VEDSKIH SRBA IDOLI ISPLAŽENOG JEZIKA

ČETIRI ISUSA HRISTA O TOME KAKO STEĆI ŽIVOT VEČNI

Neki nekršteni čovek priđe Isusu i pita ga koje dobro delo da učini da bi zaradio život večni, a Isus mu ka-za: "Ako želiš ući u život, drži zapovesti."

A onaj ga upita: "Koje zapovesti?"

A Isus mu reče: "Ne ubij; ne čini preljube; ne kradi; ne svedoči lažno, poštuj oca i mater i voli bližnjega svoga kao samog sebe." (Matija 19, 16-19)

Onaj nekršteni mu veli da on sve to izvršava još od mladosti, a Isus mu kaza posljednji, najveći i naj-slavniji uslov: "Ako hoćeš savršen da budeš, idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; pa hajde za mnom." (Matija 19, 21)

Vidite, ovde Isus tvrdi da se samo poštenim životom i delima dobra, delima ljubavi i milosti stiče život večni. Isus ne pominje molitve, ni krštenje, ni crkvu ni idenje u hramove i vršenje liturgija ni davanje pri-loga hramovima, nego fino kaže da ne ubijamo, da ne činimo neveru radi preljube, da ne krademo, da ne lažemo, da poštujemo roditelje, da volimo ljude i da svoje imanje delimo sirotinji.

Sve napred pomenuto od Isusa Hrista je da ako že-liš večni život, odreci se sebe i svoje sebičnosti i deluj za dobrobit drugih, žrtvuj se za dobrobit dru-gih baš kao što je Isus na zemlji činio i žrtvovao se druge. To je ona poruka Isusova da se ide za njim, njegovim primerom, njegovim putem. Samo se tako i nikako drugačije na zemlji služi i slavi Jedini Istiniti Bog i samo tako naša duša stiče božansku suštinu za večni život:

"A ovo je život večni da poznaju Tebe Jedinoga Is-tinoga Boga, i Isusa Hrista koga si poslao. Ja tebe proslavih na zemlji; posao svrših koji si mi dao da radim." (Jovan 17,3-4)

Bez obzira na versku pripadnost ili nepripadnost svaki čovek koji živi po iznad kazanim rečima Isusa Hrista sam sebe spasava, sam sebi postaje Isus Hrist jer stiče oboženje čineći dobra dela žrtvujući se za druge i sam sebe spasava za život večni. To je istinito hrišćanstvo po rečima nevaskrslog obo-ženog čoveka Isusa Hrista, jer postoji hrišćanstvo po rečima vaskrslog Isusa Hrista koji tvrdi da su ve-ra u vaskrslog Isusa Hrista i krštenje jedini uslov za večno spasenje:

"I reče im: idite po svemu svetu i propovedajte je-vanđelje svakome stvorenju. Koji uzveruje i pokrsti se, spasiće se; a ko ne poveruje osudiće se. A znaci onima koji veruju biće ovi: imenom mojim izgoniće đavole; govoriće novim jezicima, uzimaće zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neće im nauditi; na bolesnike metaće ruke i ozdravljaće."

Kao uslove za sticanje večog spasenje vaskrsli Isus ne navodi nečinjenje zla, ne pominje poštivanje ro-ditelja i činjenje dobrih dela i vlastito zrtvovanje radi dobrobiti drugih, nego su njegovi uslovi za život ve-čni jedino vera i krštenje. Po ovom Isusu čovek može celog života činiti dobra dela i do smrti žrt-vovati se radi dobrobiti drugih, ali ako nije kršten, nema mu večnog spasenja i duša mu propada u pakao. Glavni dokazi spasonosne vere ovog vas-krslog Isusa Hrista je da njegovi vernici mogu da čine magijska čudesa, da izgonće đavole, govore novim jezicima, otporni su na zmijske i druge otrove i leče ljude dodirom.

