SVEMU STVORENOM BOG JE POČETAK

     Biblija nije Božja riječ, jer je pisana ljudskom rukom kojoj je upravljao ljudski korumpirani razum:

     “Učenje Mojsija i proroka, u osnovi identično onom drevnih Egipćana, također je imalo svoje vanjsko znače-nje i svoje velove. Hebrejske su knjige napisane samo po prisjećanju tradicije i bile su napisane simbolima nera-zumljivim svjetovnjacima. Petoknjižje i proročke pjesme bile su samo osnovne knjige doktrine, morala ili liturgije; a prava tajna i tradicionalna filozofija napisana je tek poslije, pod još manje prozirnim velom.” [1]

     I to je ono što stalno govorim naivcima: kad čitate Bibliju, nemojte napisano shvatati bukvalno, jer je neu-pućenima nepoznat pravi smisao napisanog. Pravi smisao pokriven je velom, tj. tajnom koju znaju samo inicirani u značenja tih tajni. Tako dolazi da sveštenici imaju jednu, a narod drugačiju vjeru:

     “Sveštenici mnogih naroda antike bili su inicirani u misterije, i kao takvi bili su monoteisti, dok su neuke mase bile idolopoklonici.” [2]

     Ovdje ćemo pokazati kako je velom pokriven smisao riječi ARKHI (ἀρχῇ), koju nam tumače i prevode kao POČETAK i tom riječju počinje Biblija sljedećim sti-hom:

     “U početku stvori Bog nebo i zemlju.” (Postanak, 1, 1)

     U Septuaginti POČETAK je ARKHI (ἀρχῇ) i kako počinje Petoknjižje Starog zavjeta, tako počinje i Jova-novo jevanđelje Novog zavjeta:

    “U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ. Ona bješe u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. U njoj bješe život, i život bješe svjetlost ljudima. I svjetlost se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.” (Jovan, 1, 1-5)

     I kod Jovana POČETAK je  ἀρχῇ, ali to izvorno ne znači POČETAK, jer grčko ἀρχῇ (ἀρχὴ) prevode još kao ORIGINAL, KRAJNJI, NAJDALJI; PRVI; NAČELO; UZROK; GLAVA; VLAST; OBLAST; MOĆ; KOMAN-DA; CARSTVO; POGLAVARSTVO; OD VJEČNOSTI. [3], a pravi smisao otkriće nam etimologija i uporedna lingvistika.

     Metode etimologije lako je objasniti: tražiš porijeklo i izvorno značenje neke riječi, prvo tražiš u jeziku kojem riječ pripada. Ako je u tom jeziku nemoguće to naći, tražiš u prvim najsrodnijim jezicima i tražiš u jezicima udaljenih naroda. Tako ćemo i mi ovdje tražiti porijeklo grčkog ARKHI (ἀρχῇ).

     Evo nekoliko srodnih grčkih riječi koje kao i ARKHI počinju sa AR (ἀρ):

ἀpά = molitva [4]
ἀργός = sjajan, blistav, blješteći [5]
ἀργύρεος = srebro [6]
ἀρία = hrast, božikovina (Ilex, Christmas holly) [7]
᾿Αρισταῖος = Apolo [8]
ἀρχ-άγγελος = arhanđel  [9]
ἀρχαιογονία = starina, porijeklo [10]
ἄρχω, ἀpxe-  = prvi, izvorni, original  [11]
ἀρχό = načelnik, vođa [12]
ἄρχων = vladar [13]

     Pošto u grčkom nema riječi AR od koje su nabrojane grčke riječi postale, tražimo oblikom i smislom srodne riječi u jezicima okolnih i od Grka udaljenih naroda i poredimo te riječi po korijenu, osnovi i značenju.

Lažući Grci tvrde da su ove i njima oblikom i značenjem slične grčke riječi postanjem od sanskritskog korijena ARH, koji riječima daje značenje ČAST, DOSTOJNOST, tj. PRVO MJESTO [14], te smisao toga prenose na smisao POČETAK VREMENA. Ali, PRVO MJESTO po časti da je se najzaslužnijem i najslavnijem, te POČE-TAK VREMENA zaista nisu isto. Osim toga, u san-skritskom ARH je AR, punoznačna riječ galskog jezika, dakle je i sanskritsko ARH postalo od galskog AR, jer ni u sanskritu ne postoji AR kao punoznačna riječ. AR je iz keltskog sa značenjem VIS, VATRA, GORENJE [15]; VOĐENJE, UPRAVLJANJE [16]. To je SUNCE, BOG SUNCE.

