PRAVI BOŽIĆ JE PRVI DAN ZIME

Po nekima 25. decembar kao dan Rođenja Hristova - Božić crkva slavi od 336. gdine, po nekima oko 530. kad je crkveni astronom i rodom Srbin Dionizije Mali (Dionysius Exiguus) tako proračunao. Hiljada-ma godina i Velika piramida svojom kodiranim mje-rama vremena u vrhu visine Velike stepenice u Ve-likoj galeriji svjedoči rođenje Novog rano zorom 25. decembra 4. godine st. ere.

Krajem stare i početkom hrišćanske ere 25. decem-bra padao je zimski solsticij ili kratkodnevica prvog dana zime. Tog dana Sunce najkasnije izlazi, oko podneva pada u najnižu godišnju južnu tačku i tog dana najranije zalazi. To je najkraći dan godine.

Da se prvog dana zime Sunce ne zaustavi u svom padanju ka jugu i da ne počne da se penje ka sje-vernom nebu, život na sjevernoj Zemljinoj polulopti našeg podneblja bi se stravično promijenio, možda i izumro. Zbog toga su stari Srbi uoči najkraćeg dana ložili badnjak jer su vjerovali da vatra iz mladog Perunovog hrasta pomaže iznemoglom padajućem Suncu da se osnaži, zaustavi i počne da se penje u vis, ka proljeću i životnom vaskrsenju prirode. I sut-radan u podnevu prvog dana zime rađalo bi se mlado Sunce u liku Božića Svarožića, poznatog i kao Mladi Koledo.

Prije postanka hrišćanstva pripadnici raznih religija slavili su na prvi dan zime rođenje svojih bogova Sunca. Tog dana su rođeni Horus, Tamuz, Krišna, Mitra, Atis, Herkules, Dionizije, Merkur, Nepobjedivo Sunce, Svarožić i u njihovo društvo u prvi dan zime crkva je dodala rođenje Isusa Hrista, biblijsko Sunce Pravde.

Taj 25. decembar Pravoslavne crkve je po starom ili julijanskom kalendaru ondašnjeg Rimskog carstva. Danas je to 7. januar zvaničnog kalendara. Krajem stare i početkom hrišćanske ere tog 25. decembra, tj. današnjeg 7. januara, počinjala je zima, a zima u naše vrijeme počinje 8. decembra julijanskog ili 21. decembra današnjeg kalendara. Kad izbrojimo iz-među 25. decembra starog (7. januara) i 8. decem-bra starog kalendara (21. decembra), to je 16 dana udaljenosti. Prvi dan zime pomjerio se na 17. dan prije nego što je zima počinjala u vrijeme kad je ro-đen Isus. Otkud tolika razlika, kako se zima pomje-rila na 17. dan ranije?

To je zbog kretanja Sunca kroz nebesa i zbog Ze-mljine rotacije oko same sebe i oko Sunca. Nikad u toku godine u isti dan u isto vrijeme Sunce nije na istom mjestu među zvijezdama, jer se ono nepre-kidno kreće kroz znakove zodijaka, bukvalno putuje. Pošto Zemlja i sve planete rotiraju oko Sunca, tako i planete nikad nisu na istom mjestu, nego idu za Suncem. Po starom kalendaru za oko 128 godina nakupi se jedan dan kalendarskog vremena i prvi dan zime i prvi dani ostalih godišnjih doba ulaze na niži datum starog kalendara.

Tako se za preko 2000 godina od Isusovog rođenja sa ondašnjeg prvog dana zime 25. decembra starog kalendara (7. januar današnjeg kalendara) Sunce sa prvim danom zime pomjerilo na 8. decembar sta-rog ili 21. decembar današnjeg kalendara.

Zašto je crkva kalendarski ostala na onom prvom danu zime 25. decembra starog kalendara iz vremena Isusovog rođenja, a nije htjela da slavi Božić svake godine na prvi dan zime kad je rođen Isus? To je radi odvraćanja ljudi od praćenja Sunca, da ljudi zaborave Sunce, jer su prije hristijanizacije svu bili sljedbenici Sunca i vjernici Boga Sunca.

