Biblija nije Božja riječ, jer je pisana ljudskom rukom kojom je upravljao interesom korumpirani ljudski ra-zum:
“Učenje Mojsija i proroka, u osnovi identično onom drevnih Egipćana, također je imalo svoje vanjsko značenje i svoje velove. Hebrejske su knjige napi-sane samo po prisjećanju tradicije i bile su napisane simbolima nerazumljivim svjetovnjacima. Petoknjižje i proročke pjesme bile su samo osnovne knjige dok-trine, morala ili liturgije; a prava tajna i tradicionalna filozofija napisana je tek poslije, pod još manje pro-zirnim velom.” [1]
I to je ono što stalno govorim naivcima: kad čitate Bibliju, nemojte shvatati bukvalno, jer je neupuće-nima nepoznat pravi smisao napisanog. Pravi smi-sao pokriven je velom, tj. tajnom koju znaju samo inicirani u značenja tih tajni. Tako biva da sveštenici imaju jednu smislenu, a narod drugu besmislenu vjeru:
“Sveštenici mnogih naroda antike bili su inicirani u misterije, i kao takvi bili su monoteisti, dok su neuke mase bile idolopoklonici.” [2]
Ovdje ćemo pokazati kako je velom tajne pokriven smisao riječi ARXI (grčki: ἀρχή) u riječi ARIXONI, imenu boga sa galskog natpisa na oltaru u Španiji [3] i azbučnim slovima pisano APXI na natpisima na kelto-skitsko-sarmatskom novcu u Olbiji kod Crnog mora.
Grčko ἀρχή, dativ ἀρχῇ, koju nam prevode kao POČETAK, je riječ kojom počinje Biblija:
“U početku stvori Bog nebo i zemlju.” (Postanak 1, 1)
U Septuaginit ovo U POČETKU je ARKHI (Eν ἀρ-χῇ) i kako počinje Petoknjižje Starog zavjeta, tako počinje i Jovanovo jevanđelje:
“U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ. Ona bješe u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. U njoj bješe život, i život bješe svjetlost lju-dima. I svjetlost se svijetli u tami, i tama ga ne obu-ze.” (Jovan 1, 1-5)
I kod Jovana U POČETKU je ἀρχῇ, ali to izvorno ne znači samo POČETAK, jer grčko ἀρχὴ (ARXE) pre-vode i kao ORIGINAL, KRAJNJI, NAJDALJI; PRVI; NAČELO; UZROK; GLAVA; VLAST; OBLAST; MOĆ; KOMANDA; CARSTVO; POGLAVARSTVO; OD VJEČNOSTI [4].
Grčko ἀρχὴ (ARXE) postanjem je od osnove AR (ἀρ) koja sljedećim grčkim riječima daje njihova zna-čenja:
ἀpά = molitva [5]
ἀργός = sjajan, blistav, blješteći [6]
ἀργύρεος = srebro [7]
ἀρία = hrast, božikovina (Ilex, Christmas holly) [8]
᾿Αρισταῖος = Apolon [9]
ἀρχάγγελος = arhamđel[10]
ἀρχαιογονία = starina, porijeklo [11]
ἄρχω, ἀpxe- = prvi, izvorni, original [12]
ἀρχό = načelnik, vođa [13]
ἄρχων = vladar [14]
AIi evo šta nam zvanična lingvistika prećutkuje: u grčkom nema osnovne AR (ἀρ) sa svojim samo-stalnim i punim smislom. To je dokaz da grčko ἀρχὴ (ARXE) nije izvorna grčka riječ, nego originalno AR treba tražiti u jezicima susjednik naroda oko Grka.
Grci tvrde da su iznad nabrojane i njima oblikom i značenjem slične grčke riječi postanjem od san-skritskog korijena ARH, koji riječima daje značenje ČAST, DOSTOJNOST, tj. PRVO MJESTO [15] te smisao toga prenose na smisao POČETAK vreme-na. Ali, i sanskritsko ARH je izvedeno od osnove AR, a ni u sanskritu ne postoji AR kao punoznačna riječ, dakle i sanskritsko ARH potiče iz nekog dru-gog jezika, ali iz kojeg?
Egipatski ȧr ȦR znači GLEDATI, VIDJETI, ȦRT je OKO, ȦRUI su OČI {16]. Egipatsko AR upućuje na VID, SVJETLOST, SUNCE.
Zašto Grci ne kažu da njihovo ἀρχὴ (ARXE) i tome srodne grčke riječi potiču od egipatskog ȦR? Kad bi to rekli, potvrdili bi tvrdnje nekih istoriografa da su Grci porijeklom iz Vavilona i da su krenuvši odatle neki od njih napali i osvojili Egipat, odakle su oko 1500. god. st. ere protjerani [17], te počinju tro-hi-ljadugodišnje osvajanje tračanskih naroda po Egej-skom arhipelagu, Maloj Aziji i Balkanu.
Izvorno AR je iz tračanskog i po tom AR zvali su se ARIA, ARJANI ili ARIJEVCI. Tračani su isto što i Kimeri, kasnije zvani Selti, Kelti ili Gali, isto što i Heti koji su Geti ili Skiti. Skitski᾿Αριμασποί znači JED-NOOK [18].
Galsko AR ima značenjna VIS, VATRA, GORENJE [19]; VOĐENJE, UPRAVLJANJE [20], a najstarije sa tim smislom je SUNCE, BOG SUNCA. Hetsko ARHA znači DALEKO, sa zemlje nebeska daljina je VISINA [21]. Skitsko᾿Αριμα znači JEDAN [22], ga-elik ARD i ART znače BOG [23], starogaelik ARAD znači MOĆAN, HRABAR [24].