Izvan Jevanđelja postoji i treća varijanta hrišćanstva i to je crkveno hršćanstvo izdeljeno po svojim ras-kolima, učenjima, ritualima i sektama sa svojim vla-stitim propisima verovanja kao uslovima za život ve-čni. Ni oni ne drže do reči nevaskrslog Isusa o ne-činjenje zla, o poštivanju roditelja i činjenju dobrih dela kroz nesebično žrtvovanje radi dobrobiti drugih. Njihovi glavni uslovi za sticanje večnog života su krštenje, vjerovati samo onako kako je crkva ver-skim zakonima propisala, živeti samo po propisima crkve i potpuno biti veran vođama crkve. Po svetom zakonu crkve vaskrslog Isusa Hrista neki čovek mo-že celog života da čini dobra dela i do smrti da se žrtvuje radi dobrobiti drugih, ali ako nije kršten, ne-ma mu večnog spasenja i duša mu pada u pakao. Zbog toga trogodišnju Milicu Rakić, žrtvu NATO- -bombardovanja, crkva nije htela proglasiti svetom jer Milica nije bila krštena. Da crkva ima srednjo-vekovnu vlast, Milica ni na pravoslavno gro-blje ne bi mogla biti sahranjena. Takođe po svetom zakonu crkve svaki čovek može celog života da krade i otima, celog života da siluje decu, devojke i žene te iz dana u dan da para stomake trudnicama, decu da kolje pa sve do staraca, ali ako se na samrtnoj po-stelji kroz ispoved pred sveštenikom pokaje, sva mu se zla opraštaju i duša mu ide u raj.

Ima i ovaj Isus Hrist u Jevanđelju:

"Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine i neprijatelji čoveku (postaće) domaći njegovi. Ko god voli oca ili mater više nego mene, nije mene dos-tojan; i ko voli sina ili kćer više nego mene, nije me-ne dostojan. I ko ne uzme krsta svojega i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Ko čuva dušu svoju, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi, naći će je." (Matija 10, 35-39)

I da završimo riječima nevaskrslog Isusa Hrista:

"Ne ubij; ne činiš preljube; ne kradi; ne svedoči laž-no, poštuj oca i mater i voli bližnjega svoga kao sa-mog sebe. Ako hoćeš savršen da budeš, idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; pa hajde za mnom." (Matija 19, 16-19; 19, 21)

I kaže narodna izreka: "Kada bi se pamet prodavala na pijaci, svako bi kupio svoju!"

ZIMA ISPLAŽENOG JEZIKA

Reljefi s personifikacijom boginje Zime.

"Među brojnim rimskim nadgrobnim spomenicima u Antičkoj zbirci Arheološkog muzeja Istre izdvajaju se tri reljefno oblikovana pravokutna bloka od vapnen-ca s prikazima ženskih likova. Pronađeni su u Puli prije 1892. godine i pripadali su istom nadgrobnom spomeniku. Od izvorno četiriju, pronađena su tek tri bloka s likovima izrađenim u dubokom reljefu koji prikazuju personifikacije godišnjih doba – Zimu, Pro-ljeće i Jesen.

Ovom prilikom prezentiramo personifikaciju Zime, ujedno i najcjelovitije sačuvan prikaz. Utjelovljena u liku žene, Zima je smještena u plitkoj zasvođenoj edikuli. Odjevena je u teškom zimskom ogrtaču (pa-enula) koji joj pokriva glavu te u bogatim naborima pada sve do ispod koljena. U lijevoj, savijenoj ruci drži cistu, a u desnoj, spuštenoj niz tijelo, ulovljenu pticu.

S obzirom na sličnost ovog figuralnog prikaza s prikazima na pojedinim pulskim nadgrobnim spome-nicima koji se datiraju u julijevsko-klaudijevsko raz-doblje prve polovice 1. st. n. e., i ovaj se spomenik može svrstati u isti vremenski okvir." (Arheološki muzej Istre, Facebook, 18. novembar 2021.)

