SAMO BUDALA SLIJEPO VJERUJE, PAMETAN PROVJERAVA

“Ne vjerujte u ono što ste čuli, ne vjerujte u tradicije samo zato što su predane mnogim generacijama, ne vjerujte ni u što zbog toga što mnogi pričaju i govore o tome, nemojte da vjerujete samo zato što je izmišljena priča starog mudraca zapisana, ne vje-rujte u nagađanja; ne vjerujte u to kao istinu za koju ste se vezali mjestom življenja; ne vjerujte samo u autoritet svojih učitelja i starijih; - nakon razmatranja i analize, kada se to slaže s razumom i bude pravac ka dobru i dobrobiti jednog i svih, onda to prihvatite i držite do toga." (Buda, Kalama Sutta)

AR = RA = SUNCE

KO JE VEDSKI SRBINDA

Neke velike srbske neznalice i budale poturaju naiv-nim Srbima svoje neznanje i laži da je predak Srba vedski Srbenda. U tim svojim nebulozama i boles-tima podvaljuju Srbima čak i slike Muhamedove ko-bile Burak sa natpisom "Srbinda, vedski predak Sr-ba", a naivni, lakovjerni i neupućeni Srbi hvataju se na te laži kao djeca predškolskog uzrasta.

Ko je vedski Srbinda?

SRBINDA je vedski demon, đavo kojeg je ubio bog Indra. Naravno da se ne radi o demonu, nego je to alegorija sa ezoterijskim smilom, metaforama i per-sonifikacijama, a ne priča o stvarnim likovima. Radi se o energijama Sunca i prirode. Indra bog, car sloja atmosphere oblaka kao i slovenski Perun, bog kiše, gromovnik koji svojom vajrom sijeva, grmi i strijelja po demonima među kojima je i Srbinda:

“KAṆVAS, kaži nam pjesmom djela Indre, Plaho-vitog

Kovanog u Sominoj divljoj strasti.

Bog jaki, ubio je Anarṣanija, Sṛbindu, Piprua i zlo-duha

Ahîṣuva i oslobodio poplavu.” [1]

Srbinda je "demon" odnosno neka energija koja ra-zbija oblake i tako sprečava kišu, a bez kiše ni lje-tine nema.

Ime SRRBINDA (Sṛbindu) je od sanskritskog SṚ i BIND:

1. SṚ = TEĆI; PRASKATI, EKSPLODIRATI [2]

2. BIND = RAZBIJANJE, RASTURANJE [3]

Dakle je SṚBINDA neka prirodna atmosferska radi-jacija koja razbija i rastura oblake pa ne može da pada kiša, nema monsuna, nema poplave, nema lje-tine. Snaga INDRE je ta koja UBIJA snagu zlog "demona" SṚBINDE.

U sanskritu dio SṚ u imenu SṚBINDA je sa duplim R (SRR) i to se kraće piše sa tačkom ispod slova R, ovako: Ṛ. To SṚ ili SRR, nije SR u imenu SRBIN jer je SR u SRBIN sa jednim R i SR u SRBIN je skra-ćeni oblik originalne riječi SER u starom SERBIN i SER u SERBIN daje imenu značenje PLAMTEĆI, SJAJNI. U nekim drevnim jezicima sjeverne Azije SER ili ZER znači ZLATO [4].

Slučajno ili namjerno zaboravljajući pomenutu gla-sovnu promjenu grešku je napravila i Olga L. Pja-nović povodeći se za, možda i zlonamjernim, aus-trijskim sanskritologom četrdesetih godina 20. vijeka sa imenom Valter Vist (Walter Wüst). Tako O. Pja-nović bez dublje analize pogrešno zaključuje da SRB iz SRBINDA ima vezu sa imenom SRBA [5] i da je Srbinda "Gospodar, princ, prvi u Srba, pa pre-ma tome i prema razvitku značenja, čestog u ved-sko i postvedsko vreme, i samih Srba, tj. srpskog naroda." [6]

Nije tačno i tačka! Tako kod srbskih naučnika biva samo onda kad naučnik zaobiđe istinu i počne da služi romantičnoj i pogubnoj nacionalističkoj ideo-logiji.

