Tuesday, June 2, 2026

VELIKA PIRAMIDA KAO MAKETA ZEMLJINOG VREMENA


Jedna strana Piramidine baze duga je 9131,05 inči (231,92867 metara). Stoti dio broja 9131,05 je 91,3105 i ovo je dužina trajanja jednog godišnjeg doba. Stoti dio obima kvadrata Piramidine baze daje 4 x 91,3205 = 365,242 dana = četiri godišnja doba = 1 godina.

Visina Piramide je 5813,011886 inči (147,6505019 metara). Stoti dio broja 5813,011886 je 58,13011886 i ovo su dani od Dana planete Zemlje 22. aprila do ljetnog solsticija u svitanju Vidovdana 21. juna (visina H, Slika 2).

Jedno godišnje doba ima 91,3105 dana, božanska proporcija, zlatni presjek, zlatni broj ili beskonačni kreativni broj Fi (φ) iznosi 1,618033988... . I gle:

91,3105 x 1,618033988 = 147,7434925 dana.

Piramida se uspinje pod uglom od 51,85399754 ste-peni (β), a broj 1,273249621 je tangens ovog ugla (Slika 2):

147,7434925 x 1,273240621 = 188,1130161 dana (pravac podne linije Piramidine Velike galerije dug je 1881,130161 inči):

a) 188,1130161 : 1,618033988 = 116,2602377 dana,
b) 116,2602377 x 3,14159 = 365,242 dana = 1 godina.

Dužina Kraljeve oodaje u Piramidi je 20 kraljevskih lakata ili 412,1316378 inčii. Ako se ovaj broj uzme kao broj dana, onda imamo sljedeće:

365,242 : 412,1316378 = 0,886226551 dana = du-žina svake stranice kvadrata KLMNK (Slika 3):

a) površina kvadrata KLMNK = 0,7873975 kvadratnih jedinica = površina kruga T,
b) d = prečnik kruga Z = 1 dan,
c) obim kruga T = 3,14159 dana = beskonačni krea-tivni broj Pi (π):

412,1316378 : 365,242 = 1,273240621 = tangents ugla Piramidinog uspona.

Vrijeme Zemlje je razmjereno po njenim mjerama, a Velika piramida svojim mjerama geometrijska je ma-keta i mjera Zemlje i mjera Zemljinog vremena.

Stoti dio Piramidine visine označava je broj dana proljeća od Dana planete Zemlje 22. aprila do ranog svitanja Vidovdana 21. juna i to je tačno iznad naj-više tačke u vrhu Piramide.

Gospod Bog Stvoritelj u odnosu na Sunce razmjerio je mjere Zemlje proporcionalno prema mjerama Ze-mljinog vremena. Piramida je istovremeno srazmjer-na maketa i Zemlje i njenog vremena.

Nauka je jedina prava vjeronauka, dok je religijska vjeronauka samo ideološko-nacionalistička indoktri-nacija vladajućeg sistema radi narodu blokade ra-zuma.

KUP, KUPA, KUPALO, KUPELA, SVETOVID I ROD

Naziv KUPA je od galskog CUP (čita se: KUP) sa značenjem DRŽAČ, NOSAČ, ČUVAR; BAL, GLAVA, SUNCE [1]. Sanskritsko KUP znači LJUTNJA, BI-JES i osnova je riječi sa značenjem SJATI [2]. San-skritsko KUPA je PREČKA KOJA DRŽI RAVNOTE-ŽU VAGE [3] (podne prvog dana ljeta je ravnoteža dviju polovina godine). KUPOLA je NEBO, KROV. Od KUP je perzijsko KUBĀS sa smislom SUNCE [4], perzijsko KUBBA je LÛK, SVOD, KUPOLA [5].

Od galskog CUP (KUP) je galsko CUPA (KUPA) sa značenjem VAZA, POSUDA ili SUD, ČASA, ŠOLJA, MJERA ZA ŽITO, MJERA ZA ULJE, URNA, GRO-BNICA, BAČVA, KADA ZA KUPANJE, čak i BROD [6].

Od keltskog CUP je latinsko CUPE, anglosakson-sko CUPPE i srbsko KUPA. Od CUP (KUP) je latin-sko CUPĒDO, CUPĪDO sa značenjem VELIKI UŽI-TAK. Srpsko KUPUS i KUFER je od od galskog, tj. tračanskog CUP (KUP).

a) CUP = KUP > KUPA > KUPALO = SUNCE LJE-TA,
b) CUP > KUP > KUPELA > KUBELA

Ime tračanske boginje Velike Matere KUBELE (grč-ki: KΥΒΗΛΗ ili Κυβέλη) izvedeno je od osnove KUP. Od tračanskog KUP je grčko KΥΒΗ (Κυβέ) sa značenjem GLAVA [7] baš kao i srbsko KUPUS.