Velika je zavjera u društvenim naukama, zavjera ću-tanja o postojanja prikaza isplaženih jezika na ant-ropomorfnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od kultura Gobekli Tepe, Lepenskog Vira, Vinče, Jamne kulture, Butmira i Starčeva i ostalih kultura pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bo-gova i likova stećaka.

Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sunče-vih plamenih jezika, Sunčeve moći i toplote. Od prvih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog jezika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srp-skim idolima, amajlijama Bliskog istoka, Male Azije, Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima Srbiji sve do 20. vijeka.

Nikad niko iz zvanične nauke nije nikad spomenuo ove isplažene jezike, sve su zavjetnom tajnom ćutanja sakrivali, osim isplaženih jezika po idolima američkih Indijanaca. Još je interesantnije da to je-danaest godina od objavljivanja mojih prvih članaka sa fotografijama stećaka sa antropomorfnim liko-vima isplaženih jezika kriju Srbi, Bošnjaci i Hrvati, jer to ruši sve njihove nacionalističko-vjerske isto-rijske zablude, greške i laži.

Isplaženi jezici na idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svjedoče kontinu-itet bitisanja Srba na Bliskom istoku, u Maloj Aziji, na Balkanu, njihovo širenje po Evropi i migracije preko Azije u obe Amerike.

SFINGA ISPLAŽENOG JEZIKA

Sfinga (rimsko pozorište u Puli, Arheološki muzej Istre, Pula, Istra, Hrvatska).

Velika je zavjera u društvenim naukama, zavjera ću-tanja o postojanja prikaza isplaženih jezika na ant-ropomorfnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od kultura Gobekli Tepe, Lepenskog Vira, Vinče, Ja-mne kulture, Butmira i Starčeva i ostalih kultura pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bogo-va i likova stećaka.

Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sun-čevih plamenih jezika, Sunčeve moći i toplote. Od prvih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog jezika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srp-skim idolima, amajlijama Bliskog istoka, Male Azije, Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima Srbiji sve do 20. vijeka.

Nikad niko iz zvanične nauke nije nikad spomenuo ove isplažene jezike, sve su zavjetnom tajnom ću-tanja sakrivali, osim isplaženih jezika po idolima američkih Indijanaca. Još je interesantnije da to je-danaest godina od objavljivanja mojih prvih članaka sa fotografijama stećaka sa antropomorfnim likovi-ma isplaženih jezika kriju Srbi, Bošnjaci i Hrvati, jer to ruši sve njihove nacionalističko-vjerske istorijske zablude, greške i laži.

Isplaženi jezici na idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svjedoče kontinu-itet bitisanja Srba na Bliskom istoku, u Maloj Aziji, na Balkanu, njihovo širenje po Evropi i migracije preko Azije u obe Amerike.

ZNAK VELIKIH MAGOVA VAVILONA

  

 

 

 

 

 

 

 

Ovo su demonske riječi koje su stvorile najužasnije zločine i genocide širom svijeta, ovo su riječi koje su protjerale ljubav i milost iz duše i srca hrišćanskog Zapada i već punom parom rade među hrišćanima Istoka, dakle i među Srbima:

"A ko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima. Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nijesam došao da donesem mir nego mač. Jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine: I nep-rijatelji čovjeku (postaće) domašnji njegovi. Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan. I koji ne uzme krsta svojega i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Koji čuva dušu svoju, iz-gubiće je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naći će je." (Matej 10,33-39)

Tajni znak prepoznavanja članova biblijskog drev-nog reda Velikih magova Vavilona je prstima znak za SVEVIDEĆE ili NEDREMNO OKO i ZION: raz-maknuti kažiprst i srednji prst u znaku slova "V" koje se od korijena prstiju preko dlana ka laktu pretvara u slovo Y, hebrejsko AYIN sa zanačenjem OKO i ZI-ON (צִיּוֹן) sa značnjem ZNAK; SVJETLOST.