Negdje oko 12-13. vijeka u srbskom dolazi da gubljenje samodlasnika u slogovime SAR, SER, SIR, SOR i SUR, pa teko od SERB preovladava SRB, od SERBI nastaje SRBI. Isti je slučaj sa riječju SREBRO, a izvorno i starije je SEREBRO (Rusi i danas govore СЕРЕБРО).

Dakle, oblici SRB i SRBI nisu stara istorijska imena Srba, to je od 12-13. vijeka i u nekim poveljama bosanskih vladara javljaju se imena i SERBI i SRBI, jer to je vrijeme kada se dešavala ta glasovna pro-mjena (vidi: Franz Miklosich, Monumenta Serbica, Viennae, Apud Guilelmum Braumüller, 1858, pg. 32-33)

..............................

[1] Ralph T. H. Griffith, Hymns Of The Rigveda, Vol. II, Book VIII, Himn 32; Banaees, Published by E. J. Lazarus and Co., 1897, pg. 169.

[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 1244.

[3] Ib. pg. 731.

[4] Pierre André Latreille, Cours d'Entomologie, Pa-ris, A La Librairie Encyclopédique De Roret, 1831, pg. 76.

[5] Olga Luković Pjanović, Srbi ... narod najstariji, Tom III; Izdavačko prometna agencija "Miroslav", Zemun, 1994, str. 54.

[6] Ib.

LAŽI O LAZARU

Ime LAZAR nije postanjem od hebrejskog ELEA-ZAR, nego og starosrbske izvedenice LAS postale od keltske, tj. tračanske osnove LA:

"Lazi, lazi, Lazare!

Te dolazi do mene,

Privataj se za mene:

Za svilene rukave,

Za svilene marame,

Za klečane kecelje." (Vuk S. Karadžić, Život i običaji naroda srpskoga, Beč, 1867, str. 25)

O porijeklu i značenju srbskog imena LAZAR u svim rječnicima srbskog jezika piše ovako:

"Lazar ili Lazarus je muško ime hebrejskog porekla, mada može biti i prezime. Potiče od heb. אלעזר (Elʿāzār, Елеазар), što znači 'Bog je pomoć' ili 'Bog je pomogao', što dalje vuče korene od aram. עֲזַרְיָה (Azarya, Azarija) s istim značenjem." (Vikipedija, Slobodna enciklopedija, Lazar ime)

I ovako se Srbima laže preko hiljadu godina. Prvo laže crkva, a onda lažu lingvisti, lažu novinari, lažu učitelji i na kraju laže narod sam sebi. Ima preko dvanaest godina da sam jasno objasnio odakle potiče i sta znači srbsko ime LAZAR, ali je Srbima mozak ukalupljen lažima pa im se istina ne prima.

Zašto se laže narodu? Zašto laže crkva, zašto lažu lingvisti i novinari? Lažu da bi prikrili porijeklo Srba, jer većina današnjih Srba nisu porijeklom ono što oni govore da Srbi jesu i sve stare izvorne srbske riječi porijeklom progalasiše grčkim, latinskim, heb-rejskim, turskim i njemačkim.

U srbskom jeziku je istina srbskog genealoškog identiteta, istina srpskih istorijskih korijena i to lažovi kriju i lažima drže Srbe u neznanju ko su i šta su i gdje su bili u drevnim praistorijskim i istorijskim vremenima. Od Srba se krije da su porijeklom od Kimera koji su zvani različitim imenima od kojih su najpoznatija imena Tračani, Pelazgi, Raseni, Heti, Geti, Goti, Kelti, Iliri, Serbi, Sloveni, itd. To su isto-rijska imena jednog naroda sa mnoštvom plemena rasutih širom Evrope, Male Azije, Bliskog istoka i dalje ka Indiji, Kini i istoku. Da, to su najstariji gene-aloški i istorijski korijeni današnjih Srba starosjedi-laca Balkana.

Prvo pogledajmo srpski glagol LASKATI:

"laskat, pridjev na -at (17. v., jedna potvrda) 'svije-tao', proširena na -ьп laskatan 'isto', poimeničen u maskulinumu laskat (17. v.) 'sijevanje, munja', deno-minal na -ati laskàtati, -ãm pored -ćem (17. v., tako-đer slov.)." [1]

Gdje je etimološko ishodište riječi LASKAT? Hajde-mo u sanskrit! Sanskritsko LAS, LASA znači SJA-JAN, BLJEŠTAV [2].

