SION

 

 

 

 

 

Albert G. Mackey , An encyclopedia of Freemasonry, Vol. II; Published by The Masonic History Company, Chicago, New York, London, 1921, pg. 797-798.

Malcolm C. Duncan, Duncan's Masonic Ritual And Monitor; Ezra A. Cook Publications, Inc, Chicago, 1968, pg. 127.

Cionizam je judejska ideologija mesijanskog pok-reta Cionista, judejskih Iluminata, a ime su dobili po riječi SION:

"Sa Siona zasja Bog, kruna ljepote." (Psalm 50,2)

"Tebi, Bože na Sionu, pripada hvalospjev; tebi neka se izvršuju zavjeti!" (Psalm 65,1)

"Velik je na Sionu Gospod, uzvišen iznad svih naroda.' (Psalm 99,2)

"Od Aroera na obali Arnona do gore Siona, to jest Hermona," (Ponovljeni zakon 4,48)

"Pojte Gospodu, koji živi na Sionu; kazujte narodu djela njegova!" (Psalm 9,11)

"Ali David uze kulu Sion, to je grad Davidov." (2. Samuilova 5,7)

Po Bibliji postoje tri Siona: nebeski Sion sa kojeg Gospod sja, brdo Sion u Jerusalimu na kojem je, navodno, bila kula Davidova i treći Sion je pod imenom HERMON (grčki: ᾿Αερμών), planina na vr-hu sjeverne granice današnjeg Izraela.

Šta znači ime SION ili HERMON?

Naziv SION je složenica od SI + ON i prvo o riječi SI: egipatsko SI znači IĆI; PUNOĆA; TOK; SIU zna-či ZVIJEZDA, SIRA je SUNCOBRAN; ZASTAVA; SIRSA je BOG ZVIJEZDA [1]. Jevreji su keltskog, tj. kimerskog ili tračanskog porijekla i osnova SI u keltskom znači VIS; BOG [2]. Ovo SI je u srpskom SIJA, SIJE i jasno je da SI nosi značenje SJAJ, SVJETLOST.

U drevnom Egipatu je bio grad ȦN MEḤ posvećen bogu Sunca [3]. Grci su to prevodili kao ΗΛΙO-ΠOΛΙΣ, Rimljani HIEROPOLIS, Hebreji ON, dakle ON je SUNCE. Keltsko ON znaći KRASNI; GLAVNI, VODEĆI; SUNCE [4].

Po egipatskim i keltskim riječima SION znači SJAJ SUNCA, SVJETLOST SUNCA; SUNCE, BOG.

HERMON je sinonim nazivu SION (Ponovljeni za-kon 4,48). Keltsko HER u HERMON značenjem je isto keltskom HAR, HIR, HOR ili HUR je VIS; SUNCE [5]. Keltsko MON u HERMON znači TOK; KRASAN, PLODAN; VIS, PLANINA [6]. Dakle, HERMON znači PLANINA SUNCA i to je istog značenja kao i SION.

U keltskom postoji riječ SION sa značenjem VRI-JEME, VEZA, ČVOR [7] i ovaj ČVOR je DAVIDOVA ZVIJEZDA sastavljena od dva suprotnih položaja spojena trougla:

"Trougao je bio svet zbog toga što je predstavljao nebo. Primarni trougao je bio br. 1, slika 6; i izvorno je predstavljao Seta, boga juga (feničanski El Šad-dai), i bio je, zapravo, ideograf za njegovo ime. Ho-rus, bog sjevera, takođe je predstavljen trouglom, kao br. 2, slika 6, koji je takođe ideograf za njegovo ime." [8]

Trougao sa bazom u dnu je simbol južnog neba, tj. simbol boga Seta i njegovog vremena jeseni i zime, a obrnuti trougao je simbol sjevernog neba, odno-sno boga Horusa i vremena proljeća i ljeta. Veza ili čvor ta dva trugla čini "Davidovu zvijezdu", koju je "po predanju" David nosio na svom štitu:

"Gospod je Bog Sunce i štit ..." (Psalm, 84, 11)

Tako se u liku Boga Sunca, tj. Boga odjevenmog u Sunce, za prosti narod priča pretvara u Boga Jahvea i cara Davida. I tako, dragi narode judejski, hrišćanski i islamski, judejski Bog. tj. Bog Cionista, je BOG SUNCA i eto mu na zastavi Izraela putanja na -23.5° južno ispod nebeskog ekvatora o zim-skom solsticiju i 23.5° sjeverno od nebeskog ek-vatora na dan ljetnog solsticija. To godišnji tok vremena i eto čvora u liku Davidove zvijezde u danu proljetne revnodnevice, tj. u danu Vernal ekvinocija.

Crkveni arhijereji, kao operativni masoni i tajni Cionisti, tj. Sionisti, kao znak SIONA pri dnu omofora imaju izvezene dvije, nekad tri linije iznad kojih su tri tačke kao simboli ljetnog solsticija kad je Sunce na najvišoj godišnjoj tački zenita sjevernog neba (vidi omofor Sv. Nikole). U spekulativnoj ma-soneriji to su "tri stepenika", simboli tri glavna pe-rioda ljudskog života: mladost, zrelo doba i starost (slike iznad).

I ne budite nerazumni i okanite se njihovih "Mesija", mesijanskog cionizma i Tame njihovih ideoloških ne-buloza, vratite se u svjetlost Svjetlosti svoga spa-senja radi i dobrobiti čovječanstva radi!

..............................

[1] E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Vol. II; London, John Murray, 1920, pg. 647.

[2] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 355.

[3] E. A. Wallis Budge, Ib. pg. 958.

[4] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. pg. 218.

[5] Ib. pg. 15, 7.