Godine 1943. taj znak Vinston Čerčil ubacuje u jav-nost kao znak VIKTORIJE, znak POBJEDE, a sve do tog vremena znak je bio tajni znak prepozna-vanja članova vavilonskih Velikih magova, pisaca Biblije, osnivača i vođa ideologije vrha judaizma i hrišćanstva. Oni su tajno društvo vavilonskih Velikih magova, ondašnje vrste Iluminata, planera i kreato-ra Kovida-19 i unipolarnog Novog svj. poretka (sion = svjetlost). To je u kiromanija znak broja 40 (grčko M, μ̅),. To je krajem 19. vijeka djelimično objasnio Italijan Giulio Adrieu u svojoj knjizi Kiromanija, Fi-zilogija na rukama [1].

Kiromanija (quiromancia, chiromancy, chironomy) je oblast koja se bavi mimikom, sporazumijevanjem znakovima i gestikulacijom. Kabalističko-gematrij-sko značenje broja 40 je o preokret, obnova, Novo doba, Novi svj. poredak:

“U numerologiji, 40 je simbol smrti svog starog ‘ja’ i novog duhovnog rođenja. To je u špilu tarota trinaesto hebrejsko slovo “mem” i to je karta smrti, završetak perioda.” [2]

Brojna vrijednost hebrejskog slova AYIN (ע) je 70, a tropska godina ima 365,242 dana:

365,242 : 70 = 5,217742857 dana.

Po jednom od kodova Velike piramide vrijeme može da se kodira u mjerama dužine i obratno, tako da je 1 dan = 2,466586509 cm:

5,217742857 dana = 12,87001414 cm = AB (Slika 1):

- površina kvadrata ABCDA = 165,6372639 cm² = površina kruga T; - prečnik kruga T = 14,52226197 cm;
- obim kruga 45,62299297 cm

a) 45,62299297 x 2 = 91,24598595 cm,
b) 91,24598595 x 4 = 364,9839438 cm (godina ima 365,242 dana).

Visina Velike piramide = 147,6505019 m.

Evo šta dobijemo ako od 365,242 dana oduzmemo 70 dana:

365,242 - 70 = 295,242 dana = 2 x 147,621 dana (visina Velike piramide = 147,6505019 m).

"Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih." (Psalm 110,2)

..............................
[1] Giulio Audrieu, Chiromanzia, Fisiologia sulla Mano, Giulio Adrieu, Milano, 1884.
[2] (Ilene Segalove, 40 Days and 40 Nights, Introduction, xiv; Andrews McMeel Universal company, Kansas City, Missouri, 2009.

ANTROPOMORFNO SUNCE SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

Srednjovijekovni stećak, Glamočko polje, Glamoč, BiH.

KLIČEVAČKI IDOL JE BELI VID

Kličevački idol je idol Belog Vida ili Svetog Vida, Svetovida, idol Vidovdana u danu ljetnog solsticija, dana u kojem Sunce dostiže svoju najvišu tačku na zenitu sjevernog neba, dana dugodnevice sa naj-više sunčanih sati u godini, dana u kojem Sunce najranije izlazi i najkasnije zalazi. Glava idola je dan Vidovdana, prvi dan ljeta.

Mike Oldfield - The Song Of The Sun

PATRIJARH PAVLE JE KOMUNISTIČKO-JEZUITSKI CR(K)VENI LAŽOV I NEPRIJATELJ SRBA

Preko magije propagande svoje SPC današnji su Srbi otpali od BOGA ISTINE i pali u vlast BOGA LAŽI. Današnjim Srbima ISTINA nije ono što očima gledaju i što ušima slušaju, nego im je istina ono u šta su ih SPC zombirala da vjeruju:

“Mi nikad nismo odricali Šiptarima da su oni autohtoni na Kosovu i Metohiji kao i svi njihovi preci redom." (Patrijarh Pavle, video: 8:45)

Ni ovoj velikoj smradnoj laži patrijarha Pavla niko od današnjih Srba ne želi, ne može i ne smije da se protivi, jer današnji Srbi svete laži i BOG današnjih Srba NIJE ISTINA, NEGO LAŽ i ona je BOG SPC.