     Hetsko ARHA znači DALEKO, a nebeska daljina je  VISINA [17]. Skitsko ᾿Αριμα znači JEDNO [18]. BOG JE JEDAN I VJEČAN, BEZ POČETKA I BEZ KRAJA. ARD i ART znače BOG [19], starogaelik ARAD znači MOĆAN, HRABAR [20].

     I šta izvorno znači “grčko” ARKHI (ἀρχῇ), koje je u grčkom primilo značenje POČETAK? ARKHI (ἀρχῇ), Po hetskom i keltskom znači VISOKI, VATRENI, SJAJNI, jer indoevropsko AR znači SJAJAN [21], semitsko AR znači DOBAR [22], sumerski piktograf ▷◁ čita se AR i znači SVETLOST, SJATI, PROSVJETLENJE [23]. Sumersko AR znači SLAVA [24], sumersko ARA je VRIJEME [25], starokeltsko ARD znači BOG [26], jermensko AREG je SUNCE [27]: AR je VATRA, SJAJ, SVJETLOST, SUNCE, BOG.

     U Boga nema početka, BOG JE VJEČNOST. Kad tome dodamo velško AR sa značenjem MOĆ GOVORA, GOVOR [28], bude nam jasno zašto je AR ujedno i BOG I SVJETLOST I SUNCE I BUK, tj, GLAS, RIJEČ ili LOGOS.  Velško AR takođe znači NA; VIS, VISOK, VELIK, KRASAN [29]. Velško ARCH, grčko ARKHOS, te irsko ARG znače POGLAVAR, VOĐA, ČELNIK [30].

     I kako treba pravilno, izvorno da glasi prvi stih Biblije? Evo ovako:

     “U Svjetlosti stvori Bog nebo i zemlju.”

     U svojoj svjetlosti, u sebi samome Bog je stvorio nebo i zemlju, ali pod tim ne treba smatrati samo naš Sunčev sistem i našu Zemlju, jer je naš svijet veoma mlad, a mnogo je svjetova u Boga:

     “U kući Oca mojega mnogi su stanovi.” (Jovan,14, 2)

 BOG je SVJETLOST, OGANJ, SUNCE:

     “Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [31]

      “Riječi As (Ush) i Ar (Ur) obe znače sunce ili vatra ...” [32]

Sumersko ARI je RAĐAJUĆI, PLODONOSNI [33].   

     Šta je BUK? BUK je muški rod imenice BUKA. BUK je sinonim riječima VAL i TALAS. Svi znamo za  radio-valove ili radio-talase te i te frekvencije. BUK, VAL ili TALAS jesu FREKVENCIJE ELEKTROMAGNETNIH TALASA. BUK je ZVUK, GLAS, RIJEČ, LOGOS, LO-GA, LOŽA, BORAVIŠTE; DRŽAČ, NOSAČ, ZAŠTI-TA, tj. BOG SUNCE [34].

     I kako izvorno treba da su napisani prvih pet stihova Jovanovog jevandjelja? Evo ovako:

     “U Svjetlosti bješe buk, i buk bješe u Boga, i Bog bješe buk. On bješe u početku u Boga. Sve je kroz njega postalo, i bez njega ništa nije postalo što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe svjetlo ljudima. I svjetlo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.” (Jovan,1,1-5)

     BOG JE DUH OBUČEN U SUNCE, JEDAN I VJEČAN i to je monoteistička religija drevnih sveš-tenika: 

     “Sveštenici mnogih naroda antike bili su inicirani u misterijama, i kao takvi bili su monoteisti, dok su neuke mase bile idolopoklonici.”

