Thursday, November 28, 2024

EBER, HIBIR, ABRAM, ISAK, ISMAIL I JAKOV

Po biblijskom predanju HEBREJI potiču od pretka po imenu EBER, grčki:῞Εβερ (Postanak 10,24), ara-pski ĀBIR. Kažu da ime znači ONAJ ISPRIJEKA, PREKO RIJEKE, PRIJEČANIN. Svima treba da je jasno da ovo ova priča ne spada u istoriju, nego je to biblijska mitologija, tkz. "narodno predanje", tj. od pisaca Biblije izmišljeni predak preko Eufrata u Su-meru. Dakle, kad je riječ o genealoškoj tabeli Ju-deja, treba da se zna:

"Ali duh cijele te tabele, u kojoj su personificirana imena ljudi, gradova i zemalja, navodi nas na za-ključak da Heber nije bio istorijska, već samo mitska ličnost, čije je ime prvo nastalo od tog naroda." [1]

Nije to ime nastalo od naroda, nego od pisaca Bi-blije koji su to ime, kroz prisilno stvaranje judaiz-ma, nametali judeiziranim stanovnicima Jerusali-ma i okoline od sredine 5. v. st. ere:
"Bertholdt upućuje na 'skupinu pisara' (συναγωγή γραμματέων), 1. Makk. vii,12, na veliku sinagogu i kaže, (str. 69.) 'Čini se da je Ezra zapravo postavio prve temelje kanona Starog zavjeta; jer, ako nije ništa učinio na prikupljanju svetih knjiga njegovog naroda, ne može se objasniti kako je ova legenda nastala. Ne može se objasniti kao puka izmišljotina kasnijih Judeja, jer je sasvim prirodno da je Ezra, koji je zatekao judejsku koloniju u vrlo zapuštenom stanju, morao osnovati stalni kolegijum uglednih i učenih ljudi u Jerusalimu, pod imenom velika si-nagoga." [2]
Sve se svodi na "legendu", na "narodno predanje", iako i sami znaju da je sve puka izmišljotina, jer traga svemu prije Ezre nema.

Pošto nemaju istorijske dokaze o svojoj genealogiji, kreatori i vođe judaizma pozivaju se na "narodno", ponekad "sveto predanje", a iza tih "predanja" su od tih vođa za prosti narod izmišljene priče, kao i ka-snije u crkvi hrišćana. Radnje i riječi tih priča pune su ukrivenih značenja i alegorija, pune simbola, per-sonifikacija, metafora, raznih mjera i kodova koje samo vrhovne vođe njihove masonerije znaju. Zbog nepoznavanja suštine biblijskih priča ispredaju se razna tumačenja te se i klupko o imenu HEBREJI odmotava u beskraj:

"Očigledno su se Grci s tim imenom upoznali preko naroda koji su govorili aramejski." [3]

Zašto su Grci čuli za ime EBER od Arameja? Zato što u antičko doba nije postojao hebrejski jezik te su i u Isusovo vrijeme svi stanovnici Jerusalima i okoline govorili aramjeskim i to je svima poznato, ali se zbog ogromnog uticaja biblijske ideologije o to-me ćuti.

Pošto nije bilo hebrejskog, porijeklo i značenje ime-na EBER, na grčkom zapisanog EBRAIOS (Ἑβ-ραῖος), nalaze u aramejskom IBRAI, jer starijeg sličnog pisanog traga toj riječi nema. Tako se grčko EBRAIOS preko latinskog HEBRAIOS pretvara u englesko HEBREW, tj. HEBREJI, i poistovjećuje sa `IBRI [4].

U vrijeme sredine 5. v. st. ere Jerusalim i sva Pa-lestina bili su naseljeni arjanskim Tračanima: Ki-merima, Hetima ili Getima, tj. Skitima, Feničanima i Filistejima i po njima je cijela oblast nazvana KA-NĀN (grčki: Χαναάν) [5], a pisci Biblije izmisliše "predanje" da su Kananci potomci nekog Hama i Hamovog sina KANANA (Stvaranje, 10,6).

Stara riječ KAN (na Zapadu pišu CAN) znači VI-SOK; VATREN, SJAJAN, BIJEL [6]. Keltsko CANA (čitaj: KANA) znači JEZERO [7]. To je Galilejsko je-zero nazvano po keltskim riječima GAL, GALI i KANA, grčki Κανὰ. Mrtvo "more" nećemo računati kao jezero, jer je ono opisano keltskim CANANA za značenjem RUPA [8], jer mu je nivo u rupi ispod ni-voa mora.

Galilesko jezero neki nazivaju CHINNERETH ili KI-NERET. CHINNERETH je po kelskom CHIN koje je sinonim keltskom CHAN [9] sa značenjima CAN, CAM, CHAM, XAM, XAN i sve se odnosi na VR-HOVNI; SUNCE [10] (odavde su pisci Biblije izmislili HAMA). Ono NERET u CHINNERETH je keltsko NER sa značenjem VODA [11] (NER > NERETVA). Hebrejsko CHIN je MILOŠTA, MILINA, KRASOTA [12]. Naziv KINERET je istog značenja kao i CHIN, jer keltsko CIN (čitaj: KIN) znači BIJEL, LABUD [13], isto kao i GAL [14]: BIJEL, BISTAR, VEDAR, ČIST, SJAJAN, LIJEP, baš kao u srpskom RAZ-GALITI.