Glava godine je prvi dan ljeta, u narodu zvani KU-PALO, SVETOVD ili ROD.

SUNCE je ČISTO i ČISTI. Radnja očišćenja tijela je KUPANJE, a KADA za kupanje u galskom je CUPA (KUPA). Po VRIJEDNOSTI se KUPUJE jer KUP znači VISINA.

KUPA je VIS, VISINA pa je visoravan sjeverozapa-dno od Bugojna prema Livnu u Bosni nazvana KU-PRES.

Srbsko KUPA je stog ili plast sijena, izvorno KUPA je ŠILJATI VIS SUNCA DRŽAČA, ČUVARA, BOGA KUPALA, SVETOVIDA ili RODA.

“Rusko ime Kupalo, koji neki objašnjavaju kao boga žetve, Kupalo: mladići i djevojke ukrašeni cvijećem i opasani svetim biljem, skupljaju se 24. juna pale va-tru, preskaču i provode svoja stada preko toga dok oni pjevaju himne u čast tog boga.” [8]

“Već smo vidjeli da u Rusiji uoči Ivanjdana mladići i djevojke u parovima preskaču vatru sa noseći slam-natu figuru Kupala. U nekim krajevima Rusije figuru Kupala spale ili bacaju u potok na Ivanjdan uveče.” [9]

U gornjem citatu J. G. Frazer misli na katolički Ivanjdan jer je u vrijeme pisanja "Zlatne grane" ka-tolički Ivanjdan padao na 23. jun gregorijanskog kalendara, baš u početak ljeta.

“U Rusiji, kao što smo vidjeli, slamnata Kupalova figura nije spaljivana u vatri dugodnevnice, već je pro-lazila kroz vatru naprijed pa nazad. Ali, zbog već datog razloga, potrebno je da bog umre; tako slje-dećeg dana Kupalo je lišen svojih ukrasa i bačen u potok.” [10]

Na afričkom kaffir jeziku KUPELA je KRAJ, ZAVR-ŠETAK NEČEGA, PUNOĆA [11] i što se vremena tiče, to je završetak penjanja Sunca od zimskog ju-ga ka sjeveru ljeta, završetak duljanja dana i pu-noća Sunčeve godišnje snage: PRVI DAN LJETA, VIDOVDAN, KUPALO ili ROD.
SUNCE je KUPALO, majka Zemlja je KUPALA, tj. KUBELA, SUNCE je BOG VID, majka Zemlja je VIDA, SUNCE je ROD, Zemlja je majka RODA, Rusi je zovu RODINA (РОДИНА).

P.S. kad se o bogovima Sunca priča, treba znati da narod ne zna da oni nisu bogovi u bukvalnom smi-slu, nego su to kalendarske energije Sunca i sunca kroz dane, mjeseca i godišnja doba. Istiniti Bog Stvoritelj djeluje kroz Sunce, stvara, rađa, održava i čuva život koji rađa majka Zemlja. Ovo je živa istina koju ne može negirati ni jedan pripadnik bilo koje religije, osim ako nije od fanatizma poludio.

..............................
[1] pg. 398.
[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 291.
[3] Ib.
[4] Francis Johnson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; London: Wᴹ. H. Allen and Co., 1852, pg. 946.
[5] Ibid. pg. 948.
[6] galski Ib.
[7] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 854.
[8] Jacobb Grimm, Teutonic mythology, Vol. II, London: George Bell & Sons, 1883, pg. 624.
[9] James George Frazer, The Golden Bough, Lon
don, Macmillan & Co Ltd, 1954, p. 317-318. p. 626-627.
[10] Ib. p. 652.
[11] William J. Davis, A Dictionary of the Kaffir Language: including the Hosa and Zuli Dialects, Part I; London: The Wesleyan Mission House, 1872, pg. 103.

VIDOVDAN JE PRVI DAN LJETA


Stari su Srbi prvi dan ljeta zvali VIDOV DAN ili VI-DOVDAN jer je to najduži dan godine, dan u kojem Sunce najranije izlazi, a najkasnije zalazi i zbog to-ga je nazvan DAN VIDA, tj. VIDOVDAN. Da se ne bi pominjao DAN VIDA, Crkva je kroz državu izmislila naziv DUGODNEVICA, iako astronomi koriste izraz LJETNI SOLSTICIJ. Pošto BELI znači isto što i SVETI, taj dan je posvećen BOGU BELOM VIDU, tj. SVETOM VIDU, SVETOVIDU ili SVANTOVITU.