Pravi istinski Božić je na prvi dan zime. Ne slaveći pravi dan rođenja Spasitelja svijeta rođenog na prvi dan zime crkva je skrenula u laž. Tako je svaki crk-veni Božić lažni Božić, jer ne odgovara istini, nije u skladu sa Božjim istinom u prirodi ni sa onim vre-menom u kojem je rođen Isus. Zbog tih laži skoro svake godine oko Božića bude razornih zemljotresa i drugih nesreća. Zbog pomenute laži lažni Božić je neveso i nedruštven, dan bez pjesme i veselja jer je lažni dan rođenja Spasitelja i to nije jedina laž Pra-voslavne crkve.

A rimokatolici, protestanti i njihove sekte? Zbog laž-ne vjere tih crkava njihov svijet se već usmrdio u truleži svog raspadanja, ali i pravoslavci su na širo-kom putu laži i sve ih brže sustižu.

IZ ISTORIJE PREPOTOPSKOG SUMERA

Berosus (Berossus), vavilonski pisac i sveštenik bo-ga Bela Marduka, početkom trećeg vijeka stare eru piše u svom djelu “Vavilonika” o početku istorije Va-vilona:

“Prvi car bio je Aloros Vavilonski, Haldejac sa kojim ništa nije povezano osim da je od božanstva lično bio izabran da bude pastir ljudima. Vladao je deset šarova, što je godinama 36.000 godina; jedan šar je 3600 godina, jedan ner je 600 godina i soss je 60 godina.” [1]

Na prvi pogled vavilonsko (asirsko) šar je broj 3600 i tako ga bukvalno tumače ne shvatajući tajnu, ezo-terijsku suštinu te riječi. Isto kao sto današnji maso-ni ne smiju da otkrivaju svoje tajne, tako i drevni masoni nisu javnosti kazivali svoje tajne i bukvalno shvatiti Berosusovu izjavu da je jedan čovjek vladao 36.000 godina je van pameti, ludilo.

Berosus navodi da je od stvaranja svijeta do cara Alorosa proteklo 259.200 godina, a od stvaranja do Potopa 691.200 godina. Dužina ovog vremena to-talno je zbunila arheologe i istoričare, jer po svim arheološkim nalazima i istorijskim dokazima tolika dužina vremena je prosto nemoguća i ovo vrijeme ostalo je njihova neriješena tajna istorije. I naš Miloš Milojević bukvalno je riječ šar ili sar shvatio kao broj od 3600 godina [2]. Alooo, čovječe, koji si se qurac uključio u masone kad priče drevnih masona primaš za istinu kao dijete bajke. Barem bi ti morao znati da je ezoterija tajna istina, a javna priča za mase je egzoterija sa lažnim smislom.

Šta je vavilonsko šar ili sar saznaćemo iz sljedećih primjera:

a) "šar = riječ sumnjivog značenja, vidi naročito riječ sar. ” [3]

b) "sa-ar = šatâru ‘šarati’ (pisati), prodrijeti unutra, svjetlosno uzrastanje, prosvjetljenje.” [4].

Šar znači šarati, pisati, davati znakove. Pisanje se sastoji od slova i svako slovo je znak, svaki znak je šara ili šar, šaret. Tako broj sa 3600 godina kao je-dan šar u sebi sadrži znak, tj. šar nečega, sadrži kod, tajnu šifru. Po vavilonskom smislu riječi šar tre-ba prodrijeti unutar broja 3600 godina da bismo riješili kodiranu poruku i to se može postići samo svjetlosnim uzrastanjem, prosvjetljenjem.

Berosus kaže da 1 šar ima 3600 godina. Godina ima 365,242 dana, 3600 godina je 1,314.871,2 da-na. Sad idemo do kodova Velike piramide. Da, da, kodovi Velike piramide ključevi su mnogih zemalj-skih tajni!

Po jednom od Piramidinih kodova dužina vremena može da bude ukrivena u mjerama dužine i obratno: 1 dan = 2,466586509 cm. Koliko je centimetara ko-dirano u jednom šaru sa 3600 godina i njegovih 1,314.871,2 dana svih tih godina? Evo:

1,314.871,2 x 2,466586509 cm = 32,43243563 km = dužina svake strane kvadrata KLMNK (Slika 1). I sad idemo u svetu geometriju!

Sa stranama dugim po 32,43243563 km površina kvadrata KLMNK je 1051.862881 km². Krug D ima istu površinu i prečnik kruga je 36,59610016 km. Ta-ko je jedan šar sa svojih 3600 godina pretvoren u geometriju po kodu Velike piramide i dobili smo prečnik kruga dug 36,59610016 km. Tako smo su-merski šar od 3600 godina pretvorili u 36,59610016 km.

