SVETI VIT, MODESTUS I CRESCENTIA

 

     Ovdje ćemo pokazati kako je crkva prehrišćanske srpske praznike pretvarala u svoje lažne svece, pokazaćemo kako su crkveni masoni pravi, ili ezoterijski smisao, pretvarali narodu u lažnu egzoterijsku priču. To ćemo pokazati na rimokatoličkim “svecima”: Svetom Vitu, Modestusu i Krescentiji (Sveti VITUS, MODESTUS i CRESCENTIA), izmiljšeni “mučenici iz vremena cara Dioklecijana iz 303. godine” i njima je crkva odredila praznik na 15. jun gregorijanskog, što znači da je prije 1582. godine i ozvaničenja gregorijanskog kalendara praznik bio 15. juna julijanskog kalendara, tačno na Vidovdan, tj. na dugodnevnicu ljetnog solsticija 1168. (1169) godine kad su papini ratnici osvojili slovensko svetilište Arkonu, razorili Svetovidov hram, oborili Svetovidov kumir i uništili ga, a preživjeli narod prisilno prisilno hristijanizirali.

     Prvo o imenu Svetog Vita iza kojeg se krije BOG VIT, VID, VITAS, VIDAS, latinizisano VIDASUS, BOG ilirsko-panonskih Kelta. Njegov oltar nađen je u Topus-kom u Hrvatskoj. Taj VIT, VID, VITAS, VIDAS ili VIDASUS  kasnije postaje VID, BELI VID, SVETOVID.

    Rimokatolici svog VITA nazivaju još GAJ (Guy) i GVIDO (GUIDO) (1).

     Bretonsko GUID, GWITH je VENA, a znači i ŽITO (2). U korniškom to je takođe GWYTH (3). Gaelik GUIDH je MOLITVA, MOLBA (4). Sve riječi su povezane sa značenjem i ulogom Sunca i vremenom zrenja ŽITA

     Današnje englesko GUY znači MOMAK, ali izvorno značenje je ŠPAG, UŽE (5). Porijeklo riječi GAY dolazi od španskog GUIA (6) i srpskog GUJA. Špansko GUIA znači VODITI, VOĐA (7). Srpsko GUJA je sinonim za ZMIJA, a korijen GU- upućuje na nešto OKRUGLO, SAVIJENO: guta, guka, gulja, gusle, guza, guber, gužva, gurav, itd.

     GVIDO je slovenačko i hrvatsko vlastito ime i to je latinizirano GUIDO. U imenu GVIDO je VID, VIDO, dakle GVIDO znači VOĐA i to je SUNCE, koje je VID. VID potiče od VIT.

     Šta znači riječ VIT?

      Kad tražimo starost, porijeklo neke riječi i njeno najstarije izvorno značenje, tada tražimo najstariji korijen te riječi, ili barem dio tog korijena, i kao primjer uzećemo riječ CVIJET.

     E, sad će ekavac reći: “Zašto CVIJET, a ne CVET?” Stari ikavac veli: “CVIT je najstarije, uzmi CVIT? “ Eto i jezičkog policajca koji prijeteći maše na Pravopisom: “Ikavski je neknjiževni, ne smije se ni govoriti ni pisati!“

     A mi ćemo početi sa radom i mic po mic doći ćemo do suštinskog smisla riječi VIT. Tako ćemo najbolje objasniti zašto države imaju cenzore za kontrolu jezika i strogo odabiru šta će u jednom jeziku biti, a šta se mora odbaciti i prepustiti da nestane u zaboravu. Pogledajmo:

     a) CVIJET < C-VIJET: korijen je VI-
     b) CVET < C-VET: korijen je VE-
     c) CVIT < C-VIT: korijen je VI-

Tako je od VI- postalo VIT, od VE je VED u VEDE, zatim VET u SVET.

     Još od vremena Vuka Karadžića i austrougarskog cenzora Jerneja Kopitara ijekavsko CVIJET i ekavsko CVET dio su standardizovanog književnog jezika, a ikavsko CVIT je izbačeno, pravopisom zabranjeno i zabačeno u zaborav. Dakle ovako:

     a) u riječi CVIJET osnova VIJ i upućuje na VIJATI, VIJENITI, VIJENAC;
     b) u riječi CVET osnova VET i upućuje na VETAR;
     c) u riječi CVIT osnova je VIT upućuje na ime VITO, VITAK, VITICA, VITALAN, VITAMIN = ŽIVOT.

     Smisao ijekavskog SVIJET upućuje na SVIJET uopšte; svijet, širina prostora, narod i sve uopšte. Ovdje u osnovi VIJ vidimo VI koje je isto onom VI u ikavskoj osnovi VIT. Sanskritsko VĪ nosi značenje POKRET, KRETANJE, VITLANJE, VINTANJE (8).

            U ekavskom SVET ovo VE u osnovi VET postalo je od sanskritskog VĀ kojeg imamo u riječima CVAT, CVATE. Ovo sanskritsko VĀ nosi značenja MOĆAN, NJIHANJE, MAHANJE (9) i VETAR (10).