U danu VIDOVDANA Sunce dostiže svoju najvišu tačku na zenitu sjeverne hemisfere. To je PRVI DAN LJETA i astronomi ga zovu LJETNI SOLSTICIJ, što u bukvalnom prevodu znači LJETNI SUNCOSTAJ, jer Sunce prestaje da se penje iznad podnevne ta-čke u tom danu i od tog dana uz kraćanje dana po-činje da se spušta ka jugu i prvom danu zime. VI-DOVDAN je od pamtivijeka NAJSVETIJI DAN GO-DINE POSVEĆEN BOGU STVORITELJU ODJE-VENOM U SUNCE.

Na prvi dan ljeta 15. juna julijanskog kalendara VI-DOVDAN je padao od sredine 11. do 12. vijeka u vremenu razaranja slovenske Arkone 1168. (1169.) godine. Bilo je to više od 220 godina prije Kosovske bitke 1389 godine Te 1389. prvi dan ljeta sa VI-DOVDANOM bio je 13. jula julijanskog kalendara i tačno se zna da je tog dana bila nedjelja, a bitka je bila utorkom 15. juna.

Šta je razlog pa se od pada Arkone sa 15. juna ju-lijanskog kalendara 1168 (1169/?) za 220 godina do Kosovske bitke 1389. prvi dan ljeta pomjerio na 13. jun i od tog 13. juna pomjerio se na današnji 8. jun julijanskog ili 21. jun gregorijanskog kalendara?

Julijanski kalendar mjeri vrijeme punog kruga Ze-mlje oko Sunca u odnosu na nepokretne zvijezde, tj. puni krug je kad se Zemlja izravna sa određenim zvijezdama prema kojima je bila poravnata u isto vrijeme godinu ranije i zbog toga se julijanski zove zvjezdani ili sideralni kalendar.

Gregorijanski kalendar, ovaj svakodnevni, mjeri vri-jeme punog kruga kad se Zemlja izravna sa Sun-cem i zato se zove sunčani ili tropski. Astronomi koriste julijanski kalendar zbog njegove astronom-ske tačnosti, a gregorijanski je za svakodnevni život običnog naroda

Razlika u dužini između zvjezdanog (julijanskog) i sunčanog (gregorijanskog) je 11 minuta i 14 sekundi zbog tkz. "precesije ekvinocija". Kad se u danu pro-ljetne ravnodnevnice jedna tačka na Zemljinom ek-vatoru pravolinijski poravna sa Suncem, u toj tački prestaje zima i nastaje proljeće. To je po sunča-anom ili tropskom gregorijanskom kalendaru. Da bi se ta Zemljina tačka poravnala i sa zvijezdama po-red Sunca, prođe još 11 minuta i 14. sekundi (vidi prvu sliku: 11' i 14") i to je po zvjezdanom ili side-ralnom julijanskom kalendaru.

I tako svake godine po 11 minuta i 14 sekundi za 128,189911 godina nakupi se a 1440 minuta, tj 24 sata ili 1 dan. Kad se napuni taj jedan dan, po juli-janskom (astronomskom) kalendaru prvi dan ljeta (i ostalih godišnjih doba) pada na niži datum. Za to vrijeme i Suncu se svojoj ekliptici pomjerilo se 1,8 stepeni.

Pošto crkveni kalendari sa svojim praznicima ne prate astronomska zbivanja vezana za Sunce i po-mijeranje prvog dana ljeta u julijanskom kalendaru, katolički gregorijanski kalendar sve pravoslavne praznike pomijeri za jedan dan naprijed, pa je 1900. godine pravoslavni Božić sa 6. januara pomjeren na 7. januar.

Nakon 128,189911 godina od 1900. godine ponovo se nakupilo 1440 minuta, tj 24 sata ili jedan dan i počeci godišnjih doba opet padaju na niži datum u julijanskom, pa pravoslavni Božic 2029. godine tre-ba da bude 8. januara gregorijanskog, ali iz nekih samo vrhu Crkve poznatih razloga, to se odgađa sve do 2100. godine (ako je bude).

Katolički Sveti Vit je "po svetom predanju", tj. iz-mišljenoj hagiografiji, "mučenički stradao u vrijeme cara Dioklecijana". Rimokatolička crkva je ubacila Svetog Vita u svoj kalendar na 15. juni kao spomen na VIDOVDAN 15. juna 1168. (1169.?) kad su pa-pini krstaši osvojili srbsku Arkonu, razorili hram SVETOG VIDA, oborili SEVETOVIDOV kumir, plju-vali i pišali po njemu i na kraju ga isjekli i zapalili. Tog 15. juna julijanskog, danas kod katolika 15. jun gregorijanskog, Crkva slavi pobjedu nad SVETIM VIDOM, slavi pobjedu nad sljedbenicima SUNCA i pobjedu nad BOGOM koji je stvorio SUNCE. Treba znati i to da Crkva tvrdi da nije BOG stvorio svijet, nego je svijet stvorio ISUS HRISTOS prije nego je postalo vrijeme.

