GURA, GUKA I KUKA

        “GURA f (Vuk), bez paralela u ostalim slavinama, hrv.-srp. regionalno, ‘gybbus; sinonimi: grba, germanizam puklja (v.)’. Odatle:  pridjev na -av gurav ‘gybbosus, grbav, pukIjav’, hipokoristik guro m (Vuk), denominal guriti se, -im (Vuk, subjekt čeljade, od zime) (г-) ‘kupiti se, krčiti se, grbiti se’ .” (1)

Sunčeva putanja (ekliptika) je savijena, kriva linija: gura (grba, guka).

Guja ide savijajući se.

Kolo na lijevoj strani ima šest , a na desnoj dvanaest gulja (gobelja).

        Sve riječi izvedene od korijena gu- označavaju nešto savijeno, krivo: gura, gurav, gulja (savijeni dio drvenog kola), gužva, gubica, guvno, gudalo, guber, guja, gujavka, gusjena, guza, gurac (kurac, krivak).  
        Sanskritsko savijen (kriv) je bhuja (bhuj) i ovdje je jasno da je nastalo to od srbskog guj, dok je od srbskog guta izvedeno sanskritsko kuttila,  kuttati ( kutt)  i znači savijen, kriv (srbsko g dalo je sanskritsko k).

Figurine tripoljsko-kukuteni kulture sa jednim od vinčanskh slova G: guda, guzica (sfera).

       Sanskritsko guda znači sfera, kugla, guzica i jednim od oblika vinčanskog slova G (kasnije svrstano u latinicno pismo) obilježena je guda (guzica) ženskih figurina tripoljsko-             -kukuteni kulture (3700/3600-2800. godine p. n. e.)

        Od riječi gura preko oblika  gurva, gurava postale su riječi kurva, kurava (ona koja se često savija i u koju svako gura).

Riječi gura i guka su sunonimi:

        “GUKA… ‘1° činiti guke, 2° grčiti se, u guku svijati (Kosmet) (pod-, г-)«. S umetnutim n i (prema grčkom izgovoru) s prijelazom k > g: gûnga (Kosmet) ‘sinonim: guka’, pridjev na -av gûngav ‘sinonim: grbav’.” (2)

Od riječi guka postala je riječ čuka (povijeni vrh brda: Čukarica).

Ruke na kukovima.

        Riječ kuk (dio tijela) postala je od riječi guk (krivina, savijeno).

Kugla

        Od korijena gu- prvo je nastala riječ gúgla  ou kojoj je pri izgovoru g prešlo u k, te je postala riječ kugla.

Kuka

        Korijen gu- dao je riječ guka od koje je postala riječ kuka, jer je kuka samo jedna guka (grba). Jedna od varijanti slova G u vinčanskom pismu napisan u obliku kuke (tkz. ćirilićna varijanta), a tako je pisano i u feničanskom, etrurskom i aramejskom, samarijskom i kasnije u grčkom (slika ispod).

Slovo G je u obliku kuke.

        Zašto sve ovo pričamo i pokazujemo? Ovo je uvod u sljedeću temu o značenju i porijekla riječi oganj i ognjište.

..............................
(1) Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga i srpskoga jezika, Jazu, Zagreb, 1971
(2) Ib.