Osnova u aramejskom IBRAI je IB. Starokeltsko IBH je PIĆE, VODA [15] IBAYA [16] ili IBAR je TOK, RIJEKA. Hebrejsko EBER izvedeno je od korijena EB, a ne od IB. To je isto i evo kako: španska rijeka EBRO, katalonski EBRE, u starini se zvala IBER [17], dakle IB i EB znače isto: VODA, TOK, KRE-TANJE. Kod Arapa EBER je ĀBIR, jer i arapsko AB znači KRETANJE, TOK, RIJEKA, isto kao i keltsko, perzijsko, tursko i mongolsko AB [18].

U starokeltskom IBH osnova je IB, ista osnova koja se nalazi u keltskom HIBIR, Pošto osnova IB u opštem smislu znači TOK, KRETANJE, po tome keltsko HIBIR znači GLEŽANJ [19]. GLEŽANJ je ZGLOB između stopala i cjevanice i to je zemlji naj-bliže mjesto koje učestvuje u KRETANJU čovjeka.

Po biblijskoj priči i hebrejskoj genealogiji prvi njihov predak koji je iz Sumera KRENUO preko rijeke Eufrata je ABRAM. Ime ABRÁM (῾Αβραάμ) je od tri vr-lo stare proste riječi: AB + RA + AM. I evo kako je nastalo to ime:

AB + RA + AM > ABRAAM = ABRĀM > ABRÁM.

Keltko AB je TOK; KRETANJE, BOG [20], RA je SUNCE [21], AM znači UZROK [22]. Tako ime AB-RAM znači PRVI POKRETAČ, VATRA, KREATIVNI PRINCIP, SUŠTINA STVARANJA I ŽIVOTA, BOG OTAC, OTAC KREATOR.

Drevni ljudi Boga su posutovjećivali sa Suncem i u Suncu su vidjeli Boga. To je Bog oko čijih su sve-tilišta i hramova sadili lugove kao simbole vatre i života (LUG je vrhovni Bog Kelta). Ovako su radili pripadnici najstarije vjere na svijetu:

“A Avram posadi lug na Birsabeji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga.” (Postanak 21,33)

Kao knjigu nove vjere Bibliju su vavilonski masoni počeli pisati u prvoj polovini 5. v. st. ere i oni su smisao najstarije drevne religije u u Bibliji ispričali kao egzoterijsku (lažnu) priču za narod, a pravi ezoterijski smisao je u gore napisanom. Za novu judejsku vjeru oni izmišljaju novog boga sa novim vjerovanja i novim ponašanjima i ovako u ime boga judaizma naređuju narodu:

"Čuvaj se da ne hvataš vjere s onima koji žive u zemlji u koju ćeš doći, da ti ne budu zamka usred tebe. Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isijecite. Jer ne valja da se klanjaš drugomu bogu: jer se Gospod zove revni-telj, Bog je revnitelj.” (Izlazak 34,12-14)

Nikakvog EBERA nije bilo, nikakvog ADAMA nije bilo, to je u alegorijskoj priči Knjige postanja per-sonifikacija BOGA OCA, STVORITELJA SVIJETA I ČOVJEKA.

ISAK je ABRAMOV sin. Ime ISAK (᾿Ισαὰκ) je od keltskog IS sa značenjem TEMELJ; ZAKON; VJER-NOST; KUĆA [23]. Hebrejsko ISC znači KUĆA [24]. Keltsko AC (čitaj: AK) znači SIN [25] te ISAK znači TEMELJ ZAKONA, VJERNOST ZAKONA, SIN ZA-KONA, KUĆA ZAKONA. U izvornom najstarijem smislu to je SUNCE, BOG SUNCA sa svojim sljed-benicima. Sljedbenici Sunca prate kroz godinu kre-tanje Sunca i imaju Sunčev kalendar.

Keltsko SAC (čitaj; SAK) [26] u imenu ISAK znači SUNCE (SAC > SAKLI > CAKLI = SJA). ISAK je drugi je zglob, KOLJENO. Riječ KOLJENO je od KOLO. Da bi se smisao KOLA utvrdio u gornjem pasusu nevedenim značenjima riječi IS, ISAK je OBREZAN, OSUNEĆEN u OSMI dan (Postanak 21,4-5). SUNĆENJE je inicijacija u zakonite sljed-benike BOGA OCA personificiranog u liku ADAMA. To je onaj BOG STVORITELJ kojem su drevni sadili lugove oko svetilišta i hramova. To nije judejski JA-HVE koji je naredio sječu lugova i zabranio lugove.

U arapskom SUNA ili SUNEI ne odnosi se na SUNCE, nego znači MJESEČINA; VOJSKA te su muslimani SLJEDBENICI MJESECA [27], SUNNI je ZAKONIT [28], SUNUA je KRASOTA [29]. Englesko SUN je SUNCE, gotsko SUNNA [30], keltsko SUN je SIN [31], SUNA, SUNAFF znači SISATI [32] i po-znato je da u ritualu sunećenja rabin SISA dječov penis.

Ritual SUNEĆENJA Judeji nazivaju BRITH MILAH. Keltsko BRITH znači OZNAČEN; SPOJEN, SJE-DINJEN [33]. MIL u MILAH znači ŽUT; VOJNIK; SUNCE [34]. OSUNEĆEN kod nekih naroda najsta-rije religije sljedbenika Sunca znači OZNAČEN SUNCEM; SPOJEN SA SUNCEM, SJEDINJEN SA SUNCEM, VOJNIK SUNCA. Judejska masonska loža zove se B'NAI B'RITH ili DJECA ZAVJETA.

Sredinom 5. v. st. ere među narodima koji se ob-rezuju Herodot ne spominje Hebreje, Judeje, Jev-reje niti narod Izrailja, jer ih tada nije bilo [35]. Početak osnivanja judaizma je 459. g. st. ere do-laskom pisca Ezre iz Valilona u Jerusalim, a običaj sunećenja unesen je u judaizam zbog lokalnog već sunećenog naroda.