Pošto šar ima 3600 godina, što je kilometrima 36,59610016 km, koliko je duga jedna godina ovog šara i to ćemo saznati kad 36,59610016 km podi-jelimo na 3600 dijelova:

36,59610016 : 3600 = 0,010165583 km =

= 1016,55838 cm.

Po Piramidinom kodu da je 2,466586509 cm = 1 dan, sad nađemo koliko je dana kodirano u 1016,55838 cm:

1016,55838 : 2,466586509 = 412,1316379 dana: broj 412,1316378 je broj dužine Kraljeve odaje (u inčima). Broj 412,1316378 je kodni znak (šar) za pretvaranje onih 3600 i 36.000 godina u stvarno vri-jeme:

a) 3600 godina = 1,314.871,2 dana,

b) 1,314.871,2 : 412,1316378 = 3190,415584 dana = 8,735073141 godina.

Prvi vavilonski car Aloros vladao je 10 šarova i to je 10 puta po 8,735073141 godina 87,35073141 godi-na vlasti cara Alorosa.

Nakon Alorosa Berosus po redu nabraja sljedećih devet careva i ukupno vrijeme svih careva Berosus bilježi u 432.000 godina ili 157,784.544 dana:

157,784.544 : 412,1316378 = 382.849,8701 dana = 1048,208777 godina trajanja vlasti deset vavilonskih careva od prvog cara Alorosa do biblijskog potopa.

Berosus takođe kaže da je od stvaranje svijeta do cara Alorosa proteklo 259.200 godina. To je 94,670.726,4 dana:

94,670.726,4 : 412,1316378 = 229.709,9221 dana = 628,9252662 godina od stvaranja svijeta do cara Alorosa.

Po Berosusu od stvaranja svijeta do biblijskog poto-pa je 691.200 godina ili 252,455.270,4 dana:

252,455.270,4 : 412,1316378 = 612.559,7922 dana = 1677,134043 godina od stvaranja svijeta do bib-lijskog potopa.

Dakle, od stvaranja svijeta do cara Alorosa je 628,9252662 godina i od Alorosa do biblijskog po-topa je 1048,208777 godina. Tako je po Berosusu od početka svijeta do opšteg potopa proteklo 1677,134043 godina, po Bibliji Septuaginti je 2242 godine, po Bibliji Mazori 1656 godina, a po Velikoj piramidi od redizajniranja Adama do trajanja potopa je 1656,882 godina.

Kao prvi prepotopski sumerski car Aloros zacario se oko 3675-3600 prije hrišćanske ere. U prilogu su dvije liste poznatih istoričara i arheologa sa njihovim datiranjima prvih careva i dinastija i sve je približno početku vlade cara Alorosa.

P.S. Postoje i vedski ciklusi sa svojim kodovima, jer različite skupine masona strogo su tajili znanje jedni od drugih i imali posebne kodove za svoje posebne potrebe.

…………………

[1] History of Egypt, Chaldea, Syria, Babylonia, and Assyria, by G. Maspero, Volume III, Edited by A. H . Sayce, translated by M. L. McClure; The Grolier Society, London, 1901?-1906, pg. 42-43.

[2] M. Milojević, Odlomci iz istorije Srba, Sveska I, Državna štamparija u Be ogradu, 1872, str. 61-62.

[3] John Dyneley Prince, Materials for a Sumerian Lexicon, Part I, J. C. Hinrichs’sche Buchhandlung, Leipzig, 1907. p. 310. (4) Ib. p. 283.

SVETI PETAR ISPLAŽENOG JEZIKA

Ikona krstjana dvoveraca, kameni reljef, 12. veka, crkva Presvete Bogorodice, Ston, Pelješac, Hrvatska. Foto: Goran Komar, Facebook, 8. 12. 2025.

U kamenom reljefu krstjanske ikone iz 12. veka u krstjanskoj crkvi Presete Bogorodice u Stonu na Pelješcu, kao delu područja Starog Huma, apostol Petar je predstavljen sa isplaženim jezikom. U drugoj polovini 12. veka Humskom zemljom vladao je krstjanin "bogumil" veliki knez Miroslav, brat Ste-fana Nemanje i šurjak krstjanina Kulina bana, vla-dara Bosne.

