje je u 8. vijeku potčnio Tiglat-Pileser III).
Pominjanje naroda Rashana (Rašana, Srba) iz vremena asirskog cara Tiglath-Pilesera III (8. vijek stare ere):
“He also subdued the Rashani and Bit-Amukkhani.“ (1)
“On je takođe potčinio Rašane i Bit-Amukane.”
Zemlja ovih Rašana bila je u Maloj Aziji. U ono vrijeme tu su boravili Brigi i Kimbri.
……………………….
(1) C. H. W. Johns, Ancient Babylonia, Chapter VIII, University Press, Cambridge, 1913, p. 115.
Zemlja ovih Rašana bila je u Maloj Aziji. U ono vrijeme tu su boravili Brigi i Kimbri.
……………………….
(1) C. H. W. Johns, Ancient Babylonia, Chapter VIII, University Press, Cambridge, 1913, p. 115.
Friday, June 10, 2016
ISTORIJSKO PORIJEKLO SRBA
Ovdje ćemo pokazati istorijske dokaze a su Srbi porijeklom od Taura,
zvanog Tulmez, Tilmak, Tilmik, Talmiz i Tiroš.
Taur je sin Togarmin, unuk Gomerov, praunuk Jafetov, čukununuk Nojev.
“According
to the genealogy in Genesis, Gomer is the eldest son of Japhet. This name is
without doubt Semitic term for the population on the north shore of the Pontus,
who were known to th Greeks as Cimmerians.” (1)
“Računajući po genealogiji Knjige stvaranja,
Gomer je najstariji Jafetov sin. Ovo ime bez sumnje je semitsko ime za
populaciju na sjevernoj obali Ponta, koji je poznat Grcima kao Cimeri.”
“The
Cimmerians, who arrived in Asia Minor (the Tauri on the peninsula which was
named after them, ..." (2)
“Cimeri, koji su stigli u Malu Aziju
(Tauri) na poluostrvu koje je po njima dobilo ime…”
“And
those Cimmerians whom they also call Trerans (or some tribe or other of the
Cimmerian)…” (3)
“I ovi Cimeri koje oni takođe zovu Trerima (ili dio plemena ili neke od Cimera…”
“The
next tract of country was occupied by Treres, who were also Thracians;…” (4)
“Sljedeći dio zemlje bio je
zauzet od Trera, koji su Tračani…”
“Since
the Treres, a Thracian nation, are always mentioned in connexion with the
Cimmerians, and it is ascertained that Thracian tribes possessed the western
coast of Pontus from the Thracian Bosphorus northwards as far as the mouth of
Danube…” (5)
"Od Trerea, tračkog naroda, uvijek
se spominje veza sa Cimerima, te je utvrđeno da tračka plemena posjeduju
zapadne obale Ponta od Tračkog Bospora prema sjeveru sve do ušća Dunava
..."
“At
a later time Cimmerians were identified with the Germanic Cimbri and the Celtic
Kymri.” (6)
“U kasnije vrijeme Cimeri su
identifikovani sa germanskim Cimbrima i Keltima Kumrima.”
“The names of the kings of the Bosporus
correspond with Thracian names; and this fact in connection with the
circumstance that there was a Thracian tribe termed Treres, connected with the
Cimmerians has been adduced to prove that the Cimmerians where Thracians...”. (7)
“Imena
kraljeva Bosfora odgovaraju tračkim imenima; i ovaj fakt u vezi sa okolnošću da je tamo bilo
tračko pleme Treri, vezano sa Cimerima,
zaključak je da su Cimeri bili Tračani.”
“Posidonije
se prvi pojavljuje sa ukazivanjem da su Cimbri isti narod kao Cimeri.” (8)
“The
ancestor of the Phrygians remained on the table-land of Asia Minor, those of
the Thracians went further to the north-west, towards Bithynia, over the
Bosporus, which the Greeks named after the Thracians; and beyond the strait
they inhabitet the land under the Balkan from the Black Sea to the shores of
the Adriatic.” (9)
“Preci Briga ostaju na stolnoj zemlji
Male Azije, ovi od Tračana odoše dalje na sjeverozapad, prema Vitiniji, preko
Bospora, kojeg su Grci nazvali po Tračanima; i iza tjesnaca oni naseljavaju
zemlji na Balkanu od Crnog mora do obala Jadrana ".
“And the
Phrygians themselves are Brigians, a Thracian tribe, as are also the
Mygdonians, the Bebricians, the Medobithynians, the Bithynians, and the
Thynians, and, I think, also the Mariandynians. These peoples, to be sure, have
all utterly quitted Europe, but the Mysi have remained there.” (10)
“I Frizi,
koji sebe zovu Brigima, Tračko pleme, takođe su
Migonijani, Bebrikani, Medovitijani, Vitini i Dinijani, i, ja mislim,
tkođe Marijandini. Ovi narodi, zasigurno drže cijelu kompletnu Evropu, ali Mizi
ostaše tamo.”