[6] Ib. pg. 358.

[7] Ib. pg. 173.

[8] Albert Churchward, The Arcana of Freemasonry; London: Allen & Unwin, 1915, pg. 46.

SELO VIDUŠA, KAKANJ, BOSNA

 

 

 

 

 

 

 

SRPSKA IMENA I PREZIMENA NA STEĆCIMA

Sva imena i prezimena su srpska, samo su imena četiri arapska imena prvih islamiziranih Srba, a po-katoličeni Srbi, ako ih i ima na ovom spisku, antisrp-ske politike radi poslije su od Crkve proglašeni Hr-vatima, iako su prehrišćanski Srbi i Hrvati bili jedana narod.

Banović Trtiša,
Banović Božičko,
Hlapac Bogdan i Rajko,
Batalo,
Radomil dijak,
Batić Mirković,
Vukava,
Bilić Radojica,
Veseoko Kukulamović,
Batričević Vuk,
Jelica,
Vučina,
Bogčinić Radoje,
Grubač,
Bogdanić Poznanj,
Bogdanić Vladoje,
Bogdanić Vlkoje,
Kovač Jurina,
Radmilo,
Bogosalić Hotin,
Radovan i Radovin,
Boljunović Bogavac Tarah,
Grubač,
Božićković Dobrilo,
Božinić Radmio,
Radoje brat i Plavac sinovac,
Ivko Obradović,
Brajanović Zagorac,
Brajković Bratmio,
Branković Mahmut,
Bratosalić Miloš,
Crjepović Vukosav,
Crnač,
Crnić Milac,
Crničanin Milutin,
Čihorić Polihranija,
Divac,
Dobrašinovic Vukašin,
Dragišić Vujan,
Dragosalić Radoje,
Dragščić Radivoj,
Drašković Dabiživ,
Dubčević Vukša,
Dučić Radosav,
Galčić Rać,
Golubović Veseoko,
Grd,
Grubača,
Hateljević Bogdan,
Herak,
Heraković Radoslav,
Hrabren Radosav,
Hrabreni - Miloradovići
Ilić Radivoj,
Ivanović Juraj,
Jeremija Petko,
Junotić Tupković Dragoje,
Juroje,
Komlinović Ivaniš,
Komlinović Pavao,
Kopijević Ozrisal,
Kosača Beoka,
Krajković Obrad,
Krivoušić Radivoj
Krnje župan
Kučmanić Vukosav
Lupovčić Ninoje,
Marija Divica,
Marković Dabiživ,
Marojević Milutin,
Medulin župan,
Milcarić Tvrtko,
Miletić Dragilo,
Milošević Alija i Jusup,
Milošević Stojsav,
Milošević Viganj,
Miloradović Radoje,
Miloradović Stjepanović Stjepan,
Mješinić Vukosav,
Mišljen,
Miotoš i njegov sin Stjepko,
Mitrović Vukša,
Mrčić Ivan,
Mrčić Milobrat,
Mrkšić Radoje,
Nespina,
Nikolić Katalina,
Nikolić Vladislav,
Nosaković Vukić,
Novaković Dragojlo,
Oliverović Pokrajac,
Opodinović Stojan,
Oprašić Radivoje,
Ostoja,
Oškopica Suliman,
Ozrenović Bogdan,
Ozrenović Stjepan,
Pavle Radenović,
Pavlović Ivan,
Petković Pribisav,
Petoivić Pribisav,
Petrović Marko,
Petrović Divna,
Pliščić Viganj,
Pliščić Vukosav,
Pribilović Dobrilo i Lubeta
Pribilović Radovan,
Pribiliša,
Pripčinit Milat,
Radičević Radosav,
Radilović Hasan i Ahmat,
Radivojević Mirko,
Radivojević Stjepko,
Radohnić Pavko,
Radosalić Stipko,
Radovanović Dabiživ,
Rajković Petko,
Rakoivić Radovan,
Ratković Radonja,
Rašković Miroslav,
Rušović Bunac,
Sanković Goisava,
Skender,
Širinić Radoslav,
Širunović Vukosav,
Tasovčić Milko,
Trjedanović Stapjan,
Tvrdojević Braja
Ugarčić Bogčin,
Utulović Stojan,
Veselinović Mihalj,
Vitko,
Vladisalić Radič,
Vladisalić Vlađ,
Vladislav,
Vlađević Vlatko
Vlađević Vukobrat
Vlađević Vukosav
Vukosalić Sracin,
Vlahović Crijep i Raško
Vlađević Vlatko,
Vlahović Radoslav,
Vlasnić Ljupko,
Vlatković Radivoje,
Vučić Radić,
Vučihnić Vukac,
Vuk, sin Obrada,
Vukčić Božidar,
Vukčić Radivoj,
Vukčić Vukić,
Vukić Dolinović Rabren,
Vukičević Ivan,
Vukičević Pavko,
Vukmanović Radič,
Vukocamić Jerina,
Vuković Grgur,
Vuković Radoje,
Vuković Vlatko,
Zemlić Radoje,
Zloušić Radiša,
Zot,
Županović Pavle

Bogumila nije bilo, bilo je Srba starovjeraca i Srba dvovjernih pravoslavnih krstjana, poluveraca iz 9. člana Dušanovog zakonika. Poslije se medju Srbi-ma javljaju rimokatolici i muslimani i sve to znaju današnji ortodoksni, rimokatolički i islamizirani Srbi, sve znaju, ali se prave stariji od istine i vremena medju Srbima pojave njihovih današnjih religija.

..............................
Izvor: Šefik Bešlagić: Leksikon stećaka, Svjetlost, Sarajevo, 2004, str. 113-162.
 