Zašto se SUNEĆENJE vrši OSMI dan od rođenja? OSAM je simbol SUNCA i VJEČNOSTI. Kod Judeja OSAM je ŠEMOHNAH (shə-moh-nah), SUNCE je ŠEMEŠ (she-mesh). Na keltskom OS je OSAM [36], srpsko OS(A) je CENTAR, OSOVINA, NO-SAČ. Ubod OSA ili OSE je VATREN. Sanskritsko OSAM znači ŽARAN, PLAMTEĆI [37].

ABRAM je imao dva sina: mlađeg ISAKA, kojeg je rodila SARA (grčki: ΣΑΡΑ) i starijeg sa imenom IS-MAIL (᾿Ισμαήλ), kojeg je Abramu rodila djevojka Egipćanka AGARA (grčki: ῎Αγαρ), Sarina robinja (Postanak 16,4).

SARA je rodila ISAKA. Ime SARA je od osnove AR sa značenjem PLAMTEĆE, GOREĆE [38]. SAR je od starijeg ZAR za značenjem SVJETLOST, SJAJ. Keltsko SAR znači PRVO, GLAVNO [39], dakle SA-RA je PRVA. GLAVNA i ona je personifikacija SUN-ČEVE SVJETLOSTI I DANA.

AGARA je rodila ISMAELA. Keltsko AGARO, AG-ARW znači NEPRIJATNA, ROŠAVA, RUŽNA [40]. Pošto je rodom Egipćanka, AGARA je CRNE PUTI, GARA i ona je personifikacija NOĆI.

Kad je imao trinaest godina ISMAEL je OSUNĆEN, godinu prije nego se ISAK rodio. Iako stariji od ISAKA, ISMAIL nije bio ZAKONITI ABRAMOV SIN i nije imao pravo prvenstva. ISMAILOVI potomci su CRNI ARAPI.

Arapsko SUNA, SUNEI ne odnosi se na SUNCE, nego na MJESEC i MJESEČINU. MJESEC pripada noći, noć je CRNA, NEPRIJATNA i BEZAKONA, jer je pogodna za kriminal. Islam je nastao među Ara-pima i MJESEC je simbol islama. Muslimani su to naslijedili od preislamskih Arapa. Sljedbenici Mjese-ca prate kretanje Mjeseca po Mjesečevom kalen-daru i Mjesečev kalendar (ISMAIL) je STARIJI od Sunčevog kalendara (ISAK) te Mjesečev kalendar NIJE ZAKONITI BOŽIJI KALENDAR, nego je to SUNČEV KALENDAR.

ISAKOV sin je JAKOV, JAKOB ili JAKUB i o njemu je ova alegorija:

"A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovjek rvaše s njim do zore. I kad vidje da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovjek rvaše s njim. Pa onda reče: pusti me, zora je. A Jakov mu reče: neću te pustiti dokle me ne blagosloviš. A čovjek mu reče: kako ti je ime. A on odgovori: Jakov. Tada mu reče: otsele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odolio si." (Postanak, 32,25-28)

Ime JAKOV, JAKOB ili JAKUB (᾿Ιακώβ) izvedeno je od keltske osnove YA ili JA sa značenjem JESAM, JA. Sa keltskim sinonimima COP (KOV), COB (KOB) i CUP (KUP) [41] ime JAKOV, JAKOB ili JAKUB znači JESAM DRŽAČ i to je BOG SUNCE, ovo vidljivo ili neko nevidljivo SUNCE, to ovdje uopšte nije važno.

Ime JAKOV, JAKOB ili JAKUB postanjem je od san-skritskog JAG sa sljedećim značenjima u izvede-nicama:

JAGAT = KREČUĆE, ŽIVO; SVIJET [42];
JAGALI, JAGILI, JAGULI = NAPREDAK, RAST [43];
JAGISU = SJAJ, BLJESAK [44];
JAGUNE = SUNCE {45];
JAGATTU = UNIVERZUM [46].

U keltskom JAGOTU (srodno srpskom JAKOST) JAG znači ČUVAM, ŠTITIM [47]. Ovo JAG je u srp-skom JAGO, JAGA (BABA), JAGODA, JAGORČE-VINA. JAG je JAK.

JAKOV je dobio nadimak ISRAEL (᾿Ισραὴλ) i to je složenica od IS + RA + EL. Keltsko IS znači KUĆA [48], RA je SUNCE, EL je BOG te ISRAEL znači:

IS + RA + EL > ISRAEL > IZRAEL = KUĆA BOGA SUNCA.

Zbog ozljede u zglobu STEGNA, Jakov je HRA-MAO. STEGNU je kuku, treći zglob od stopala. da se podsjetimo: ABRAM je GLEŽANJ; ISAK je KO-LJENO, JAKOV je STEGNO. Jakov, tj. Izrael HRA-MLJE, HROMI JAKOV ima DVANAEST sinova i to su DVANAEST mjeseci godine.

Zašto je Izrael HROM? Zato što je isti kao i HROMI DABA koji se SAVIJA kad ide. To je PADAJUĆE SUNCE od ljeta do zime, doba u kojem dan kraća. Sanskritsko DABH, DĀBHA je OZLJEDA [49] i to je Jakovljevo STEGNO. JAKOV iz biblijske, SETH iz egipatske i HROMI DABA iz slovenske mitologije jedan su BOG SUNCA.