     Sve to znaju sveštenici današnjih velikih religija i svi vjeruju u SUNCE BOGA:

“Hiram (Hristos) je vaskrsao. Budući da je besmrtan, on zaista ne može umrijeti.” [35]

..........................
     [1] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Anti-   quity, Second Edition, Cincinnati, The Robert Clarke Company, 1897, p. 106.
     [2] Ib. p. 90.
     [3] John Groves, A Greek and English Dictionary; Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, p. 92.
     [4] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 211.
     [5] Ib. p. 213.
     [6] Ib. p. 214.
     [7] Ib. p. 216.
     [8] Ib. p. 217.
     [9] Ib. p. 226.
     [10] Ib. p. 227.
     [11] Ib.
     [12] Ib. p. 229.
     [13] Ib.
     [14] Henry George Liddell and Robert Scot, Ib. p. 229.
     [15] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 74.
     [16] William Shaw, A Galic and English Dictionary, Vol. I; London: W. and A. Strahan, 1780.
     [17] Edgar H. Sturtevant, A Comparative Grammar of the Hittite Language; Linguistic society od America, University of Pennsylvania, Philadelphia, 1933, p. 88.
     [18] Henry George Liddell and Robert Scot, Ib. p. 117. 
      [19] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825,   
p. 33.
     [20] Ib. p. 32.
     [21] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Or Sources and Streams of the Faiths of Man in All Lands, Vol. II, London, 1883, p. 11.
     [22] Ib.
     [23] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by  H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875,  p. 96.
      [24] Ib. p. 62.
      [25] C. J. Gadd, A Sumerian Reading-Book; Ox-ford, The Clarendon Press, 1924, p. 178.
     [26] Robert Archibald Armstrong, Ib. p. 33.
     [27] Robert Ellis, The Armenian origin of the Etruscans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, p. 44.
     [28] William Owen Pughe, A National Dictionary of the Welsh Language; Denbigh, Published by Thomas Gee, 1866, p. 206.
     [29] Ib.
     [30] Ib. p. 208.
     [31] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 7.
     [32] The Christian Examiner and Religious Miscellany, Vol. 61, Boston: Crosby, Nichols, and Co., New York: C. S Francis & Co., London: Edward T. Whitfield, 1856, pg. 95.
     [33] Stephen Langdon, Sumerian Grammar And Chrestomathy; Paris:Librairie Paul Geuthner, 1911, p.
     [34] Jean-Baptiste Bullet, Tome III, p. 90.
     [35] Jirah Dewey Buck, Ib. p. 112.

ETIMOLOGIJA PEMBAVE BOJE

  

Piskavac (Succisa pratensis)

Ruski МОЛОКО je srpski MLEKO, MLIKO, MLIJEKO.

     “MOLOĆ, MOLK, vatra, sunce. Fen, Tauloć, Moloć, sve su imena sunca.” (1)

     Kod Amonićana MOLOĆ je MOLEK (2).

     “Druidi su razlikovali Malk, kralj, i Molk, vatra, sun-ce.” (3)

     Podnevno sunce je BIJELO, ruski MOLOKO je MLEKO i postanjem od MOLOK, što je u starini značilo boju sunca, boju svjetlosti. Srpsko MOLER je čovjek koji farba, boji, kreči.

      Kod nekih naroda Indonezije i Papua Nove Gvineje MO znači SUNCE (4). Ovo MO je u srpskom MOĆ, postanjem od MOT koje je dalo MOTANJE, MOTOR; MOBILAN, MOBILIZACIJA; MOTRITI; MODAR; MODEST (čedan); MOTKA; MOBA.Toplo vrijeme kad se kravi napolju je MOLAJČINA (Poljica, Dalmacija) (5). Od MO je izvedeno MOMAK (MO MAG), MOMA, MONARH (grčko μόνος znači “sam”), MOLITI, MORAL, MONASTIR, MONAH, MOMENAT, MONETA, MOST, MOSUR, MOSOR (ime planine), MOROVLAH, MOŠNJE, MOZAK,  itd. U keltskom gaeliku MÒR znači MOĆAN,  VELIK, VISOK, KRŠAN, PLEMENIT (6). Keltsko MOR nalazi se u srpskom MORGA (dugačka motka) što je aluzija na Sunčevu ZRAKU: Sunce je MO, zraka je MORKA > MORGA.