Da ponovimo: rimokatolici ne slave VIDOVDAN, oni slave svog izmišljenog sveca Svetog Vita. Pravo-slavna crkva nikad nije slavila katoličkog Svetog Vita, a srbski prehrišćanski VIDOVDAN, kao i svi prehrišćanski praznici bio je od Crkve strogo zab-ranjen.

Tako 15. juna julijanskog, ili 28. juna gregorijanskog, SPC slavi Svetog mučenika kneza Lazara, u novije vrijeme dodati i svu mučenika srpski (crveno slovo). Pošto je Crkva srbsku pobjedu na Kosovu 1389. pretvorila u srbski poraz radi kulta mučenika, tog 28. juna (15. jun julijanskog) SPC ujedno slavi lažni poraz Srba i to je za Crkvu pravi crkveni VIDOV-DAN, vođama Crkve se tog dana lažnog poraza Srba dana nešto RAZVIDILO.

I kao zaključak: na dan Kosovske bitke utorkom 15. juna 1389. julijanskog kalendara bio je katolicki SVETI VIT, ali ne i srbski prehriscanski VIDOVDAN koji je te godine padao na nedjelju 13. juna.KUP, KUPA, KUPALO, KUPELA, SVETOVID I ROD.

Saturday, May 30, 2026

SRBI U BIBLIJI


U knjizi proroka Miheja spominju se ZAMBRI ili ZAMBREI:

"Sijaćeš, ali nećeš žeti; cijedićeš maslinu, ali se nećeš mazati uljem; i pravićete vino, ali nećete piti vina; i uredbe moga naroda biće posve ukinute. Jer ti si držao zakone Zambrijeve i vršio sva djela kuće Ahabove; a vi ste hodili njihovim putovima da vas predam potpunom uništenju, a one koji žive u gradu podsmijehu i nosićete sramotu naroda." (Mihej, 6,15-16) [1]

U istom stihu Mazore umjesto Septuagintinog ZAM-BRI i ZUMBRI piše ZI-MRI. Takođe u Mazori ZIMRI se pominju u kod proroka Jeremije:

“Svi kraljevi od Zimrija, svi kraljevi od Elama, svi kraljevi od Medije;…” (Jeremija, 25,25)

Jeremijin stih iz Mazore ne možemo uporediti sa sti-hom u Septuaginti, jer u Septuaginti, iz nekog raz-loga, nedostaju svi stihovi od 13. do 35 stiha.

U Jeremijinom stihu Mazore pominju se kraljevi ne-koliko zemalja i prvi su kraljevi Zimrija, kraljevi ze-mlje u kojoj žive Zimri, jer u zemlji Elamu su Elamiti, u Mediji su Medi koji su najstariji Sarmati.

Bibliolozi tvrde da se peti kralj Izraela zvao ZMBRI, ZIMRI ili ZAMBRI. Iako zvanično tvrde da je Sep-tuaginta najstarija Biblija, i pored toga tvrde da je ime ZAMBRI iskrivljeni grčki oblik od OMRI. Kako može biti iskrivljeno ono što je starije od onog što je mlađe, jer Septuaginta je vijekovima starija od svih kasnijih varijanti prevoda Biblije?

U početku pomenuti "zakoni Zambrijevi" (Septua-ginta: Ζαμβρὶ ili Ζαμβρεὶ, engleski: Zambri, Vul-gata: Omri ili Amri) nisu bili zakoni nekog kralja, ne-go zakoni naroda sa imenom ZAMBRI, ZAMBREJI ili ZIMRI i sve što je u Bibliji jnapisano o tom kralju Izraela za imenom Zimri je umjetnička biblijska knji-ževnost, a ne istorija, ne nauka! Evo ko su ZAMBRI, ZAMBREJI ili ZIMRI:

“Asarhadon uze dvadeset i jedan njihov grad noseći svoj plijen i stavi teški jaram svog carstva na njih. Negdje u istoj regiji susretne Tijuspu, nasilnog ratnika Kimerijana ili Zimra, čija je udaljena zemlja u provinciji Kubusna, i njega i svu njegovu armiju uni-šti mačem.” [2]

“Zimri… problematično ime naroda u Božijem sudu (Jer.25:25) često uzimano kao od Hebreja drugo ime za Kimere.” [3]

“U najranijoj istoriji svijeta jedna stara rasa poznata je kao Gomir, Kumr, Kimmeri, Cumbri i Kumbri. Khorsabad zapis, koji ima skitske elemente, pored ostalih starih naroda izvještava i o Kumrima ili Zimirima, ime, prepostavlja se, koje je označavalo nomadska plemena bez identifikovane rase ili naci-onalnosti, koji po njihovim lutajućim navikama su Kumri ili Zrimiri, koji su izdvojeni od naseljenih se-ljaka u zemlji. Nisu li Zimri, koje je Jeremija (xxv. 25) povezao s Elamitima i Medima, bili dijelovi ovog na-roda?” [4]

