DVORCI RAŠKIH VLADARA

 

Ovako su raški velikaši srednjeg vijeka gradili svoje dvorce koje Crkva naziva manastirima. Tu su vladari imali sve: gardu, pisare, ljekare, crkvu, poslugu i tamnice.

"OSVAJANJE KOSMOSA" I NOVI SVJETSKI POREDAK

 

 

"Osvajanje kosmosa" i Novi svjetski poredak je pokušaj umobolnih ludaka da obnove Vavilonski kulu.

PLANERI NOVOG SVJETSKOG PORETKA

 Novi svjetski poredak je projekat pisaca Biblije i osnivača Crkve, a realizatori su vođa judaizma i Crkve.

EBER NIJE ČOVJEK, NEGO VISOKA ZEMLJA, KOPNO

Biblija je sva u kodovima i mnoštvo riječi ne znači bukvalno to što tamo na prvi pogled izgleda, nego im je smisao ukriven u tajnom značenju. Tako biblijsko ime EBER ima svoje tajno značenje, iako u bukvalnom čitanju biva sugerisano da je to ime čovjeka.

Riječ EBER (῞Εβερ) je od dvije galske riječi: EV + ER (ne zaboravomo da su u Palestini i širom Bliskog istoka skupa sa Semitima bili nastanjeni Kimeri, tj.Tračani). Gali su Kimeri, tračanski Brigi ili maloazijski Frizi po kojima je maloazijska GALATIJA dobila svoje istorijsko ime, po kojima je u Palestini nazvano GALILESKO jezero u pokrajini GALILEJI.

Galsko EB znači NA [1]. U srpskom NEBO josnova je EB. Da bi nešto stajalo NA nečemu, ispod mora biti tvrdi oslonoc, držač, nosač i to je ER u EBER.

Bretonsko ER, dakle keltsko ER, znači BORAVIŠTE, STANIŠTE, TLO, ZEMLJA, KOPNO [2]. U hebrejskom to je ERTZ, u kaldejskom ARTHA, u indoarjanskom siraiku ARTHO, u koptskom ERTOSI, u arapskom ERZ, u punskom ERT, u gotskom AIRTHA, AIRDHA; u teutonskom ERDA, u njemačkom ERD, u grčkom ERA, u španskom ERA, u flamanskom EERD, u starosaksonskom EARD, EORD, u staronjemačkom HERTHA engleskom EARTH, u švedskom i danskom JORD [3]. U srpskom još postoji riječ JORDAM, JORDAMITI sa značenjem DRŽATI SVOJE “JA” NA VISINI, PONOS, SLAVA, SILA [4]. To je stara ilirska riječ koja postoji i u turskom. Od JOR je izvedeno JORGOVAN i JORDAN. ER i JOR su sinonimi. JOR je u galskom IOR sa istim značenjem kao bretonsko ER [5]. Kimersko, tj. Ilirsko, JOR i galsko IOR postanjem su od OR [6], istog značenja kao bretonsko ER koje se nalazi u tračanskom GER, GERMA sa značenjem TOPLOTA, VATRA, ŽERA. ER je u HERA, HERKULES, HERCEG, HERCEGOVINA.

Dakle, EBER znači VISOKO TLO, VISOKA ZEMLJA, VISOKO KOPNO. I šta je vezano za EBERA, tj. za VISOKO TLO, za VISOKU ZEMLJU, za VISOKO KOPNO. Pogledajmo:

“A Eberu se rodiše dva sina: jednom bješe ime Faleg, jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja, ...” (Postanje, 10, 25)

FALEG (Φαλέγ) je sa osnovom FAL. Galsko FAL znači UTOR, RASJELINA, PUKOTINA (falinka), RUPA; MNOGO [7].