Vidimo da sanskritski oblici LAS i LASA svojim zna-čenjem odgovaraju srpskom LASKAT: SJAJ, SVJE-TLINA, SIJEVANJE, BLJESAK.

Tako i u nauci znaju da uzimaju srbske korijenske osnove i lažu da su latinske, grčke, francuske ili nje-mačke riječi. Tako su uzeli LAS i po njoj skovali na-ziv LASER:

"LAS-ER = LASER = 'akrinom za 'Light Amplification by Stimulated by Emission of Radiation'."

Jasno je da je LASER postanjem od LAS sa zna-čenjem SVJETLOST.

Irsko muško ime LASAIR je od LASAIR i znači PLAMEN, VATRA. Još se nisu usudili da i srbsko LASTA, LASNO. LASKATI i LASICA, sa osnovom LAS kao u irskom LASAIR, proglase hebrejskim riječima.

Dakle je ime LAZAR postanjem od starosrbske os-nove LAS:

LAS > LASAR > LAZAR

Pošto su Srbi porijeklom od Tračana, Kimera ili Kel-ta, normalno je nakon savremenog srbskog prvo u preživjelim jezicima drugih potomaka Kelta tražiti etimološko porijeklo i značenja mnogim srbskim rije-čima. Tako imenu LAZAR korijen nalazimo u kelt-skoj (gaelik) riječi LAS [3]:

- LAS = SVJETLOST, SJAJ, ISKRIČAVOST, PLA-MEN, BLJESAK,

- LASACH = PLAMENI, GOREĆI

To što znači gaelik LASACH, to znači i galsko LA-SADH [4] jer keltsko LA znači VATRA, SVJETLOST, DAN [5], irsko LA znači DAN [6], sumersko LA-A je MNOŠTVO, IZOBILJE, PUNOĆA.

[7].

Tako stih iz srbske obredne narodne pjesme laza-rice "LASI, LASI, LAZARE" znači BLJEŠTI, BLJE-ŠTI, BLJESTEĆI jer je pjesma posvećena SUNCU PROLJEĆA, to je HIMNA SUNCU PROLJEĆA. Crk-va je tu samo podmetnula svoje kukavčije jaje pod vidom hrišćanskog VASKRSLOG LAZARA. Tu ne-ma velike mudrosti da bi se znao originalni smisao svega jer je hrišćanski LAZAR je proveo tri dana u grobu, a četvrti dan ISUS ga vaskrsava. TRI DANA u grobu su TRI MJESECA ZIME, a ČETVRTI DAN je ČETVRTI MJESEC GODINE i SUNCE VASKR-SAVA PRIRODU, POČETAK PROPROLJEĆA. Ovu bi simboliku i osnovnoškolci lako dokučili!

I na kraju pogledajte oblik hebrejskog ELEAZAR i uporedite sa srbskim LAZAR. To su dvije riječi pot-puno različitog oblika i različitog postanja. Čak i he-brejsko ELEAZAR, osim EL kao imena BOGA, ima srbsko ZAR koje je značenjem isto srbskom LAS, dakle i hebrejsko ELEAZAR vuče korijene iz srb-skog.

Pobogu Srbi, krajnje je vrijeme da počnete da ko-ristite maternji srbski razum, razum srbskog roda. Bog vam je rođenjem dao razum da razumom idete kroz život da ne stradate, nije vam rođenjem dao tu sadašnju vjeru radi koje ste se odrekli razuma. To su vam dali strani Veliki magovi i od njih korumpi-rane srbske političke vođe i evo smo bez srbskog rodnog razuma stigli na prag beznađa i nestanka. Budi se, narode!

................................

[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 272.

[2] pg. 899.

[3] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Pub-lished by Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, pg. 570.

[4] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 72.

[5[ Ib. pg. 64.

[6] Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the human race, Apendix A; London: Samuel Clarke, 1843, pg. 4-7.

[7] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon; Leipzig, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, 1908, pg. 215.

