Po biblijskom predanju HEBREJI potiču od pretka po imenu EBER, grčki:῞Εβερ (Postanak 10,24), ara-pski ĀBIR. Kažu da ime znači ONAJ ISPRIJEKA, PREKO RIJEKE, PRIJEČANIN. Svima treba da je jasno da ovo ova priča ne spada u istoriju, nego je to biblijska mitologija, tkz. "narodno predanje", tj. od pisaca Biblije izmišljeni predak preko Eufrata u Su-meru. Dakle, kad je riječ o genealoškoj tabeli Ju-deja, treba da se zna:
"Ali duh cijele te tabele, u kojoj su personificirana imena ljudi, gradova i zemalja, navodi nas na za-ključak da Heber nije bio istorijska, već samo mitska ličnost, čije je ime prvo nastalo od tog naroda." [1]
Nije to ime nastalo od naroda, nego od pisaca Bi-blije koji su to ime, kroz prisilno stvaranje judaiz-ma, nametali judeiziranim stanovnicima Jerusali-ma i okoline od sredine 5. v. st. ere:
"Bertholdt upućuje na 'skupinu pisara' (συναγωγή γραμματέων), 1. Makk. vii,12, na veliku sinagogu i kaže, (str. 69.) 'Čini se da je Ezra zapravo postavio prve temelje kanona Starog zavjeta; jer, ako nije ništa učinio na prikupljanju svetih knjiga njegovog naroda, ne može se objasniti kako je ova legenda nastala. Ne može se objasniti kao puka izmišljotina kasnijih Judeja, jer je sasvim prirodno da je Ezra, koji je zatekao judejsku koloniju u vrlo zapuštenom stanju, morao osnovati stalni kolegijum uglednih i učenih ljudi u Jerusalimu, pod imenom velika si-nagoga." [2]
Sve se svodi na "legendu", na "narodno predanje", iako i sami znaju da je sve puka izmišljotina, jer traga svemu prije Ezre nema.
Pošto nemaju istorijske dokaze o svojoj genealogiji, kreatori i vođe judaizma pozivaju se na "narodno", ponekad "sveto predanje", a iza tih "predanja" su od tih vođa za prosti narod izmišljene priče, kao i ka-snije u crkvi hrišćana. Radnje i riječi tih priča pune su ukrivenih značenja i alegorija, pune simbola, per-sonifikacija, metafora, raznih mjera i kodova koje samo vrhovne vođe njihove masonerije znaju. Zbog nepoznavanja suštine biblijskih priča ispredaju se razna tumačenja te se i klupko o imenu HEBREJI odmotava u beskraj:
"Očigledno su se Grci s tim imenom upoznali preko naroda koji su govorili aramejski." [3]
Zašto su Grci čuli za ime EBER od Arameja? Zato što u antičko doba nije postojao hebrejski jezik te su i u Isusovo vrijeme svi stanovnici Jerusalima i okoline govorili aramjeskim i to je svima poznato, ali se zbog ogromnog uticaja biblijske ideologije o to-me ćuti.
Pošto nije bilo hebrejskog, porijeklo i značenje ime-na EBER, na grčkom zapisanog EBRAIOS (Ἑβ-ραῖος), nalaze u aramejskom IBRAI, jer starijeg sličnog pisanog traga toj riječi nema. Tako se grčko EBRAIOS preko latinskog HEBRAIOS pretvara u englesko HEBREW, tj. HEBREJI, i poistovjećuje sa `IBRI [4].
U vrijeme sredine 5. v. st. ere Jerusalim i sva Pa-lestina bili su naseljeni arjanskim Tračanima: Ki-merima, Hetima ili Getima, tj. Skitima, Feničanima i Filistejima i po njima je cijela oblast nazvana KA-NĀN (grčki: Χαναάν) [5], a pisci Biblije izmisliše "predanje" da su Kananci potomci nekog Hama i Hamovog sina KANANA (Stvaranje, 10,6).