Dakle:
Cimeri su Tračani i Brigi su Tračani; Cimeri su Cimbri, Cimbri su Kumri, Kumri
su Kelti, a Kelti su Srbi.
……………………………
(1) Max Duncker, The History Of Antiquity, Volumes I, Printed by Richard
Bentley & Son, London, 1877, p. 547.
(2) Ib. p. 546.
(3) Strabo, The Georaphy, 1, 3, 21.
(4) Ib. 13, 1, 8.
(5) Max Duncker, The History Of Antiquity, Volumes I, Printed by Richard
Bentley & Son, London, 1877, p. 546.
(6) Ib. p. 542.
(7) Sir William Smith, A Dictionary of Greek and Roman Geography, Volume I,
London, 1872, p. 624
(8) Ib.
(9) Max Duncker, The History Of Antiquity, Volumes I, Printed by Richard
Bentley & Son, London, 1877, p. p.
524.
(10) Strabo, 7, 3.
Tuesday, June 7, 2016
BOK
Bokvica, bokovi i bokal.
Već smo rekli da je ime BOKA (Kotorska) izvedena od keltskog BOC, odnosno od srbskog BOK. Govoreći o riječi BOK Skok kaže:
"Izvjesno je da je bok sveslavenska imenica iz praslav. doba, ali ie. srodstvo nije utvrđeno." (1)
Ne priznajući da je to originalna srbska riječ Skok pokušava da nađe korijen toj riječ i u latinskom, njemač kom, staroskandinavskom i mađarskom, ali priznaje:
"...ali sva ta upoređenja ne objašnjavaju semasiologiju sveslav. imenice bok." (2)
To što u keltom (gaeliku) postoji BOC, Skok ni ostali ne žele da to porede sa srbskim jezikom. Njima su Kelti i Srbi daleko k'o nebo i zemlja. Razlike u pisanju BOC (gaelik) i BOK (srbski) uopšte nisu važne, jer je pisanje stvar državnih cenzora.
Dakle: BOC (gaelik) = BOK (srbski)
Ponovimo još jednom Skokove riječi:
"Izvjesno je da je bok sveslavenska imenica iz praslav. doba, ali ie. srodstvo nije utvrđeno."
Kaže Skok da indoevropsko (ie.) srodstvo srbske riječi BOK nije utvrđeno, a gle: u jugozapadnom dijelu dravidske Indije govori se kanariski jezik (Canarese/Kanarese/ Kannada language), ogranak sanskrita. U tom jeziku riječi BOKKI i BOKKE (3) znače isto što i BOC (gaelik) i BOK (srbski): ŽULJ, PLIK, BUBULJICA, ISPUPČENJE, IZBOČINA.
..........................
(1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 183.
(2) Ib.
(3) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, p. 739.
..........................
(1) P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I, JAZU, Zagreb, 1971, str. 183.
(2) Ib.
(3) Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, p. 739.
PIPA
Pipa
Sanskritsko PIBA, PITTI znači PIĆE, PIJENJE:
srbski: PIPA,...
engleski: PIPE (1),
anglo-saksonski: PIPE (2), gaelik: PIOB (3),
irski: PIB (4),
velški: PIB (5), holandski: PUJP (6), islandski: PIPA (7), švedski: PIPA (8), danski: PIBE (9),
latinski: PIPERE (PIPARE) (10)
srbski: PIPA,...
engleski: PIPE (1),
anglo-saksonski: PIPE (2), gaelik: PIOB (3),
irski: PIB (4),
velški: PIB (5), holandski: PUJP (6), islandski: PIPA (7), švedski: PIPA (8), danski: PIBE (9),
latinski: PIPERE (PIPARE) (10)
"If the word was borrowed at all, it was, perhaps, taken from Celtic,..." (11)
"Ako je riječ bila posuđena, vjerovatno je uzeta iz keltskog,..."
Nije "ako je bila posuđena", već jest posuđena (korijen PI- je u srbskom PITI, a preko keltskog raši-ren je i kod skitiziranih Kelta (Slovena).
.................................
(1) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mccmillan & Co., 1893, pg. 445.
(2 -11) Ib.
.................................
(1) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language, Second edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mccmillan & Co., 1893, pg. 445.
(2 -11) Ib.
CETINA I CETINJE
Cetinje
Sve što znaju kazati o imenu CETINJA jeste za je grad dobio ime po rijeci CETINI koja je tu negdje izvirala, ponirala i nestala oko 17. vijeka. Rijeka CETINA i gradić istog imena postoje i u Dalmaciji, ali etimolozi ne znaju ni šta imena znače, ni iz čijeg jezika potiču.
Izvor rijeke Cetine u Dalmaciji.