Ima još jedna alegorija o Jakovu i ljestvama:

"I usni, a to ljestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli Božiji po njima se penjahu i slažahu. I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reče: ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega i Bog Isa-kov,..." (Postanak 26,12-13)
Ove ljeste su solarni simbol SUNČEVE LJESTVE, simbolične ljestve po kojima se Sunce iz svoje najniže tačke južnog neba na dan zimskog solsticija "penje" ka sjevernom nebu i ljetnom solsticiju. Po-menuti vrh ljestava "koji ticaše u nebo" je najviša godišnja Sunčeva tačka na sjevernom nebu u danu ljenog solsticija i tu je SUNČEV, tj. BOŽIJI PRE-STOL u podnevu dugodnevice. Anđeli koji se penjahu i slažahu su dani pe-njanja i dani spuštanja Sunca.

Neki ove ljestve shvataju kao nivoe čovjekovog usavršavanja i oboženja na životnom putu ka ne-besima što je donekle tačno, jer niko ne može toliko da se usavrši i oboži da bi stigao do vrha i Boga. Neki, opet, priču o Jakovljevom rvanju sa Bogom tumače kao čovjekovu unutrašnju borbu, ali, to bi bila borba u želji čovjeka da pobijedi Boga i to je bogoborstvo, dakle to nije to! Glavni cilj vavilonskih Velikih magova, pisaca ove priče, jeste da se pred narodom nađe i opravda razlog postanja imena IZRAEL, imena "izabranog Božijeg naroda kome je JAHVE obećao vlast nad Gojima kao lažnom ljud-skom rasom u svijetu."

..............................
[1] Wilhelm Martin Leberecht de Wete,A Critical and Historical Introduction to the Canonical Scriptures of the Old Testament, Vol. I; Boston: Charles C. Little and James Brown, 1843, pg. 433.
[2] Ib. pg. 29-30.
[3] James Hastings, A Dictionary of the Bible, Vol. II; Edinburgh: T & T. Clark; New York: Charles Scribner's Sons, 1899, pg. 325.
[4] Ib.
[5] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; London: 1857, pg. 605.
[6] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 261.
[7] Ib. pg. 263.
[8] Ib.
[9] Ib. pg. 307.
[10] Ib. pg. 304.
[11] Ib. pg. 320.
[12] Ib.
[13] Ib. pg. 613.
[14] Ib. tome III, pg. 199.
[15] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 539.
[16] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome II, pg. 40.
[17] Roger O'Connor, Chronicles of Eri; Being the History of the Gaal Sciot Iber: or, the Irish People; Translated from the Original Manuscripts in the Phoenician Dialect of the Scythian Language, Vol I; London, Printed for Sir Richard Phillips and Co., 1822, pg. 325.
[18] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), pg. 2.
[19] Ib. Tome III, pg. 18.
[20] Ib. Tome II, pg. 2.
[21] Ib. Tome III, pg. 293.
[22] Ib. Tome II, pg. 39.
[23] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 51.
[24] Ib. pg. 52.
[25] Ib. Tome II, pg. 7.
[26] Ib. Tome III, pg. 328.
[27] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; Oxford: The Clarendon Press, 1777, pg. 1050.
[28] Ib.
[29] Ib.
[30] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford: The Clarendon Press; New York: Macmillan & Co., 1893, pg. 610.
[31] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome III, pg.
[32] Ib.
[33] Ib. Tome II, pg. 212.
[34] Ib. Tome III, pg. 164.
[35] Herodot, II, 106.
{36] Ib. pg. 223.
[37] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 236.
[38] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome II, pg. 74.
[39] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome III, pg. 335.
[40] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome II, pg. 22.
[41] Ib. pg. 356, 392, 398.
[42] Monier Monier-Williams,, Ib. pg. 408.
[43] William Reeve and [Daniel Sanderson, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, pg. 443.
[44] Ib.
[45] Ib.
[46] Ib.
[47] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome III, pg. 36.
[48] Ib. pg. 52.
[49] Monier Monier-Williams,, Ib. pg. 469, 475.

Thursday, November 21, 2024

BOG MOJ, SUNCE MOJE!

ELOHIMI (ANUNAKI) SU PREPRAVILI ADAMA


O redizajniranju, tj. prepravljanju preadamskog čov-jeka od strane Elohima Anunakija u Bibliji se govori kao o Božijem stvaranju čovjeka, što su netačni pre-vodi i falsifikati.

Kad se u Knjizi postanja govori o Božijem stvaranju, uvijek se koristi aorist, trenutno svršeno vrijeme i glagol STVORI. Evo nekoliko primjera:

"U početku stvori Bog nebo i zemlju.' (Postanak 1,1)
"I reče Bog: neka bude svjetlost. I bi svjetlost.." (Po-stanak 1,3)
"Potom reče Bog: neka se sabere voda što je pod nebom na jedno mjesto, i neka se pokaže suho. I bi tako." (Postanak, 1,9)
"I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih." (Pos-tanak. 1, 27)

Kad istiniti Bog stvara, čim rekne da se nešto stvori, to odmah postane, a gle ovo:

"Potom reče Bog: da načinimo čovjeka po svojemu obličju, kao što smo mi, koji će biti gospodar od riba morskih i od ptica nebeskih i od stoke i od cijele zemlje i od svijeh životinja što se miču po zemlji." (Postanak,1,26)

Ovaj "BOG" nekome ili nekima u svom društvu pre-dlaže da zajedno NAČINE čovjeka, da zajedno NA-PRAVE čovjeka. Da se nešto NAPRAVI treba duže da se radi i to nije trenutno stvaranje. U ovom sluča-ju ČINJENJA, tj. PRAVLJENJA čovjeka, "BOG" ima saradnike i ovog čovjeka PRAVI GRUPA BOGOVA, tkz. ELOHIMA, koji prepravljaju čovjeka po svojoj zamisli i svom planu da bi čovjeku od Boga datu božansku suštinu preokrenuli ka svom naumu i svojoj prirodi.