Stara riječ KAN (na Zapadu pišu CAN) znači VI-SOK; VATREN, SJAJAN, BIJEL [6]. Keltsko CANA (čitaj: KANA) znači JEZERO [7]. To je Galilejsko je-zero nazvano po keltskim riječima GAL, GALI i KANA, grčki Κανὰ. Mrtvo "more" nećemo računati kao jezero, jer je ono opisano keltskim CANANA za značenjem RUPA [8], jer mu je nivo u rupi ispod ni-voa mora.
Galilesko jezero neki nazivaju CHINNERETH ili KI-NERET. CHINNERETH je po kelskom CHIN koje je sinonim keltskom CHAN [9] sa značenjima CAN, CAM, CHAM, XAM, XAN i sve se odnosi na VR-HOVNI; SUNCE [10] (odavde su pisci Biblije izmislili HAMA). Ono NERET u CHINNERETH je keltsko NER sa značenjem VODA [11] (NER > NERETVA). Hebrejsko CHIN je MILOŠTA, MILINA, KRASOTA [12]. Naziv KINERET je istog značenja kao i CHIN, jer keltsko CIN (čitaj: KIN) znači BIJEL, LABUD [13], isto kao i GAL [14]: BIJEL, BISTAR, VEDAR, ČIST, SJAJAN, LIJEP, baš kao u srpskom RAZ-GALITI.
Osnova u aramejskom IBRAI je IB. Starokeltsko IBH je PIĆE, VODA [15] IBAYA [16] ili IBAR je TOK, RIJEKA. Hebrejsko EBER izvedeno je od korijena EB, a ne od IB. To je isto i evo kako: španska rijeka EBRO, katalonski EBRE, u starini se zvala IBER [17], dakle IB i EB znače isto: VODA, TOK, KRE-TANJE. Kod Arapa EBER je ĀBIR, jer i arapsko AB znači KRETANJE, TOK, RIJEKA, isto kao i keltsko, perzijsko, tursko i mongolsko AB [18].
U starokeltskom IBH osnova je IB, ista osnova koja se nalazi u keltskom HIBIR, Pošto osnova IB u opštem smislu znači TOK, KRETANJE, po tome keltsko HIBIR znači GLEŽANJ [19]. GLEŽANJ je ZGLOB između stopala i cjevanice i to je zemlji naj-bliže mjesto koje učestvuje u KRETANJU čovjeka.
Po biblijskoj priči i hebrejskoj genealogiji prvi njihov predak koji je iz Sumera KRENUO preko rijeke Eufrata je ABRAM. Ime ABRÁM (῾Αβραάμ) je od tri vr-lo stare proste riječi: AB + RA + AM. I evo kako je nastalo to ime:
AB + RA + AM > ABRAAM = ABRĀM > ABRÁM.
Keltko AB je TOK; KRETANJE, BOG [20], RA je SUNCE [21], AM znači UZROK [22]. Tako ime AB-RAM znači PRVI POKRETAČ, VATRA, KREATIVNI PRINCIP, SUŠTINA STVARANJA I ŽIVOTA, BOG OTAC, OTAC KREATOR.
Drevni ljudi Boga su posutovjećivali sa Suncem i u Suncu su vidjeli Boga. To je Bog oko čijih su sve-tilišta i hramova sadili lugove kao simbole vatre i života (LUG je vrhovni Bog Kelta). Ovako su radili pripadnici najstarije vjere na svijetu:
“A Avram posadi lug na Birsabeji, i ondje prizva ime Gospoda Boga vječnoga.” (Postanak 21,33)
Kao knjigu nove vjere Bibliju su vavilonski masoni počeli pisati u prvoj polovini 5. v. st. ere i oni su smisao najstarije drevne religije u u Bibliji ispričali kao egzoterijsku (lažnu) priču za narod, a pravi ezoterijski smisao je u gore napisanom. Za novu judejsku vjeru oni izmišljaju novog boga sa novim vjerovanja i novim ponašanjima i ovako u ime boga judaizma naređuju narodu:
"Čuvaj se da ne hvataš vjere s onima koji žive u zemlji u koju ćeš doći, da ti ne budu zamka usred tebe. Nego oltare njihove oborite, i likove njihove izlomite, i gajeve njihove isijecite. Jer ne valja da se klanjaš drugomu bogu: jer se Gospod zove revni-telj, Bog je revnitelj.” (Izlazak 34,12-14)
Nikakvog EBERA nije bilo, nikakvog ADAMA nije bilo, to je u alegorijskoj priči Knjige postanja per-sonifikacija BOGA OCA, STVORITELJA SVIJETA I ČOVJEKA.