DANICA, CRKVA I KRST

За крст часни и слободу златну!

"Klanjamo se, čak, i obrazu časnoga i životvor-noga krsta, iako se tvori od drugog veštastva, ne poštujući time tvar - daleko bilo - već obraz krsta kao simbol Hrista. Jer On sam je učenicima svojim rekao, upozoravajući ih: I tada će se pokazati znak Sina Čovečijega na nebu govoreći zapravo o krstu." (Sv. Jovan Damaskin, Tačno izloženje Pravoslavne vere)

"Пошто нам је животворним крстом откривено спасење, ми морамо све старање наше уложити, да се одаје достојна част ономе, средством кога смо се спасли од старога пада. Према томе, одавајући часноме Крсту поклонење и умом, и ријечју, и осјећајем, заповједамо, да са свијем морају бити изглађене слике крста, што неки на поду цртају, да се, кад стају ногама они што иду, не наноси увриједа знамењу побједе наше. Ради тога наређујемо да се одлуче сви они, који у напријед буду цртали на подовима слике крста." (6. васељенски caбop, Правило 73)

Krst pod nogama.

Iz Knjige proroka Isaije, stih iz Septuaginte:

“πῶς ἐξέπεσεν ἐκ τοῦ οὐρανοῦ ὁ ἑωσφέρος ὁ πρωΐ ἀνατέλλων; συνετρίβη εἰς τὴν γῆν ὁ ἀποστέλλων πρὸς πάντα τὰ ἔθνη.” (Ἠσαΐας,,14,12)

U gornjem stihu Septuaginte grčko Έωσφέρος (EO-SFEROS) je složenica od grčkog ἕως (EOS) sa značenjem ZORA i фέρω (FERO) sa značenjem DONIJETI [1], te EOSFEROS (Έωσφέρος) znaci DONOSILAC SVJETLA, SVJETLONOŠA ili LUČO-NOŠA:

Prevodi citiranog stiha iz Septuaginte:

“Kako si pao s neba, Svjetlonošo, sine Zorin! Kako si razmrskan na zemlji, ti koji oslabljuješ narode!” (Isaija,14,12; Prevod: Ivan Šarić)

“Kako pade s neba, zvijezdo danice, kćeri zorina? kako se obori na zemlju koji si gazio narode?” (Isaija,14,12; Prevod: Daničić-Karadžić)

“Kako si ti pao s neba, Zvijezdo sjajna, Sine Zore? Kako si se ti sunovratio na zemlju, ti koji si srozavao narode,…” (Isaija,14,12; Prevod: Tomislav Dretar)

“Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?” (Isaija,14,12; Prevod: Jeruzalemska Biblija)

"Drugi uzročni faktor, protivnik Božji – jeste satana sa njegovim mnogim otpalim duhovima. On je lični krivac i uzročnik svakoga zla. Otkako je kao Danica pao sa visoke slave 'pomazanog heruvima' u duboku tamu pakla – on neprekidno seje zlo i greh u svaki Božji stvor, osobito među ljude." [2]

"Glavni, vrhovni duh zla naziva se u Svetom Pismu: satana (jevrejski: satan = protivnik, obma-njivač, đavo (διάβολος = klevetnik, opadač, Velze-vul, kušač, Denica (ό ‘Εωσφόρος = Lucifer), Ava-don, a ostali zli dusi nazivaju se: nečisti duhovi, du-hovi zla, zli duhovi, besi, demoni, anđeli Satane." [3]

"Ja Isus poslah anđela svojega da vam ovo po-svjedoči u crkvama. Ja sam korijen i rod Davidov, i sjajna zvijezda Danica." (Otkrivenje,22,16; Prevod: Daničić-Karadžić)

"Ja, Isus, ja sam poslao svog anđela za donijeti vam ovo svjedočenje o crkvama. Ja sam izdanak i loza Davidova, i sjajna jutarnja zvijezda." (Otkrive-nje,22,16; Prevod: Tomislav Dretar)

"Ja, Isus, poslah anđela svoga posvjedočiti ovo po crkvama. Ja sam korijen i izdanak Davidov, sjajna zvijezda Danica." (Otkrivenje,22,16; Prevod: Jeruzalemska Biblija)

"Ja, Isus, poslah anđela svojega, da vam ovo posvjedoči u crkvama, Ja sam korijen i rod Davidov, sjajna zvijezda danica." (Otkrivenje,22,16; Prevod: Ivan Šarić)

U grčkom originalu Jovanovog otkrivenja Isus za sebe kaže da je ὁ ἀστὴρ λαμπρὸς καὶ ὀρθρινός i to je na srpski prevedeno ovako: ἀστὴρ = zvijezda, λαμπρὸς = sjajna, καὶ ὀρθρινός = i jutarnja. Kraće rečeno: zvijezda Danica:

“Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda? A govorio si u srcu svom: izaći ću na nebo, više zvijezda Božijih podignuću prijesto svoj, i sješću na gori zbornoj na strani sjevernoj; Izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se s Višnjim." (Isaija,14,12-14)

“Ja i otac smo jedno.” (Jovan,10,30)

I prvo odgovorite sebi pa i meni kažite: KO JE DANICA, KO JE DONOSILAC SVJETLA, KO JE SVJETLONOŠA ili LUČONOŠA? Po onome što u Bibliji piše i što pravoslavni svetitelji tvrde, ja ne razumijem DANICA je li SATANA, ili je ISUS HRIST ili je to ISTO?

Vi razumni i pravoslavnom vjerom utvrđeni i Svetim Duhom prosvijetljeni Srbi, kažite i meni i objasnite mi ko je DANICA? Je li DANICA onaj što je KRST njegov SVETI SIMBOL, ili je DANICA ovaj što u sto-tinjak hramova Srpske pravoslavne crkve nogama svojih arhijereja, sveštenika i vjernika GAZI PO KR-STU?

