"Masonstvo nije religija. Onaj koji od toga napravi versko uverenje, falsifikovao ga je i obesprirodio. Brahmin, judej, musliman, katolik, protestant, svaki od njih izvodi svoju vlastitu religiju sankcionisanu zakonima vremena i prilika, mora to zadržati i ne može imati dve religije; jer su socijalni i sveti zakoni prilagođeni običajima, manirima i predrasudama po-sebnih zemalja i jesu delo ljudi.
Ali Masonstvo uči, i ima sačuvano u svojoj čistoći, velika načela starih primitivnih vera, koje su osnova i temelj svih religija. Sve što je ikada postojalo bilo je osnova istine: i svi su tu istinu zakrilili greškama.” [1]
"Masonstvo se uvek najživopisnije seća strašnih osmišljenih muka koje su korištene za odbacivanje novih oblika religije ili za gašenje starih.” [2]
"A također se vidi i ugnjetavanje koje se još uvek vrši u ime religije - ljudi zatvoreni u hrišćanskom zatvoru u hrišćanskoj Italiji zbog čitanja hrišćanske Biblije; u gotovo svim zakonima hrišćanske države zabranjena je sloboda govora o pitanjima koja se odnose na hrišćanstvo; i vešala pružaju svoju ruku preko propovjedaonice." [3]
"Tamo su velike greške i zla u crkvi i državi, u do-maćem, društvenom i javnom životu koje treba is-praviti i prevazići. Masonstvo u naše doba ne može napustiti opšti način života. Ono mora da putuje ot-vorenom ulicom, da se pojavi na prepunom trgu i da uči ljude svojim djelima, svojim životom rečitijim od bilo kakvih usana." [4]
"Ako katolički sveštenici imaju pravo da hristijanizi-raju masoneriju, tako i judeji, budisti ili muhame-danci imaju isto pravo da masonstvo transformišu tako da odgovara njihovim vlastitim verama; ali tak-va transformacija u svakom slučaju lišava mason-stvo njegovog univerzalnog karaktera. Istovremeno to ne može biti u koristi pravilu kojem je masonstvo stvoreno da teži i to će, na kraju, uništiti samo ma-sonstvo. Pravo masonstvo je vekovima držalo uz-višeno svetlo baklji tolerancije, pravednosti i brat-stva. Veliki sektaš, ma ko on bio, deli svet na dve klase; oni koji sa žarom i slepom vjerom prihvataju njegove dogme i oni koji ne prihvataju. Prvu on na-ziva 'braćom', drugu klasu smatra tuđincima, ako ne i neprijateljima. Masonstvo, iako ne usvaja nika-kvu religiju i nikakav oblik doktrine ili verovanja, kao tak-vo, ili kako ih je for-mulisala bilo koja religija, priz-naje određene osnovne principe koji utjelovljuju eti-ku koja se uči u svim religijama. Svaki mason može formulirati svoju veroispovest koja njemu lično od-govara, i može uspostaviti takve oblike bogoslu-ženja koji se njemu čine poželjnim ili blagotvornim. Sada, kada stara verovanja posvuda gube svoju moć i raspadaju se u komadiće, potrebno je više ne-go ikad pokazati da nijedno od njih nikada nije bilo legitimni deo masonstva; da iako se masonstvo ne protivi ni jednom, nijedno se ne može prihvatiti kao masonsko. Ovaj nepristrasni duh je temelj te nep-ristrasne pravde prikazane u više od jednog mason-skog stepena." [5]
Istinski Bog Svetlosti svima i svemu istom ljubavlju služi.
..............................
[1] Albert Pike, Morals and Dogma of the Ancient and Accepted Scottish Rite of Freemasonry, Charleston, 1906, p. 161.
[2] Ib. p. 164.
[3] Ib.
[4] Ib. p. 163.
[5] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Antiquity, Introduction xix-xx; Cincinnati, The Robert Clarke Company, 1897.




.png)





