NAJSTARIJI ZAPIS BOŽJEG IMENA JE VINČANSKIM PISMOM

Sanskritsko DI daje riječima DIV i DĪVÁS značenje SJATI, BLJEŠTATI, BLISTATI [1]. Sanskritsko DIVA je DAN; NEBO, NEBESA [2]. Sve se slaže sa srb-skim DIV, DIVA, DIVOTA, a značenje srbskog DIKA je PONOS, ČAST, SLAVA, DINAR znači SJAJ, DINARA je SJAJ SUNCA. Srbsko ikavsko DIVA je BOGINJA, DEVA. DI je u srbskom DIS, DISAJ, DI-SANJE, DITE (ikavski) i bukvalno znači ŽIVOT. DI je SJAJ, BLJESAK, DIVOTA, SLAVA, BOG.

Galsko DI znači BLJILJANTAN, SJAJAN, SVIJE-TAL, SUNCE; DIA je DAN; BOG [3]. Gaelik DI, DIA takođe znači DAN; BOG [4]. Galsko DIT i DET je SUNCE [5], od čega su izvedena srpska simbolična imena DITE i DETE. Sumersko DI znači IĆI, KRE-TANJE [6], a znači i GOVORITI, DIVANITI [7].

Najstarije napisano ime DI, drevno ime Boga, je vinčanska ligatura sastavljena od slova "△" (D) i po njegovoj sredini upisanog slova "I". Isti stilizovani pri-kaz je na nekim stećcima obeliscima:

△ + I > DI = DIV, DIVAN, DIVOTAN, BLJILJANTAN, SJAJAN, SVIJETAL, SUNCE, BOG.

..............................

[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 480.

[2] Ib. pg. 478.

[3] pg. 450.

[4] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902- , pg. 331.

[5] William Shaw, A Galic and English Dictionary, Vol. I; London: W. and A. Strahan, 1780.

[5] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy; Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg. 209.

[7] Ib.

KAD NAIVNI I LAKOVJERNI POČNU DA SLIJEDE SRBOIDIOTA

Medijski Srboidioti među svetosavskim masonima danas po socijalnim mrežama srbsko lažikolo vode! Stećke su počeli nazivati GREBNICE i još jednu svoju idiotsku laž podvaljuju Srbima pod izgovorom da ne lažu, nego "stvaraju novu srbsku istinu".

U nekim dijelovima Bosne GROB nazivaju GREB, a selo kod Tuzle naziva se GREBNICA [1]. Naziv GREBNICA za NADGROBNI SPOMENIK ili za STEĆAK nikad u srbskom jeziku nije postojao niti je riječ tog oblika i značenja nađena u nekom natpisu, dokumentu ili književnom djelu, niti je zapisana u nekom rječniku srbskoga jezika. Onaj ko je to prvi slagao je Srboidiot koji želi od svih Srba da napravi idiote.

Pošto se bosansko GREB u Srbiji naziva GROB, medijski je Srboidiot slagao da se STEĆAK zove GREBNICA:

a) GREB > GREBNICA (selo kod Tuzle) = GROB-NICA,

b) GROB > GROBNICA

Po logici Srboidiota u Srbiji STEĆAK treba zvati GROBNICA. Ne, tog jezičkog idiotizma u srbskom jezku da danas nije bilo, jer ni "učitelja" Srboidiota među Srbima da danas nije bilo.

Nekad su masoni lučom znanja prosvjećivali narod, a među današnjim srbskim masonima je zaista mnogo Srboidiota koji "ne lažu", nego "stvaraju no-vu istinu".

...............................

[1] Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga Ili srpskoga Jezika, Dio III; Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1887-1891, str. 410.

NATPIS NA ŽRTVENIKU IZ LEPENSKOG VIRA (dešifrovanje)

Ribareći na Dunavu u blizini potopljenog arheolo-škog lokaliteta Vlasac, kad je bio izuzetno nizak vo-dostaj 2003. godine, mještanin Majdanpeka Momči-lo Đorđević našao je dva kamena žrtvenika sa tra-govima crvene boje i predao ih Muzeju Majdanpeka.