ISAK je ABRAMOV sin. Ime ISAK (᾿Ισαὰκ) je od keltskog IS sa značenjem TEMELJ; ZAKON; VJER-NOST; KUĆA [23]. Hebrejsko ISC znači KUĆA [24]. Keltsko AC (čitaj: AK) znači SIN [25] te ISAK znači TEMELJ ZAKONA, VJERNOST ZAKONA, SIN ZA-KONA, KUĆA ZAKONA. U izvornom najstarijem smislu to je SUNCE, BOG SUNCA sa svojim sljed-benicima. Sljedbenici Sunca prate kroz godinu kre-tanje Sunca i imaju Sunčev kalendar.
Keltsko SAC (čitaj; SAK) [26] u imenu ISAK znači SUNCE (SAC > SAKLI > CAKLI = SJA). ISAK je drugi je zglob, KOLJENO. Riječ KOLJENO je od KOLO. Da bi se smisao KOLA utvrdio u gornjem pasusu nevedenim značenjima riječi IS, ISAK je OBREZAN, OSUNEĆEN u OSMI dan (Postanak 21,4-5). SUNĆENJE je inicijacija u zakonite sljed-benike BOGA OCA personificiranog u liku ADAMA. To je onaj BOG STVORITELJ kojem su drevni sadili lugove oko svetilišta i hramova. To nije judejski JA-HVE koji je naredio sječu lugova i zabranio lugove.
U arapskom SUNA ili SUNEI ne odnosi se na SUNCE, nego znači MJESEČINA; VOJSKA te su muslimani SLJEDBENICI MJESECA [27], SUNNI je ZAKONIT [28], SUNUA je KRASOTA [29]. Englesko SUN je SUNCE, gotsko SUNNA [30], keltsko SUN je SIN [31], SUNA, SUNAFF znači SISATI [32] i po-znato je da u ritualu sunećenja rabin SISA dječov penis.
Ritual SUNEĆENJA Judeji nazivaju BRITH MILAH. Keltsko BRITH znači OZNAČEN; SPOJEN, SJE-DINJEN [33]. MIL u MILAH znači ŽUT; VOJNIK; SUNCE [34]. OSUNEĆEN kod nekih naroda najsta-rije religije sljedbenika Sunca znači OZNAČEN SUNCEM; SPOJEN SA SUNCEM, SJEDINJEN SA SUNCEM, VOJNIK SUNCA. Judejska masonska loža zove se B'NAI B'RITH ili DJECA ZAVJETA.
Sredinom 5. v. st. ere među narodima koji se ob-rezuju Herodot ne spominje Hebreje, Judeje, Jev-reje niti narod Izrailja, jer ih tada nije bilo [35]. Početak osnivanja judaizma je 459. g. st. ere do-laskom pisca Ezre iz Valilona u Jerusalim, a običaj sunećenja unesen je u judaizam zbog lokalnog već sunećenog naroda.
Zašto se SUNEĆENJE vrši OSMI dan od rođenja? OSAM je simbol SUNCA i VJEČNOSTI. Kod Judeja OSAM je ŠEMOHNAH (shə-moh-nah), SUNCE je ŠEMEŠ (she-mesh). Na keltskom OS je OSAM [36], srpsko OS(A) je CENTAR, OSOVINA, NO-SAČ. Ubod OSA ili OSE je VATREN. Sanskritsko OSAM znači ŽARAN, PLAMTEĆI [37].