Nakon stupanju Stefana Prvovenčanog na kraljevski presto Raške i ozvaničenja Save Nemanjića za raš-kog arhiepiskopa, Stefan i Sava šalju jaku vojsku na krstjane Huma, masakriraju ih, što zarobe prodaju u roblje. Tada i crkvu u Stonu pretvaraju u manastir svoje romejske Ortodoksne vere.

Srpski krstjani nisu bili bogumili, nego dvoverci. Kao sljedbenike Sunca Rimokatolička crkva krstjane na-ziva patarenima po Apolonu Patareusu, bogu sunca sa kipom u čuvenom hramu u Patari. Naziv "bogu-mili" izmišljen je od bugarskih i srpskih arhijereja ro-mejske Ortodoksne crkve. U svom Zakonopravilu Sava Nemanjić koristi i naziv "babuni" po slaven-skim idolima "babama".

Iako su krštavani po pravoslavnom obredu, srpski krstjani nisu se odricali glavnih verovanja, običaja i solarne ikonografije svoje stare vere, te su tako za-držali idole Sunca, sunčanih bogova i božanstava sa prikazima isplaženih jezika. Tako su i Petra sma-trali svojim starim božanstvom Sunca i uoči njego-vog dana 29. juna starog kalendara (12. jul gregor. kal.) palili su vatrene lile.

Dvoverje krstjana svedoče stećci sa prikazima an-tropomorfnog Sunca u liku Svetovida, Peruna, Sva-roga, Svarožića i drugih sunčanih božanstava ispla-ženog jezika. Čak su i likovi Isusa Hrista i Bogo-rodice na par stećaka prikazani sa isplaženim je-zicima, dakle su i njih smatrali božanstvima Sunca (u prilogu: stećak u Vidoštaku, Stolac, Đuro Basler, Umjetničko blago BiH, Sarajevo, 1987; groblje u okolini Danilovgrada u Crnoj Gori; fotografija: Milo Miško Đukić, Facebook, 23. 10. 2024).

Izvorni naziv crkve krstjana je CRKVA KRESTJANA i naziv potiče iz rane apostolske crkve u maloazij-skoj Galatiji. Svjedoci tome su tamnoši nadgrobnici onog vremena i Novi zavet u rukopisu Sinajskog ko-deksa iz kojeg ovde navodima par reči kao primera (Dela 11,26; 1. Petrova 11,16). U Sinajskom kodek-su piše ΧΡΗCΤΙΑΝOΥ = CHRESTIANI = KRESTI-ANI. KRES je jedan od starih srpskih sinonima za VATRA. U narodu HRIST je bio KREST (ekavski) i KRIST (ikavski). Dakle, ovako originalno u Novom zavetu treba da piše, jer je tako pisano od početka osnivanja crkve:

"I oni se celu godinu sastajaše ondje s crkvom, i učiše mnogi narod; i najpre u Antiohiji nazvaše uče-nike krestjanima." (Dela 11,26)

"A ako li kao krestjanin, neka se ne stidi, već neka slavi Boga u ovom događaju." (1. Petrova 4,16)

Nemojmo zaboraviti da su u Galatiji živeli Frizi, na Balkanu i u Evropi odranije poznati kao tračanski Brigi.

Pošto su Grci i Vatikan preko svetosavske crkve Nemanjića postali gospodari duha i uma Srba, riječ KRESTJANI je izbrisana iz srpskog jezika, ali u narodu traju i dan-danas pod lažnim jezuitskim ime-nom "SVETOSAVSKI PRAVOSLAVCI".

BOG, NAUKA I VERONAUKA

Nauka je jedina veronauka i treba da postane jedina vera, jer srpsko "vera" znači "tačno, Istina". Isus je za sebe rekao da je istina i svaka otkrivena naučna istina temelji se na istinitim razumnim naučnim do-kazima. U crkvenoj "veri" ništa se ne može dokazati istinitim razumnim dokazima, dakle je crkvena "ve-ra" laž. Zog toga i radi nametanja i održanja te laži crkva je zapalila Aleksandrijsku biblioteku uništivši svo dotadašnje ljudsko znanje u Rimskom carstvu i zabranila običnim čoveku bavljenje naukom, a ko se usudio, gorio je na lomači. Crkva tvrdi da se vera ne može spoznati razumom. Da, zaista se magija ne može spoznati razumom bez poznavanja magijskih reči u magijskim šiframa!