 

     Od feničanskog PENISUS sa značenjem SUNCE (7), skraćenjem izgovora dobijeno je PENIS. U PENISUS osnova je PEN, ista osnova koja se nalazi u engleskom PENCIL, pisaljka; zatim u PENDANT, ukras, sjaj, a prvi engleski novac PENNY bio je od SREBRA. Novac kod Čeha je PENÍZE, Dalmatinci kažu PENEZI.

     U riječima PENISUS, PENIS, PENNY, PENÍZE, PENEZI osnova je PEN:

     “Ali, ako je dictio razumljiva riječ sa nekim značenjem, šta ona tačno označava? Ovo je ključno pitanje za svaki pokušaj objašnjenja u jeziku od drevnih vremena do danas. U uobičajenoj upotrebi govorimo o riječima koje označavaju nešto. Pen znači ovo nešto što ja držim u svojoj ruci dok ovo pišem. Dakle, to i jest i nije. Ovo nešto u mojoj ruci zove se pen, da, ali je bezbroj toga sa sličnim oblikom i funkcijom (i oni sa  različitom, npr. pigpens). Ono što riječ pen znači nije ništa od toga do ukupna kategorija u koje sve one spadaju i ta kategorija nije nešto što ti možeš držati u ruci, ali ti možeš to držati u svojoj glavi, u svom razumu. To je precizno mjesto gdje se značenje riječi drži u srednjovijekovnoj lingvističkoj misli: u razumu (nešto nam kazuje kao “srce” o čemu više ispod).

     Šta je onda veza između pen koje ja držim i  zna-čenja pen u mom razumu? (Hajde da ostavim pig-pens, itd. po strani i da se fokusiram na sredstvo za pisanje). Opet ključno pitanje teče kroz cijelu srednjovi-jekovnu misao, odgovor koji se reflektuje u platon-skom naslijeđu. Nešto zvano ‘pen’ i značenje riječi pen imaju nešto zajedničko: oblik pen, ma šta pen imalo slično u poretku izvršenja svoje namjene pisanja. Pen koje držim ima materijalnu formu od pen. Kada u svom razumu razumijevam značenje riječi pen, očito je da to nije materijalno, već čisto umno.” (8)

     Englesko PEN je PENKALO, PISALJKA, PERO. Citirani autor tvrdi da je to PEN dobilo ime po nečemu starijem što je oblikom i funkcijom prethodilo ovom PENU kao sredstvu za pisanje i to je neko najstarije PEN. Šta bi to moglo biti?

     Da bismo odredili šta je to najstarije što se zvalo PEN, poći ćemo od srpskih riječi PISATI i PIŠATI. Pogledajmo: 1. PIS > PISATI, 2. PIS > PISATI > PIŠATI.

     U riječima PISATI I PISATI ista je osnova PIS i to je LINIJA: pri pisanju nastaje LINIJA, pri PIŠANJU pa do tla stvara se LINIJA mokraće, dakle LINIJA je PIS, na sanskritu RĀJI (9), a PRAVAC na sanskritu je RAJI (10). Sanskritsko RA je IMANJE, DAVANJE, DEJSTVO, VATRA, VRUĆINA, LJUBAV, ŽELJA, ZLATO, BRZINA, BLJESAK, SJAJ (11): RA je SUNCE, a  RĀJI ZRAKA, PRAVAC, tj. LINIJA, PRAVAC koji po njivi ostavlja RALO i to je LINIJA, PIS, PISA od čega je dobijeno PISANJE i PIŠANJE.

     Sinonim riječima PEN, PENKALO, PISALJKA je PERO. Sanskritsko PERU je VATRA, SUNCE (12). Pošto je Sunce PERU, njegove zrake su PERA, a jed-na zraka je PERO, što se prenijelo na pero ptice i a pero za pisanje.

     Dakle su PEN, PENKALO, PIS, PISA, PISALJKA i PERO riječi istog značenja, što to znači da je i PEN u svom najstarijem smislu značilo SUNCE i zato je feničansko PENISUS značilo SUNCE, a zraka je PENA. Po sjaju je engleski PENNY dobio naziv jer je bio od SREBRA, zato su češko PENÍZE i dalmatinsko PENEZI naziv za PARE jer su stare kovanice bile SJAJNE i VRIJEDNE.