Sredinom 5. v. st. ere među narodima koji se ob-rezuju Herodot ne spominje Hebreje, Judeje, Jev-reje niti narod Izrailja, jer ih tada nije bilo [35]. Početak osnivanja judaizma je 459. g. st. ere do-laskom pisca Ezre iz Valilona u Jerusalim, a običaj sunećenja unesen je u judaizam zbog lokalnog već sunećenog naroda.
Zašto se SUNEĆENJE vrši OSMI dan od rođenja? OSAM je simbol SUNCA i VJEČNOSTI. Kod Judeja OSAM je ŠEMOHNAH (shə-moh-nah), SUNCE je ŠEMEŠ (she-mesh). Na keltskom OS je OSAM [36], srpsko OS(A) je CENTAR, OSOVINA, NO-SAČ. Ubod OSA ili OSE je VATREN. Sanskritsko OSAM znači ŽARAN, PLAMTEĆI [37].
ABRAM je imao dva sina: mlađeg ISAKA, kojeg je rodila SARA (grčki: ΣΑΡΑ) i starijeg sa imenom IS-MAIL (᾿Ισμαήλ), kojeg je Abramu rodila djevojka Egipćanka AGARA (grčki: ῎Αγαρ), Sarina robinja (Postanak 16,4).
SARA je rodila ISAKA. Ime SARA je od osnove AR sa značenjem PLAMTEĆE, GOREĆE [38]. SAR je od starijeg ZAR za značenjem SVJETLOST, SJAJ. Keltsko SAR znači PRVO, GLAVNO [39], dakle SA-RA je PRVA. GLAVNA i ona je personifikacija SUN-ČEVE SVJETLOSTI I DANA.
AGARA je rodila ISMAELA. Keltsko AGARO, AG-ARW znači NEPRIJATNA, ROŠAVA, RUŽNA [40]. Pošto je rodom Egipćanka, AGARA je CRNE PUTI, GARA i ona je personifikacija NOĆI.
Kad je imao trinaest godina ISMAEL je OSUNĆEN, godinu prije nego se ISAK rodio. Iako stariji od ISAKA, ISMAIL nije bio ZAKONITI ABRAMOV SIN i nije imao pravo prvenstva. ISMAILOVI potomci su CRNI ARAPI.
Arapsko SUNA, SUNEI ne odnosi se na SUNCE, nego na MJESEC i MJESEČINU. MJESEC pripada noći, noć je CRNA, NEPRIJATNA i BEZAKONA, jer je pogodna za kriminal. Islam je nastao među Ara-pima i MJESEC je simbol islama. Muslimani su to naslijedili od preislamskih Arapa. Sljedbenici Mjese-ca prate kretanje Mjeseca po Mjesečevom kalen-daru i Mjesečev kalendar (ISMAIL) je STARIJI od Sunčevog kalendara (ISAK) te Mjesečev kalendar NIJE ZAKONITI BOŽIJI KALENDAR, nego je to SUNČEV KALENDAR.
SARA je rodila ISAKA. Ime SARA je od osnove AR sa značenjem PLAMTEĆE, GOREĆE [38]. SAR je od starijeg ZAR za značenjem SVJETLOST, SJAJ. Keltsko SAR znači PRVO, GLAVNO [39], dakle SA-RA je PRVA. GLAVNA i ona je personifikacija SUN-ČEVE SVJETLOSTI I DANA.
AGARA je rodila ISMAELA. Keltsko AGARO, AG-ARW znači NEPRIJATNA, ROŠAVA, RUŽNA [40]. Pošto je rodom Egipćanka, AGARA je CRNE PUTI, GARA i ona je personifikacija NOĆI.
Kad je imao trinaest godina ISMAEL je OSUNĆEN, godinu prije nego se ISAK rodio. Iako stariji od ISAKA, ISMAIL nije bio ZAKONITI ABRAMOV SIN i nije imao pravo prvenstva. ISMAILOVI potomci su CRNI ARAPI.