Na dvije bočne strane jednog od žrtvenika uklesana su dva ista natpisa. Forma slova odgovara ranom egipatskom i feničanskom alfabetu perioda 1800-900 godina prije nove ere [1]. Po fonemskoj vrije-dnosti slova onoga vremena tu piše MRKUL i evo šta znači:

"MRKUL, m.

a) upravo ime, ali služi za prezime u okolini sara-jevskoj. Etnogr. zborn. 11, 136. Poradi značenja vidi kod Mrčeta.

b) dvije ptice, koje se učenim lat. imenom zovu Phalacrocorax cristatus i Silvia hortensis. D. Kolom-batovic (1880) 47 i (1885) 17." [2]

Očito je da se MRKUL odnosi na vodenu pticu Le-penskog vira i to je VRANAC ili KORMORAN (Pha-lacrocorax cristatus) koji lovi ribu kao što su je i Le-penci lovili. Ne znamo jesu li su Lepenci obožavali mrkula ili je MRKUL bio bog ribolova, ali je jasno da nešto škripi u zvaničnom datiranju kulture Lepen-skog Vira.

Izvor: FB-grupa Ognjilo, Video, 18. april 2026., link:

https://www.facebook.com/reel/825068620643726/?s=single_unit

Napomena: slike u prilogu su screenshoot sa nave-denog videa.

..............................

[1] Laurence Austine Waddell, The Aryan Origin of the Alphabet, London, Luzak & Co., 1927, Plate I-II.

[2] Toma Maretić, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Svezak 30, 1. sedmoga dijela; Jugoslaven-ska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 1911, str. 69.

CAR DUŠAN BIO OŽENJEN OD NEMANJIĆA

Car Dušan šalje pismo vijeću dubrovačkom i traži da mu po čovjeku koji donosi pismo pošalju tamo od nekoga založeni pojas kneza Vratka. Kasnije kne-ginja Milica, žena kneza Lazara, u ime svog sina Stefana takođe piše vijeću dubrovačkom i traži onaj isti pojas [1].

Car Dušan Nemanjić bio oženjen Jelenom od roda Vukana Nemanjića, kćerkom Vratka Nemanjića [2]:

N E M A NJ A

Vratislav ili Vratko

(1280-1351)

Đurđ I, (✞1368), Joann

Elena, Teodora, Mara, Šain

(Mihailo)

Stracimir, Đurđ II,

Balša I.

(od 1368-1386)

Đurđ III piše:

(1386-1405)

'praroditelji' Nemanja i.t.d.

Balša II

[1405-1422)" [3]

"U našim spomenicima nazivlje se 1333. godine 'Župan Vratko'; u povelji cara Dušana od 1351. god. zove se 'knez Vratko'. U dubrov. spomenicima na-zivlje se 'comes', tj. knez Vratko. Nema sumnje, da je on pre ovoga vremena, tj. pre 1333. god. imao manji čin, naime, bio je 'čelnik'.

Dušan je vladao Zetom, tamo se oženio po povratku, posle slavne bitke kof Velblužda, - i nema sumnje da se oženio protivu volje svoga oca, koji je, verovatno tražio za sina devojku na strani, od vla-dalačke kuće, pa je ova ženidba i bila poglaviti povod, te se zavadili otac i sin. Ovda je i bio Vratko samo čelnik. Zato je i zapisano, pa se očuvalo i predanje, da njegova žena nije od nekakve carske porodice, a narod peva, da je Dušan uzeo za ženu sestru. Dečanski i dvorska partija to su u narodu i rastrubili da ga omrznu u svetu. Ovaj pak Vratko čelnik, imao je po pšinskome pomeniku decu: Đuru, Jovana, Jelenu, Teodoru, Maru i Saina.

Đura ili Đurđ je otac Stracimira, Đurđa i Balše. Jovan je car bugarski Aleksandr, kao što se u svojim aktima i potpisuje: 'Joann Aleksander'; Jelena je srpska prva carica; o sudbini Teodore ovde nećemo da govorimo, a Mara je kalendarsko ime 'carice' Milice. I eto zašto ona traži pojas od 'Marina'. Knez Lazar i Dušan, to su pašenozi. Eto za što u na-rodnoj pjesmi veli Dušan za Juga:

'Neće dati za slugu devojku'.

Vratko je potomak Nemanjine, tj. svete i kraljevske loze, a Lazar nije.