Kako u jednom narodu može postojati lokalna riječ, a značenje te rijeci lokalni ljudi ne znaju? Eto može i to iz ovog razloga: prvo je bio originalni domaći narod, mještani domorodci i oni su u svom maternjem imali riječi CETINA i CETINJE. Onda u nekom vremenu dođe tu novi narod i potčini domorodce pod svoju vlast. Domorodački narod vremenom se prilagođava došljacima i asimiluje se u došljake primajući njihov jezik i njihove običaje, ali isto tako i došljaci suživotom sa domorodcima vremenom prihvataju neke njihove riječi i običaje. Nakon nekoliko vijekova suživota ni potomci bivših domorodca ni potomci bivših osvajača nisu ono što su im preci bili, već sad i bivši domorodci i bivši došljaci imaju isti jezik i iste običaje. Tako je stvoren novi narod.
Od pređašnjeg domorodačkog jezika ostane mnoštvo riječi čije je originalno značenje zaboravljeno, ali riječi ostanu u jezičkoj upotrebi. To se naročito očituje u toponimima kao imenima geografskih pojmova. Takav je slučaj i sa imenima CETINA i CETINJE.
Iz čijeg domorodačkog jezika potiču toponimi CETINA i CETINJE? Potiču iz keltskog jezika:
a) keltsko (velško) CETYN = CIJEV, LULA (1),
b) keltsko (velško) CETHIN = MRAČAN, TAMAN, STRŠAN (2)
b) keltsko (velško) CETHIN = MRAČAN, TAMAN, STRŠAN (2)
Nekadašnja rijeka CETINA kod CETINJA bila je PONORNICA, dakle je nestajala u PONORU koji je kao CIJEV. Pogledajmo izvor CETINE u DALMACIJI: ona izvire iz CIJEVI. Njen izvor je dubinom MRAČAN, TAMAN, STRAŠAN.
I ovo je jedan dokaz da su prije dolaska Slovena na Balkanu živjeli KELTI CIMBRI, koji su u starini bili isto što i TRAČANI, isto sto i PEONCI, isto što i BRIGI. Dolazili su Rimljani pa se sve romaniziralo, dolazili GOTI (SKITI) i utapali se domorodce uz ostavljanje svog jezičko-kulturnog traga, a onda je u par vijekova došlo desetine hiljada ratnika SLOVENA.
Ko su SLOVENI? To su uglavnom skitizirani KELTI i keltizirani SKITI, sarmatizirani KELTI i keltizirani SARMATI.
U jezičkim korijenima jednog jezika kriju se mnogi istorijski korijeni jednog naroda.
................................
(1) Ellis Jones, A new pocket dictionary of the Welsh and English languages: Geiriadur llogell cymreig a seisonig; Cearnarfor, Cyhoeddwid Gan William Potter & Co, 1840, p. 51.
(2) Ib.
(1) Ellis Jones, A new pocket dictionary of the Welsh and English languages: Geiriadur llogell cymreig a seisonig; Cearnarfor, Cyhoeddwid Gan William Potter & Co, 1840, p. 51.
(2) Ib.
Saturday, June 4, 2016
SVETOVIDOV VILNI KRST
Dva krajnja kraka Svetovidovog vilnog krsta simboli su proljeća i ljeta, a srednji krak je dan ljetnog solsticija na prvi dan ljeta. To je dan sa naviše sunčanih sati u godini, najduži dan godine, ljetna dugodnevnica: Vidov dan Vidovdan.
Na slici su runa Algiz i Svetovidov vilni krst na stećcima (Cista, Imotski i Borci kod Konjica). Na fresci Svetog Trojstva na oreolu bijelog Boga Oca Stvoritelja je Svetovidov vilni krst (12. century fresco, Kounbelidiki, Kastoria, Greece). Crkva je u oblasti Odridske arhiepiskopije, a tu su u srednjem vijeku bili dvovjerni krstjani koji su od ortodoksne crkve zvani poluvjercima i babunima:
"U Srbiji opet zvali su ih Babunima jer ih je najviše bilo oko planine Babune nad Prilepom u Maćedoniji, ili Poluvercima, jer su se dosta držali i Pravoslavlja. - Međutim, oni sami u Bosni i Hercegovini nazivahu se uvek samo Hrišćanima ili Krstjanima.” (1)
“Broj Bogomola bio je u to doba već prilično velik, pa su i neka ugledna vlastelasrpska pripadala toj jeresi, koja je bila mnogo bliža starom srpskom Mnogoboštvu nego Pravoslavlje.” (2)
.............................
(1) Radoslav M. Grujić, Pravoslavna Srpska Crkva, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd, 1921; II izdanje (reprint) Svetlost – Kalenić, Kragujevac, 1989, str. 38.
(2) Ib. str. 14.
.............................
(1) Radoslav M. Grujić, Pravoslavna Srpska Crkva, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd, 1921; II izdanje (reprint) Svetlost – Kalenić, Kragujevac, 1989, str. 38.
(2) Ib. str. 14.
Subscribe to:
Posts (Atom)