Govore nama da je EL univerzalna drevna riječ, dakle i hebrejska riječ za BOG [1]:

"Hebreji su ovu riječ posudili od Kananaca. EL ima množinu ELIM, povremeno ELHM, u ugaritskom; ali Hebrejima nije bila potrebna množina, iako je riječ o množini, 'ELOHIM je bio njihov redoviti naziv za BOGA." [2].

Kad su bezbrojni pisci Biblije u pitanju, tada imenica koja je kod drugih u obliku množina, kod sljedbenika Biblije to je jednina. Kod svih EL je vlastito ime sa značenjem BOG (jednina), a ELOHIM je zajednička imenica sa značenjem BOGOVI. Da bi sakrili istinu, vođe sljedbenika Biblije proglasili su da ELOHIM nije zajednička imenica u obliku množine, nego je i to "drevno vlastito ime hebrejskog BOGA".

Evo šta znači ime EL: keltskI EL = SAMOPOK-RETNA ENERGIJA,; SUŠTINA KRETANJA; UM; DUH; ANĐEL [3].

Kananci su Feničani i Filisteji i to su KIMERI, TRA-ČANI ili KELTI od kojih su sredinom 5. v. st. ere prisilnom judeizacijom u Jerusalimu i okolini stva-rani prvi Judeji. Keltski EL = AL = IL = OL = UL = ALL = OLL = BAL = BEL = SUNCE; BOG SUNCA [4].

Keltsko EL takodje je isto značenju keltskom CEL = SEL = GEL sa značenjem VIS, VRH; ZAKRIV-LJENO, SAVIJENO [5] i odgovara srpskom ČELO [6]. Evo još nekoliko keltskih riječi izvedenih od os-nove EL:

EL = ELO = ELF = ELFE = ŽIVAC; SNAGA; VILA, VILENJAK; DIVLJI DUH, HOBGOBLIN DŽIN, DŽINI [7];
ELA = LABUD [8];
ELAETH = VELIK [9];
ELEN = GODIŠNJI [10];
ELESTR = PERUNIKA; LJILJAN [11];
ELEZ = ANĐEL [12];
ELFEN = PLAVI PLAMEN [13];
ELI = MAST; LIJEK [14];
ELIO = POMAZATI [15].

I evo nas kod drugog hebrejskog imena za ELO-HIM, ime EL ELION, ime koje izvorno znači BOG POMAZANIK, BOG BOGOVA i evo EL ELIONA sa njegovim Anunakijima ELOHIMA, Vanzemaljcima sa kojima je on prepravio Adama po svom naumu, svojoj prirodi, slici i prilici:

"A jedan dan dođoše sinovi Božiji da stanu pred Gospodom, a među njih dođe i Sotona. I Gospod reče Sotoni: otkuda ideš? A Sotona odgovori Gos-podu i reče: prohodih zemlju i obilazih." (Jov 1,6-7)

Ime EL ELION prevode kao GOSPOD BOG ili samo GOSPOD.

Prepravljenom preadamskom čovjeku Vanzemaljci su dali ime ADAM koje znači isto što i ADAN [16]. Keltsko A u imenu ADAM je prijedlog mjesta OD [17]. Keltsko DAM isto je keltskom DAN [18] sa značenjem ZEMLJA [19]. Englesko, dansko i hol-andsko DAM je NASIP, OBALA, KOPNO i po tome ADAM (A + DAM) znači OD ZEMLJE, ZEMLJAN, ZEMLJANIN, DOMORODAC. Zemlja je Adamu MA-TER i englesko DAM znači MATER [20].

Kad je stvorio sav svijet i sve na svijetu, na kraju stvaranja pravi BOG EL u trenu je stvorio čovjeka i ženu i time se završava šesti dan stvaranja svijeta, a Bog odlazi u sedmi dan:

"I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih." (Pos-tanak. 1, 27)

A šta čini EL ELION sa svojim ELOHIMA, tj. BOGOVIMA nakon što je napravio čovjeka? Gle: na kraju stvaranja Adam nema ženu:

"I reče El Elion: nije dobro da je čovjek sam; da mu načinim druga prema njemu. Jer El Elion stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime.

I Adam nadjenu ime svakom živinčetu i svakoj ptici nebeskoj i svakoj zvijeri poljskoj, ali se ne nađe Adamu drug prema njemu.

I El Elion pusti tvrd san na Adama, te zaspa; pa mu uze jedno rebro, i mjesto popuni mesom. I El Elion stvori ženu od rebra, koje uze Adamu, i dovede je k Adamu." (Postanak, 2,18-22)

Ovdje nema ono uobičajeno u priči o stvaranju, nema ono "Potom reče Bog: neka bude žena," nego EL Elion daje Adamu anesteziju, vadi mu rebro i od rebra pravi Adamu ženu (priču o Lilit su izmislili talmudisti i prvim vijekovima nove ere).

Po hronologiji Velike piramide Adam je redizajniran na kraju 5718. godine od početka našeg svijeta, 1656 godina prije ošteg potopa ili 4282 godine prije hrišćanske ere. To se potpuno slaže sa hronolo-gijom od Adama do opšteg potopa i od Adama do hrišćanske ere po hronologiji zvanične Biblije.