I tako mladi kralj Dušan (1331) prepraunuk Nemanjin, uzeo je za zenu Nemanjinu prapraunuku

'Da se carsko lice ne razlazi'." [4]

"Da se carsko lice ne razlaz

Da se carsko ne rastura blago." [5]

"Brak Dušanov sa Jelenom ćerkom Vratkovom, u devetom stepenu srodstva, potpuno je dozvoljen po kanonima, ali se u našem narodu to srodstvo tako jako poštovalo i poštuje, ... ." [6]

Po Bračnim pravilima SPC ne dozvoljava se brak krvnog srodstva do IV koljena (Bračna pravila SPC, II dio, Postanak braka, Bračne smetnje, §12, 3).

Bračna pravila SPC i pravila srbskoga naroda velika su razlika.

......................................

[1] Panta Srećković, Avgusta Jelena i prva srpska carica; Glasnik Srpskog učenog društva, Knjiga 57, Štamparija Kraljevine Srbije, Beograd, 1884., str. 109.

[2] Ib. str. 107-112.

[3] Ib. str. 108.

[4] Ib. str. 110-111.

[5] Ib. 112.

[6] Ib. str. 111.

VELIKA PIRAMIDA, DUŽINA, BRZINA I VRIJEME

Velika piramida je geometrijska maketa Zemlje, jer mjere njene baze i visine pokazuju mjere Zemlje.

Dužina jedne strane kvadratne Piramidine baze je 231,92867 m, zbir dviju strana 463,85734 m. Duži-na, brzina i vrijeme su osnovne fizičke veličine pro-stora i evo glavnog smisla dužina Piramidine baze: ako se nešto kreće brzinom 463,85734 m/s (metara u sekundi), za 24 sata, tj. za jedan dan, preći će 40 077,27418 km i ovo je dužina Zemljinog ekvatora.

Originalna visina piramide je 147,6505019 m. Ako bi se nešto kretalo brzinom 147,6505019 m/s, za 24 sata, tj. za jedan dan, prešlo bi 12 757,00336 km i ovo je ekvatorski prečnik Zemlje.

Sve ovo što vam ovdje pokazujem o značenju mjera Piramide, to nema ni kod jednog drugog autora, ovo su uz Božiju pomoć moja vlastita otkrića. Da nisam Srbin, zbog otkrića o značenju mjera Piramide u od-nosu na moj rad Robert Bauval bi postao drugo-razredni autor. Jedino novo što je on otkrio je da su piramide Gize postavljene u znaku pojasa Oriona. Robert Bauval nije Srbin, garant je i član masonerije pa ima izdavačku podršku vođa zvanične ideologije, dok iz pakosti mene čak i Srbi i srbski masoni ome-taju i blokiraju širom Interneta i javnog djelovanja. U postupanju prema meni Srbi su zlobniji od pripa-dnika bilo kog drugog naroda!

MOTIV ISPLAŽENOG JEZIKA

Motiv isplaženog jezika na idolima antropomorfnog Sunca, bogova sunca i sunčanih božanstava svje-doči postojanje Srba od praistorije postpotopskog doba do naših dana.

ARON PRAOTCEM = SLAVNIM PRAOCIMA (sa rimskog nadgrobnika, 1-3. v.n.e.)

Spomenik iz rimskog vremena (1-3. v. n. e.) nađen je na obali rijeke Bistrice kod Prizrena i čuvan je u prizrenskom Muzeju odakle je sklonjen ili je, najvje-rovatnije, od neprijatelja istine i Srba uništen. Prvi put spomenik se spominje u članku Radomira Miloj-kovića u časopisu “Galaksija” (decembar 1991, str. 79).

Na jednoj od četiri strane spomenika napisana je riječ srpskog jezika: PRAOTCEM. Ranka Kujić tvrdi da u natpisima na tom spomeniku postoje još la-tinske, keltske i hebrejske riječi, iako tu nema heb-rejskih slova, a znamo da i oblikom i značenjem ima istih i sličnih riječi u svim jezicima svijeta, dakle glasovna sličnost neke tu zapisane riječi ne mora značiti da je to hebrejska riječ i zaista nema tu he-brejskih riječi.