“Glavno operativno područje korišteno od Kimera i njihov glavni dom u vrijeme Sargona II i Esarhadona očigledno je bio Zagros, uključjući Me-diju.” [5]

“Kir je stvorio Persijsko carstvo, arijsko po karakteru, ali u kojem nema ni jedne arijske pro-vincije. To ime izvedeno je od Peresiti. Parsi, ili Pa-risi, grana Kelta Zimra ili Kimra." [6]

"Dalje reči: Srb, Srbin, Sirb, Sirbin, Sarb i Surb itd. nije ništa drugo osim brat, rod, narod od jednog i istog roda i plemena: slobodan, nezavisan čovek, gospodin ili čovek zanimajući se u sopstvenom svom rođenom narodu Serba, Sjabra, Semberija, Serbadija, Sarba, Sersa, itd. državnim poslovima." [7]

“U ovom postupku analize važan deo predsta-vlja i utvrđivanje odnosa Aristofanovih Kimberoi pre-ma slovenskom simb(e)ru u kome se skriva potonji sebar. U obliku Kimmerioi ovaj etinom je poznat au-toru Odiseje.” [8]

Sebri su od Nemanje i Nemanjića u robove pretvo-reni autohtoni balkanski Srbi koje spominje 69. član Zakonika cara Dušana, a zvanična laž naziva ih staležom.

Zambri, Zumbri ili Zimri su Kimri, tj. Tračani za koje Herodot kaže da su nakon Indusa najbrojniji narod na šaru zemaljskom, odnosno to su Heti, Geti Goti ili Slaveni, tj. Serbi:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [9]

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rimljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Sla-vena ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [10]

P.S. Kad kažem da je nešto srbsko, mislim na sve koji su u starini bili Tračani ili Heti, odnosno Skiti, Pelazgi, Kimeri, Veneti, Slaveni, Arjani, Arijevci, Perke ili Serbi.

..............................
[1] Brenton Lancelot Charles Lee, The Septuagint version of the Old Testament: London: Samuel Bagsters and Sons, 1879, pg. 1101.
[2] John Campbel, The Hittites, Their Inscriptions and Their History, Vol. II; London, 1891, pg. 248-249.
[3] Holman QuickSource Bible Dictionary, by the International Bible Society, 1984, (ISBN 978-0-8054-9446-4)
[4] William Beal, Britain and the Gael: or Notice of old and successive races, Second edition, London, 1860, pg. 26.
[5] Anne Katrine Gade Kristensen, Who were the Cimmerians, and where did they come from? Sargon II, the Cimmerians, and Rusa I; Historisk-filosofiske Meddelelser 57, Det Kongelige Danske Videnskabernes Selskab, The Royal Danish Academy of Sciences and Letter, Commissioner: Munksgaard - Copenhagen, 1988, pg. 103.
[6] John Campbel, Ib. pg. 304.
[7] Miloš S. Milojević, Odlomci istorije Srba i srpskih -jugoslavenskih - zemalja u Turskoj i Austriji, Sveska I; Beograd, Državna stamparija, 1872, str. 18.
[8] Ljubomir Kljakić, Protokulturni arealizam, Milan Budimir i problem protoslovenskih protoindoevropljana, Catena Mundi, Knjiga II, Beograd, 2014, str, 841.
[9] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.
[10] Ib. pg. 14.

Friday, May 29, 2026

NIJE LJILJAN, NEGO PERUNIKA

 

SRBIMA, BOŠNJACIMA I HRVATIMA

Vi koji tvrdite da su stećci vaša predačka kulturno- -istorijska baština, objasnite šta znače isplaženi jezi-ci antropomorfnih likova Sunca i sunčanih božan-stava u duhovnom životu vaših predaka. Bez pri-znanja i objašnjenja te simbolike nemate pravo da tvrdite da ste stećke naslijedili od svojih predaka jer ste neprijatelji graditelja stećaka.

DEMONSKA ZLA PREVRŠILA SU MJERU

Svojim demonskim vjerama ljudi su postali totalno obezboženi jer te vjere svuda samo zlo siju, svuda samo pohlepu, laži, mržnju, neslogu, razdore, ubis-tva, ratove i razaranja unose. Kradu, pljačkaju, ubi-jaju, razaraju i ruše dugogodišnjim trudom sagra-đeno. To su demonizovane ratnohuškačke agresi-vne vjere protiv mira, protiv sloge i napretka čovje-ka, ljudi, naroda i čovječanstva.