            Od ikavskog VIT postalo je sanskritsko VID sa sljedećim značenjima: POSTOJANJE, ZNANJE, UČENJE (11). Od toga je i latinsko VIDEN, VIDEO sa značenjem GLEDANJE (12), VIDENS sa značenjem PROROK (13). Od ikavskog VIT postalo je latinsko VITA koje znači ŽIVJETI (14).

             Tako dolazimo do zaključka da je od ikavskog VIT postalo i sanskritsko VID i latinsko VITA. Dakle je VIT u ikavskom CVIT starije i od ekavskog CVET i od ikavskog CVIJET. Od VIT postalo je i srpsko VID, jer je vlastito muško ime VITO, žensko VITKA, ali je od VIT-KOSAVA postalo VIDOSAVA. VIT je starije od VID.

            Tu je i odgovor zašto je Jernej Kopitar nagovorio Vuka da izbaci ikavski govor iz književnog jezika, jer ikavski svjedoči pravu istoriju i genealošku starost srpskog naroda povezanu sa keltskim porijeklom.

            Ime keltskog boga VITUCADRUS ima dvije srpske riječi: VIT-U-KADRUS: VIT je ŽIVOT, KADRUS je današnja srpsko KADAR, MOĆAN; gaelik CADRUS: SJAJNE SNAGE (15).

     Na slici sa prethodne strane je keltki novac sa natpisom; ANA REVITO. Starokeltsko ANA znači BOGATSTVO (16), RE znači VRIJEME, SEZONA, (17), a VITO je srpsko vlastito ime sa značenjem ŽIVOTA. Tako keltsko ANA REVITO znači BOGATO VRIJEME ŽIVOTA, vrijeme boga VITACADRUS-a, boga SJAJNE SNAGE sunca proljeća i ljeta. Od VIT pa preko CVIT, VITA, SAVIT, OSVIT, RASVIT, SVITAC je i sanskritsko SAVITṚ sa značenjem OŽIVLJAVAČ, SUNCE (18). Iz ovog se da zaključiti da je VIT originalna srpska riječ, a nije latin-ska kao što judeo-hrišćanski etimolozi lažu da je postala od grčkog βιοτή. (19)

     Toliko o “rimokatoličkom” Svetom Vitu, a sad o “rimokatoličkom” MODESTU koji se prije reforme katoličkog kalendara slavio na prvi dan ljeta skupa sa Svetim Vitom, tj. Svetim Vidom. 

     Pošto latinsko MODUS znači PRAVILO, MJERA, ime MODEST dobija značenje PRAV, PRAVDA, MJERAČ. Velško MOD znači OKRET, KRUG (20), a gaelik MOD je ZBOR, SASTANAK (21). Treba li ovdje nekoga uvjeravati da Sunce postavlja PRAVILO i da je MJE-RAČ vremena? A šta je gaelik MOD kao SASTANAK? Za bilo kakav sastanak potrebno je više osoba, a na dan dugodnevnice u podne tog dana sastaje se BOŽIJE TROJSTVO svih prehrišćanskih religija: bog sunca proljeća, bog sunca ljeta i vrhovni bog godine, što je kod Slovena bio TRIGLAV ili TROGLAV.

     I ostade nam još ime trećeg “mučenika” sa imenom CRESCENTIA. Pogledajmo: CRES - CENTIA. Vidite li u latinskom CRES srpsko, tj. slovensko KRES koje znači VATRA? Bog ljetnog solsticija kod Slovenaca je

KRESNIK, a “latinsko” CRESCENTIA JE KRESCENTIJA ili KRESNIKOV VATRENI BLJESAK. Uoči Kresnikova dana pale se velike vatre, tkz. KRESOVI, a sam ritualni običaj paljenja tih vatri je KRESENCIJA:

     “Po Mihailovu etimologija riječi kres je bez sumnje povezana sa pojmom vatre, ali takođe sa udarom vatre (prženjem, sijevanjem, iskrenjem, bljeskanjem).” (22)

     Sve ćemo provjeriti u velškom jeziku, jer su Velšani direktni potomci tračanskih Briga koji su živjeli na Balkanu i na prostorima gdje se slavio KRESNIK:

- CRES = GRIJANJE, ZAPALJENJE, SPEČEN (23)
- CRESIAD = ZAPALJENJE (24)
- CRESIG = GRIJANJE, UPALA (25)
- CRESOL = ZAPALJIVO (26)
- CREST = SPEČEN (27)
- CRESU = SUŠITI, PRŽITI, OPEĆI, OPALITI (28)
- CRESUR = UPALJENO (29)

U svim navedenim velškim riječima C se čita kao K, dakle je velško CRES = KRES, itd. 