Arapsko SUNA, SUNEI ne odnosi se na SUNCE, nego na MJESEC i MJESEČINU. MJESEC pripada noći, noć je CRNA, NEPRIJATNA i BEZAKONA, jer je pogodna za kriminal. Islam je nastao među Ara-pima i MJESEC je simbol islama. Muslimani su to naslijedili od preislamskih Arapa. Sljedbenici Mjese-ca prate kretanje Mjeseca po Mjesečevom kalen-daru i Mjesečev kalendar (ISMAIL) je STARIJI od Sunčevog kalendara (ISAK) te Mjesečev kalendar NIJE ZAKONITI BOŽIJI KALENDAR, nego je to SUNČEV KALENDAR.
ISAKOV sin je JAKOV, JAKOB ili JAKUB i o njemu je ova alegorija:
"A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovjek rvaše s njim do zore. I kad vidje da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovjek rvaše s njim. Pa onda reče: pusti me, zora je. A Jakov mu reče: neću te pustiti dokle me ne blagosloviš. A čovjek mu reče: kako ti je ime. A on odgovori: Jakov. Tada mu reče: otsele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odolio si." (Postanak, 32,25-28)
"A kad osta Jakov sam, tada se jedan čovjek rvaše s njim do zore. I kad vidje da ga ne može svladati, udari ga po zglavku u stegnu, te se Jakovu iščaši stegno iz zglavka, kad se čovjek rvaše s njim. Pa onda reče: pusti me, zora je. A Jakov mu reče: neću te pustiti dokle me ne blagosloviš. A čovjek mu reče: kako ti je ime. A on odgovori: Jakov. Tada mu reče: otsele se nećeš zvati Jakov, nego Izrailj; jer si se junački borio i s Bogom i s ljudima, i odolio si." (Postanak, 32,25-28)
Ime JAKOV, JAKOB ili JAKUB (᾿Ιακώβ) izvedeno je od keltske osnove YA ili JA sa značenjem JESAM, JA. Sa keltskim sinonimima COP (KOV), COB (KOB) i CUP (KUP) [41] ime JAKOV, JAKOB ili JAKUB znači JESAM DRŽAČ i to je BOG SUNCE, ovo vidljivo ili neko nevidljivo SUNCE, to ovdje uopšte nije važno.
Ime JAKOV, JAKOB ili JAKUB postanjem je od san-skritskog JAG sa sljedećim značenjima u izvede-nicama:
JAGAT = KREČUĆE, ŽIVO; SVIJET [42];
JAGALI, JAGILI, JAGULI = NAPREDAK, RAST [43];
JAGISU = SJAJ, BLJESAK [44];
JAGUNE = SUNCE {45];
JAGATTU = UNIVERZUM [46].
U keltskom JAGOTU (srodno srpskom JAKOST) JAG znači ČUVAM, ŠTITIM [47]. Ovo JAG je u srp-skom JAGO, JAGA (BABA), JAGODA, JAGORČE-VINA. JAG je JAK.
JAKOV je dobio nadimak ISRAEL (᾿Ισραὴλ) i to je složenica od IS + RA + EL. Keltsko IS znači KUĆA [48], RA je SUNCE, EL je BOG te ISRAEL znači:
IS + RA + EL > ISRAEL > IZRAEL = KUĆA BOGA SUNCA.
Zbog ozljede u zglobu STEGNA, Jakov je HRA-MAO. STEGNU je kuku, treći zglob od stopala. da se podsjetimo: ABRAM je GLEŽANJ; ISAK je KO-LJENO, JAKOV je STEGNO. Jakov, tj. Izrael HRA-MLJE, HROMI JAKOV ima DVANAEST sinova i to su DVANAEST mjeseci godine.