     U engleskom PENETRATE, koje znači PRODIRATI, PROBIJATI, takođe je osnova PEN. Tako razu-mijemo smisao riječi PENISUS i PENIS: SJAJNO PRODIRANJE, ba kao što PENINSULA (poluostrvo) prodire u more. I srpsko PENA je od osnove PEN, a PENDREK je izdužen kao Sunčeva zraka. Od izlaska zorom Sunce se PENJE i kroz PENDŽER obasja sobu, a dijete se PENTRA kuda ne treba. Sanskritsko PEṆ u PEṆATI znači KRETATI SE, IĆI (13). Bretonsko, korniško i velško PEN je POČETAK, VRH, GLAVA POGLAVAR, starovelško PENN, armorićansko PENN, irsko CEANN, staroirsko CENN, gaelik CEAN, starovelško CEN (14), jer je Sunce POGLAVAR, GLAVA i Sunčev sjaj je CENA svemu. 

     Biljku koja je po latinskom svrstana u rod SUCCISA, engleski Devil’s bit, druidi su zvali UARACH MOLLACH  i smatrali su je svetom posvećenu suncu (15). Jedno od srpskih imena je PISKAVAC, dakle je sa istom osnovom kao PIS, PISATI, PISATI, a nazvana je tako zbog vrlo tanke i duge stabljike, a već smo rekli da PIS, PISA PISATI, PISATI znači LINIJA (slika ba prethodnoj strani).

     Kažu da su Fenikija i Feničani dobili ime po grčkoj riječi Φοινίκη: Φοινίξ, Φοινός, te tvrde da to znači LJUBIČASTA, tamnocrvena, boja krvi (16) i ta boja odgovara boji cvijeta trave piskavca (slika iznad).

      Pisci Biblije su Fenikiju nazvali KANĀN (grčki: Χα-ναάν)  i KHNA (17), te napisaše u Bibliji da su Feničani sinovi Hamovog sina KANANA (Stvaranje, 10,6). Ali, u imenu HANAN ili KANAN je arapski korijen HĀN- koji u HĀNAT daje riječi značenje VINARIJA, u HĀNIYAT je VINO. Tako HAN- u HĀNIT daje riječi značenje CR-VEN (18). Isus pretvara vodu VINO u mjestu sa imenom KANA (Jovan,2,1-11). Gle: KANA – KANAN.

     Perzijsko KHĀN znači PRINC, RASAN, GOSPO-DIN (19). A šta tumači Biblije kažu da KANAN i KHNA znače? Kažu da znače NIZAK i vele da se to odnosi na ravnicu, niziju. Čekaj malo: zar narod Izrailja nije prelaskom preko Jordana istočno od Jerihona ušao u zemlju zvanu Kanan? I gdje je tu ravnica, gdje je tu nizija po cijelom Kananu od Jerusalima pa sve sjeverno do Galilejskog jezera? Kananu nije ravničarska zemlja i nema logike da KANAN znači RAVAN, NIZIJA. Samo uski pojas zapadno uz obalu Mediterana ima niizije, ali Hebreji nikad nisu kročili u taj dio KANANA i to nije sav biblijski Kanan: Kanan je sva današnja Palestina i sav današnji Izrael. KANAN znaci CRVEN  i to je zemlja crvenih FENIČANA, FILISTEJA od kojih su mnogi stvaranjem judaizma u 5. v. st. ere mnogi, skupa sa Aramejima i Sircima pretvoreni u Judeje, tj. Hebreje. 

Nijanse pembave boje

     I da zavrsimo priču sa PEMBAVOM bojom:

     PEN BAV > PEMBAV = PURPURAN = TAMNO-CRVEN, LJUBIČAST. Postoji jedan zapis uklesan u Francuskoj iz rimskog vremena (20):

     LUCIUS LUCILIUS DEO PENINO O. M.

    SVIJETLI PRESVIJETLI BOG PENINO O. M.

..............................

    (1) William Ouseley, The Oriental Collections, Vol.III,

VELIKA PIRAMIDA I PITAGORINA TEOREMA

• 1 Visina Velike piramide = 147,6505019 m = b
• β = 36,86989769º
• tan 36,86989769º = 0,75
• sin 36,86989769º = 0,6

b = 147,6505019 m
a = 196,8673359 m
c = 246,0841698 m

a + c = 196,8673359 + 246,0841698 = metara = 442,9515057 = AB (Sl. 36). 