VIT MODESTUS CRESCENTIA = ŽIVOTNI MJERAČ VATRE

..............................
    (1)  Charles Cahier, Caractéristiques des Saints dans l'art populaire, Tome I; Paris, Libraire Poussielgue Frères, 1867, pg. 827.
    (2)  Robert Williams, Lexicon Cornu-Britannicum; Llandovery: Roderic; London: Trubner & Co., 1865, pg. 189.
    (3) Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dictionary, London: Simpkin, Marshall & Co.; Plymouth: W. H. Luke, 1887, pg. 173.
     (4) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, pg. 532.
     (5) Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford: The Claren-don Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, pg. 249.
     (6) Ibid.
     (7) Ibid.
     (8) Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 1004.
      (9) Ibid. pg. 910.
      (10) Ibid. pg. 934.
      (11) Ibid. pg. 963.
      (12) Charlton T. Lewis and Charlesh Shorth, Latin Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1879, p. 1988.
      (13) Ibid.
      (14) Ibid. pg. 1998.
      (15) Edward Anwyl, Celtic Religion in Pre-Christian Times; Chicago, The Open Court Publishing Company, 1906. pg. 39.
     (16) Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I, Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 30.
     (17) Ibid., pg. 751.
     (18) Monier Monier-Williams, Ibid., pg. 1211.
     (19) Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, pg. 514.
    (20) William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second  Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, pg. 348.
    (21) Edward Dwelly, Ibid. pg. 666.
    (22) Zmago Šmitek, Kresnik: An Attempt at a Mythological Maja Bošković-Stulli, Kresnik-Krsnik, ein Wesen aus der kroatischen und slovenischen Volks-berlieferung, Fabula 1960, No. 3, pg. 95
    (23) Daniel Silvan Evans, A dictionary of the Welsh language, Part 3; Carmarthen, W. Spurel & Son. London: Simpkin, Marshall & Co.; Bernard Quaritch. 1893,
pg. 908.
     (24) Ibid.
     (25) Ibid.
     (26) Ibid.
     (27) Ibid.
     (28) Ibid.
     (29) Ibid.

PRECESIJA EKVINOCIJA I VIDOVDAN

  

Ljetni solsticij u sazviježđu Herkules 10.000 g. stare ere.

 

      Julijanski kalendar mjeri vrijeme punog kruga Zemlje oko Sunca u odnosu na nepokretne zvijezde i zato se zove zvjezdani ili sideralni, a gregorijanski mjeri vrijeme punog kruga u odnosu na Sunce i zato se zove sunčani ili tropski.

        Razlika u dužini između zvjezdanog (julijanskog) i sunčanog (gregorijanskog) kalendara je 11 minuta i 14 sekundi, a vrijeme se mjeri po proljetnoj ravnodnevnici na liniji Zemljinog ekvatora: kad se u danu proljetne ravnodnevnice jedna tačka na Zemljinom ekvatoru pravolinijski poravna sa pravcem Sunca, u toj tački prestaje zima, a nastaje proljeće.

        Kad nastane proljeće, Sunce iz južnog zimskog neba prelazi na sjeverno proljetno nebo. Ovaj momenat prvo se dešava po sunčanom gregorijanskom kalendaru, što znači da je tog momenta Zemlja napunila pun krug okretanja oko Sunca od istog zbivanja prošle godine.

        Da bi se napunio pun Zemljin krug u odnosu na zvijezde, treba da prođe još 11 minuta i 14 sekundi. I ova razlika u vremenu naziva se "precesija ekvinocija". Precesija ekvinocija uzrokuje kretanje Sunca kroz julijanski kalendar sa većeg na niži datum. U julijanskom kalendaru svakih 128 godina prvi dan godišnjih doba pomjera se na niži datum.

        Kako se to dešava? Evo ovako: jedan dan ima 24 časa i to je 1440 minuta. Sideralna godina svake godina duža je od tropske za 11 minuta i 14 sekundi (11,23333333 minuta). Da bi se napunilo punih 1440 minuta, tj. 24 sata ili jedan dan, potrebno je da protekne 128,189911 godina, jer je 128,189911 godina po 11,23333333 minuta = 1440 minuta = 24 sata = 1 dan.

        Tako je početkom hrišćanske ere prvi dan ljeta nastajao na Ivanjdan 24. juna julijanskog kalendara (današnji 7. jul gregorijanskog). I kako je teklo vrijeme kroz godine, tako se prvi dan ljeta pomijerao na niže datume julijanskog kalendara da bi u naše vrijeme prvi dan ljeta došao na 8. jun julijanskog (21. jun gregorijanskog). Gregorijanski kalendar ne može da prati ovu astronomsku pojavu i zato pogrešno tvrde da je tačniji od julijanskog (julijanski je tačan po pitanju sveukupnog nebeskog vremena, a gregorijanski tačniji samo po pitanju vremena na Zemlji).

        Stari su Srbi prvi dan ljeta zvali Vidovdan, jer je to najduži dan godine, a bog Sunca bio je Beli Vid ili Svetovid, te je i normalno da njemu kao Bogu Sunca pripada najduži i najsvjetili dan godine kad Sunce dostiže svoju najvišu tačku na zenitu. Tog dana Sunce najranije izađe i najkasnije zađe i zato se taj dan zove dugodnevnica, astronomi ga zovu ljetni solsticij (ljetni suncostaj).

