Wednesday, September 3, 2025
TRAČKA BOGINJA BENDIS/BENDA ISPLAŽENOG JEZIKA
Friday, August 29, 2025
H(RIST) ARHI(JEREJ) ISPLAŽENOG JEZIKA
..............................
[1] John Groves, A Greek and English Dictionary; Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, pg. 92.
Tuesday, August 26, 2025
SUNCE UNIŠTAVA ČOVJEČANSTVO
O pojačanoj aktivnosti Sunca na posljetku svijeta Jovanovog otkrivenje jasno kaže:
"I četvrti anđeo izli čašu svoju na sunce, i dano mu bi da žeže ljude ognjem. I opališe se ljudi od velike vrućine, i huliše na ime Boga koji ima vlast nad zlima ovima, i ne pokajaše se da mu dadu slavu." (Otkrivenje 16, 9)
To je pravi i jedini razlog zbog kojeg Veliki magovi iz vrha vavilonske masonerije avionima zaprašuju ne-bo. Time manijaci misle da stvore oko Zemlje vješ-tački sloj oblaka i smanje pojačano grijanje sunca.
U najstarije egipatske spise spada i proročanstvo da će vrhovno božanstva Ra uništiti iskvareno čovje-čanstvo (Ra je jedno od najstarijih imena Sunca):
"Nezavisno od Solarnih Litanija postoji još jedan vjerski dokument, čiji se tekst nalazi u takozvanoj odaji Krave u Setijevoj grobnici — koji predstavlja još jednu osobinu karaktera boga Ra u novom svje-tlu. Ovaj dokument, sada nažalost veoma nesavr-šen i čiji je stil u najvišem stepenu mističnosti, ipak ima poseban značaj za proučavaoce Biblije, jer opi-suje uništenje čovječanstva od strane vrhovnog bo-žanstva Ra uz pomoć njegove djece i prvosvešte-nosaradnika Šu i Tefnut. Tekst, za čije smo objav-ljivanje i prevod dužni trudu gospodina M. Edouarda Navillea, i predstavlja objavu koja je u potpunosti u suprotnosti sa opštom prirodom boga ... Tamo je, kao što će se vidjeti, nekoliko vrlo čudnih incidenata u narativu, — neposlušnost čovečanstva; gnjev bo-ga Ra; odluka da se grešnici unište; odabiranje izvršilaca za njihovu kaznu, boginja Hator je dobila zadatak da uništi čitavo čovječanstvo; vijeće Nuna i drugih bogova koji savjetuju masakr i stepen uniš-tenja..." [1]
Hator (srpski "hater") boginja je neba, ljubavi, milosti i plodnosti. Nun (Nu) je otac boga Ra.
Zemljino magnetno polje štiti život od smrtonosne Sunčeve radijacije. U toku je naglo udaljavanje mag-netnih polova od geografskih polova Zemlje i pri tome se magnetno polje raslojava i slabi što omogućava sve veći prodor Sunčeve vrele radijacije ka tlu. Kao dokaz raslojavanja magnetnog omotača su česte pojave polarne aurore sve bliže ekvatoru i iznad ekvatora kao i pojave duge pri izlaski i za-lasku Sunca. Juče, 25. avgusta 2025., gledao sam dugu pri zalasku Sunca i to je bila nikad prije viđena duga. Uobičajenu dugu možemo gledati samo ako smo licem okrenuti suprotno od Sunca, a sinoćnji dugu sam gledao licem okrenut pravo ka Suncu. To je znak haosa u zemaljskim zakonima optike, znak raslojavanja i raspadanja magnetnog polja Zemlje.
Po majanskom kalendaru nakon 2012. sve nestaje osim vatre, po vedskim spisima na kraju ciklusa Kali juge biće crno ognjevito vrijeme najgorih bijesnih ljudi, vrijeme razdora i svađa, vrijeme nekakvih za-mjenika, vrijeme smrti i svijet će biti uništen [2]. Po biblijskim kodovima Isak Njutn je proračunao da će kraj biti oko 2060. Tajni arhitekta Veelike piramide izvještava o kraju našeg svijeta između 2035-2070.
[1] William Ricketts Cooper, The Myth of Ra (the Supreme Sun-god of Egypt); London: Hardwicke & Bogue; Edinburgh: McLaren & McNiven; Dublin: W. Ridings; Paris: Galignani & Co., 1877, pg. 38.
[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 262.