Sa pripadnicima pomenutih demonizovanih vjera čovječanstvo nema budućnosti i ovakvi ljudi uskoro će masovnom kataklizmom biti unišeni. Pohlepom i mržnjom demonizovani ljudi i narodi biće iskorije-njeni skupa sa svojim demonskim vjerama, bezus-lovno biće iskorijenjeni radi izgradnje čovječnog čo-vječanstva koje će počivati na humanim načelima socijalnog života radi mirnodopskog napretka zaje-dnice i dobrobiti svih njenih članova, dobrobiti svega živućeg na Zemlji i same Zemlje.

Thursday, May 28, 2026

ŠTA SVJEDOČE STEĆCI

 
 
 
 
Antropomorfni likovi Sunca i solarnih božanstava is-plaženog jezika svjedoče da nije bilo nikakvih Boš-njana ni Bošnjaka, već sve sami Serbi krestjani ili krstjani koje lažno nazivaju bogumilima i babunima, jedino ih Rimokatolička crkva naziva PATARENIMA po APOLU, BOGU SUNCA iz likijske PATARE.

"SAMURAI" - RIJEČ PROTOSRBSKOG JEZIKA


Vještačka inteligencija kaže da japansko SAMURAI potiče od SABURAU sa značenjem SLUŽITI, a SABRI su jedno od starih imena SERBA, tj. SRBA. Poznato je da neki zlonamjerno tvrde da ime SERBI (grčki Σέρβοι, latinski SERVOI) znači SLUGE, RO-BOVI, ali to nije tačno, jer SAB znači isto što i SER. U obliku SABURAU korijenska osnova je SAB-:

- SAB > SABA > SAVA = grčki: Σάββας = latinski: SABBAS, SABAS;
- SAB > SABLJA > SABLJICA = PERUNIKA.

Sanskritski SAVA je SUNCE [1] = SABA > SABLJA > SABLJICA = PERUNIKA < PERUN = SUNCE.

Tako SER u SERAFIM znači PLAMENI, VATRENI, SJAJNI, BLJEŠTECI [2], a najveći izvor uzor svemu tome je SUNCE i tako je SERBI = SABRI.

Japansko SAMURAI potiče od hetskog ZAMMURAI sa značenjem NAPADATI [3].

Ko su Heti? Heti su Skiti, Geti, Goti ili Dačani, tj. Tračani. Tračani, Sarmati, Kimeri, Heti, Skiti, Geti, Goti, Iliri i Slaveni bili jedan narod sa mnogo imena:

"Ipak je rekao dovoljno da bez ikakve sumnje ukaže na činjenicu da su takozvani Skiti bili Heti s nekoliko izmiješanih keltskih i jafetskih plemena." [4]

"Veoma je moguće (kao što pretpostavlja i Mr. Stu-art Poole) da su Khiti ili Heti bili pleme Skita koje je napredovalo i naselilo se na Eufratu.“ [5]

"Hetiti, koji su govorili indoevropskim jezikom, od da-vnina su se proširili po istočnoj Maloj Aziji i sje-vernoj Siriji." [6]

"Sake ili Skiti, koje su njihovi semitski susjedi na-zivali 'Gimiri' (plemena?), prvi put su se pojavili u klinastim natpisima kao samostalni narod pod Esar-Hadonom oko 684. godine prije nove ere." [7]

"Svi Kanaanci, siguran sam, bili su Skiti; a stano-vnici Sirije zadržali su svoj prepoznatljiv etnički ka-rakter sve do prilično kasnog perioda istorije. Prema natpisima, Khetta ili Hetiti bili su dominantna skitska rasa od najranijih vremena." [8]

“Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili svi od rase zvane Kimbri. Kimbri su takođe Ki-meri, od tračkog su originala takođe, ili su Tračani bili Kimeri, što nije ni bitno.” [9]

"Sir Isaac Newton (Hronologija, str. 1125) piše: 'Drevni stanovnici Dakije (Transilvanije, Moldavije i Vlaške) Grci su nazivali Geti, Latini Dacima, a sami sebe Goti.
Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili rase zvane Kimbri. Kimbri su također bili Kimeri, dakle i tračkog porijekla, ili su Tračani bili Ki-meri, nije važno koji od njih.
Tračani su bili široko rasprostranjena rasa zvani Pelazgi, ime za koje se tvrdi da je preuzeto od rode i znači, poput Skita, lutajuća nomadska rasa'." [10]

"Sada, ovi Pelazgi bili su Tirseni, ili Tirsenski Pe-lazgi; tako da u ovom slučaju nalazimo epitet Tirseni koji se daje Pelazgima koji su bili, ili su bili, u vezi s Tračanima." [11]

"Osim toga, Herodotus, Thucydides i Strabo tvrde da su Pelazgi originalno iz Tesalije došli u Grčku; a budući da je Tesalija u drevnim vremenima sma-trana dijelom Trakije, po tome Mr Pinkerton zaklju-čuje da su Pelazgi bili Tračani, odnosno Skiti ili Goti." [12]

