TRAČKI HEROJ ISPLAŽENOG JEZIKA

 

 

Od Karahan Tepe kulture preko Lepenskog Vira i Vinčanske kulture do stećaka sredine 19. vijeka kod Srba traje motiv isplaženog jezika antropomorfnog Sunca i to je sakrivena srpska istorija i mitologija!

EPONA (KOTA) ISPLAŽENOG JEZIKA

 

Boginja Epona

ISPLAŽENI JEZICI IDOLA BUTMIRSKE KULTURE

 

 

Duhovna vedska tradicija prikazivanja isplaženih jezika na idolima od idola Lepenskog Vira, vinčan-ske i butmirske kulture pa preko idola, amajlija kas-nijeg ilirsko-keltskog tračanskog vremena i vijeko-vnog trajanja srpskih stećaka sve do druge polovine 19. vijeka svjedoči postojanje i boravak Srba na prostoru Balkana kroz sva ta vremena, ma kako te Srbe istoriografi nazivali.

SVETOVID ISPLAŽENOG JEZIKA

 

 

Svetovid (kameni idol, Zbruč, Poljska).

Da se zna šta je značenje isplaženih jezika na an-tropomorfnim likovima Sunca i solarnih božanstava na stećcima, idolima, amajlijama i drugim artefak-tima: SVETI VID ili SVETOVID JE BOG SUNCA I SUNCE (mislim da je na svakoj glavi Svetovida je-zik isplažen, ali su fotografije mutne, pa ne mogu sa tačnošću da tvrdim).

DAKO DUNAVSKI

"Glagoljut istini spisatelje jako Liki(ni)ju Srbinu biti rodom, Jelinu mudrovanijem, i vsa Srbska idolu slu-žaše Dagonu, od sudu i Dagoni i Daki imenujut se; od Sera že Srblje'." [1]

..............................
[1] Relja Novaković, Uz probleme porekla Srba, Catena mundi, Ibarske novost, Kraljevo; Matica Srba i iseljenika Srbije, Beograd, 1992, str. 912.

BELI VID-PERUN

U podnevu prvog dana ljeta Svetovid-Perun ispla-ženog jezika (srednjovijekovna nekropola stećaka Radimlja, Vidovo polje, Stolac, BiH).

P.S. Za jedanaest godina objavljivanja članaka i fo-tografija o prikazima isplaženih jezika na idolima, amajlijama i nagrobnim spomenicima od najstarijih postpotopskih dana do sredine 19. vijeka i najtvrdo-korniji pređašnji lažovi i vjerski fanatici prihvatili bi istinu, ali ova današnja sorta lažova s posljetka svi-jeta potpuno je obuzeta demonskim silama i zbog toga ne mogu da priznaju istinu.

ISPLAŽENI JEZICI SUNCA

 

Od Karahan Tepe kulture preko Lepenskog Vira i Vin-čanske kulture do stećaka 19. vijeka traje motiv ispla-ženog jezika antropomorfnog Sunca - sakrivena srpska istorija i mitologija!

Srbi su prvi koji ovu istinu svim metodama i svim sred-stvima kriju. Evo jedanaesta godina kako ja o tome pričam, ali Srbi ne daju da se to čuje i razglasi!

SKUT, SKUTI I SKUTARI (SKADAR)

Dok se prsa u prsa bori sa Banović Strahinjom silni Vlah-Alija ženi Strahinjinoj, a svojoj ljubavnici, ovako obećava:

“Odvešću te Jedrenetu gradu,
Narediću tridest sluškinjica,
Nek ti drže skute i rukave…” (Banović Strahinja, ep-ska narodna pjesma)

Šta je skut? Skut se definiše kao rubni dio haljine, a najbogatija vlastela srednjeg vijeka u svečanim pri-lika ma oblačila je haljine veoma dugih skuta i ako neko iza ne pridržava i ne nosi skut, skut se vuče po tlu. To je za visoku gospodu bilo sramota, te su naj-bogatiji imali povjerljive i dobro plaćene skutonoše (vidi sliku). Zašto je feudalna gospoda nosila haljine i plašteve veoma dugih svilenih skuta šta im je predstavljao taj dugački skut, koja je simbolika sku-ta?