Šta je istina u postojećim religijama? Istina je samo jedno: Bog je Jedan (brojem: 1), ali o shvatanju tog Jedinog Boga ima toliko razlika koliko ima religija. Sve te razlike su moćno oružje u rukama religijskih vođa i njihovih zaštitnika u vrhu državnih vlasti. Kroz verske razlike vođe religija i njihovi zaštitnici stva-raju mržnju među pripadnicima različitih vera, stva-raju razdore, ratove, zločine i genocide. Iz tih ratova vođe religija i njihovi zaštitnici u vrhu državnih vlasti izvlače veliku materijalnu korist, a narodima ostaje razaranje, stradanje, jad i čemer. I gde je tu onaj njihov Jedini Istiniti Bog? Nema tu Jedinog Istinitog Boga. Tu su samo moćne laži religijskih i državnih vođa i to su državne ideologije koje manipulišu i vladaju narodima, a ne istinite Božje vere.

Od verskih vođa izapranog mozga neki vernici tvrde da nauka i vera nemaju ništa zajedničko. Vernici la-žnih religija ne smiju razmišljati preko granica dog-matskih zakona svoje religije i tako ograničenog ra-zuma ne shvataju da je Bog kroz nauku stvorio svet i sve vidljivo i nevidljivo na svetu. Bog je kroz nauku stvorio i život od najprostije žive ćelije do lanca DNK i čoveka kao svesnog, umnog i kreativnog bića. Nije pisac Biblije tek tako zapisao:

"I stvori Bog čoveka po obličju svojemu, po obličju Božjemu stvori ga; muško i žensko stvori ih." (Stva-ranje 1, 27)

I stvori Bog čoveka po obličju svom, muško i žensko ih stvori, muški i ženski kreativni principi, u jedinstvu dualnost plusa i minusa, jedinstvo pozitivnog i nega-tivnog u neprekidnom kružnom kretanju neprekid-nog rađanja novog i umiranja starog, s koljena na koljeno, iz generacije u generaciju.

Tako se i Zemlja okreće sama oko sebe i okreće se oko Sunca. Jedan puni krug Zemljinog okreta oko same sebe je jedan dan sa 24 časa, jedan puni krugu Zemljinog okretanja oko Sunca je jedna go-dina sa 365,242 dana.

Sad ćemo uzeti jedan dan kao sliku jednog kruga u nauci pod imenom geometrija (krug D, Slika 1):

a) D = 1 dan

b) d = 0,318310155 dana

c) površina kruga D = 0,079577538 jedinica² = površina kvadrata KLMN;

d) KL = 0,28209491 dana

e) KLMNK = 1,128379644 dana

Kraljeva odaja u Velikoj piramidi široka je 10 kra-ljevskih lakata = 206,0658189 inči, njena dužina je 2 x 206,0658189 = 412,1316378 inči. I sad neko iz naroda sa podsmehom dobacuje: "Budalo jedna, kakve veze imaju inči sa danima?" A ja mu nave-dem primer iz Svetog pisma tog naroda, ono kad su učenici pitali svog učitelja Isusa Hrista zašto narodu govori u pričama, a Isus im kaza:

"Zato im govorim u pričama, jer gledajući ne vide, i čujući ne čuju niti razumeju." (Matija 13,13)

Dakle, one Isusove priče nisu značile ono što je na-rod mislio da znače, nego se njihov smisao odnosio na nešto drugo što narod nije shvatao. Tako i brojevi Piramidinih mera nisu samo puke mere dužine, ši-rine, visine, površine i volumena, nego se njihovo značenje prenosi i na nešto drugo. U ovom slučaju broja 412,1316378 inči smisao se odnosi na vreme dužine 412,1316378 dana.