..............................
[1] Merrill C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Regency Reference Library, Grand Ra-pids, Michigan, 1967, pg. 239.
[2] Ib. pg. 240.
[3] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Jo-seph Daclin, 1759, pg. 536.
[4] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II, Denbigh: Prin-ted and published by Thomas Gee, 1832, pg. 21.
[5] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. pg. 536.
[6] Ib. pg. 296.
[7] Ib. pg. 536-538.
[8] Ib. pg. 536.
[9] Ib.
[10] Ib. pg. 537.
[11] Ib.
[12] Ib.
[13] Ib.
[14] Ib.
{15] Ib.
[16] Ib. pg. 13.
[17] Ib. pg. 1,13.
[18] Ib. pg. 433.
[19] Ib. pg. 13.
[20] Walter William Skeat, An Etymological Dicti-onary of the English Language, Second Edition, Oxford: The Clarendon Press, New York: Mcmillan & Co., 1893, pg. 151.

Sunday, November 17, 2024

KRALJEVA ODAJA, SOLOMONOV HRAM I ZEMLJA


Mjere Kraljeve odaje:

a) širina = 206,06581`89 inci,
b) ½ širine Kraljeve odaje = 103,0329095 inci = 261,70359 cm.

Brojevi mjera Solomonovog hrama:

• visina portala: 120
• dužina hrama: 60
• visina hrama: 30
• širina hrama: 20

Ezoterijski smisao kodiranih mjera:

a) 261,70359 x 120 x 60 x 30 x 20 = 11.305,59509 km = AB,

b) površina kvadrata ABCDA = 127,816.480,3 km² = površina kruga T,

c) poluprečnik kruga T = 6378,501678 km = ekvatorski poluprečnik Zemlje,

d) prečnik kruga T = 12.757,00336 km = ekvatorski prečnik Zemlje,

e) obim kruga T = 40.077,27417 km = dužina Zemljinog ekvatora.

Solomon je Sunce, Hiram je sunce (svjetlost), Zemlja je Solomonov hram. ☀️ ✋

..............................

Izvor: Petko Nikolic Vidusa, The Great Pyramid and the Bible, Mystic Book, Kitchener, 2005.

KLESARI STAROVJERAČKO-KRSTJANSKE ŠKOLE

 
  
 
 
 
 
Rajačke Pivnice, Negotin, 19. vijek.
 
Selo Reljinci kod Ljiga, 19. vijek.
 
Stećak 19. (20?) vijeka, Bastasi, Bosansko Grahovo (foto: Planinarsko Ekološko Društvo "Ognjište Bosansko Grahovo").
 Na stećku je antropomorfno Sunce isplaženog jezika, Etnografski muzej u Beogradu.
 Slovo Г = G, znak drevne operativne masonerije (Reljinci, Ljig, 19. vijek.
Slovo Г = G, znak drevne operativne masonerije (dogonski piktograf, Bandiagara Cliffs, Mali Rock Art Site).

Ovi klesari bili su operativni masoni Srba starovje-raca i pravoslavnih krstjana dvovjeraca. Kod pravo-slavaca škola se gasi krajem 19. vijeka snaženjem uticaja Ortodoksne crkve, a kod muslimana srednje Bosne traje sve do rata 90-tih godina 20. vijeka.
..............................
Prvih pet fotografija: Aleksandar P. Ristić, Nad-grobni spomenici sa antropomorfnim predstava-ma u oblasti Kalenićke reke; Narodna biblioteka "Dr Mi-lovan Spasić", Rekovac, 2022, str. 173, 178, 179, 186, 187.

Saturday, November 16, 2024

SATAN, DRVO ZNANJA DOBRA I ZLA I DRVO ŽIVOTA

 
 
 
 
 
Fotografija sa Interneta 
Ponekad se i oblaci formiraju po šemi pčelinjeg saća (u večernjim satima u Kitchener-u, 22. juna 2015.)

Svima je poznata biblijska priča kako je ZMIJA u Edenu prevarila Evu i pisci Biblije napisaše da sve nevolje na čovjeka i svijet pale zbog te prevare (Po-stanak 3,1-6).

Uz stablo simboličnog drveta znanja dobra i zla crkveni ikonografi uvijek slikaju pravu zmiju, iako i mi danas neku osobu zbog njenog karaktera me-taforično nazivamo ZMIJOM. Tako je i edenska zmi-ja mogla biti neka OSOBA ili NEŠTO što OBLIKOM podsjeća na ZMIJU.

Na hebrejskom ZMIJA (נָחָשׁ) je NĀḤĀŠ, latinizirano NĀḤĀSH [1]. Vidimo da hebrejsko NĀḤĀŠ počinje sa korijenskom osnovom NĀḤ. Ako znamo da su Judeji počeli nastajati tek od sredine 5. v. st. ere kroz prisilnu judeizaciju Kimera u Jerusalimu i oko-lini, normalno je i naučno ispravno riječima kasnije formiranog hebrejskog tražiti etimološke korijene u keltskom.

Keltsko NAH znači NEGIRATI, PORICATI, ODRI-CATI [2]. Ovo NAH je značenjem isto keltskom NACH [3] koje dodatno znači SAKRIVATI, PRIKRI-VATI, TAJITI [4], haldejski i arapski "Hhanas" [5]:

"Možeš li ti tajne Božije dokučiti, ili dokučiti savr-šenstvo Svemogućega?" (Jov 11,7)

"Jer je mrzak Gospodu zlikovac, a u pravednih je tajna njegova." (Priče 3,32)

"Car progovori Danilu i reče: doista, vaš je Bog Bog nad bogovima i gospodar nad carevima, i koji ob-javljuje tajne, kad si mogao otkriti ovu tajnu." (Danilo 2,47)

Bog tajno djeluje, stvara i sakriva, a čovjek to istra-žuje i otkriva.