I gle šta je ukriveno u imenu FALEG: to je vrijeme u kojem su se razdijelili narodi, vrijeme velikog zemljotresa u kojem je srušena vavilonska kula i u kojem je ondašnje KOPNO, tkz. “Prazemlja” ili “Pangea”, popucalo na rasjeline i podijelilo se na mnogo kontinenata. I sve je to bilo u vremenu između 2525-2316. st. ere, dok cionističko-iluminatski evolucionisti to datiraju u vrijeme prije oko 200 miliona godina. Bezbožne budaletine koje varaju ateiste i glupe vjernike!

………………

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 526.

[2] Ibid. pg.

[3] Ibid.

[4] Adolf Miroslav Richter i Adolf Joz. Balmann, Ilirsko-nemacski i nemacko-ilirski rukoslovnik, Parvi illiti: ilirsko-nemacski dio; U Becsu, kod Mihailja Lechnera, knjigara Sveucsiliscta,1839, st. 192.

[5] Jean-Baptiste Bullet, Ibid, Tome III, pg. 49.

[6] Ibid. pg. 220.

[7] Ibid. Tome II, pg. 565. 

AUTOBIOGRAFIJA

 

Kad čovjek pređe 60-tu, pomalo gubi tjelesnu snagu, a umna snaga mu jača i on drugačije sagledava svijet, čovjeka, ljude, svoj narod i ostale narode u svijetu. Počinje trezvenije da razmišlja, da spoznaje svoje greške i zablude i sve više uviđa laži kroz koje je od Velikih magova bio pretvaran u njihovog teglećeg ropskog stokana. Sve je to laž, samo je istina da od jednog Boga svi na svijet dolazimo i jednom se Bogu kroz smrt vraćamo samo sa onim što smo prema drugima i prema svemu svojom ljubavlju, milošću i dobrotom, a ne vjerom, na ovom svijetu zaradili.

I radi toga zarađujte svoju platu dok ste mladi, jer mnogi kad ostare, ako ostare, neće imati priliku ili neće moći da zarađuju.

LIKIJSKI GRAD SIRBIN (KSANTOS)

     Ovako piše Strabo: “εἶθ᾽ ὁ Ξάνθος ποταμός, ὃν Σίρβιν ἐκάλουν τὸ πρότερον…” [1]

 Prevod: “Zatim se dolazi do rijeke Ksantus, koju su ljudi ranijih vremena zvali Sirbin.”

Grčki: Ξάνθος = ΞÁΝΟΣ = KSANTOS

Grčko Ξ (KS) u Ξάνθος zamjenjuju grčkim X (Kᴴ), ravnajući se po latinskom prevodu XANTHUS.

Likijski: Σίρβιν = ΣΙΡΒΙΝ = SIRBIN.

Likijsko Σίρβιν  u engleskim prevodima zamjenjju sa SIRBIS, a originalni likijski naziv je SIRBIN.

Po riječi SIRBIN Likijci su i svoj grad nazivali SIRBIN, grčki Ξάνθος, a bio je ovaj grad poznat i pod likijskim imenom ARNA:

     “Ksantus ili Sirbis (Strabon, xiv.3.6). To je likijsko ime, po Stefanu Vizantincu, bio je Ἄρνα, sto se javlja na ranim novcima…” [2]

Šta znači  ime SIRBIN?

Galsko SIR znači isto kao i galsko SAR, SER, SOR, SUR sa značenjem BAL, BEL, BJELINA, SJAJ, SUNCE [3]. Sve ove osnove u starim imenima Srba: SARBI, SERBI, SORBI, SURBI.

Osnova SIR je u srpskom SIR, SIRUTKA. Sir je BIJEL, sirutka je ŽUTA, dakle je od SIR stari naziv SIRBI i SIRBIN. SIRBIN je ikavski oblik od SERBIN.

Pošto osnova AR znači SUNCE [4], likijsko ARNA (Ἄρνα) znači isto kao i SIRBIN, tj. SIRBIN i ARNA su sinonimi, potpuno istoznačne riječi.