Ukratko o Pelazgima:

"... oni su bili Tračani, a Tračani su svi bili Skiti ili Goti." [13]

Heti su Skiti, Skiti su Geti, Goti ili Slovene i to su Tračani:

"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [14]

"Sedma knjiga govori o neuređenim redovima Rimljana i njihovim hrabrim uspjesima protiv Slave-na ili Geta; jer su se tim imenom ranije nazivali." [15]

Dakle japansko SAMURAI potiče od hetskog ZAM-MURAI koje znači NAPADATI. Pošto su Heti isto što i Skiti ili Tračani, odnoscno Geti, Goti, Slaveni ili Sloveni među kojima su Srbi istorijski najstariji, biva da je japansko SAMURAI postanjem od starosrbske riječi ZAMMURAI.

Evo otkud Protosrbi Heti u Japanu:

“Tamo je šest drugih kraljevstava spomenuto u natpisima. Hetitsko pleme Rabakita je istjerano iz Indije oko 63. st. ere nalazeći sklonište u Tibetu i Tartariji. Početkom petog vijeka dospjeli su do Sibira kod izvorišta Jeniseja, gdje mizerni ostaci ove rase još uvijek borave.
Region oko Jeniseja je sa tumulusima poput evropske Skitije. Mrtvi Kitani su ovdje sahranjivani i iz nji hovih grobova nađeni artefakti svjedoče drev-nu i jedinstvenu civilizaciju. Na kamenju uz obalu rijeke su natpisi autora Raba Kita. Sjeverni Hetiti mi-grirali su u Ameriku početkom šestog vijeka; izgleda da ima do kaza da su južni ili okeanski Hetiti došli u Gvatemalu i Jukatan u ranom periodu. Prolaz od Kamčatke do Amerike bio je Aleutski lanac sa za-vršetkom na Aljasci. Veliki uzrok emigracije je pri-sustvo neprijateljskih plemena, što počinje protjeri-vanjem od strane protivnika budizma u Indiji prije hrišćanske ere, ali od kojeg talas nije dosegnuo sje-vernu obalu sve do šestog vijeka. Priče o pobuni če-sto se pojavlju u drevnim japanskim analima i ug-lavnom su praćene pričama o iseljavanju, koje se moglo dogoditi samo morem.” [16]

To je istorija, a ovo što od početka 20. vijeka uče u školama je avramska ideologija laži. I sad je mogu-će da se nađe budaletina ili lopuža koja će se smi-jati svim ovdje citiranim naučnicima jer to ne odgo-vara ideologijama elite avramskih religija.

P.S. Kad kažem da je nešto srbsko, mislim na sve koji su u starini bili Tračani ili Heti, odnosno Skiti, Pelazgi, Kimeri, Arjani, Arijevci, Perke ili Serbi.

.................................
[1] Monier-Williams Sanskrit-English Dictionary; Published by The Clarendon Press, Oxford, 1899, pg. 1190.
[2] Hastings, James with Selbie, John Alexander, A dictionary of the Bible, Vol. 4, Edinburgh: T. & T. Clark, 1909, pg. 458.
[3] Harry A. HOFFNER, Jr., An English-Hittite Glos-sary, Tome XXV, Fascicule 60; Librairie C. Klin-cksieck, Paris, 1967, p. 64.
[4] John Campbell, The Hittites: their inscriptions and their history, Volume II; London, John C. Nim-mo, 1891, pg. 282.
[5] George Rawlinson, The History of Herodotus, Vol. II; New York: D. Appleton and Company, 1889, pg. 158.
[6] Hutton Webster, World history; D. C. Heath & Co., Publishers, Boston, New York, Chicago, 1921, pg. 62-63.
[7] George Rawlinson, History Of Herodotus, Vol. I: London, John Murray, 1875, pg. 232.
[8] William Smith, Dictionary of the Bible, Vol. IV; New York: Hurd and Houghton; Cambridge: River-side Press, 1870, pg. 2974.
[9] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oa-tes, 1879, pg. 212.
[10] Ib.
[11] The Journal of Classical and Sacred Philology, No V, Volume II: The University Press, Cambridge, 1855, pg. 176.
[12] The Ecyclopaedia Britannica, Seventh Edition, Volume XVII; Adam and Charles Black; Edinburgh, 1842, pg. 177.
[13] Ib.
[14] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Hi-storiae, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.
[15] Ib. pg. 14.
[16] Morton G. Stuart, Anniversary Address of the President, Proceedings - Dorset Natural History and Archaeological Society, Vol. XIII; Docrchester: Prin-ted at The “Dorset County Chronicle”, 1892, pg. 21.