SUNCE SEM I ZEMLJA SEMELA
Kod Tračana Σεμέλη (čitaj: Seméle) je boginja Ze-mlje [1].
Korijenska osnova u Σεμέλη (Seméle) je Σεμ (Sem), grčkim pisano je Σήμ [2] sa značenjem ČUVEN, SLAVAN [3]. U izvornom smislu SEM znači SUNCE [4], jer SLAVA je sinonim riječi SVJET-LOST, SJAJ. Po tome biva da su biblijski SEMITI Bliskog istoka bili Arjani, tj. Tračani, odnosno Kimeri, bjelci, Aria narod:
“U drevna vremena Tračani su zvani Peske ili Aria, ....” [5]
Ime PESKE je od BES: BES > PES > PESKE.
BESI su Tračani, a ime im potiče od starosrpskog ekavskog BES, ikavsko BIS, srednjovijekovno ije-kavsko BIJESI. Ovo BIS je u srpskom BISTRI, JA-SNI, RAZUMNI, SLOVNI, SLAVNI. SLAVA je SVJE-TLOST, SVJETLOST je SUNCE, SUNCE je VATRA. I kod Srba i kod drevnih Egipcana VATRA je BES:
- BES = PLAMTJETI, VRELINA [6];
- BES = VATRA, BUKTINJA [7];
- BES = UČITELJ [8];
- BES = LIK, OBLIK, VIDLJIVI LIK BOGA [9].
SERBES je jedno od drevnih imena SRBA:
“Serbes, narod iz Srbije.” [10]
SER + BES > SERBES.
Evo ko je najstariji istorijski čovjek zvani SERBES:
“SERBES. Ili TSESHORTSA.
Drugi kralj 3. egipatske dinastije. Bio je autor mno-gih medicinskih knjiga, bavio se obradom kamena. U kasnijem periodu bio je obožavan pod imenom boga Aiemapt ili Imouthes, ili Imhotep, sin Pthaha. On je bio Tosorthrus kod Grka.” [11]
Ime SERBES je složenica od SER + BES. Egipatsko SER ima sljedeća značenja:
- SER = PRINC, RASAN, PRVOKLASAN [12]; - SER = RED, POREDAK [13]; - SER = IZVLAČITI LINIJE, PISATI, GRAVIRATI [14]; - SER = VUNA [15]; - SER = STRIJELA [16]; - SER = PLANIRATI, KOMANDOVATI [17]; - SER = ZRNO [18]; - SER = SIR, PUTER [19]; - SERSER = BITKA [20]; - SERSER = VATRA; VRELINA [21]; - SER = VATRA, PLAMEN, ŽIVOTNA TOPLINA [22]; - SERT = TRN = BODE, BOCKA = neko SERTA, SERTANJE [23].
Sva nabrojana značenja spadaju u opise Sunca. I sad se vraćamo tračanskoj imenici Σεμέλη, tj. SE-MELE i ne zaboravimo: SEM je SUNCE:
a) Σεμ > Σεμε = SEM > SEME, SIME ili SJEME;b) Σεμ > Σεμε > Σεμέλη > ZEM > ZEME > ZEMELE > ZEMLE > ZEMLA > ZEMLJA.
Galsko, dakle keltsko, kimersko ili tračansko SEM, SIM, SOM, SUM znači SUNCE [24].
a) SEM je SUNCE, SEMELE (Σεμέλη) = SE-MENKA, b) SEM > SEMUNA > ZEMUNA > ZEMUN.
Kod Srba i danas postoji žensko vlastito ime SEMA, hipokoristika od SEMELA. Baskijski SEMEA je SIN, SEMEAC su DJECA [25], galsko SEML znači ŽEN-SKA [26]:
SEM > SEML > ZEML > ZEMLA > ZEMLJA = ŽENSKA, ŽENA.
I tako: tračanska boginja Σεμέλη (SEMELE) je SEMENKA, hipokoristika SEMA bukvalno znači ŽE-NA: boginja ZEMLJA je SUNČEVA ŽENA, a SEM je SUNCE, MUŠKO SEME, OTAC.
..............................
[1] Otto Schrader, Aryan Religion; James Hastings, Encyclopaedia of Religion and Ethics, Vol. II, New York, Charles Scribner's Sons, 1908, pg. 31, a.
[2] William Smith, A Dictionary of The Bible, Vol. III; Boston: Little, Brown and Co., 1863, pg. 1194.