Zašto nazive ARNA i SIRBIN i Grci prevoda riječju KSANTOS (Ξάνθος)? Zato jer i grčko Ξάνθος znači potpuni isto kao i likijsko ARNA i SIRBIN [5]: SJAJAN, ŽUT.

………………………

[1] Strab. 14.3.6.

[2] George Francis Hill, A Catalogue of the Greek Coins of Lycia, Pamphylia, and Pisidia, Intruduction LI; London: The Trustees Of The British Museum, 1897.

[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 359.

[4] The Christian Examiner and Religious Misce-llany, Vol. 61, Boston: Crosby, Nichols, and Co., New York: C. S Francis & Co., London: Edward T. Whitfield, 1856, pg. 95.

[5] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1869, pg. 1015

PISMO SVETOG SAVE PAPI (iz Domentijanovog Žitija Svetog Save)

Pisac ovog Žitija Svetog Save je hilandarski jeromonah Domentijan, jedan od posljednjih učenika Savinih, Savin sekretar i pratilac na mnogim Savinim putovanjima. Za razliku od Savinon kasnijeg biografa Teodosija, Domentijan je bio Savin živio uz Savu, pričao sa Savom i slušao živu riječ Savinu.

Pisac drugog Savinog žitija je monah Teodosije, rođen oko 1246. dakle je rođen desetak godina nakon Savine smrti 1236. i Teodosijevi opisi događaja Savinog života istorijski nikako ne mogu biti vjerodostojniji od Domentijanovih kazivanja. Ovako Domentijan piše o pismu koje je Sveti Sava napisao i poslao papi moleći papu za blagoslov i kraljevsku krunu Savinom bratu Stefanu:

"O poslanstvu Preosvećenoga u grad Velikog Rima

I opet izabravši od svojih učenika bogorazumna muža, sveosvećenog episkopa Metodija i posla ga u Rim ka prehvalnim apostolima Petru i Pavlu i ka velikome saprestolniku svetih, papi velike rimske države, davši blagoslov podobno počasti svetima na pohvalu mnogo časno kandilo sastavljeno bogomisaonim razumom i izvajano presvetlom maštom i prekrasnim bojama izumljeno, koje i do danas stoji kod groba prehvalnih apostola Petra i Pavla.

Jer one svete bogomisaone zrake, gde sami telom ne dođoše, tu Duhom svetim preveliku blagodat satvoriše, svome saslužniku pomažući, blagoslovenom da ispunjava njihove nedostatke; Bogom blagosloveni venac njemu poslaše, da uistinu savršenstvom blagosloveno bude kraljevstvo zemlje otačastva njegova, svakim pravoverjem služeći beskonačnom carstvu Oca i Sina i svetoga Duha, da i oni blagoslove njegovo otačastvo i svojom blagodaću venčaju dobrovernoga saprestolnika njegova otačastva.

I napisavši poslanicu ka velikom saprestolniku svetih i slavnih apostola, ispovedivši mu neutajenu blagodat kojom sam bi venčan od Boga, i molio je da mu pošalje blagoslov od svetih apostola, a od toga samoga blagosloveni venac da venča svoga brata na kraljevstvo po prvom otačastvu kraljevstva njihova u kome se i otac njihov rodi po božanstvenom samotrenju, u mestu zvanom Dioklitija, koje se zove veliko kraljevstvo od početka.

I Bog koji odasvud daje silu i uspeh ljubimom služi svome i ispunjuje sve njegove nebeske i zemaljske prozbe, i tome svetome saprestolniku svetih apostola zapovedi Duhom svetim da mu pošalje Bogom blagosloveni venac, istinitom ispunitelju njegovih svetih zapovesti, da bude blagosloven Bogom, i brat njegov po telu venčan, i obojica zajedno proslavljena još ovde na zemlji, pre onoga velikog dana.

O donošenju svetoga venca od rimske države.