Za stare Srbe znam, njima je Sunce ZVEZDAN, ZVJEZDAN ili ZVIZDAN, tj. DNEVNA ZVIJEZDA, ZVIJEZDA DANA, DANICA, DANKO SVJETLO-NOŠA, LUČONOŠA, jer BOG SRBA U SUNCE JE OBUČEN I KRST ČASTI I SLAVE NJEGOV JE SIMBOL:

Mi smo Srbi sinci Sunca...
Iz Sunčevih zraka nikli
Zemna tmina Srbe muči
I na Tamu nisu svikli

Životvorno Sunca drvo
Kroz Srbe se zemljom grana
Stremeć’ onim izvorima
Iz nebeskih svijetlih strana

Srb je ratnik Boga Sunca
Besmrtna je njemu duša
A besmrtnost samo stiče
Ko Višnjega Boga sluša

Srb je vojnik Boga Pravde
Uz Boga je Srba stroj
Uz Gospoda nad vojskama
Srb ratuje sveti boj

Sa crvenog polja štita
Bijelog krsta blješti slava
I četiri sveta slova
Zastava su Boga Prava

Živa vatra Srbov mač
Oštro koplje Sunčev zrak
Šta će tama tom oružju
Šta mu može gusti mrak

Sve dok Pravdom Srbi dišu
Pravda srbske duše hrani
Od orlova strvinara
Bog nas Otac Srba brani

Čuj, Srbine, u zlo doba
Što božansko ti ne paziš
Sebe robom Tame činiš
Po zastavi Božjoj gaziš

Car ti Tame kuću uze
I pod noge krst obori
Ustaj Srbe, probudi se
Da ti kuća ne izgori

Čuj, Srbine, probudi se
Na zastavu Božju pazi
Bude li je Bog branio
I tebe će Bog da zgazi

..............................
[1] John Groves, A Greek and English dictionary, Boston: Hilliard, Gray, Little, and Wilkins, 1833, pg. 269.
[2] Vladika Nikolaj Velimirović, Pravoslavna Crkva i uzročnost u svetu – knjiga br. 3 (8. dio), Glas Crkve, Valjevo, 1996. (Internet izdanje Svetosavlje.org. Objavljeno: 26. oktobar 2006.
[3] Justin Popovic, Gogmatika Pravoslavne crkve, Tom I, Deo drugi, Odeljak prvi, Odnos Boga prema tvari - Bog kao Tvorac sveta, 32. O zlim dusima. 

GOJ znači LAŽNA VRSTA. LAŽNI ROD

Riječi GOY i GOYIM potiču iz jezika starih Kimera, odnosno Tračana, jer su, prema Strabonu, KIMERI i TRAČANI bili jedan narod.

Morfološki i semantički keltsko GOI, GOIA isto je što i biblijsko GOY. Keltsko GOI, GOIA znači LAŽNI ROD, LAŽNA VRSTA [1]. Ovo je izvorno i najstarije značenje riječi GOJ i GOJIM. Dakle, za osnivače ju-daizma i pisce Biblije svi nejudeji su LAŽNA VR-STA, LAŽNI ROD, a jedina prava ljudska vrsta za njih su sljedbenici judaizma. Toliko o „svetosti“ Bib-lije i biblijskom „Bogu“ Jahvi.

..............................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi Joseph Daclin, 1759, pg. 654.

DUD, DUDA I TUTA

Naslov ove teme je krajnje neobičan, jer pridavati naučni značaj jednoj dječjoj tuti (noši) zvuči kao nebuloza, ali pokazaćemo da nije baš tako.

Galski TUTACH znači RUŽNO, NEČISTO, KALJA-VO, KAKA [1]. Gaelik TÙT je SMRAD [2], TÙTAIR je SMRDLJIVAC [3]. Po galskim riječima moglo bi se zaključiti da je to značenje naziva TUTA, ali to je po upotrebnoj svrsi TUTE, a originalno značenje mno-go je starije i drugačije.

Imenuca TUTA izvodi se od korijena TU. TU je istog značenja kao i DU [4] čije je jedno od značenja CRNO, TAMNO [5], je je TU dalo DU u DUG, DU-BOK. Naizgled smiješno, ali je činjenica da su riječi DUD i DUDA postanjem od DU te su po etimologiji, mor-fologiji i semantici DUD, DUDA i TUTA iz dav-nine imaju zajedničko etimološko porijeklo:

a) DU > DUD > DUDA > DUDLA,

b) TU > TUT > TUTA,

c) TU > TUT > TUTLA > CUCLA, CUCULA = DUDA, DUDLA.

Srpsko TUTNUTI, imperativ TUTNI, znači metnuti, turiti, gurnuti nešto u ruku, u džep, u kesu, ormar i sl. Da bi se nešto negdje TUTNULO, mora postojati neko zatvoreno MJESTO, jer korijeni TU i DU znače CRNO, TAMNO i po tome je srpsko TUŠ, bilo da se radi o CRNOJ TINTI ili o TUŠIRANJU pri kupanju. Tako je srpsko TUTUŠ naziv za nekoga kome je glava simbolično PRAZNA RUPA.

Sanskritski TŪTA znači DUD [6]. Arapsko TŪT znači IZDUŽEN, DUG; DIMNJAK [7] (dimnjak je svoje-vrsna cijev). Turski DÙT je DUD [8], srpski DUD. DUDUK je CIJEV, svirala. U pre-nesenom smislu osoba DUDUK je sto i TUTUŠ ŠUPLJOGLAVAC.