        Sa prvim danom ljeta Vidovdan 15. juna julijanskog kalendara padao je od sredine 11. do 12. vijeka u vremenu razaranja slavne slovenske Arkone 1168 (1169.) godine i to je bilo više od 220 godina prije Kosovske bitke. To znači da je Vidovdan u vrijeme Kosovske bitke padao na 13. jul julijanskog kalendara i tačno se zna da je tog dana bila nedjelja, a bitka je bila utorkom 15. juna.

        Padom Arkone zatrveno je Svetovidovo sveštenstvo, mnogi narod je tada izbjegao iz tih krajeva, ostalima je silom nametnuto hrišćanstvo. Obični narod nije znao da proračunava kad je prvi dan ljeta, kao što ni obični pravoslavci danas bez svojih astronoma ne bi znali izračunati kad je dan Vaskrsa. Tako je datum zadnjeg slovenskog Vidovdana na dan pada Arkone u narodu ostao zapamćen kao 15. jun i zato ga epski narodni pjevač identifikuje sa danom Kosovske bitke (greška u dva dana skoro je neprimijetna razlika u položaju Sunca na nebu).

        Zbog istinitog Vidovdana kroz milenijume i danas, ipak treba znati da je pravi Vidovdan na prvi dan ljeta, dan dugodnevnice, a nije 15. juna po grkoortodoksnom julijanskom, niti je 15. juna po rimokatoličkom gregorijanskom kalendaru. 

Vukova "Danica" za 1834. godinu: 15. jun je dan Sv. proroka Amosa i Sv. kneza Lazara (nije crveno slovo): Vidovdana nema u pravoslavnom (podvučeno plavim), a ima u rimokatoličkom kalendaru (podvučeno zelenim).

     Srpska crkva, kao kanonski stroga ortodoksna crkva, nikad nije slavila Vidovdan, jer je kanonima Vaseljenskih sabora strogo zabranjeno slavljenje bilo kojeg prehrišćanskog "paganskog" praznika. Ortodoksna crkva nije praznično obilježavala rimokatolikog izmišljenog sveca Svetog Vita (Sanctus Vitus) kojeg je katolička crkva preuzela iz keltske mitologije i smjestila ga gao mučenika rani 4. vijek cara rimskog Dioklecijana. VIT, VITAS ili VIDAS, latinski VIDASUS, bio je BOG SUNCA panonskih, tj. ilirskih, stanovnika rimskog doba s kraja stare i prvih vijekova nove ere, te kroz kroz rani srednji vijek i kasnije. Radi lakše hristijanizacije ilirskog stanovništva crkva je izmislila svog Vita na mjesto panonskog, tj. ilirskog. Srpska crkva obilježava Vidovdan tek od 1889. godine kao dan krunisanja kralja Aleksandra Obrenovića i kao uspomenu na Kosovski boj u te dane.

VELIKA PIRAMIDA: CEMENT I BETON

 

     Na prirodnu bijelu krečnjačku podlogu izljeven je tečni bazaltni beton koji se upio u sve neravnine krečnjačke podloge. Iako je svakom normalnom jasno da je se radi o betonu, zvanična vjera idiota, koju nazivaju zvanična nauka, tvrdi da su ovo prirodni kameni blokovi, jer kriju od naroda ko je i kada pravio piramide Gize. Vanzemaljci, naravno! Biblijski bogovi su Vanzemaljci i oni su i dan-danas prisutni na Zemlji, a ljudski susreti sa njihovim letilicama sve su učestaliji. Moguće je da jedna vrsta njih, reptiloidi, tkz. Zvijer iz mora, stoji iza ovih vakcina za depopulaciju i obilježavanje ljudi.

ROD, KUPALO I SVETOVID SU JEDAN BOG

Sunce na vrhu kupe podneva ljetnog solsticija  je Kupalo.

             

Sunce na vrhu kupe (piramide): ljetni solsticij, prvi dan ljeta, dugodnevnica, Vidovdan, Kupalo, Svetovid-Rod.

Znak Kupala: Sunce na vrhu kupe (devastirana crkva u Goroviču kod Topole).

Kupalo je dan prvog dana ljeta, dan dugodnevnice, dan u kojem je Sunce na vrhu KUPE (piramide) (stećci, 19. v., Rajačke Pivnice, Negotin).

Sunce  Kupalo na kupe na dan ljetnog solsticija.
Lijevo na petroglifu je piramida sa Suncem na Sunčevoj nebeskoj lađi (Puako Petroglyph, Alaska), a desno je isti motiv na stećku, samo nema lađe (Križevići, Olovo).

Kupa na ovom stećku simbol je Vidovdana i rajske svjetlosti.

Ovi kupasti simboli više ne traju kod Srba.