Wednesday, May 27, 2026

SPC I GRKOPRAVOSLAVN SRBI NAJVEĆI SU IZDAJNICI SRBSTVA


Srbi, vi možete da bacate drvlje i kamenje na mene, ali što no Njegoš reče: "Ko na brdu, ak' i malo stoji, više vidi no onaj pod brdom." I preskočivši ogradu tora crkvenog grkopravoslavnog crkvenog stada spolja sve sagledavam jasnim istorijskim i savre-menim dokazima izdaje Srbstva od grčko-nemanji-ćke Pravoslavnr crkve.

Grčko-vatikansko hrišćanstvo nije izvorno srbsko pravoslavno krstjansko hrišćanstvo koje su Nema-njići mačem zatirali i progonili za sve vijekove svoje vladavine, za svo vrijeme vladavine pod Turcima i u vrijeme cionističko-iluminatsko-komunističkog inter-nacionalnog ekumenizma:

"U Srbiji opet zvali su ih Babunima jer ih je najviše bilo oko planine Babune nad Prilepom u Maćedoniji, ili Poluvercima, jer su se dosta držali i Pravoslavlja. - Međutim, oni sami u Bosni i Hercegovini nazivahu se uvek samo Hrišćanima ili Krstjanima.” [1]

“Broj Bogomola bio je u to doba već prilično velik, pa su i neka ugledna vlastelasrpska pripadala toj je-resi, koja je bila mnogo bliža starom srpskom Mno-goboštvu nego Pravoslavlje.” [2]

“Ali i ako su se Srbi pokrstili i pak su zadržali i na dalje mnoge svoje običaje iz neznaboškog doba. Tako su o prazniku Božiću, vršili sve one običaje koje su vršili o neznaboškom prazniku Koledu: ložili Badnjak, mesili česnicu; imali polažajnika i t. d. što i danas traje. Isto tako zadržato je, i do današnjeg dana održano je, neznaboško verovanje u: vile, veš-tice, zmajeve snove, vradžbine i t. d. što treba is-korenjivati, jer je to neistinitio i štetno.“ [3]

Izvorni hrišćani srbskog apostolskog Pravoslavlja bili su dvovjerci, poluverci 9. člana Dušanovog za-konika:

“Po povratku iz Carigrada Nemanja ustane protivu bogumila i ostataka mnogoboštva. Dva glavna uzro-ka pokrenula su ga na takvu radnju. Bogumili su štitili plemenski sklop i bili protivnici crkvene jerar-hije. Kako je bilo prevedeno jevanđelje na sloven-ski jezik, oni u njemu nađu oslonac za “КРЬCT-IANCKO” bratstvo. Nemanja je ništio plemenski ži-vot i zavodio državnu centralizaciju, crkvenu jerar-hiju, pa se sukobi s bogumilima. Zato ih Nemanja oglasi svojim pro tivnicima, a jerarhija jereticima i protivnicima Božijim.” [4]

Pravoslani krstjani su imali svoju crkvenu jerarhiju, ali nisu htjeli priznati za svoje starješine papu i ca-rigradskog patrijarha jer bi izgubili autokefalnost i svoja učenja. Nemanja je bio templar Romokatolič-ke crkve, Sava Njemanjić je nosio monašku tonzuru stila franjevaca reda Franje Asiškog što baca sum-nju da je u vrijeme Četvrtog krstaškog rata 1204. godine, kada su krstaši u pohodu na Konstantino-polj zauzeli Atos, prešao u rimokatolicizam.

Bilo kako bilo, grčko Ortodoksje nikada nije bilo iz-vorno srbsko narodno Pravoslavlje i nije to ni dan- -danas! Svi krstjani, lažno nazvani babunima i bogu-milima, bili su pravoslavni hrišćani izvornog apos-tolskog hrišćanstva iz ilirskog doba.

Znajte jedno: nikad srbski badnjak nije zapaljen u Hilandaru niti u bilo kojem grko-nemanjićkom mana-stiru u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini sve do 1991. godine, a u Srbiji prvi put u istoriji u manastiru SPC badnjak je zapaljen u Dečanima 1992. godine.

………………….
[1] Radoslav M. Grujić, Pravoslavna Srpska Crkva, Izdavačka knjižarnica Gece Kona, Beograd, 1921; II izdanje (reprint) Svetlost – Kalenić, Kragujevac, 1989, str. 38.
[2] Ib. str. 14.
[3] Milan S. Ubavkić, Istorija Srba po domaćim i stranim izvorima i piscima, Knjiga I, Drugo pre-rađeno i do punjeno izdanje, Štampano u Kr. sr. državnoj štampariji u Beogradu, 1886, str. 82.
[4] Pantelija Slavkov Srećković, Istorija srpskoga na roda, Knjiga II, Kraljevsko-srpska državna štam-parija, Beograd, 1888, str. 25.