Zašto je Izrael HROM? Zato što je isti kao i HROMI DABA koji se SAVIJA kad ide. To je PADAJUĆE SUNCE od ljeta do zime, doba u kojem dan kraća. Sanskritsko DABH, DĀBHA je OZLJEDA [49] i to je Jakovljevo STEGNO. JAKOV iz biblijske, SETH iz egipatske i HROMI DABA iz slovenske mitologije jedan su BOG SUNCA.
Ima još jedna alegorija o Jakovu i ljestvama:
"I usni, a to ljestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli Božiji po njima se penjahu i slažahu. I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reče: ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega i Bog Isa-kov,..." (Postanak 26,12-13)
Ime JAKOV, JAKOB ili JAKUB postanjem je od san-skritskog JAG sa sljedećim značenjima u izvede-nicama:
JAGAT = KREČUĆE, ŽIVO; SVIJET [42];
JAGALI, JAGILI, JAGULI = NAPREDAK, RAST [43];
JAGISU = SJAJ, BLJESAK [44];
JAGUNE = SUNCE {45];
JAGATTU = UNIVERZUM [46].
U keltskom JAGOTU (srodno srpskom JAKOST) JAG znači ČUVAM, ŠTITIM [47]. Ovo JAG je u srp-skom JAGO, JAGA (BABA), JAGODA, JAGORČE-VINA. JAG je JAK.
JAKOV je dobio nadimak ISRAEL (᾿Ισραὴλ) i to je složenica od IS + RA + EL. Keltsko IS znači KUĆA [48], RA je SUNCE, EL je BOG te ISRAEL znači:
IS + RA + EL > ISRAEL > IZRAEL = KUĆA BOGA SUNCA.
Zbog ozljede u zglobu STEGNA, Jakov je HRA-MAO. STEGNU je kuku, treći zglob od stopala. da se podsjetimo: ABRAM je GLEŽANJ; ISAK je KO-LJENO, JAKOV je STEGNO. Jakov, tj. Izrael HRA-MLJE, HROMI JAKOV ima DVANAEST sinova i to su DVANAEST mjeseci godine.
Zašto je Izrael HROM? Zato što je isti kao i HROMI DABA koji se SAVIJA kad ide. To je PADAJUĆE SUNCE od ljeta do zime, doba u kojem dan kraća. Sanskritsko DABH, DĀBHA je OZLJEDA [49] i to je Jakovljevo STEGNO. JAKOV iz biblijske, SETH iz egipatske i HROMI DABA iz slovenske mitologije jedan su BOG SUNCA.
Ima još jedna alegorija o Jakovu i ljestvama:
"I usni, a to ljestve stajahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle, anđeli Božiji po njima se penjahu i slažahu. I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reče: ja sam Gospod Bog Avrama oca tvojega i Bog Isa-kov,..." (Postanak 26,12-13)
Ove ljeste su solarni simbol SUNČEVE LJESTVE, simbolične ljestve po kojima se Sunce iz svoje najniže tačke južnog neba na dan zimskog solsticija "penje" ka sjevernom nebu i ljetnom solsticiju. Po-menuti vrh ljestava "koji ticaše u nebo" je najviša godišnja Sunčeva tačka na sjevernom nebu u danu ljenog solsticija i tu je SUNČEV, tj. BOŽIJI PRE-STOL u podnevu dugodnevice. Anđeli koji se penjahu i slažahu su dani pe-njanja i dani spuštanja Sunca.
Neki ove ljestve shvataju kao nivoe čovjekovog usavršavanja i oboženja na životnom putu ka ne-besima što je donekle tačno, jer niko ne može toliko da se usavrši i oboži da bi stigao do vrha i Boga. Neki, opet, priču o Jakovljevom rvanju sa Bogom tumače kao čovjekovu unutrašnju borbu, ali, to bi bila borba u želji čovjeka da pobijedi Boga i to je bogoborstvo, dakle to nije to! Glavni cilj vavilonskih Velikih magova, pisaca ove priče, jeste da se pred narodom nađe i opravda razlog postanja imena IZRAEL, imena "izabranog Božijeg naroda kome je JAHVE obećao vlast nad Gojima kao lažnom ljud-skom rasom u svijetu."