- Površina kvadrata ABCDA je 196.206,0364 m² = površina kruga T,
- d = 499,8174622 m,
- obim kruga T = 1570,221541 m  

• 1570,221541 x 2 = 3140,443082

     1570,221541 : 1000 = 1,570221541 = ½ Pi

Na kraju smo dobili rezultat ½ Pi sa tacnošću u dvije decimale. Sad neko moze prigovoriti da Piramida ipak nije savršena, jer se ovaj krajnji rezultat broja Pi ne poklapa u više decimala, ali poenta je u nečemu drugom i sad ćemo to pokazati.

     Da je Piramida viša za samo 0,053687192 cm (malo više od pola milimetra),  tj. da je viso-ka 147,7041891 m, tada bismo istim mate-matičkim putem dobili broj Pi sa tačnošću  u pet decimala.

     I opet pitanje: da li je arhitektonska visina Piramide greškom ostavljena manja za 0,0536871921 cm, ili je tarhitekta namjerno tako uradio da nam se javi i da nas pozdravi uz poruku da tu greške nema, nego je namjerno ostavio radi potvrde svega kroz mjere Solo-monovog hrama:

• visina portala: 120
• dužina hrama:  60
• visina hrama:   30
• širina hrama:    20

     0,0536871921 x 120 x 60 x 30 x 20 = 2,319286698 km = 10 dužina Piramidine baze (dužina baze je 231,92867 m).

PITAGORINA TEOREMA I VRIJEME

• 1 tropska godina = 12 mjeseci = 365,242 dana
• 1 mjesec = 30,43683333 dana
• 1 godišnje doba = 91,3105 dana
• β = 36,86989769º
• tan 36,86989769º = 0,75
• sin 36,86989769º = 0,6

b = 30,43683333 dana
a = 40,58244444 dana
c = 50,72805555 dana

a + c = 40,58244444 + 50,72805555 = 91,3105 dana  = dužina jednog godišnjeg doba.

NOVI SVJETSKI POREDAK JE POČEO 2020.

 Prvo će stradati, i već stradaju, narodi koji su nasjeli na prevaru Biblije.

SVIJETU OPOMENA S NEBA

Takav je oko-gräd nedavno padao u Srbiji, prije oko mjesec i nešto, zar ne?. I gle čuda: Srbi vjeruju u crkvena "Božja" čuda i čudesa, a niko ne progovori ni jednu riječ čega je ovo gradonosno oko znak i otkud baš u ove dane da padne u Srbiji, da bude nađeno i fotografisano? Da to nije, možda, Božje čudo i neki znak Srbima?

SVASTIKA

Ispod svastika u krugu dana sa 12 sati je Sunce sa svastikom (stećak, sredina 19. v., Rajac, Negotin).

  Pošto još traju nejasnoće o izvornom značenju i porijeklu riječi SVASTIKA, vrijeme je i to da ob-jasnimo:  

      "Svastika se nazivala različitim imenima u različitim zemljama, iako su gotovo sve zemlje u kasnijim godinama prihvatile drevno sanskritsko ime Svastika; i ovo ime se preporučuje kao najtačnije i najsigurnije, sada je najopširnije i, zaista, gotovo univerzalno. Ranije se pisalo s-v--a-s-t-i-k-a i s-u-a-s-t-i-k-a, ali kasniji način pisa-nja, i engleski i francuski, je s-w- a-s-t-i-k-a.” [1]

Jedni govore ovako:

     "Etimologija: sanskrtska riječ koja označava uzitak, zadovoljtvo, srecu. Sastoji se od Su (ek-vivalent grčkog εὐ), 'dobro', i asti, 'biće', 'dobro biće', sa sufiksom ka (grčki κα, latinski co)." [2]

Drugi tvrde ovako:

    "Su, radikalno, označava dobro, zdravo, od-lično,  ili suvidas, napredak.

     Asti, treće lice, jednina, indikativni prezent glagola as, biti, što je jest na latinskom.