I gle: TŪTA (sanskrit) = DUD (srpski).

U slovenačkom TÚTATI znači trubiti na ROG ili piti iz ROGA [9], dakle ROG je TUT, TUTA, ŠUPLJINA, RUPA. Po Grimu slovenačko TÛTEK je od izvornog značenja CIJEV [10]. Bugarsko TUTULJA je CI-JEVKA, CIJEV [11], valonsko TÛT je KRUG i to je početak i kraj cijevi [12].

Sanskritsko DUDH znači LJUTIT, NAGAL, NAKUR-ČEN [13]. Gaelik DUDAG je ROŠČIĆ, TRUBICA; ŠOLJICA [14]. Gaelik DÙD je ROG [15], DÙDACH [16] ili TUTACH [17] je TRUBA.

Gaelik DUD je isto što i TUD, TUDAN [18] sa zna-čenjem GRUDA, ISPUPČENJE; ROŠĆIC KOSE; GOVNO [19]. Gaelik TÙT znači SMRAD TÙTACH značI SMRDI, TÙTAIR je SMRDO [20]. Smisao gal-skog TUTACH je RUŽNO, NEČISTO, KALJAVO, KAKA [21].

Naziv DUD znači ISPUPČEN, IZDUŽEN, ROG. Ako se neko ISPUPČENJE utisne u vlažni pijesak, u pi-jesku će ostati ka dnu ISPUPČENI DUBOKI PRA-ZNI PROSTOR, tj. RUPA koja je s vrha ka dnu kao CIJEV, baš kao u ŠOLJI i u TUTI. Sve se to morfo-loški prepliće i zato je sanskritsko TŪTA značenjem isto srpskom DUD.

..............................

[1] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 459.

[2] Ib. pg. 985.

[3] Ib.

[4] Ib. pg. 455.

[5] Ib. Tomme II, pg. 510.

[6] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 452.

[7] Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Arabic and English; London: Wᵐ. H. Allen and Co., 1852, pg. 824.

[8] James William Redhouse, An English and Turkish dictionary; London: Bernard Quaritch, 1856, pg. 213.

[9] France Bezlaj, Etimološki slovar slovenskega jezika - IV; Izdala Slovenska akademija znanosti in umetnosti [in] Znanstvenoraziskovalni center, Inštitut za slovenski jezik Frana Ramovša, Etimološko-onomastična sekcija, Ljubljana, 2005, str. 251.

[10] Ib.

[11] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 529.

[12] Ib.

[13] Monier Monier-Williams, Ib. pg. 484.

[14] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, pg. 370.

[15] Ib.

[16] Ib.

[17] Ib. Vol. III, pg. 985.

[18] Ib. Vol. I, pg. 370.

[19] Ib. Vol. III, pg. 979.

[20] Ib. pg. 985.

[21] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Tome III, pg. 459.

TROJIČNOST ČOVJEKA, VLAST I IDEOLOGIJA

Šta je čovjek i šta čovjeka izdvaja iz svijeta životinja i čini ga božanskim bićem? To je zbog tri čovjekove prirode, zbog trojnosti čovjekove prirode.

Jedna čovjekova priroda je ovozemaljska vidljiva tjelesna priroda kao i kod životinja: radi održanja živog tijela i čovjek mora da hrani tijelo i da se raz-mnozava radi produžetka vrste.

Druga priroda čovjekova suštinom je nevidljiva bo-žanska priroda i to je razum koji pomaže čovjeku da razmišljajući lakše fizički živi, da otkriva znanje i po novom znanju da gradi bolji život, da ga umjetnički oplemenjava uzdižuči se dobrom na ljestivici božan-ske prirode.

Treća čovjekova priroda takođe je nevidljive božan-ske suštine i to je kroz savjest razuma urođeno zna-nje o postojanju Stvoritelja svijeta, znanje o posto-janje Boga. Ko je i kakav je Bog, to niko od ljudi nije znao niti je mogao da zna, jer Boga nikad niko nije vidio niti je moguće vidjeti Boga i svi kroz koji su tvrdili da su vidjeli Boga, lažovi su (duhovne prikaze i Vanzemaljce su mogi vidjeti, ali Boga ne). Bog se vidi samo u djelima njegovog stvaranja, čuje se i kroz savjesti razumu opominjanje šta je dobro, a šta zlo i djeluje kroz čovjekova djela dobra.

Ne vidjevši Boga i ne znajući kako izgleda Bog, Bog u ljudskom razumu postaje jedna zamisao, jedna ideja kojoj razum traži odgovor. Po onoj narodnoj: "Sto ljudi, sto ćudi," svako je imao svoju zamisao, svako je imao svoju ideju o tome kakav je Bog, kako mu treba služiti i odavati čast i slavu. Ali, ljudi su društvena bića koja žive u zajednici nastale su prepirke oko razlicitih ideja o Bogu, prepirke koje su među nerazumnima prelazile u svađu i tuču. Tako je nastala potreba da se se te ideje usklade u zajed-ničku zamisao, u jednu svima istu zajedničku ideju, ideju koja će ujedinjavati u miru, a ne razdvajati i zavađati? Biblijska alegorija o Kainu i Abelu, njiho-ve razlike u prinošenje žrtve, mržnja koja se rađa iz te razlike i Kainovo ubistvo Abela, najbolji su primjer različitih ideja o Bogu.

Kad je Kain ubio Abela, Adamu se rodio sin Set, a Setu sin Enos i napisa pisac Biblije:

"Tada se počelo prizivati ime Gospodnje." (Posta-nak,4,26).