Po tvrdnji arhitekte Velike Piramide od Boga stvo-reni preadamski čovjek je nakon 5718 godina od početka bitisanja ljudi na Zemlji redizajniran, pre-pravljen od nekog Anunakija (4282 godine prije nove ere). Nakon redizajniranja biblijski Adam je odnesen u edenski vrt da ga obrađuje i čuva. Kad se ispostavilo da Adam nema ženu, Adam je us-pavan (aneseziran) i od njegovog izvađenog rebra napravljena je, a ne stvorena, Eva. Onda se u ed-ensku priču o Adamu i Evi umiješa i ZMIJA.

Rekli smo da NĀḤĀŠ na hebrejskom znači ZMIJA i to je oblikom skoro isto keltsko NAHEIN sa znače-njem NEGIRATI, PORICATI, ODRICATI, ODBIJATI [6]. Ova keltska značenja odgovaraju hebrejskom SĀTĀN sa smislom PROTIVNIK [7]. To je ista OSO-BA koju pisac Knjige postanja metaforično naziva ZMIJOM i to je protivnik biblijskog BOGA JAHVEA.

Hebrejskom NĀḤĀŠ srodno je i keltsko NAHEN sa značenjem PLETENICA, TRAKA [8]. Ljudski DNK je TRAKA, PLETENICA, UVIJENO, UŽE. Genetičari tvrde da je DNK biološki kompjuter, biološki Internet ili biološka biblioteka u kojoj se skladište kodirane genetske informacije koje se nalaze u svakoj ćeliji. Molekula DNK je jednostruki dugački lanac naprav-ljen od dvije prepletene vlaknaste trake koje su spojene preko četiri baze: adenin (A), gvanin (G), citozin (C) i timin (T). Baze se spajaju uvijek samo u speci-fičnim parovima: adenin i timin, citozin i gva-nin. Ove četiri baze A, G, C, T imaju ŠESTO-UGAONI oblik, ali svaka od baza ima malo drugačiji oblik. ŠESTOUGAONI oblik DNK baza odgovara hebrejskom imenu SĀTĀN.

Hebrejsko SĀTĀN je od sanskritskog SAT sa zna-čenjem ŠEST [9]. Srpski SAT je jedna mjera vre-mena i jedna ćelija pčelinjeg SATA. Simbolični cvijet mitološkog drveta života je ŠESTOKRAK. Sante le-da i snježne pahuljice formiraju se u formi ŠES-TOUGAONIKA, kao i mnogu krateri na Mjesecu. Kristali nekih elementa i minerala imaju formu ŠESTOUGAONIKA. Par puta sam vidio sloj oblaka sa ćelijama ŠES-TOUGAONIKA kao saće.

Sanskritsko AN i AN u hebrejskom SATAN znači ZVUK (GLAS, SLOVO), DAH, DISANJE, ŽIVOT, KRETANJE [10] te SATAN bukvalno znači ŠESTO-ŽIVI, ŠESTOZVUČNI. Suštinu Božije kreativne sile koja oblikuje ŠESTOUGAONE forme nemoguće je objasniti, osim da Bog stvara kroz geometriju i da je Bog Geometrija, ali je jasno da SATAN ne znači ono što nam pisci Biblije poturaju da jest:

"Geometrija je postojala prije Stvaranja. Ona je su-vječna s umom Božjim. Geometrija je dala Bogu model za stvaranje. Geometrija je Bog lično." (Jo-han Kepler, astronom)

Po keltskom SATAN (znači SUNCE (SAT) [11] PLAMTEĆE (AN) [12] i to je biblijski DANKO, DA-NICA, BOG SUNCA, po Starom zavjetu protivnik judejskog Jahvea (Isaija 14,12), po Novom zavjetu Isus Hrist (Otkrivenje, 22,16). Očito je da se po pi-tanju značenja imena SATAN etimologija i seman-tika ne slažu sa tvrdnjama pisaca Biblije ni Starog ni Novog zavjeta!

Tvrdnja da je SEKS drvo znanja dobra i zla ne mo-že biti tačna, jer SEKS začinje i rađa novi život produžavajući vrstu, te bi SEKS mogao biti samo kao plod drveta života i to ne može biti Božija za-brana i grijeh, jer Bog to nije zabranio:

"I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. I bla-goslovi ih Bog, i reče im Bog: rađajte se i množite se, i napunite zemlju,..." (Postanak 1,27-28)

Eva je poruku o jedenju S DRVETA ZNANJA DOB-RA I ZLA primila iz genskog DNK zapisa, biblijske "zmije", a DRVO ZNANJA DOBRA I ZLA je SAV-JEST koja je GLAS BOGA i ON je kroz DNK ple-tenicu DRVO VJEČ-NOG ŽIVOTA, a ne neko drvo u bukvalnom smislu niti biblijski JAHVE.

Idejni cilj alegorije o praroditeljskom grijehu je da se u liku đavola i zmije SATANE nađe neki razlog za postojanje zla izvan čovjeka i da se u čovjeku ubije lična savjest i oduzme sloboda mišljenja i djelovanja izvan od vođa religije propisanih dogmi kao "Božijih istina i zakona".

..............................
[1] James Hastings, A Dictionary of the Bible, Vol. IV; Edinburgh: T. & T. Clark, New York: Charles Scribner's Sons, pg. 459.
[2] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 192.
[3] Ib.
[4] Ib. pg.
[5] Ib. pg. 190.
[6] Ib. pg. 192.
[7] Merrill C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Regency Reference Library, Grand Rapids, Michigan, 1967, pg. 755.
[8] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. pg. 192.
[9] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 24.
[10] Ib. pg. 11.
[11] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome III, pg. 337;
[12] Ib. Tome II, pg. 49.