Neki ove ljestve shvataju kao nivoe čovjekovog usavršavanja i oboženja na životnom putu ka ne-besima što je donekle tačno, jer niko ne može toliko da se usavrši i oboži da bi stigao do vrha i Boga. Neki, opet, priču o Jakovljevom rvanju sa Bogom tumače kao čovjekovu unutrašnju borbu, ali, to bi bila borba u želji čovjeka da pobijedi Boga i to je bogoborstvo, dakle to nije to! Glavni cilj vavilonskih Velikih magova, pisaca ove priče, jeste da se pred narodom nađe i opravda razlog postanja imena IZRAEL, imena "izabranog Božijeg naroda kome je JAHVE obećao vlast nad Gojima kao lažnom ljud-skom rasom u svijetu."
..............................
[1] Wilhelm Martin Leberecht de Wete,A Critical and Historical Introduction to the Canonical Scriptures of the Old Testament, Vol. I; Boston: Charles C. Little and James Brown, 1843, pg. 433.
[2] Ib. pg. 29-30.
[3] James Hastings, A Dictionary of the Bible, Vol. II; Edinburgh: T & T. Clark; New York: Charles Scribner's Sons, 1899, pg. 325.
[4] Ib.
[5] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; London: 1857, pg. 605.
[6] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 261.
[7] Ib. pg. 263.
[8] Ib.
[9] Ib. pg. 307.
[10] Ib. pg. 304.
[11] Ib. pg. 320.
[12] Ib.
[13] Ib. pg. 613.
[14] Ib. tome III, pg. 199.
[15] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 539.
[16] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome II, pg. 40.
[17] Roger O'Connor, Chronicles of Eri; Being the History of the Gaal Sciot Iber: or, the Irish People; Translated from the Original Manuscripts in the Phoenician Dialect of the Scythian Language, Vol I; London, Printed for Sir Richard Phillips and Co., 1822, pg. 325.
[18] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), pg. 2.
[19] Ib. Tome III, pg. 18.
[20] Ib. Tome II, pg. 2.
[21] Ib. Tome III, pg. 293.
[22] Ib. Tome II, pg. 39.
[23] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 51.
[24] Ib. pg. 52.
[25] Ib. Tome II, pg. 7.
[26] Ib. Tome III, pg. 328.
[27] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; Oxford: The Clarendon Press, 1777, pg. 1050.
[28] Ib.
[29] Ib.
[30] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford: The Clarendon Press; New York: Macmillan & Co., 1893, pg. 610.
[31] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome III, pg.
[32] Ib.
[33] Ib. Tome II, pg. 212.
[34] Ib. Tome III, pg. 164.
[35] Herodot, II, 106.
{36] Ib. pg. 223.
[37] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 236.
[24] Ib. pg. 52.
[25] Ib. Tome II, pg. 7.
[26] Ib. Tome III, pg. 328.
[27] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; Oxford: The Clarendon Press, 1777, pg. 1050.
[28] Ib.
[29] Ib.
[30] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford: The Clarendon Press; New York: Macmillan & Co., 1893, pg. 610.
[31] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome III, pg.
[32] Ib.
[33] Ib. Tome II, pg. 212.
[34] Ib. Tome III, pg. 164.
[35] Herodot, II, 106.
{36] Ib. pg. 223.
[37] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 236.
[38] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome II, pg. 74.
[39] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome III, pg. 335.
[40] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome II, pg. 22.
[41] Ib. pg. 356, 392, 398.
[42] Monier Monier-Williams,, Ib. pg. 408.
[43] William Reeve and [Daniel Sanderson, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, pg. 443.
[44] Ib.
[45] Ib.
[46] Ib.
[47] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome III, pg. 36.
[48] Ib. pg. 52.
[49] Monier Monier-Williams,, Ib. pg. 469, 475.