To je praslika početka jedne zajedničke porodične ideje o Bogu koja će među svim Adamovcima biti ista zamisao o Bogu, ali toj kolektivnoj ideji neo-phodan je vođa koji će da rukovodi, podučava i nadzire. Naravno, ovo je po osmišljivačima judaiz-ma, jer istorija, arheologija, antropologija i mitologija svjedoče da je uporedo sa idejom o Bogu Stvoritelju postojala i ideja o Boginji Materi.

Prve vođe, prvi rukovodioci, učitelji i nadzornici po-rodične ideologije bili su najstariji u porodici i ro-ditelji. Od najjačeg domaćina u selu i njegove po-rodice prenosi se njegova porodična ideologija na svo selo, poslije preko najjačeg poglavice prenosi se na pleme, preko kralja na sva plemena kra-ljevine, preko cara na sve podanike njegove im-perije.

Kako se zajednička ideologija širila, tako je vlast vođe rasla, a sloboda naroda se smanjivana. Su-merski, egipatski, rimski i ostali drevni carevi bili su ujedno neprikosnoveni vojni vladari i vjerski prvo-sveštenici, bili su i generali i ideolozi. Oni su svoje najvjernije bistroumne podanike upućivali u neka svoja magijska znanja upravljanja vojskom i na-rodom i tako su se pojavili prvi operativni zidari ili masoni.

Posao operativnih masona je praktični počevši od prve brazde i obrade zemlje, gradnje kuća i mos-tova, utvrđenja i hramova, vještine lova i ratovanje, vještine obrade metala i izrade alata i oružja, vješ-tine pisanja zakona i himni.

Vremenom su kraljevine i carevine postajale sve veće i obaveze vladara sve veće. Čuvajući koman-du nad vojskom vladari su u vjerske poslove pre-puštali svojim najvjernijim saradnicim i proglašavali prvošvetenika. Tako su kraljevine i carevine dobijale dvostruku vlast: vojnu u liku vladara generala i vjer-sku, tj. ideološku, u liku prvosveštenika kao potpore vladareve "od Boga date mu vlasti".

Tako su vladarev mač i vladareva ideologija u liku prvosveštenika postali dvije simbolične glave jed-nog dvoglavog orla i ko njih nije slušao, stradao je po zakonu osuđen kao izdajnik i bezbožnik, po zakonu propisanom od vladara i prvosveštenika. I kako u starini, tako i danas: ruku po ruku državna politička vlast i državna zvanična ideologija, tj. "vje-ra", ruku pod ruku idu zajedno, zajedno vladaju i zajeno nove planove kroje i provode.

Da bi se narodu naturila nova ideologija potrebno je duže vrijeme i to ne ide mirnim putem, nego uz velike revolucije i strašna krvoprolića, moderno zva-nih Veliki reseti. Tako su nastale sve velike svjetske ideologije, tako su nastali judaizam, budizam, hin-duizam, hrišćanstvo, islam, komunizam i globali-zam. Da država ne može da opstane bez ideolo-gije najbolji primjer je pokazao Vladimir Putin, današnji predsjednik Rusije. On se nakon raspada komu-nističkog Sovjetskog Saveza 1991. iz komunizma od-mah uključio u pravosavlje, jer je ono bilo najbrojnika i najpogodnija ideologija za tada novu Rusku državu.

Mesijanski Cionisti, papini Iluminati i masoni Tame kroz plandemiju kovidizma od početka 2020. poku-šali su terorom da nature novu globalističku uni-polarnu mesijansku ideologiju u vidu "vjere u na-uku", tj. vjere u ono što oni kao naučni dogmat proglase za istinu. Pokušaj im je propao opiranjem masona Svjetlosti i njihovog viđenja novog svijeta u vidu multipolarnog globalizma, globalizma u kojem bi u ravnopravnoj ekonomskoj saradnji svaka državana vlast po unutrašnjem uređenju ostala u svojim već postojećim ideologijama, tj "vjerama".

Izreka kaže da je i put do pakla popločan dobrim namjerama, Ni multipolarni globalizan ne vodi ra-čuna o slobodi trojičnog čovjeka u državama sa propisanim ideologijama. O ljudskoj slobodi, slobodi mišljenja i govora niko od današnjih političara i njihovih ideologa ne voli da priča i slobodu suzbijaju i slobodoumne sljedbenike Svjetlosti kažnjavaju ne želeci da im iko remeti njihova nevaljasta djela i zle namjere.

I kao zaključak: da li je uopšte moguća ljudska slo-boda, sloboda mišljenja i govora u okviru postojećih državnih ideologija koje Boga traže kroz umišljene ideje silom državnih vlasti naturenih ljudima za vje-čne Božje istine? I pitam se: hoće li ikada doći vri-jeme da ljudi postojanje Boga svjedoče naukom, jer bezbroj neoborivih naučnih dokaza već postji?

MITAR I MITROVDAN

 

 

Praznik MITROVDAN je 8. novembra (26. okt.) i posvećen je MITRU, vedskom bogu Sunca. Pored MITRA postojala je MITRA, persijska boginja lju-bavi i srpsko vlastito žensko ime (Venera, Danica).

Sanskritsko MI u MITAR znači UČVRŠĆEN, UTE-MELJEN, FIKSIRAN [1]. Od korijena MI je MIT sa bliskim smislom: POSTAVLJENI STUP, GRANIČ-NIK, MEJNIK, MEĐAŠ [2]. Tako je nastalo ime MITAR, u sanskritu MITRA sa značenjem SUNCE:

a) MI > MIT > MITAR,
b) MI > MIT > MITRA.