Friday, November 15, 2024

SION

 


 
 
 
 
Albert G. Mackey , An encyclopedia of Freemasonry, Vol. II; Published by The Masonic History Company, Chicago, New York, London, 1921, pg. 797-798.
Malcolm C. Duncan, Duncan's Masonic Ritual And Monitor; Ezra A. Cook Publications, Inc, Chicago, 1968, pg. 127.

Cionizam je judejska ideologija mesijanskog pok-reta Cionista, judejskih Iluminata, a ime su dobili po riječi SION:
"Sa Siona zasja Bog, kruna ljepote." (Psalm 50,2)
"Tebi, Bože na Sionu, pripada hvalospjev; tebi neka se izvršuju zavjeti!" (Psalm 65,1)
"Velik je na Sionu Gospod, uzvišen iznad svih naroda.' (Psalm 99,2)
"Od Aroera na obali Arnona do gore Siona, to jest Hermona," (Ponovljeni zakon 4,48)
"Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova!" (Psalm 9,11)
"Ali David uze kulu Sion, to je grad Davidov." (2. Samuilova 5,7)

Po Bibliji postoje tri Siona: nebeski Sion sa kojeg Gospod sja, brdo Sion u Jerusalimu na kojem je, navodno, bila kula Davidova i treći Sion je pod imenom HERMON (grčki: ᾿Αερμών), planina na vr-hu sjeverne granice današnjeg Izraela.

Šta znači ime SION ili HERMON?

Naziv SION je složenica od SI + ON i prvo o riječi SI: egipatsko SI znači IĆI; PUNOĆA; TOK; SIU zna-či ZVIJEZDA, SIRA je SUNCOBRAN; ZASTAVA; SIRSA je BOG ZVIJEZDA [1]. Jevreji su keltskog, tj. kimerskog ili tračanskog porijekla i osnova SI u keltskom znači VIS; BOG [2]. Ovo SI je u srpskom SIJA, SIJE i jasno je da SI nosi značenje SJAJ, SVJETLOST.

U drevnom Egipatu je bio grad ȦN MEḤ posvećen bogu Sunca [3]. Grci su to prevodili kao ΗΛΙO-ΠOΛΙΣ, Rimljani HIEROPOLIS, Hebreji ON, dakle ON je SUNCE. Keltsko ON znaći KRASNI; GLAVNI, VODEĆI; SUNCE [4].

Po egipatskim i keltskim riječima SION znači SJAJ SUNCA, SVJETLOST SUNCA; SUNCE, BOG.

HERMON je sinonim nazivu SION (Ponovljeni za-kon 4,48). Keltsko HER u HERMON značenjem je isto keltskom HAR, HIR, HOR ili HUR je VIS; SUNCE [5]. Keltsko MON u HERMON znači TOK; KRASAN, PLODAN; VIS, PLANINA [6]. Dakle, HERMON znači PLANINA SUNCA i to je istog značenja kao i SION.

U keltskom postoji riječ SION sa značenjem VRI-JEME, VEZA, ČVOR [7] i ovaj ČVOR je DAVIDOVA ZVIJEZDA sastavljena od dva suprotnih položaja spojena trougla:

"Trougao je bio svet zbog toga što je predstavljao nebo. Primarni trougao je bio br. 1, slika 6; i izvorno je predstavljao Seta, boga juga (feničanski El Šad-dai), i bio je, zapravo, ideograf za njegovo ime. Ho-rus, bog sjevera, takođe je predstavljen trouglom, kao br. 2, slika 6, koji je takođe ideograf za njegovo ime." [8]

Trougao sa bazom u dnu je simbol južnog neba, tj. simbol boga Seta i njegovog vremena jeseni i zime, a obrnuti trougao je simbol sjevernog neba, odno-sno boga Horusa i vremena proljeća i ljeta. Veza ili čvor ta dva trugla čini "Davidovu zvijezdu", koju je "po predanju" David nosio na svom štitu:

"Gospod je Bog Sunce i štit ..." (Psalm, 84, 11)

Tako se u liku Boga Sunca, tj. Boga odjevenmog u Sunce, za prosti narod priča pretvara u Boga Jahvea i cara Davida. I tako, dragi narode judejski, hrišćanski i islamski, judejski Bog. tj. Bog Cionista, je BOG SUNCA i eto mu na zastavi Izraela putanja na -23.5° južno ispod nebeskog ekvatora o zim-skom solsticiju i 23.5° sjeverno od nebeskog ek-vatora na dan ljetnog solsticija. To godišnji tok vremena i eto čvora u liku Davidove zvijezde u danu proljetne revnodnevice, tj. u danu Vernal ekvinocija.

Crkveni arhijereji, kao operativni masoni i tajni Cionisti, tj. Sionisti, kao znak SIONA pri dnu omofora imaju izvezene dvije, nekad tri linije iznad kojih su tri tačke kao simboli ljetnog solsticija kad je Sunce na najvišoj godišnjoj tački zenita sjevernog neba (vidi omofor Sv. Nikole). U spekulativnoj ma-soneriji to su "tri stepenika", simboli tri glavna pe-rioda ljudskog života: mladost, zrelo doba i starost (slike iznad).

I ne budite nerazumni i okanite se njihovih "Mesija", mesijanskog cionizma i Tame njihovih ideoloških ne-buloza, vratite se u svjetlost Svjetlosti svoga spa-senja radi i dobrobiti čovječanstva radi!

..............................
[1] E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Vol. II; London, John Murray, 1920, pg. 647.
[2] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 355.
[3] E. A. Wallis Budge, Ib. pg. 958.
[4] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. pg. 218.
[5] Ib. pg. 15, 7.
[6] Ib. pg. 358.
[7] Ib. pg. 173.
[8] Albert Churchward, The Arcana of Freemasonry; London: Allen & Unwin, 1915, pg. 46.