I prinesen bi blagosloveni venac u otačastvo njegovo, koga primivši Preosvećeni proslavi blagodatelja svoga radi svih blagih dela njegovih." [1]

Papa je uslišio Savnu molbu i sa blagoslovom i kraljevskom krunom 1217. dolazi u Rašku papin velikodostojnik i kruniše Stefana za kralja. Sveti Sava postaje episkop i arhiepiskop tek 2019., dakle te 2017. po kanonima Sava nije mogao izvršiti Stefanovo krunisanje, jer to mogu uraditi samo arhiepiskop i patrijarh).

U svom pismu Sveti sava piše da je papa "sveti saprestolnik svetih apostola koji Duhom svetim prima naredbe od Boga.” Kod neupućenih Srba ovi biografski podaci o Savi nailaze na osudu Domentijana nazivajući Domentijana lazovom, jer "kako bi Sveti Sava, najsvetiji Srbin, rimskog prvojeretika papu svojim riječima toliko u duhovnoj u slavi uzvisio"?

E, slušajte sad, Srbi! Vi ne znate, jer vam se vijekovima laže, da po dogmatskom tumačenju Pravoslavne crkve papa nije jeretik, niti je rimokatolicizam jeres, nego se podjela Crkve 1054. desila ne zbog dogmatskih razlika, nego zbog sukoba u vrhu uprave tada edne Crkve, a podjela se desila zbog otimanja za vlasti u vrhu Crkvi. To je raskol ili šizma, to nije jeres, nego administrativna podjela Jedne Crkve na dvije uprave, a po dogmatskom ustrojstvu to je i dalje jedna sveta apostolska Crkva, saborna u duhovnom, samo bez zajedničkog služenja i bez zajedničkog pričešća. Raskol i jeres nisu isto i to Sveti Sava u svom Zakonopravilu, kao uputstva i zapovijesti svom sveštenstvu, na više mjesta naglašava:

"Jeretik je onaj ko je po very tuđ, a onaj ko je po nekom manje važnom pitanju tuđ – taj je raskolnik. Oni, pak nepokorni koji sakupljaju ove ili one – ti su podcrkovnici koji su se sami odvojili od Saborne crkve i, stvorivši drugu, zasebno se skupljaju. Krštenje od jeretika se ne prima, a od raskolnika i od podcrkovnika – prima.” [2]

“Oni koji se ne priopštavaju Sabornoj crkvi, dele se na troje: na jeretike, na raskolnike in a podcrkovnike. Jeretici su, dakle, oni koji su se potpuno otuđili od Božije vere, kao sto su: lepuzini, i maniheji, i valentipijani, i markioniti i mnogi drugi.” [3]

“Svi ovi, dakle, obrativši se iz svoje jeresi i pristupivši neporočnoj very, krštavaju se, jer smo mi odbacili njihovo krštenje.

Raskolnici su, pak, oni koji su sebe od Crkve udaljili, kao i donatijani i zvani čisti, i vodoslužeći, i uzdržanici.” [4]

Među svim jeresime nabrojanim u Savinom Zakonopravilu nema rimokatolicizma i zato su se neki Nemanjići, počev od Stefana Prvovenčanog, vječnavali rimokatolkinjama bez obaveze da one prime pravoslavno krštenje. To što su neki iz Pravoslavne crkve optuživali Rimokatolčku crkvu za “jeres filiokve”, to su njihova lični stavovi, a ne saborna odluka Pravoslavne Crkve, jer evo o tome stav Pravoslavne crkve i Savinog Zakonopravila:

“Zapadnih episkopa dogma je da Oca i Sina i Svetoga Duha za jednobitne i za jedno božanstvo ispovedaju, jer to izloživši, na svitku napisaše, te da bude od svih dobro prihvaćeno.” [5]

Posto su Otac i Sin i Sveti Duh jednobiti, dakle Sveti Duh i od Sina ishodi i to je prihvaćeno od Pravoslavne crkve i nikakve jeresi tu nema.