              U obimnoj čuvenoj studiji komparativne religije “Zlatna grana” britanski antropolog Džejms Džordž Frejzer piše:

        “Smrt i vaskrsenje Kostrubonka. - U Rusiji se pogrebne ceremonije kao ‘sahrana karnevala’ i ‘iznošenje smrti’ ne drže pod imenom smrti ili karnevala, već pod imenom izvjesnih mitskih figura kao što su Kostrubonka, Kostroma, Kupalo, Lada i Jarilo. Ove ruske ceremonije održavaju se i u proljeće i početkom ljeta.” [1]

Konkretno za Kupala Frejzer kaže:

        “Već smo vidjeli da u Rusiji uoči Ivanjdana mladići i djevojke u parovima preskaču vatru sa noseći slamnatu figuru Kupala. U nekim krajevima Rusije figuru Kupala spale ili bacaju u potok na Ivanjdan uveče.” [2]

        “U Rusiji, kao što smo vidjeli, slamnata Kupalova figura nije spaljivana u vatri dugodnevnice, već je prolazila kroz vatru naprijed pa nazad. Ali, zbog već datog razloga, potrebno je da bog umre; tako sljedećeg dana Kupalo je lišen svojih ukrasa i bačen u potok.” [3]

        Ruski praznik Kupala dešava se uoči i na dan Ivanjdana koji pada na dan 24. juna julijanskog (7. jul gregorijanskog) kalendara. Taj dan nikad nije bio u sredini ljeta, niti je u srednjem vijeku bio dan dugodnevnice i kako Kupalo u srednjem vijeku može biti na dan Ivanjdana? Evo šta J. Grim kaže o Kupalu govoreći o drevnim običajima paljenja vatri na dan dugodnevnice:

        “Rusko ime Kupalo, koji neki objašnjavaju kao boga žetve, Kupalo: mladići i djevojke ukrašeni cvijećem i opasani svetim biljem, skupljaju se 24. juna pale vatru, preskaču i provode svoja stada preko toga dok oni pjevaju himne u čast tog boga.” [4]

J. Grim navodi da Karamzîna smatra da ime KUPALO potiče od biljaka koje žutim cvjetovima cvatu oko Ivanjdana [5]: a sam misli da je to litvanskao ime po cvjeću kupálnitsa (ranunculus, crowfoof) ili od kupóles koje spada u ivanjsko cvijeće [6]. Navodi Dobrovskog koji misli da ime potiče od kupa što je sijeno, kupljenje sijena [7]. Navodi i jednog autora koji misli da je to po kupati, kupanje [8].

        Šta je od sveg toga najtačnije kazaće na sanskrit: sanskritsko KUPA je GREDA koja drži dva tȁsa vage [9]. Keltsko (gaelik) CUPALL (čitaj KUPAL) znači PAR [10]. I pazimo sad: na dan dugodnevnice u Suncu se sastaju proljeće sa istočne strane i ljeto sa zapadne strane neba. Tako dva godišnja doba dođu u RAVNOTEŽU NA GREDI VAGE VREMENA. Pošto je u tim trenucima Sunce na najvišoj nebeskoj tački zenita sjevernog neba, ono je na vrhu KUPE VREMENA. U tim trenucima ova dva godišnja doba su SASTAVLJENA u SUNCU i tu postaju PAR, armorićansko COUBLA [11].

        Dakle je ime KUPALO značenjem vezano za sanskritsko KUPA (greda vage), za keltsko KUPAL (par) i za srpsko KUPA (stog), jer je to ŠILJATI VIS VREMENA sa SUNCEM U VRHU. Cvijeće koje žarkom žutom bojom cvjeta u te dane dobilo je ime po Suncu dugodnevnice, a ne obrnuto. Na dan dugodnevnice počinje ljeto i sezona KUPANJA (sanskritsko KŪPA je drvo ili kamen u sredini rijeke [12].

   Osnova u KUPALO je KUP. Sanskritsko KUP znači UZBUDJENJE, LJUTNJA, BI-JES; SJATI [13]. KUP je SJAJNI pehar, KUP je u KUPOLA (nebo):

        "Kako se spravlja (ili kako se veli?) pokošena trava (prevraća se, nateplje), kako se vozi, u što se slaže (na štagalj, u kup, plasnicu)?" [14]

Kupa sijena (stog) i kupa.

        Na početku hrišćanske ere dugodnevnica je bila 24. juna julijanskog kalendara što danas odgovara 7. julu gregorijanskog kalendarai. Na taj dan crkva je  ustanovila svoj praznik Rođenje Sv. Jovana Preteče – IVANJDAN. Tako postaje jasno da je narod koji je početkom hrišćanske ere dugodnevnicu slavio 24. juna, hristijanizacijom i pritiskom crkve dugodnevnicu počeo da slavi na Ivanjdan, jer bilo kakvo slavlje na prirodni dan dugodnevnice crkva je drakonski kažnjavala.

        Zbog precesije ekvinocija za vrijeme od 128 godina julijanskog kalendara dan dugodnevnice pomijeri se na niži datum, te je u naše vrijeme 8. juna julijanskog (21. juna gregorijanskog) kalendara.

      IVANJDAN je po imenu IVAN, a riječ potiče skraćenjem sanskritskog JĪVA sa značenjem ŽIVI, ŽIVOT; PRINCIP ŽIVOTA [15], srpski Bog ŽIVA. To je ŽIVI BOG u vjerovanju drevnih naroda oličen u liku SUNCA.

