OG, OGANJ I OGNJIŠTE

        Pretpostavljaju da srbska riječ “oganj” vuče korijen od staroslovenskog “ognь”, a danas govore da je nastalo od sanskritskog “agni” što znači “oganj”. Ali, to nije tačno, jer je srbsko “oganj” starije od sanskritskog “agni”.

        Korijen riječi “oganj” je “og“. Šta je “og”? “Og” je “oganj”. Pogledajmo to u imenu sbrskog prehrišćanskog boga Svaroga: Svar-og! Praslovensko  “svar, svariti”  znači “izložiti nešto jakoj toploti”. Sanskritsko “svar” znači  “nebo, sunce, svjetlost”. Kad kažemo da nešto treba “svariti” znači da ga treba izložiti toploti ognja. Sunce je i nebeska toplota (svar), svjetlost i oganj  (og): Svar-og > Svarog, što znači “nebeski oganj, sjaj i toplota”.

        U riječi “krug” dvije su proste riječi: kr-ug. Riječ “kr” je skraćeni oblik riječi “kriv, savijen” (možda u starini i punoznačna riječ), dok je “u” u riječi “ug” nastalo kasnijim prelazom “o” iz riječi “og”. Dakle je najstariji oblik riječi “krug” glasio “krog”.

         O riječi “krug”  Đura Daničić kaže: “Riječ je praslavenska (krongъ)…” (1)

Daničić, niti bilo ko drugi, nigdje nije mogao naći zapisanu praslovensku riječ “krong”, već ju je sam izmislio sa glasom “n” između sloga “o-g”.

        Petar Skok kaže: “krûg m (Vuk), sveslav. i praslav. (*krpgz), bez paralele u baltičkim jezicima,…” (2)

Skok pretpostavlja da je praslovenko “krpgz” dalo današnje “krug”. Očito je da se ovdje radi o štamparskim greškama gdje je umjesto “p” moralo stajati “o”, a umjesto “z” tvrdi poluglas ”ъ” i tako je cijela riječ glasila “krogъ”, kako i danas glasi u slovenačkom jeziku. U slovenačkom jeziku riječ “krog” ostala je nepromijenjena: krog je krug.

        Pogledajmo po Skoku razvojni put riječi “krugla (krigla)”:

        “krugla f (hrv.-kajk., rukopis 15. v.) ‘nekakav sud’ = ‘krugla’ (ŽK) ‘zemljani sud za ocat’, slov. ‘krugla’ pored ‘krogla, -lja’. Od stvnjem. ‘crugela, nvnjem’. ‘Krügel’, madž. ‘koroglya’. Ovamo još krugla f (rukopis 16. v., Aleksandrida) ‘kugla, lopta’ < unakrštenje njem. ‘Kugel’ i domaće ‘krug’ (v.). Noviji germanizam , hrv. gradova ‘krigl’ (sa /) pored ‘krigla’. (3)

Riječ “krugla” (krigla) izvedena je od starijeg oblika  “krogla”. Isti je slučaj i sa riječju “kugla: kogla > kugla.

        Ogma (Ogmios,Ogmius, Ogom) bio je keltski bog. Pridaju mu značenje boga poezije, govora učitelja koji je izumio ogamsko pismo. Bog Ogmios kod keltskih Gala je jedan od trojice keltske Trijade bogova: Teutha De Danann. Ogmios je prvi i najveći u ovoj Trijadi. U toj Trijadi s njim se pojavljuju bogovi Lug i Dagda.

        Keltsko “og” znači “mlad”. Mlad čovjek je pun snage i tad je najjači. Sunce je vječno mlado. U junu je Sunce najjače. Keltsko ime juna je “oghmios”, a “strahovit, žestok” je “ogluidh” i kao takav keltski bog Ogmios (Ogma) poistovjećuje se sa grčkim Herkulesom. Ogma je imao epitet “Grianainech” što znači  “sunčani, šampionova svjetlost”, a neki tvrde da je bio poznat i pod imenom Cermait, bog svjetla i svjetila, bog koji je ljudima na služenju.

        I sad pogledajmo: Cermait – Kermait – Germait. Rusi zovu Herkulesa Gerkul, a Tračani su imali boga Germana. Brigijsko-tračko “germa” znači toplota (germa se i danas koristi za stvaranje toplote koja izaziva vrenje tijesta). Dakle je trački German istovjetan keltskom Cermaitu, a Cermait je istovjetan Ogmi.

        Biblija kaže: “Bog je oganj koji spaljuje.” (5. Moj. 4, 25)

“Og” je korijen riječi “oganj”, a takođe je i korijen imena  Ogma (Ogmios, Ogmius, Ogom). Riječ “og” dio je riječi “krog”, tj. “krug”. Šta je dakle riječ “og”? To je oganj ognjevitog Sunca koje je vječno mlado, a ognjište je Sunčevo stanište, Božije stanište. Zato su drevni narodi, među kojima i Srbi, svetili oganj i ognjište

        I u nekim sanskritkim riječima nalazimo  “og”: “bhoga” znači “savijanje”, “bhogin” je  “savijen”, dok  “ogha” znači “tok, brzo vrijeme, množina”. “Og” je “oganj” i plamenovi ognja nikad ne idu pravolinijski, nego se savijaju tamo-amo. Sunce se krivom linijom diže od istoka i savija nebeskom putanjom ka zapadu.

        Oganj se manifestuje u tri vidljiva oblika:

        1. svjetlost (žuta boja),

        2. toplota (crvena boja),
        3. lug (zelena boja)

 

Svjetlost je vid i znanje, toplota stvara i održava život, a lug je pokretač vatre (drveće sačinjava lug), a lug je i transformisana vatra (pepeo). U oba slučaja lug je izvor, čuvar i zaštitnik vatre. Ove tri manifestacije ognja simbolično su prenesene na Božiju Trijadu (Trojstvo).

        Sanskritsko “ogha” znači “tok, brzo vrijeme, množina”.  Svako trijada je množina: vedsko Trojstvo: Trimurti (Tridevi),  keltsko Trojstvo: Tautha De Danann, slovenska Trojstvo: Triglav i hrišćansko Trojstvo: Sveta Trojica.

……………………………………

(1)   Đura Daničić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio V, JAZU, Zagreb, 1898 – 1903, str. 663)

(2)   Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga , JAZU, Zagreb, 1971, str. 213
(3)   Ib. str. 214