Osim riječi MI i MIT u imenu MITAR je i riječ AR, u imenu MITRA je riječ RA. Sanskritsko ĀR znači HVALITI, SLAVITI [3]. Keltsko AR znači STRO-GOST; VISINA; KRALJ; BORBA, SJEČA, KRVO-PROLIĆE, MASAKRIRANJE; BRAZDANJE, PRO-BADANJE [4] i od ovog AR postalo je ime ARES, ime grčkog boga RATA, rimski MARS. Sumersko AR je SLAVA, SVJETLOST [5]:

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [6]

“Riječi As (Ush) i Ar (Ur) obe znače sunce ili vatra ...” [7]

Sanskritsko RA u imenu MITRA znači VATRA, TOP-LOTA, LJUBAV, UŽITAK, DAVANJE, SJAJ, BLJESAK, ZLATO [8], u izvornom smislu SUNCE, jer RA je egipatski BOG SUNCA i RADOST naroda SARBA.

Tako MITAR znači UTEMELJENO SUNCE, UT-VRĐENO SUNCE, FIKSIRANO SUNCE, GRANI-ČNO SUNCE. Pošto je svaka granica, svaka međa određena i fiksirana MJERA, tako MITA u MITAR dobija dopunsko značenje MJERA, IZMJEREN [9]. Ta fiksirana mjera u kalendaru je MITROV DAN ili MITROVDAN, a MITAR je MJERAČ.

U starijim prevodima Novog zavjeta umjesto CA-RINIK Vuk Karadžić piše MITAR, jer MITAR na gra-nici sve MJERI I PREMJERAVA. MITAR je stari ikavski oblik od METAR, i to je dokaz da je riječ MITAR, za CARINIK, još sredinom 19. vijeka pos-tojala u srpskom jeziku (danas MITAR za CARINIK još postoji u izdanjima džepnih kalendara SPC, 6. nedjelja od Božića).

MITAR (carinik) je državni službenik granici između dvije države, a MITROVDAN je na granici između DVA VREMENA: između vremena prve jesenje tople i suve sezone do Mitrovdana i vremena hladne kišne sezone kasne jeseni iza Mitrovdana: „Mitrov danak ajdučki rastanak“ [10].

Prije dvjesta godina MITROVDAN je bio tačno u sred jeseni, dakle u prve dvije decenije 19. vijeka i vremena velikih revolucionarnih promjena i formi-ranja modernih država i modernog društva.

Ono što je važno je sljedeće: od podneva ILIN-DANA 2. avgusta (20. jula jul. kal.) do podneva MITROVDANA 8. novembra tačno je 98 dana. I gle:

a) √98 = 9,899494937 dana,

b) √9,899494937 = 3,146346284 = Pi sa tačnošću u dvije decimale. Tačna mjera sa Pi u pet decimala (3,14159) je 97,40876192 dana i to se uklapa u dužinu ILINDAN-MITROVDAN. Zašto ILINDAN? Za-to što je IL = EL = AL = VATRA, SUNCE.

Drugo staro srpsko ime MITROVO je DIMITRI, jer je RI istog značenja kao i RA [11] ( muška vlastita imena RASTO i RISTO su sinonimi). Ime DIMITRI izvedeno je od druge dvije sanskritske riječi: DI + MITRI, gdje DI znači SJATI, BLJEŠTATI [12]. Ovo DI može u sanskritu da znači i PROPADANJE, PROPAST [13] te DIMITRI može sa znači SJAJNI MJERAČ, ali i SJAJA PROPAST, SUNCA PRO-PAST.

Na srpski prehrišćanski vremenski svetac MIT-ROVDAN grčka Ortodoksna crkva je ubacila svog sveca sa imenom DEMETRIOS (grčki: Δημήτριος, latinski: Dēmḗtrios). Tu vidimo dvije riječi:

DE + METRIOS.

Govore da je grčko DEMETRIOS, od atičkog Δη-μήτηρ (latinski: Dēmḗtēr), ali je atičko DEMETER (Δημήτηρ) od starijeg dorskog DAMATER (grčki: Δαμάτηρ; latinski: Dāmā́tēr), staro ime boginje sa imenom DAMATER, ilirska DAMA. Keltsko DA znači LIJEPA; SJAJNA [14], a MATER je MATER: DAMATER je LIJEPA, SJAJNA MATER, MATER KOJA DAJE: DA MATER. METER (µήτηρ) u DE-METER (Δημήτηρ) je MATER [15], Dakle, DE-METRIOS nije od dorskog DAMATER niti od ati-čkog DEMETER, jer DEMETRIOS je MUŠKO, nije MATER.

Grčko DE (Δη, δη) [16] isto je latinsko DE koje u DEFORMISATI znači POKAVRITI FORMU, RAZ-VALITI. Da ukrili značenje riječi μήτριος, (MΗT-PIOΣ), Grci su starogrčko μήτριος u novogrčkom zamijenili sa μέτριος (METPIOΣ) tj. umjesto staro-grčog ή (H, eta) pišu έ (E, epsilon), iako značenje ostaje isto: U MJERI, ODMJEREN [17], te grčko DEMETRIOS (Δημήτριος) znači NIJE U MJERI, POREMEĆEN, RAŠTIMAN i odnosi se na PA-DAJUĆE SUNCE. Tako je za vjernike laike SV. DIMITRIJE rimski vojnik i hrićšanski svetac za koga se vjeruje da je živio početkom 4. vijeka, a iza njega je ukriven klut MITRE, čiji je prvosveštenik početkom 4. vijeka bio rimski car Konstantin Veliki.

..............................

[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 815.

[2] Ib.

[3] Ib. pg. 149.

[4] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 74.

[5] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, pg. 62.

[6] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cam-bridge, Metcalf and Company, 1856, pg.

[7] The Christian Examiner and Religious Mis-cellany, Vol. 61, Boston: Crosby, Nichols, and Co., New York: C. S Francis & Co., London: Edward T. Whitfield, 1856, pg. 95.