[3] Merrlil C. Tenney, The Zondervan Pictorial Bible Dictionary, Regensy Reference Library, Grand Rapids, Michigan, 1967, pg. 782.
[4] F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods, Cambridge: Metcalf and Company, 1856, pg. 16.
[5] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe, London: Burns and Oates, 1879, pg. 212.
[6-9] E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyph ic Dictionary, Vol. II; London, John Murray, 1920, pg. 221-222.
[10] Louis Julien Larcher, Petit dictionnaire histo rique, géographique et mythologiue; Paris: Larousse et Boyer, Libraires-éditeurs, 1863, pg. 134.
[11] William Ricketts Cooper, An Archaic dictionary: biographical, historical, and mythological, from the Eg yptian, Assyrian and Etruscan monuments and papyri; London: Samuel Bagster and Sons, 1876, pg. 504.
[12-23] E. A. Wallis Budge, Ib. pg. 610-611.
[24] pg. 349.
[25] Ib.
[26] Ib.
Monday, August 25, 2025
Sunday, August 24, 2025
DUPLJAJSKA KOLICA
Krtica je proljetni zemljoradnik. Patak i patka sa pa-četom su ujedno simboli proljenog rađanja, rasta i tri mjeseca proljeća.
Kočije sa tri točka su tri mjeseca jednog godičnjeg doba, ovdje proljeća. Krtica je simbol elementa ze-mlje, patke simbol vode i vazduha, solarni simboli su simboli vatre. Figura kočijača predstavlja zem-ljoradnika koji u proljeću obrađuje zemlju kao krtica. Nad glavom krtice je krtičnjak, nad glavom zem-ljoradnika je nebo sa Suncem.
Friday, August 22, 2025
AR, ARXI i ARIJE
..........................
[1] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Antiquity, Second Edition, Cincinnati, The Robert Clarke Company, 1897, pg. 106.
[2] Ib. pg. 90.
[3] Revue archéologique ou Recueil des documents et des mémoires relatifs à l'étude des monuments, à la numismatique et à la philologie de l'Antiquité et du Moyen Age, Nouvelle série, Volume XXXVIII, Paris, Aux bureaux de la Revue archéologique, Libraire Academique - Didier Cie, 1879, pg. 121.
[4] John Groves, A Greek and English Dictionary; Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, pg. 92.
[5] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 211.
[6] Ib. pg. 213.
[7] Ib. pg. 214.
[8] Ib. pg. 216.
[9] Ib. pg. 217.
[10] Ib. pg. 226.
[11] Ib. pg. 227.
[12] Ib.
[13] Ib. pg. 229.
[14] Ib.
[15] Henry George Liddell and Robert Scot, Ib. p. 229.
[16] E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Vol. I; London: John Murray, 1920, pg. 68.
[17] Jacob Bryant, New System, or An Analysis of Ancient Mythology, Vol. III; London, 1776, pg. 156.
[18] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. pg. 217.
[19] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 74.
[20] William Shaw, A Galic and English Dictionary, Vol. I; London: W. and A. Strahan, 1780.
[21] Edgar H. Sturtevant, A Comparative Grammar of the Hittite Language; Linguistic society of America, University of Pennsylvania, Philadelphia, 1933, pg. 88.
[22] Henry George Liddell and Robert Scot, Ib. pg. 117.
[23] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, pg. 33.
[24] Ib. pg. 32.
[25] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Or Sources and Streams of the Faiths of Manin All Lands, Vol. II, London, 1883, pg. 11.
[26] Ib.
[27] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, pg. 96.
[28] Ib. pg. 62.
[29] C. J. Gadd, A Sumerian Reading-Book; Ox ford, The Clarendon Press, 1924, pg. 178.
[30] Robert Archibald Armstrong, Ib. pg. 33.
[31] Robert Ellis, The Armenian origin of the Etruscans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, pg. 44.
[32] William Owen Pughe, A National Dictionary of the Welsh Language; Denbigh, Published by Thomas Gee, 1866, p. 206.
[33] Ib.
[34] Ib. pg. 208.
[35] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 7.
[36] The Christian Examiner and Religious Miscellany, Vol. 61, Boston: Crosby, Nichols, and Co., New York: C. S Francis & Co., London: Edward T. Whitfield, 1856, pg. 95. 80
[37] Stephen Langdon, Sumerian Grammar And Chrestomathy; Paris: Librairie Paul Geuthner, 1911, p. 203.
[38] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. pg. 215.