        Pošto se u podnevu dugodnevnice sastaju proljeće i ljeto postajući PAR, tada se dešava narodna antropomorfizacija cijelog kruga vremena godišnjih doba, dešava se ZAČEĆE novog ciklusa proljetnog rađanja. Starokeltsko CUPAR znači ZAČEĆE [16]. SUNCE je muški oplodni princip, dakle je za ZAČEĆE potreban i ŽENSKI princip.

        Sumerska boginja Inana je boginja proljeća, ljubavi, seksa i rađanja. Ona je je kod Vinčanaca Dahina, egipatska Izis, asirska Ištar, tračanska Kibela, kod zapadnih Kelta je Beltana, kod panonskih Kelta Thana; kod Slovena je Venera, Vesna, Baba Jaga i Živa; kod Rimljana Venus, kod Helena Afrodita, kod Srba Dana. Kao boginja proljeća u podnevu dugodnevnice ona se spaja sa bogom Sunca i tako postaju PAR i tad se dešava ZAČEĆE NOVOG RODA PRIRODE koji će se roditi nakon devet mjeseci dolaskom sljedećeg proljeća.  Tako trudna boginja proljeća postaje VELIKA MAJKA RODA, a bog ljetnog Sunca postaje OTAC ROD. Oni su BOG KUPALO i BOGINJA KUPALA, tračanska KUBELA (Κυβέλη). U širem smislu značenje se prenosi na BOGA, OCA RODA i VASIONU, VELIKU MATER(IJU) RODU. Čak je i latinsko CUPĒDO, CUPĪDO (sa značenjem VELIKI UŽITAK) porijeklom, oblikom i značenjem srodno imenu KUPALO.

        Kijevski panteon slovenskih bogova nije poznavao boga dugodnevnice pod imenom SVETOVID, već je SVETOVID kod Rusa bio ROD ili KUPALO i bio poznat van Rusije pod imenima Hrodo, Chrodo, Krodo i latinizirano Crodone. Kod Srba je bio poznat pod imenima BOG ROD ili BELI VID:

        "Наведимо овде податак (који узимам из 'друге руке') да je, на пример, према пропису св. Саве за монахе (препис из 16 стол.) свештеник морао од својих исповедника извидети 'Я splutila jesi z babami bogomerskija bludy, li molila sia jesi wilaml i rodu i roženicam i Perunu i Chor su i Mokoszi pila i jela: tri lea post z poklony'. (види и: Mal, 1940:19). У слободнијем преводу: 'Јеси ли чинила с бабама ( = врачарама) богомрски блуд, jecи ли се молила вилама или Роду и Рожаницами, а Перуну и Хорсу и Моко-ши у част пила и јела: (треба) да држиш пост у поклоњењу три године'. Дакле, и код нас, на подручју деловања српске архиепископије, налазимо најпре у црквеним круговима, а свакако да je тога морало пре свега бити у реалности, у именима цркава, култова и свести људи, помена Перуна, Хорса и Мокоше, Рода и Роженица, Вила, имена којасу се хришћанској цркви указивала као мрска." [17]

Gornji citat iz Zakonopravila Sv. Save je prepis iz 16. vijeka i u njemu se spominju ROD i ROŽANICE, dakle je ROD bio poznat i Srbima Savinog vremena i time propada laž da je BOG ROD izum novijeg vremena.

        Zašto je nekima prijeko stalo da se umjesto SVETOVIDA-RODA Srbima nameće Kupalo kao jedini ruski bog dugodnevnice? Odgovor je jasan: ne smije se Slovenima, dakle ni Srbima ni Rusima, davati podrška da im je BOG SUNCA BOG ROD. Srpske neorodoverce predvode jezuiti i ezoteristi raznih branši kojima je cilj globalizacija i odbacivanje julijanskog kalendara.

        Da su Sloveni precizno znali na koji dan pada dugodnevnica, dokaz je 15. jun 1168. godine kad su Danci osvojili slovensku Arkonu, srušili Svetovidov hram i oborili i uništili Svetovidov kumir. Datum dugodnevnice tog dana u to vrijeme svjedoči i savremena astronomija.

…………………………
       [1] James George Frazer, The Golden Bough, London, Macmillan & Co Ltd, 1954, p. 317-318.
       [2] Ib., p. 626-6727.
       [3] Ib., p. 652.
      [4] Jacobb Grimm, Teutonic mythology, Vol. II, London: George Bell & Sons, 1883, p. 624.
      [5] Ib.
      [6] Ib.
      [7] Ib.
      [8] Ib.
  [9] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 291.
   [10] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, p. 168.
      [11] Ib.
      [12] Monier Monier-Williams, Ib., p. 300.
      [13] Ib. p. 291.
      [14] A. Radić, Osnova za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu; Zagreb, Tisak Dioničarske tiskare, 1897, str. 28.
      [15] Monier Monier-Williams, Ib. p. 422.
      [16] Robert Archibald Armstrong, Ib.
     [17] Sreten Petrović, Srpska mitologija, Mitološke mape, Knjiga II, Prosveta, Niš, 2000, str. 19-20.