Tako je na tom spomeniku iznad srbske riječi PRA-OTCEM napisana riječ ARON što su automatski proglasili hebrejskom riječju po imenu Mojsijevog brata Arona, iako niko od naučnika sa sigurnošću ne zna šta ta hebrejska riječ znači.

Ovdje ćemo pokazati da to ARON nije hebrejsko ime, nego je to riječ Tračana koje su zvali imenom ARJA narod:

“U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ... .” [1]

Ranka Kuić kaže ovako:

“U tekstu ima, na više mesta, uspravnih crta koje popunjavaju praznine, tako da bi celokupan tekst izgledao skladnije. (Npr. IARONI). Upravo to hebrej-sko ime ukrašeno je sa takve dve uspravne crte.” [2]

Sad i ovdje uvjerićemo se da to nije biblijski ARON.

Talijansko ARO znači isto kao i špansko YARO, la-tinsko AROS, ARON, ARUM (latinski: Arum mac-ulatum), grčki ARON [3]. To je biljka KOZLAC. KO-ZLAC je JARAC, dakle je od naroda ova biljka sim-bolično nazvana JARAC, a jarac je JARA, Sunce je JARKO, ŽARKO, SVIJETLO, SJAJNO. Od osnove AR (sa značenjem SUNCE) izvedeno je ARIA, je-dno od drevnih imena Tračana.

Pogledajmo osnovu u imenu biljke ARO, YARO, AROS, ARON, ARUM: osnova je AR što je jedno od imena SUNCA, dakle je biljka dobila ime po nečemu čime podsjeća na Sunce. Evo šta neki naučnici mi-sle o porijeklu i značenju riječi ARON kao grčkom nazivu biljke KOZLAC:

“...grčka riječ možda dolazi od hebrejskog ŌR u smislu VATRA ili PLAMEN u smislu što biljka ŽA-RI....” [4]

Ne, grčko ARON ne dolazi od hebrejskog ŌR, nego dolazi od tračkog AR sa istim značenjima koja su navedena u gornjem citatu: VATRA, PLAMEN, ŽAR. Osnova u riječi ARON je AR što je isto kao AS i ON: to su imena Sunca [5]:

“Riječi As (Ush) i Ar (Ur) obe znače sunce ili vatra ... .” [6]

Sanskritsko ĀR je HVALITI, SLAVITI [7].

AR je SUNCE, SUNCE je VATRA, PLAMEN, ŽAR i to sve jeste SVJETLOST. Riječ ARON dobijena je od osnovne riječi AR i sufiksa -ON istim načinom tvorbe kao i keltsko BATON (keltski: bat = batina) ili englesko BARON (gaelik: bar = znan, čuven čov-jek).

AR je SUNCE, SVJETLOST, ARON znači SJAJNI, HVALJENI, SVIJETLI, SLAVNI. Galsko ARON sino-nim je galskom ARAN i to je BAL, SVJETLOST, SUNCE [8]:

Tako izraz ARON PRAOTCEM znači SLAVNIM PRAOCIMA (ili SJAJNIH PRAOTACA).

Hebrejsko ARON je tračanska, tj. kimerska, odnos-no starosrbska riječ kao i MOJSIJE izvedeno od keltskog MOI sa značenjem VLAGA, VODA [9], a galsko MOISO je MJERA, ZAKON [11]. Sunce je centar Sunčevog sistema, a ne Hebreji o kojima kod antičkih istoriografa do sredine 4. vijeka stare ere nikakvog traga nema.

..............................

[1] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.

[2] Ranka Kuić, Srodnost srpskog i keltskog jezika (Srpsko-keltske paralele; Crveno i belo), Glas srp-ski, Banjaluka, 2000.

[3] Robert Hunter, The American Encyclopaedic Dictionary, Vol. I, Chicago and New York, Published by R. S. Peale and J. A. Hill, 1897, pg. 281.

[4] Ib.

[5] The Christian Examiner and Religious Mis-cellany, , Vol. 61, Boston: Crosby, Nichols, and Co., new York: C. S Francis & Co., London: Edward T. Whitfield, 1856, pg. 94.

[6] Ib. pg. 95.

[7] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dict-ionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 149.

[8] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 87, 84.

[9] Ib. Tome III, pg. 38.

[10] Ib. pg. 171.

[11] Ib. pg. 172.