Ovdje ćemo pokazati 64. pravilo Peto-sestog (Trulskog) sabora kojim se zabranjuje svjetovnim (nesvešteničkim) licima da budu učitelji:
“Ne smije svjetovnjak pred narodom držati govore ili učiti, i time uzimati na sebe učiteljsko dostojanstvo, negi ima se pokoravati ustanovi, koju je Gospod predao, i slušati one, koji su blagodat učiteljske riječi dobili i od njih se božanstvenome poučavati. Jer u jednoj je crkvi različite udove s...tvorio Bog po riječi apostola (I Kor. 12, 27) koju riječ tumačeći Grigorije bogoslov pokazuje kako to treba razumijevati: ‘Ovaj, braćo, red počitujmo, ovaj red čuvajmo: ovaj neka bude uvo, a onaj jezik; ovaj pak ruka, a onaj sto drugo; ovaj neka uči, a onaj neka se uči.’ I malo za tijem: ‘Pa koji se uči, neka se uči u poslušnosti; koji razdaje, neka razdaje radosno; koji služi, neka služi usrdno; da ne budemo svi jezik, što je najbrže; ni svi apostoli; ni svi proroci; ni svi da razjašnjujemo.’ I poslije opet: ‘zašto da se pastirem činiš, kad si ovca? zašto se prikazuješ glavom, kad si noga? zašto se usiljavaš da budeš vojvodom, kad si u red vojnika uvršćen?’ I na drugom mjestu: ‘Premudrost zapovijeda: ne budi brz na riječi (Ekl. 5, 1); ne pružaj se sa bogatim, kad si ubog; ne traži da si mudriji od mudrih.’ (Prič. 23, 4). A koji se zateče, da prestupi ovo pravilo, neka se za četrdeset dana odluči.” (Nikodim Milaš, Pravila pravoslavne Crkve s tumačenjima, Knjiga I, fototipsko izdanje, Istina – izdavačka ustanova Eparhije dalmatinske, Beograd – Šibenik, 2004, Pravila Svetog sestog vaseljenskog sabora, Trulskoga, Pravilo 64, str. 548)
Ovu zabranu crkvena lica tumače samo kao zabranu učenja po pitanju vjere i crkvenih stvari, što nije tačno, jer za svo vrijeme feudalizma javnih svjetovnih škola i svjetovnih učitelja nikad nije bilo, već su po manastirima postojale samo crkvene škole sa crkvenim (svesteničkim) učiteljima, koji su učili samo svoje probrano sveštenstvo i bogate privilegovane feudalce.
Govore nam da je Sveti Sava bio veliki, najzazlužniji prosvjetitelj Srba i današnje škole slave ga kao velikog srbskog prosvjetitelja. Čime, gdje i kako je Sveti Sava prosvijetlio Srbe kao narod? Gdje su bile te škole Savinog prosvjetiteljstva? Bile su tamo gdje već rekosmo: u pojedinim manastirima gdje su znanju učena samo odabrana, privilegovana sveštena lica i privilegovani feudalci. 'ebo vas Sava!
Zar je to velika Savina zasluga za prosvjetljenje Srbskog naroda? Ako jeste, onda povratite Srbima to "veliko prosvjetiteljstvo" Svetog Save i biće vam da vaša djeca neće ići u školu, već će ići samo djeca svešteničke kaste i privilegovanih bogataša.
No comments:
Post a Comment