[8] Monier Monier-Williams, Ib. pg. 859.

[9] Ib. pg. 815.

[10] Vuk Stef. Karadžić, Srpski rječnik istumačen njemačkijem i latinskijem riječima, Beč, Štamparija jermenskoga namastira, 1818, st. 403.

[11] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. Tome III, pg. 293,

[12] Monier Monier-Williams, Ib. pg. 480.

[13] Ib.

[14] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. Tome II, pg. 427.

[15] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 963.

[16] Ib. pg. 337.

[17] Ib. pg. 956.

BOG JE SVJETLOST, SUNCE

Po Petru Skoku evo zvanično tumačenje porijekla i značenja riječi BOG:

"BOGAT, baltoslavenski pridjev, dalja izvedenica od imenice BOG kad je značila ZEMALJSKO DOBRO, SREĆU s pomoću sufiksa -ato (v.) (upor. lat. fortu-natus) koji znači snabdjevanost, lit. bagatas, lot. bagats. Nalazi se u svim slavenskim jezicima i iz praslaven. je doba." [1]

Zatim slijedi:

"Prema ovim podacima BOG, gen. BÒGA (lokativ sing. PÒ BOZI, ŽK) sveslavenska je imenica iz pra-slav. doba za koju nema paralela u baltičkoj grupi, ali ima u arijskoj (v. dalje). Značila je najprije: 1° sreća = 2° zemaljsko dobro > roba ..." [2]

I na kraju:

"Ovaj semantički razvitak je paralelan u arijskim jezicima: sanskr. BHAGAS '1° djelitelj, gospodar, 2° bogatstvo' odgovara posvema sveslav. BOGT, što znači da je već slavenska riječ imala oba značenja, apstraktno i radno. Tome tačno odgovara u Avesti BAYA- 'gospodin > bog', i nperz. samo BOG. Upor. i Zευς Βαγαῖος, ime frigijskog Zeusa kojega apoziciju Trombetti ispravno upoređuje s iranskim BAYA 'bog'. Ova je paralela tako uvjerljiva da su neki lingvisti (Jakobson) pomišljali da je BOG posuđenica iz iranskoga koja je Slavenima došla preko skit-skoga. Ali za to nema dokaza (Meillet)." [3]

Idemo od složenijeg ka prostijem obliku imena BOG, od BOGAT ka BOG. Gle: keltski: AT = AS, turski i tatarski: ATA, frigijski, gotski i tesalijski: ATTA, al-banski: ATE, mađarski ATYA, karantinski ATEI, la-ponski ATKIA, irski ATHAIR [4]; hetski ATA, u jeziku aljaskih Aleuta: ATA i u jeziku sjevernoameričkih Dakota Indijanaca ATA znači OTAC [5].

U riječi BOGAT dvije su proste riječi: BOG + AT. Pošto AT znači OTAC, riječ BOGAT dolazi BOG OTAC. Biti BOGAT bukvalno znači imati BOGA OCA.

A šta riječ BOG znači?

U imenu BOG je OG i to je osnova u riječi OGANJ. Čak ii Biblija tvrdi da je Bog OGANJ (5. Moj. 4, 25). Prvo tračanski pa poslije iegipatki BOG SUNCA zvao se BES, pa odatle NEBESA, ali ni tu nije najstariji izvor postanja rijeci BOG.

Od postanja prvih ljudi pa do danas NEBO je razumijevano kao kuća Božja. Gledamo li s kraja na kraj NEBA, vidimo da je nebo KRUŽNO SAVIJENO nad zemljom i po logici u riječi NEBO treba tražiti značenje riječi BOG i zato prvo istražujemo zna-čenje riječi NEBO.

Sanskritski naziv neba je NABHA [6], sanskritsko NĀBHA je CENTAR, PUPAK [7].

Keltsko NEB je NEBO [8], skraćeni oblik srpskog NEBO. NE u riječi NEB je istoznačna sinkopa keltskog GNE [9] sa značenjem BOJA [10].

A šta u imenu NEBO znači riječ BO?

Keltsko BO znači VIS; VATRA; ŽIVOT; SUNCE [11], isto kao i OG u srpskom BOG i OGANJ. Keltsko BO izgovara se i kao BOGA [12], BOGHA i BOJA sa značenjem SAVIJENO, KRUŽNO, LÛK [14] (i opet je to NEBO, masonski Kraljevski luk). Keltski BOGIA i španski BOJA, (izgovara se BOGA) znači KRUG [15].

I šta znači riječ BOG? Riječ BOG znači NEBO, BOJA; VISINA; TOPLO; VATRA; ŽIVOT; SUNCE [16].

I kao uvijek kod mene, sve rečeno je potkrijepljeno dokazima: ime autora, naziv djela, naziv izdavača, godina i mjesto izdavanja, te broj stranice na kojoj je to napisano. I to je nauka, to je tačnost, istina i to je, Srbi, originalno značenje starosrpske riječi VERA, VIRA ili VJERA. Imate li vi dokaze svoje vere ili vje-rujete u nečije bajke?

..............................
[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I; JAZU, Zagreb, 1971, str. str. 178.
[2] Ib. str. 179.
[3] Ib.
[4] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 97.
[5] Andrew Woods Williamson, The Dakotan Languages, and their relations to Other Languages; American Antiquaria, January, 1882, pg. 5.
[6] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 527.
[7] Ib. pg. 535.
[8] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Ib. Tome III, pg. 196.
[9] Ib. pg. 195.
[10] Ib. Tome II, pg. 645.
[11] Ib. pg. 180.
[12] Ib.
[13] Ib. 185.
[14] Ib.
[15] Ib.