I šta izvorno znači “grčko” ARKHI (ἀρχῇ), koje je u grčkom primilo značenje POČETAK? Po hetskom i keltskom znači VISOK, VATREN, SJAJAN, jer "in-doevropsko" AR znači SJAJAN [25], semitsko AR znači DOBAR [26], sumerski piktograf ▷◁ čita se AR i znači SJAJ, SVETLOST, PROSVJETLJENJE [27].
Sumersko AR znači SLAVA [28], sumersko ARA je VRIJEME [29], starokeltsko ARD znači BOG [30], jermensko AREG je SUNCE [31]: AR je VATRA, SJAJ, SVJETLOST, SUNCE, BOG. Kad tome do-damo velško AR sa značenjem MOĆ GOVORA, GOVOR [32], bude nam jasno zašto je AR ujedno BOG i SVJETLOST i SUNCE i BUK, tj, GLAS, RI-JEČ, SLOVO ili LOGOS. Velško AR takođe znači NA; VIS, VISOK, VELIK, KRASAN [33]. Velško ARCH, grčko ARKHOS, te irsko ARG znače PO-GLAVAR, VOĐA, ČELNIK [34].
BOG je SVJETLOST, OGANJ, SUNCE:
“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [35]
“Riječi As (Ush) i Ar (Ur) obe znače sunce ili vatra ...” [36]
Sumersko ARI je ZASTITA; RAĐANJE [37].
I da ponovimo citat sa početka: “Sveštenici mnogih naroda antike bili su inicirani u misterijama, i kao takvi bili su monoteisti, dok su neuke mase bile idolopoklonici.”
Sve to znaju sveštenici današnjih velikih religija i svi vjeruju u SUNCE BOGA i BOGA SUNCA, BOGA SVJETLOSTI.
AR je osnova u imenu AREIOS (grčki: “Apειoς) i znači SJAJAN, VATREN, OGNJEVIT, ŽESTOK [40]. Pri inicijaciji rukopoloženja u episkopa to ime oda-brao je sebi episkop ARIJE, onaj Arije zbog kojeg je crkva 325. god. u Konstantinopolju sazvala Prvi va-seljenski sabor da bi ga tu osudili kao jeretika, po-pljuvali, šamarali, raščinili i protjerala u Iliriju.
I tvrde da je na samrti cara Konstantina krstio neki arijanski episkop, pa se pitam otkud opet sredinom 337. visoki pripadnik arijanske jeresi u Konstan-tinopolju i ko mu dozvoli da krsti Cara pred samu smrt i da li je Prvi vaseljenski sabor zaista bio 325. ili kasnije? I pitam se kada su Goti postali i kako su ostali arijanci sve do pred kraj 6. vijeka? Nije li ari-janizam učenje izvorne rane crkve?
.......................... [1] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Antiquity, Second Edition, Cincinnati, The Robert Clarke Company, 1897, pg. 106. [2] Ib. pg. 90. [3] Revue archéologique ou Recueil des documents et des mémoires relatifs à l'étude des monuments, à la numismatique et à la philologie de l'Antiquité et du Moyen Age, Nouvelle série, Volume XXXVIII, Paris, Aux bureaux de la Revue archéologique, Libraire Academique - Didier Cie, 1879, pg. 121.[4] John Groves, A Greek and English Dictionary; Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, pg. 92. [5] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 211. [6] Ib. pg. 213. [7] Ib. pg. 214. [8] Ib. pg. 216. [9] Ib. pg. 217. [10] Ib. pg. 226. [11] Ib. pg. 227. [12] Ib. [13] Ib. pg. 229. [14] Ib. [15] Henry George Liddell and Robert Scot, Ib. p. 229. [16] E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Vol. I; London: John Murray, 1920, pg. 68.[17] Jacob Bryant, New System, or An Analysis of Ancient Mythology, Vol. III; London, 1776, pg. 156.[18] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. pg. 217.[19] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 74. [20] William Shaw, A Galic and English Dictionary, Vol. I; London: W. and A. Strahan, 1780. [21] Edgar H. Sturtevant, A Comparative Grammar of the Hittite Language; Linguistic society of America, University of Pennsylvania, Philadelphia, 1933, pg. 88. [22] Henry George Liddell and Robert Scot, Ib. pg. 117. [23] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, pg. 33. [24] Ib. pg. 32. [25] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Or Sources and Streams of the Faiths of Manin All Lands, Vol. II, London, 1883, pg. 11. [26] Ib. [27] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, pg. 96. [28] Ib. pg. 62. [29] C. J. Gadd, A Sumerian Reading-Book; Ox ford, The Clarendon Press, 1924, pg. 178. [30] Robert Archibald Armstrong, Ib. pg. 33. [31] Robert Ellis, The Armenian origin of the Etruscans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, pg. 44. [32] William Owen Pughe, A National Dictionary of the Welsh Language; Denbigh, Published by Thomas Gee, 1866, p. 206. [33] Ib. [34] Ib. pg. 208. [35] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 7. [36] The Christian Examiner and Religious Miscellany, Vol. 61, Boston: Crosby, Nichols, and Co., New York: C. S Francis & Co., London: Edward T. Whitfield, 1856, pg. 95. 80 [37] Stephen Langdon, Sumerian Grammar And Chrestomathy; Paris: Librairie Paul Geuthner, 1911, p. 203.[38] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. pg. 215.
.png)
.jpg)