      

VIDOVDAN JE NA PRVI DAN LJETA

        

          U naše vrijeme zimska kratkodnevnica i rođenje Svarožića Božića je 21. decembra (mala kućica sasvim lijevo). Od tog dana Sunce se penje ka velikoj kući proljeća.

        Nakon 3 mjeseca boravka u kući zime, ulazi u kuću proljeća, te opet nakon tri mjeseca 21. juna dolazi do kućice sa sokolom na krovu, koja pripada danu ljetne dugodnevnice, tj. Vidovdanu (kućica je između velikih kuća proljeća i ljeta). Kućica sa sokolom je Svetovidova kuća, dan ljetne dugodnevnice, tj. kuća Vidovdana. Sutradan je Sunce u velikoj kući ljeta.

 

         Od dana ljetnje dugodnevnice 21. juna (7. mjesec godine) Sunce se sljedeća tri mjeseca spušta, ulazi u malu kuću jeseni i za tri jesenja mjeseca spuštanja dolazi do kraja godine i novog rađanja Božića Svarožića.

        Dakle je jasno da su Srbi Vidovdan obilježavali na dan ljetne dugodnevnice, a ne na 15. dan 6. mjeseca lunarnog kalendara. Eto na stećku svima dokaz pred očima. To svjedoci i obredna narodna pjesma:

 

“Петар ми цветак примаше,
Петар ми венце вијаше
Па вели брату Купалу:
Ој мио брате Купало,
Старији брате Иване,
Примам ти цветак и живот
До мога страшног умрења
И нашег брата ређена
Рођења младог Божића
Сина нам старог Сварога”

 

Kupalo je Ivan (Ivanjdan) kao uspomana na vrijeme kad je ljetna dugodnevnica padala na Ivanjdan i to je tako bilo početkom hrišćanske ere.

P.S. Ove 2021. Vidovdan (prvi dan ljeta, dugodnevnica) je 20. juna.

DAGON I RASA DAGONACA

     Već je dokumentovano i ozvaničeno postojanje letilica koje mimo svih zakona gravitacije lete kosmosom, vazduhom i kroz vodu. Svakom razumnom čovjeku to je dokaz o postojanju drugih superinteligentnih bića na Zemlji, bilo da su ta bića vanzemaljskog porijekla, ili su druga, uporedna i tehnološki mnogo naprednija civilizacija neke superiorno inteligentne zemaljske rase.

     Kroz mitologije raznih naroda, pa i kroz judejsku biblijsku mitologiju, priča se o nekim bogovima koji u svjetlosti (slavi) s neba dolaze u kontakte s ljudima. U srpskom predanju to su priče o zmajevima koji se žene djevojkama, što je slično kazivanju Knjige Enohove o grupi anđela koji su se tajno i pod zakletvom odmetnuli od Boga riješivši da se žene Zemljankama.

     Među svim tim mitološkim pričama posebno je zanimljiv lik Dagona ili Dagana, boga sunca, voda i plodnosti, kojeg neki reljefi prikazuju kao amfibijsko biće iznad pasa kao čovjek, ispod pasa kao riba. Vavilonci ga zovu OANNES (Ὡάννης). Za hebrejsko ime JONA neki bibleolozi  tvrde da to na hebrejskom znači “golub”,  ali ne misle svi tako, nego neki tvrde da su imena JONA ('Iωνᾶς, Ίωνᾶ)  i JOVAN (Ίωάννης) postanjem od prastarog OANNES:      

     “Otkrivene razvaline Nineve svuda su sa uklesanim kolosalnim likovima Oannesa Čovjekoribe, čija tradicija, kao prvog učitelja umijeća i nauke, bogati Tirce kao Dag-On, ‘Riba Zalazećeg sunca’, i Hebreje kao Jonh (prevedeno ‘Jonas’ ili ‘Jonah’).” (1)

     “Ova činjenica predstavljena je u legendi o Oannesu, ribaru, tj. mornaru s Crvenog mora koji je Babilonce podučavao umijeću civilizovanog života.” (2)

      “Kabalističko značenje Jonh je Jod, Vau, Heh; i slovo Nun što znači ‘riba’.” (3)

     Po još starijoj sumerskoj mitologiji  Enki je bog vode, znanja, mudrosti, umjetnosti i stvaranja. Na sumerskim pečatima on je prikazan kao izvor vode u koji uskaču ribe. Od krijumčara 1990. zaplijenjena Enkijeva figurina prikazuje Enkija na prestolu sa krčagom u lijevoj ruci, a uz stopala su mu dva čovjekoribolika stvorenja (slika na sljedećoj strani). Sa istim takvim krčazima su figurine rimskog Merkura i tračanskog Dagona i ta sličnost ne može biti slučajnost. Što je još čudnije, po sumerskoj mitologiji taj Enki, sin najvišeg boga Ana, je stvorio čovjeka:

     “Enkijeva uloga kao stvoritelja i učitelja čovječanstva je završni dio sačuvanog teksta. On je opisan kao otac i majka ljudi snabdijevajući ih hranom i pićem i dajući im savjete i znanje iz svih oblasti civilizovanog života.” (4)

      “Svrha stvaranja čovjeka je staranje o poljima i sistemu kanala za navodnjavanje u proizvodnji hrane za bogove.” (5)

     Međutim, arhitekta i graditelj Velike piramide, ma ko on bio, tvrdi da je Bog stvorio ovaj svijet 10.000 godina prije hrišćanske ere, a da su neki Vanzemaljci 5718 godina od stvaranja svijeta redizajnirali originalnog čovjeka stvorivši tako Adama i Evu od kojih potiče današ-nje postpotopsko čovječanstvo. Evo šta kaže genetika:

     “Dakle, kada je pročitana DNK cijelog čovječanstva, otkriveno je da svi mi, sve grupacije, sve nacije svijeta, imamo genetičko opterećenje u našim stanicama, u našoj DNK, osam postotaka naše DNK nije naša DNK, nego su ostaci genetičke modifikacije, da li prirodne, da li vještačke, teško je reći, koja se dogodila u prethodnim stoljećima, i u pretpovijesno vrijeme.” (6)

Enki na prestolu sa krčagom u ruci (Nasiriyah, južni Irak, danas u Nacionalnom muzeju Iraka, Bagdad). 

      Zajedničko za Enkija i Oannesa je da su oba povezani sa vodom, oba su učitelji ljudi i oba se povezuju sa ribama. Sve isto ponavlja se kod Isusa koji “ima vodu života” i očišćenje vodom (krštenje) proglašava uslovom vječnog spasenja, koji dvjema ribama hrani ljude i riba, stvorenje koji živi u vodi, simbol je Isusa i hrišćanstva. Enki je sin vrhovnog boga Ana, a za Isusa crkva tvrdi da je predvječni sin Višnjeg Boga.

     I na kraju: ljudima nepoznate UFO letilice poznate kao leteći tanjiri, nepoznate nam civilizacije, imaju baze pod vodom, što je potvrđeno mnoštvom svjedoka i filmskim snimcima dokumentovano, izlaze iz vode i nakon letenja velikom brzinom opet odlaze u dubine mora i okeana. Da li je to vanzemaljska rasa “boga” Dagona? Da li je čovjekov dostignuti naučno-tehnološki nivo postao opasnost po Dagonce i nisu li COVID-19 “vakcine” dogonski način novog genetskog tretmana ljudi i nanotehnologijom unutar “vakcina” potčinjavanja ljudi u totalnu kontrolu od strane Dagonaca i njigovih podanika među ljudima. Da li je Dagon  glava Zvijeri iz mora Jovanovog otrkrivenja, ili sve oko lažne pandemije korona-virusa čine psihopate među ljudima radi svojih zlih planova sa čovjekom i čovječanstvom?

     Odgovor na pitanje na čijoj su strani Dagonci, jesu li za ili protiv čovjeka, saznaćemo u bliskoj budućnosti.

 ..............................
     (1) Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 1023-1024.
     (2) Friedrich Max Muller, Introduction to the Science of Religion; London: Longmans, Green, and Co., 1893, pg. 244.
     (3) Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy; Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg. 203.
     (4) Peeter Espak, The God Enki in Sumerian Royal Ideology and Mythology; Tarthu University Press, Tartu, 2010, pg. 98.
     (5) Ibid. p. 192.
     (6) Prof. Dr. Tomislav Terzin, Genetički izmijenjene ljudske bebe; May 29, 2019, YouTube video: 1:09:43-1:11:03.

PAVELIĆU JE NEMANJA BIO ISTORIJSKI UZOR

 

Link: http://www.infobiro.ba/article/572604

VOJDRAG BERČIĆ, SUDAC ISTRAŽITELJ NA PROCESU POSLJEDNJOJ VLADI NEZA-VISNE DRŽAVE HRVATSKE, O SASLUŠANJIMA POSLUŠNIKA USTAŠKOG REŽIMA

PAVELIĆ SE DIVIO NEMANJI
Boris RAŠETA
13. svibnja, 2004.

Pavelićev ađutant Viktor Prebeg ispričao mi je jednu silno zanimljivu anegdotu: Pavelić je jednom prilikom upitao svoje suradnike znaju li tko je njegov veliki povijesni uzor. Svi su ostali šokirani kad je rekao da je to bio - srpski vladar Stevan Nemanja! Kod Nemanje ga je impresionirala brutalnost u obračunu s neprijateljima. “Nemanja je poklao bogumile, do djeteta u kolijevci”, rekao je Poglavnik okupljenima. On je, tako nadahnut Stevanom Nemanjom, utemeljio i svoju formulu - “trećinu poklati, trećinu iseliti, a trećinu pokatoličiti”

Izvor: http://feral.audiolinux.com/tpl/weekly1/article_sngl.tpl?IdLanguage=7&NrIssue=973&NrSection=1&NrArticle=7560