     Ka, sufiks koji tvori imenicu." [3]

Treći razmišljaju ovako:

    “Century Dictionary kaže. Swastika - [san-skrit,  bukvalno "dobre sreće.'' Svasti (su, dobro, + asti, biće), blagostanje]. Isto kao kukasti krst.” [4]

Četvrti imaju svoje mišljenje:

     "Etnološki, svastika je izvedena od svasti, a svasti od su, 'dobro,’ i as', 'biti.' Svasti se često pojavljuje u Vedama, i kao imenica u značenju sreće, i kao prilog u značenju 'dobro' ili 'zdravo!' Odgovara grčkom εὐστω.  Izvođenje svastika je kasnijeg datuma i uvijek znači povoljan znak, kakav se najčešće nalazi među budistima i džainistima.” [5]

Postoji i ovakvo mišljenje:

      "Monogramski znak od četiri grane, čiji su krajevi zakrivljeni (ili savijeni) pod pravim uglom, ime označava, doslovno, znak blagoslova ili dobrog predznaka.” [6]

 I na kraju citat sa zdravorazumskim zak-ljučkom:

     “Znak svastike je morao postojati mnogo prije nego što mu je dato ime. Mora da je pos-tojao mnogo prije budističke religije ili san-skritskog jezika.” [7]

   Svastika je kolo nebeskog mlina, kolo vre-mena, KOLO SUNCA, KOLO KRETANJA od najprostijeg atoma vodonika i do kretanja uni-verzuma: SVASTIKA je ZNAK BOGA (jedan krak svastike je azbučno Γ jednako  mason-skom latiničnom G = BOG).

     Vidjeli smo da u određivanju etimologije i značenja imena SVASTIKA svi se hvataju za sanskritsko SU i sanskritsko AS i ASTI sa zna-čenjem SRECA. Ne i ne! To nije fundamentalno značenje SVASTIKE, jer evo zašto: skupa sa Vedama svastiku su u Indiju donijeli Arjani, dak-le je izvorno značenje SVASTIKE u jeziku Arja-na. Obratimo pažnju na prvu rečenicu citata pod brojem 3 sa prethone stranice:

          "Su, radikalno, označava dobro, zdravo, odlično,  ili suvidas, napredak.”

Sanskritsko SU znači KRETANJE; PODSTICAJ; NADMOĆ; OPLODNJA, STVARANJE, RAĐA-NJE; DOBRO, ODLIČNO; ŽIVOTNO, LIJEPO, PRAVEDNO, MILOSNO, VOLJNO, BRZO [8]. Hetsko SU znaci VATRA [9] i to SU je u SUN, SUNCE Zatim slijedi druga rečenica pomenutog citata:

     “Asti, treće lice, jednina, indikativni prezent glagola as, biti, što je jest na latinskom.”

Ko je prvo JEST u univerzumu? BOG je JEST, AS, AZ. Prema tome slijedi:

     SU + ASTI > SUASTI

Zatim posljednja recenica tog citata:

     “Ka, sufiks koji tvori imenicu."

Autor čiji citat rečenicu po rečenicu analiziramo je Albert Gallatin Mackey, mason 33 stepena, te on kao mason svim nižim stepenima maso-nerije i nemasonima ne smije kazati tajnu, a tajna je pravo značenje sanskritske riječi KA: PRAJĀPATI (OTAC NARODA); DUŠA; BLJE-SAK, SVJETLOST; GLAVA, SUNCE; VATRA; SREĆA, UŽIVANJE [10]. I sad imamo:

     SUASTI + KA > SUASTIKA = SVASTIKA. 

I kažu:

     "Iznesene su mnoge teorije u vezi sa simbolikom svastike, njenim odnosom prema drevnim božanstvima i predstavljanjem njihovih određenih osobina. Prema procjeni određenih pisaca, to je bio amblem Zevsa, Bala, Sunca; boga sunca, kočija sunca, Agnija, boga vatre; Indre, boga kiše; boga Neba, boga neba i ko-načno boga svih božanstava, Velikog Boga, Stvoritelja i Vladara univerzuma. Također se smatralo da simbolizira svjetlost ili boga svjet-losti i račvaste munje i vode. Neki vjeruju da je to bio najstariji arijevski simbol. Neki vjeruju da je bio najstariji arjanski simbol.” [11]

