Strabon piše: "Dalje iznad Epidamnosa i Apo-lonije, sve do Kera unskih planina, borave Vulioni, Taulanti, Parthini i Brigi. Tu negdje u blizini su rud-nici srebra Damastiona." [1]
Keruanske planine su na teritoriji ilirskih Kerauna (Ce raunii, Rašani) i to su današnje PROKLETIJE, jer Stra bon kaže IZNAD EPIDAMNOSA i APO-LONIJE.
Sanskritsko DAMA znači DOM, KUĆA [2], galsko DAM je GOSPODAR [3] i sinonim je galskom DOM: DOM, GORAVIŠTE, GOSPODAR; SUNCE [4]. U sklo pu grčke mitologije James G. Frazer u svojoj “Zlatnoj grani” pominje DAMIU, božanstvo ženske moći u gradu Troezenu na Peleponezu [5].
Perzijsko DAM je DAH, ŽIVOT; VATRA, TOPLOTA; KRV; PONOS; UŽITAK; VRIJEME, TREN; SUŠA; OŠ TRICA (sablje); ŠILJAK (koplja) [6].
Arapsko DAM, DAMĀ znači KRV, ŽIVOT [7]; perzij sko DAMAR je KORIJEN, ŽILA; DAH, ŽIVOT [8]. Za srpsko DAMAR, Petar Skok tvrdi da je turcizam [9], ma da dvije oblikom i značenjem iste riječi mogu postojati u dva i više jezika iz nekad zajedničkog protojezika. Uostalom, osnivači Perzije su Kelti Par-si (Persi), a Kelti su isto što i Kimeri, tj. Tračani.
Perzijsko DAMĀGH je PALATA [10], ilirski DAMA-STION je GRAD, a palate su unutar grada.
Zapisano na grčkom DAMASTION je Δαμαστίῳ i Δαμάστιον, ali na kovanicama iz DAMASTIONA pi-še DAMASTINO(N), DAMASTINON. Godine 1923. mještanin iz sela Kutina kod Leskovca pronašao je sto kovanica damastinonskih tetradrahmi sa natpi-sima ΔΑΜΑ-ΣΤΙΝ-ΩΝ [11]. DAMASTINON je izvor-no ime grada. To je složenica od tri keltske, tj. tra-čanske, odnos no ilirske riječi:
1. DAMA
2. STIN
3. ON
1. Riječ DAMA je imenica ženskog roda, a oblik mu
škog roda je od DAM. DAMA znači GOSPO-DARICA,
GOSPOJA, GOSPA; DAM je GOSPO-DAR, GOSPOD.
DAMA je DAMARA, DAM je DA-MAR.
DAMAR je DAH, ŽIVOT; VATRA, TOPLOTA; PO-NOS;
KRV; UŽITAK; VRIJEME, TREN; SUŠA; OŠ-TRICA;
ŠILJAK. DAMARA je sve to isto, samo je žensko i jasno
je šta je najstariji izvorni smisao: DAMAR je BOG, a
DAMARA je BOGINJA; BOG je DAM, DAMA je BO
GINJA, GOSPOD i GOSPA, NEBESKA DOMAĆICA,
MAJA:
DAM > TAM
Galsko TAM sinonim je galskom DAM: BAL, SUNCE
[12]:
b) DAM > DAMUZ > TAMUZ = SUNCE [13]
c) DAM > DAMAR > TAMAR > TAMARA
Sumersko DAM je BRAČNI DRUG: MUŽ, ŽENA [14]:
"...ali žena boga zvala se Dam, što bi moglo biti izvor našeg Dama, riječi koju su koristili Kelti i prevodioci
i Septuaginte.” [15]
Po sumerskom DAM je BRAČNI DRUG bilo da je
muž ili žena i ovdje riječ DAMA označava ženu, supru
gu. Čuvena je pariska katedrala Notre Dame i.sve je
povezano sa ADAM i ADAMA, pa i dalje od toga, sve
do početka stvaranja i do Boga i Boginje Vode. U su
merskoj mitologiji EA, bog vode, imao je ženu sa ime
nom DAM [16].
2. Druga riječ u imenu DAMASTINON je STIN. U ri
ječi je keltsko TIN, koje je značenjem isto keltskom
TAN, TEN, TON, TUN i to je VATRA [17] (u srpskom
vatra još TINJA). Prefiks S ispred TIN daje srpsko ik
avsko STIN > STINA, ekavsko STENA, što je u gals
kom STIGN sa značenjem STIGNUTO, STEG-NUTO,
TVRDO, ČVRSTO, ŽESTOKO [18] i simbol toga na ko
vanicama DAMASTINONA jesu dva pod pravim uglom
popriječena eksera (od STIN je BASTION, BAŠTINA).
3. Treća riječ u DAMASTINON je keltsko ON: DO
BRO, DRAGO; ODLIČNO, VODEĆE, LIJEPO; BO-RAVIŠTE [19] (ON je u srpskim prilozima mjesta ONDE,
ONDJE).
I kad sve složimo, dobijemo DAMA + STI + ON, DA
MA + STIN + ON = GOSPE TVRDO BORAVIŠTE. To
je kod lokalnih Srba to je zapamćeno kao CARIČIN
GRAD (i u hrišćanstvu GOSPA je CARI-CA). Tu je Justinijan dogradio svoju Justinijana prima i sve to neki arheolozi znaju, ali ne smiju da kažu, jer tu nikad nije
bilo Ilira Šiptara, nego su tu Iliri Serdi, tj. Srbi. Riječi
CAR i CARICA su iz gal-skog, postanjem su od
srpskog ZAR i njihovo zna-čenje Srbima je poznato.
……………………….
[1] Strabon, VII,7,8.
[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English
Dic-tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 469.
[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue
Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin,
1759, p. 433.
[4] Ib. p. 433, 497.
[5] James George Frazer, The Golden Bough, Vol.
I, Abrdiged Edition, New York, The Macmillan Com
pany, 1925, p. 7.
[6] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic,
and English; London: by J. L. Cox, 1829, p. 684.
[7] Ib.
[8] Ib.
[9] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili
srpskoga jezika, Knjiga I; JAZU, Zagreb, 1971, str. 378.
[10] John Richardson, Ib.
[11] Dr Balduin Saria, Iz numizmatičke zbirke Na-
rodnog Muzeja u Beogradu, Damastionske tetra-drah
me iz Kutine; Starinar, Treća Serija, Knjiga treća (za
t1924 i 1925), Beograd, 1925, str. 97.
198
[12] Jean-Baptiste Bullet, Tome II, p. 399.
[13] James George Roche Forlong, Rivers of Life,
Vol. II; London: Bernard Quaritch, 1883, p. 60.
[14] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and
Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p.
208.
[15] James George Roche Forlong, Ib. p. 55.
[16] William J. Hinke, A New Boundary Stone of
Nabuchadrezzar I; Wipf & Stock Publishers, Eu-gene,
Oregon, 2009, p. 222.
[17] Jean-Baptiste Bullet, Ib.Tome III; p. 419, 411.
[18] Ib. p. 376.
[19] Ib. p. 218.
.jpg)
.jpg)
.jpg)