Da bi otklonili svaku sumnju u dogmatsko jedinstvo Pravoslavne i Rimokatoličke crkve 1993. u katoličkom manastiru u Balamandu u Libanu ponovo je izvršeno izmirenje potpisivanjem Balamandskog sporazuma. Tim sklopljenim sporazumom obe raskoljene strane priznaju se za Duhom Svetim spasonosne apostolske Crkve sa valjanim Svetim tajnama i sveštenstvm sa apostolskim prejemstvom. U Raveni 2007. Ravenskim ugovorom priznaje se papi kanonsko pravo prvenstva nad patrijarsima i to je i danas jedini administrativni razlog trajanja raskola od 1054., jer papa traži apsolutnu vlast kao što je to imao prije raskola 1054., a ovima se to ne daje, jer papina apsolutna vlast u svako doba može smijeniti svakog patrijarha i episkopa i papa bi ima apsolutnu vlast nad crkvenim imanjima, crkvenim prihodima i bankovnim računima (zbog toga su se i raskolili 1054.).

Je li vam sad išta jasnije?

..............................

[1] Domentijan, Zitije Svetog Save, Glava XIX, Srpska književnost u sto knjiga, Matica srpska, Srpska književna zadruga, Novi Sad,1970.

[2] Miodrag M. Petrović, Zakonopravilo Svetoga Save; Eparhija žička • manastir Žiča, Manastir Žiča, 2004, str. 499.

[3] Ibid. str. 500.

[4] Ibid. str. 501.

[5] Ibid. pg. 273.

NOJEV POTOP I PIRAMIDE GIZE

Voda biblijskog potopa prodrla je u Veliku Piramidu kroz ventilacione kanale Kraljeve odaje. Kad su prvi arheolozi usli u Veliku galeriju po zidovima je bio nekoliko centimetara debli sloj soli.

 

Vodeni tok u tlu pravi udubljenje slično udubljenju na Velikoj stepenici.

 

Padajući preko Velike stepenice brzi tok vode iz Kraljeve odaje oštetio je Veliku stepenicu i vrh desne rampe uz stepenicu. U meki krečnjak Velike stepenice voda je usjekla veliko udubljenje kao što rijeka usijeca tlo oko svog toka.

     Kad kažem da su piramide u Gizi jednom bile pod vodom Velikog potopa, neki se nasmiju i ponavljaju ono što su naučili: "To je od udara vjetra s pijeskom!" Ne razmišljaju zašto ovaj vrh Keopsove piramide nije oštećen udarima vjetra s pijeskom? 

 

 

 

Vrh Keopsove piramide nije dugo bio pod vodom i ostao je manje oštećen, a rubni dijelovi vrha oštećeni su talasima južnog vjetra.

Po hronologiji Velike piramide i Mazora Biblije Nojev potop bio je 2626-2625. st. ere

ČUVARI TAJNE

BOEOTIAN BELL AND SERBIAN LIMANA

Bell idol (terracotte, 10th-7thc. BC, Thebes in Boeotia, Greek: Βοιωτία, Corinth; Paris, Louvre).

Mill wheel

 

 

 

 

 

 

 

Two limanas 

In western Serbia there is a river named LIM. The base of the name LIM is LI with the ancient meaning of SHINE, SUN: Galic LI means KING, BRIGHT, WHITE [1]; Chinese LI means RULER, GOVERNOR, MAN-DARIN [2]. So the Latin LĪMO means SHINY, POLISHED [3]. The word POLIRAN is derived from LI as well as the words LIM, LIMUN, i.r. LEMON [4]. These are all characteristics and descriptions of the Sun.

From the base LIM it became Serbian LIMAN, LI-MANA = WHEEL, WHEEL, SWASTIKA, WHIRL-POOL [5].

..............................
[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 83.
[2] Ibid.

[3] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language, London: Printed by A. G. Valpy, 1828, p. 231.
[4] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, p. 303.
[5] Lupi Stephani F., Lexicon Serbico - Germanico - Latinum; Viennae, 1818, p. 328.