Kad se dužina kruga jednog dana (krug D, Slika 1) kroz geometriju pretvori u dužinu kvadrata KLMNK, dužina svih stranica kvadrata je 1,128379644 dana. I gle:

a) 412,1316378 : 1,128379644 = 356,242 dana = 1 godina,

b) 412,1316378 x 1,128379644 = 465,0409507 da-na = 1,273240621 godina. Broj 1,273240621 je tan-gens od 51,85399754 stepeni i to je ugao uspona Piramide (ugao β, Slika 1);

Dužina kruga D je jedan dan:

a) 1 : 1,273240621 = 0,785397499 dana

b) 0,785397499 : 2,5 = 3,14159 dana = Pi

c) 3,14159 x 1,273240621 = 4 dana

d) 365,242 : 4 = 91,3105 dana = 1 godišnje doba

I opet ce neko prigovoriti da su drevni Egipćani sve to znali, iako ni to nije dokazano i upošte nije bitno ko je to znao i ko je te brojeve ugradio u plan Pi-ramide, bitno je da je Jedan Istiniti Bog Stvoritelj po tim brojevima i kroz geometriju sve tačno razmjerio, postavio, stvorio i utvrdio u prirodi. To je tačno zna-nje, to je istina, to je vera koja svedoči Jednog Is-tinitog Boga Stvoritelja i nauka je jedina istinita vero-nauka.

SABAZIOS ISPLAŽENOG JEZIKA

Bronzana ploča, 2-3 vijek, Abritus Arheološki muzej, Razgrad, Bugarska.

Na prvoj fotografiji u donjem desnom uglu mali lik sa čekićem je bog zime i podzemlja, kod Rasena zvani ČARUN, kod Slavena CRNOBOG. Za CRN Rusi ka-žu ЧЕРНЫЙ, Bugari ЧЕРEН. Kod Srba stari oblik prezimena CR-NOJEVIĆ glasi "ČARNOJEVIĆ. U svim jezicima korijen ja ČAR, dakle i rasensko ČARUN znači CRNI.

NE POLITIČIM I ŠTO NA UMU, TO NA DRUMU!

Da mi nije ovih nekoliko godinama provjeravanih prijatelja, ja ne bih imao za koga da pišem, niti bih od bilo kog Srbina imao neku satisfakciju za ovaj trud.

Ja ne političim i yebe mi se za vaše Bogove, vaše vjere, ideologije, politike i ostale ljudske doqurcije za manipulisanje naivnim, sujevjernim i zaglupljenim na-rodom i ne tiče me se ono glupo srpsko-ropsko: "Šta ce reći narod?" Ja sam sebi sam spasilac pred Bogom, ja sam sam sebi Isus Hrist i pred Boga izaći ću sam-samcit sa svim svojim dobrim djelima i ne-djelima, a ne sa nekim od ljudi opisanim i od ljudi propisanim Isusom Hristom, ni sa Sv. Savom, ni sa patrijarhom ni sa popom ni sa narodom.

Moja lična djela i moja lična vjera moje su spasenje. Moja vjera, moj Bog i moj put ka Bogu tiču se samo mene i nikoga više na zemlji ne treba to da zanima! Barem sam toliko razuman da sebi ne uzimam dru-ge da me svojim užetom oko mog vrata po svojim pravilima kroz život kao govedo vode. To je za be-zumne članove stočnog stada, ja sam slobodan Sr-bin i čovjek po liku Božjem stvoren!

ILIRSKI SILVAN (VIDAS ILI PAN) ISPLAŽENOG JEZIKA

Votivni kameni reljef, 2-3. vijek nov. ere, Arheološki muzej u Splitu.

Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na skulpturama Lepenskog Vira i Vinče? Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na prikazima tra-čanskih heroja i na kamenim keltskim glavama? Zašto nikad nisu spomenuli prikaze isplaženog je-zika na ilirskom bogu Silvanu? Nisu spomenuli iz istih razloga zbog kojih to ne spominju ni današnji Srbi, Bošnjaci i Hrvati: ruše im se njihove vjerske i političke laži.

ILIRSKA BOŽANSTVA SILVAN I SILVANA ISPLAŽENIH JEZIKA

Kameni reljef, Glamoč, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo.

„Identitet Tračana i Ilira dokazuju antički pisci, neki ranije, neki kasnije, upućujući na jedan te isti na-rod.“ [1]

“Istina da Dalmati, Mizi, Tribali, pa čak i Sarmati, koriste gotovo isti jezik, ili ne mnogo drugačiji, tako da se međusobno razmiju bez teškoća. " [2]

Grk Niketas HoniataГ(Νικήτας Χωνιάτης, 1155 – 1217) kaže da su Tribali Srbi:

“… καὶ κατὰ τοῦ τῶν Τριβαλλῶν ἔθνους (εἴποι δ᾿ ἄν τις ἕτερος Σέρβων) …”

“... i protiv Tribala (koje neki nazivaju Srbima) ..." [3]

Evo i ovo:

“… πατράδελφος Ἰσαάκιος ἑνὶ τῶν παίδων ἐκδέ δω-χκε τῷ Στεφάνῳ τοῦ Νεεμάν' ἣν δ᾽ οὗτος ἡγεμὼν τῶν Τριβαλλῶν.”