NEPOBJEDIVO SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

 

Velika je zavjera u društvenim naukama, zavjera ću-tnje o postojanja prikaza isplaženih jezika na antro-pomorfnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od kultura Gobekli Tepe, Lepenskog Vira, Vinče, Jam-ne kulture, Butmira i Starčeva i ostalih kultura pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bogo-va i likova stećaka.

Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sunče-vih plamenih jezika u vidu zraka, Sunčeve moći i toplote. Od prvih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog jezika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srpskim idolima, amajlijama Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima Srbiji sve do 20. vijeka.

Nikad niko iz zvanične nauke nije spomenuo ove isplažene jezike, sve su zavjetnom tajnom ćutanja sakrivali osim isplaženih jezika po idolima američkih Indijanaca. Još je interesantnije da to kriju Srbi, Bo-šnjaci i Hrvati jedanaest godina od objavljivanja mo-jih prvih članaka sa fotografijama stećaka sa antro-pomorfnim likovima isplaženih jezika. Kriju to kroz sve godine, kriju ove tekuće godine, i ovih mjeseci i ovih dana i ovog današnjeg dana kriju.

Zašto Srbi, Bošnjaci i Hrvati ne žele da znaju o mo-tivu isplaženih jezika na srpskim idolima, amajlijama i stećcima, zašto ćute? Čekaju da ja umrem, da se svi moji radovi zatru i da se sve zaboravi. Ćute jer isplaženi jezici svjedoče boravak vedskih Srba na Balkanu od najdublje praistorije, njihovo širenje po Evropi i svijetu i još svjedoče da su stećke gradili srpski starovjerci i krstjani dvovjerci kao obožavatelji Sunca, a ne nemanjćki grkoortodoksi, ne tamo tamo neki od lažova crkve izmaštani "babuni" i "bogumili".

Sve što znači isplaženi jezik na čovjekolikoj glavi Sunca na kalendaru Asteka, to isto znači isplaženi jezik kod Srba na njihovim idolima, amajlijama i stećcima:

"Starosjedioci Srednje Amerike predstavljali su Sun-ce kao ljudsku glavu okruženu raspršenim zrakama i sa velikim otvorenim ustima. Ovaj solarni simbol bio je raširen u cijelom tom kraju. U ovoj predstavi jezik je isplažen, što znači da Sunce živi i govori. Ovo je jasno dokazano u poznatom Astečkom ka-lendarskom kamenu (Calendario Azteco), takođe nazvanom 'Sunčev kamen', koji je pronađen oko sredine sedamnaestog vijeka u podzemlju Glavnog trga, Meksiko Siti." [1]

Dopuna opisa astečkog kalendara:

"Lice je isklesano po hronološkim i astronomskim znacima u geometrijskom redu. Centralna figura, sa isplaženim jezikom, predstavlja Sunce 'Tonatiuh'; segmenti koji zrače prema ivici diska su simboli za njegove zrake." [2]

Dakle su i prikazi isplaženih jezika na stećcima ta-kođe solarnog značenja, značenja Sunca, solarnih bogova i božanstava. Svaki lik obilježen isplaženim jezikom je znak za SUNCE, BOG SUNCA ili BO-ŽANSTVO SUNCA. To se da objasniti etimologijom riječi "jezik" u više starih jezika pa i u srpskom.
...............................
[1] William Tyler Olcott, Sun Lore of all Ages: a Collection of Myths and Legends Concerning the Sun and Its Worship; Putnam's Sons, New York; The Knickerbocker Press, London, 1914, pg. 297.
[2] Ib.