Lucius Seneka, rimski državnik, filozof i tragičar (4. p.n.e. – 65. n.e.), u stihovima o smrti cara Klaudija piše ovako:

Ille Britannos
Ultra noti
Littora Ponti
Et cæruleos
Scuta Brigantes
Dare Romuleis
Colla Catenis Jussit, … (Seneca, Apocolocyntosis, 12)

U prevodu:

Oni Britani
Sa druge strane
Obale mora
I okrutni
Skuta Briganti
Daruju Rimljanima
Vratove u lance
Morajući

Zbog izraza “Scuta Briganti” nastalo je za istoričare do danas nerazjašnjeno pitanje: šta znači SKUTA? Jedni misle da su Skuta Briganti u stvari Skiti Bri-ganti, a drugi to odbacuju tvrdeći da Skita u to vri-jeme u Britaniji nije bilo. Možda su Skiti bili izmije-šani sa Keltima Brigantima, istoriji poznati kao Kel-to-Skiti, ili se SKUTA kao epitet odnosi na Brigante, to i nije toliko važno, važan je smisao riječi SKUTA.

Sa osnovom SKU u Crnoj Gori postoji riječ SKÜBA, domaćica [1], jer ona na vatri SKUVA: SKUBA je da-lo SKUVA.

Kod kanadskih Tobique Indijanaca (New Brunswick) SKUT je VATRA [2]. Jedno indijansko pleme oko Velikih jezera u SAD i Kanadi zove se MASKO-UTENECH ili MUSKOTINS, VATRENI NAROD: MA-SKOUT-ENECH [3]. Indijanci oko jezera Mičigen (Lake Michigan) viski nazivaju SKUTA WABA, VAT-RENA VODA [4]. Kod susjednog Algonquian Fox plemena SKUT je takođe VATRA [5].

Od srpskog SKUT je ime grada SKUTARI:

SKUT > SKUTA > SKUTARI = SKADAR.

Dakle, ono prije spomenuto SKUTA BRIGANTI zais-ta može da znači SKITO-BRIGANTI ili SKITSKI BRIGANTI, a znači i VATRENI BRIGANTI.

SKUT > SKUTRA = VATRENO, SJAJNO = PRIKAZA, AVETINJA.

..............................
[1] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 271.
[2] Dr. Isaac Galland, The Indian Tribes of the West. Their Language, Religion and Traditions; Annals of 161 Iowa, Edited by Sanford W. Huff, Vol. VII, April 1869, No. 2, Iowa City: State Historical Society; Davenport: Griggs, Watson & Day, 1869, p. 196.
[3] W. F. Ganong, Notes of the Natural History and Phsyiography of New Brunswick; Bulletin of the Natural History Society of New Brunswick, No. XVI, Published by the Society, Saint John, N. B., Barnes & Co., 1898, p. 327.
[4] Trygvie Jensen, Wooden Boats and Iron Man: History of Commercial Fishing in Northern Lake Michigan and Door County 1850-2005; Paisa (Alt) Publishing Co., De Pere, Wisconsin, 2007, p. 187.
[5] William Jones, Algonquian (Fox) Handbook of American Indian Languages, Part I; Washington, Government Printing Office, 1911, p. 754.

PERSEJ ISPLAŽENOG JEZIKA

Avgusta 2019. godine na iskopavanjima u zenič-kom selu Kopila arheolozi su pronašli glinenu figu-rinu sa penisom i znakom Ր ispod grudi. Glava fi-gurine je obrnuti trougao što je znak sjevernog neba sunca proljeća i ljeta (kod Egipćana vrijeme vlasti sunca Horusa). Na figurini je univerzalni simbol Ր (sumerski ideograf PAR, feničansko i frigijsko slovo P): PAR = PER.

Na idolu Perseja iz Kopila kod Zenice brigijskim pis-mom piše PERSI.

BOGINJA ISPLAŽENOG JEZIKA

Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na skulpturama Lepenskog Vira i figurinama Vinče? Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na prikazima tračanskih heroja i na kamenim keltskim glavama? Zašto nikad nisu spomenuli prikaze is-plaženog jezika na ilirskom bogu Silvanu? Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na amajlijama s kraja stare i početka nove ere, na slovenskim ido-lima i stećcima sve do sredine 19. vijeka po Srbiji? I svi gledaju i svi šute, ali zašto?