“… brižni ujak Isak u miraz Stefanu, sinu Nemanji-nom, dade vlast nad Tribalijom.” [4]

Оvaj romejski car Isak II Komnen (grčki: Ἰσαάκιος Κομνηνός), carovao od 1185 - 1195. i on je taj ujak koji daje Tribaliju u miraz za svoju sestričnu Evdo-kiju Angelinu, Stefanovu prvu ženu.

Оko 250 kasnije Grk Laonik Halkokondil (Λαόνικος Χαλκοκονδύλης, latinski: Laonicus Chalcocondyles, 1430 – 1470) ponavlja da su Tribali Srbi:

“Оnda Tribali (koji su Srbi) ponovo padnu na ojađe-ne Panone.“ [5]

I jasno je da su Srbi Tribali, Dalmati, Mizi, tj. Trača-ni, Kelti, Iliri, Bosnoi i Sarmati, jer govore gotovo istim jezikom tako da se međusobno razumiju bez poteškoća. Držeći posmrtni govor na sahrani romej-ske carice Jelene Dragaš 23. marta 1450. godine, učeni Georgius Gemistus Pletho je na samom po-četku rekao:

„Ona je bila Tračanka po rodu, odnosno Slovenka. To je bio plemenit rod, koji je takođe rodio Eumol-pusa, koji je u Atinu uveo Eleuzinske misterije.“ [6]

................................

[1] The Edinburgh Magazine and Literary Mis-cellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.

[2] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae By-zantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Tur-cicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530.

[3] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae, Nicetae Choniatae, Historia: Iohannes Comnenus; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1835, p. 23.

[4] Ib. p. 703-704.

[5] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae By-zantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Tur-cicis, L. IX, Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, p. 459.

[6] George Gemistos Plethon, Chapter XVI; The Clarendon Press, Oxford, 2000, pg. 310.

SUNCE I NANTOSUELTA ISPLAŽENIH JEZIKA

U imenu NANOSELTA galsko NAN znači DOLINA [1], a SUEL je JAGODA [2]. Ona je boginja dova jake svjetlost proljetnog i ljetnog visokopodignutog Sunca, doba u kojem doline obasjane i grijane poči-nju da klijaju, listaju, cvatu i rađaju.

Keltski Gali su istorijski mlađi stari tračanski Brigi, dakle su grana starih Srba.

.....................................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 192.

[2] Ib. pg. 383.

SVASTIKA JE ZNAK BOGA RODA I ARYANSKOG RODA

Pošto još traju nejasnoće o izvornom značenju i po-rijeklu riječi SVASTIKA, nakon mnogih nagađanja i to da objasnimo. Evo šta SVASTIKA predstavlja kao solarni simbol:

"Iznesene su mnoge teorije u vezi sa simbolikom svastike, njenim odnosom prema drevnim božan-stvima i predstavljanjem njihovih određenih osobina. Prema procjeni određenih pisaca, to je bio amblem Zevsa, Bala, Sunca; boga sunca, kočija sunca, Ag-nija, boga vatre; Indre, boga kiše; boga Neba, boga neba i i konačno boga svih božanstava, Velikog Bo-ga, Stvoritelja i Vladara univerzuma. Također se smatralo da simbolizira svjetlost ili boga svjetlosti i račvaste munje i vode. Neki vjeruju da je to bio naj-stariji arijevski simbol. Neki vjeruju da je bio naj-stariji arjanski simbol.” [1]

Razumna konstatacija o vremenu nastanka sva-stike:

“Znak svastike je morao postojati mnogo prije nego što mu je dato ime. Mora da je postojao mnogo prije budističke religije ili sanskritskog jezika.” [2]

Svastika je od najprostijeg atoma vodonika i do kre-tanja univerzuma KOLO KRETANJA, KOLO VRE-MENA, KOLO CIKLUSA, KOLO SUNCA, KOLO KRETANJA. SVASTIKA je ZNAK BOGA. Jedan krak svastike je azbučno Γ jednako masonskom latinič-nom G = SUNCE, BOG.

Ime SVASTIKA počinje korijenskom osnovom SVA. Od SVA je izvedeno SVAROG i on je BOG NEBA, STVORITELJ SVIJETA, OTAC SUNCA i OTAC BO-GOVA SUNCA. Pomenuto SVA dalo je u SWA u en-gleskom SWAN i švedskom SVAN sa značenjem LABUD što znači SJAJ, BJELINA, hebrejski LA-BAN.

Sanskritsko SVAR, SVARGA je NEBESKI SJAJ, SVJETLOST [3]. SVA je u srpskom SVANUTI, SVA-TITI (H je natureno pravopisom), SVARITI, SVA-TOVI. Srpsko SVA znači POTPUNA, SAVRŠENA.

Od SVA izvedeno srpsko SVAST i to je sinonim rije-čima ROD, RODBINA. ROD i RODBINA su neo-dređenog roda, SVASTIKA je ženskog roda i ona je suprugina sestra, tj. ROD, RODICA:

Ime SVASTIKA je složena od SVA-S-TIK-A. San-skritski SVA znači NAŠ VLASTITI, ČOVJEK IZ VLA-STITOG NARODA ILI PLEMENA, ROD, RODBINA, ROĐAK, ROĐACI, VLASTITI NAROD [4]. Sanskrit-sko TIK znači IĆI, KRETATI SE [5]. Tako naziv SVA-STIKA značii KRETANJE RODA.

Ovdje treba znati da riječ ROD prvenstveno znači ime BOGA SUNCA. ROD je SVAROG, Vjera Srba u BOGA RODA ne-pobitno je zabilježena u literaturi:

“Kao što autor dokazuje, nebesko božanstvo je imalo različita imena: Rod, Svarog, Stribog, Sveto-vid, Jarovit, Dij, takođe, Svetovid-Rod.” [6]

O vjerovanju Srba u BOGA RODA srpski etnolog Sreten Petrović navodi dokaz iz spisa Svetog Save u propisima za monahe:

"Navedimo ovde podatak (koji uzimam iz ‘druge ru-ke’) da je, na primer, prema propisu sv. Save za monahe (prepis iz 16. stol.) sveštenik morao od svojih ispovednika izvideti 'Я splutilajesi z babami bogomerskija bludy, li molila sia jesi wilam li rodu i roženicam i Perunu i Chor su i Mokoszi pila i jela: tri leta post z poklony'. (vidi i: Mal, 1940:19). U slo-bodnijem prevodu: 'jes‘ li činila s babama ( = vra-čarama) bogomrski blud, jesi li se molila vilama ili Rodu i Rožanicami, a Perunu i Horsu i Mokoši u čast pila i jela: (treba) da držiš post u poklonjenju tri godine.” [7]

Dakle: SVA-S + TIK-A > SVASTIKA = RODA KRE-TANJE. Primarno značenje je SUNCA RODA KRE-TANJE i sekundarno SUNČEVOG (NA)RODA KRE-TANJE.

SVASTIKA je simbol ARJANA, simbol TRAČANA ili MEDA, MEDIJANA, tj. SRBA:

"U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ....” [8]

Svi ljudi i narodi bijele kože u starini su ROD ARJANA, ROD TRAČANA, ROD SRBA RABA, tj. SLUZITELJA BO-GA RODA, tj. SUNCA i svi su go-vorili NAŠILI jezikom, odnosno NAŠIM starim srp-skim jezikom.

..................................

[1] Albert Gallatin Mackey, The History of Freema-sonry, Vol. VII; The Masonic History Company, New York and London, 1906, pg. 1789.

[2] Ib,

[3] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; The Clarendon Press, Oxford, 1899, pg. 1281.

[4] Ib. pg. 1275.

[5] Ib. pg. 446.

[6] Henryk Łowmiański, Religia Słowian i jej upadek (w. Vi-XII) Paпstwowe Wudawnictwo Naukowe, War-szawa, 1979, str. 76.

[7] Sreten Petrović, Srpska mitologija, Mitološke mape, Druga knjiga, Prosveta - Niš, 2000, str. 19-20. ISBN 86-7455-415-6

[8] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.