     Ako umjesto sanskritskog SU, koje znači DOBRO, i umjesto hetskog SU sa značenjem VATRA,  uzmemo baskijsko SUA, saznajemo da i baskijsko SUA znači VATRA [12]. Svi znamo da je vatra i te kakvo dobro za čovjeka, naročito VATRA SUNCA kao dobro za život na Zemlji:

     "SUA, vatra, gorenje. Ba. Postavljeni primjer je na baskijskom. Suilha, Sulya, gorjeti na bre-tonskom; Sude, svijetliti na irskom. Iz kombi-nacije ova tri dijalekta vidimo da je SU keltski izraz koji znači vatra." [13]

     Evo još nekih jezika u kojima SU znači VATRA, GORENJE, SJAJ, SUNCE: SUB (sirij-sko), SUD (etiopsko), SUT (arapsko), SUS (hal-dejsko), SUI (kineski), SUL (galsko i gaelik), [14], SUR (sanskritski), SURI, SUH (srpski), SUPRA (srpski), itd. Posebno je zanimljivo po-java korijena SU u imenu SVETOVIDA u latin-skim zapisima: SUANTOUITUS, SUANTOUIT, SUAN-TUITHO, SUANTOUITUS, SUANTOUIT, SUANTUIT-HO,  SUANTEVIt, ZUANTEVIT [15], u staroislandskom je SVANRAVIZ [16] i SVANTEVIZ [17], a na jadranskom otoku Braču jedna gora zove se SUTVID. Srpsko ŽUNA je od SUNA, od SUNCE.

      Baskijskom SUA (vatra) odgovara SVA u srpskom SVANE, u engleskom SWAN (labud), u švedskom SVAN (labud). Prelaz U u V (i ob-ratno), nije nepoznanica u jezicima. Tako je pos-talo ime njemačke pokrajine SVABIJE (SWA-BIA) na mjestu prve Cezarove GERMANIE.

     Tračansko GERMA je TOPLOTA, tj. VATRA i to značenje ima i naziv SWABIA. GERMANIA i SWABIA su riječi istog značenja, sinonimi, a SWABIA je postanjem od SUABIA [18] i tu je sanskritsko SU sa svim značenjma nabrojanim u citatu br. 8 (str. 219) Tu su hetitsko SU i baskijsko SUA sa značenjem VATRA. To SUA je u imenu SUABIA i to je dio LUSATIE Lužičkih Srba. Naziv LUSATIA je od galskog LUS, istog značenja kao i galsko LU, LUK i LUG [19]. To u izvornom smislu znači LUČ, VATRA, SJAJ [20]. LUSATIA je isti naziv kao i drevna LUSITANIA (Portugalija), a sve je povezano sa rasenskom boginjom sa imenoim LUSNA, svjetlo, sjaj [21], latinski LUSTRE (> luster). 

     Druga riječ u SVASTIKA je TIK:

    SVA-S + TIK-A > SVASTIKA

Sanskritsko TĪK znači IĆI, PUTOVATI [22]. Pri-marno značenje kineskog TIK je JASNO, SVI-JETLO, OČITO,

STVARNO [23]. KON TIKI VIRAKOČA bio je BIJELI BOG SUNCA drevnih Inka.

     Srpsko TIKVA JE postanjem od TIK. ona je OKRUGLA, njena riježva je LOZA i PENJE SE. Unutrašnjost ploda TIKVE je ŽUTA. Tu je i TIGANJ: TIK > TIG.

Uzmimo za primjer srpsko UTIKAČ: U + TIK-AČ. Ovdje je TIK sam CENTAR, ali se može reći UTAKNUTI i TAKNUTI. TIK, TAK i TIG su svjet-losna, energetska ili emotivna VEZA, SPOJ.

TIGANJ se na VATRU meće, a TIGAR je “živa vatra”. Sve to podsjeća na TIK, na SUNCE. Kad ovome dodamo galsko TIG  sa značenjem SUN-CE [24] i TIGERN sa značenjem PRINC, KRALJ, VLADAR [25], te galsko TIGER sa značenjem  BOG [26], jasno je da su TIG i TIK u tijesnoj etimološkoj vezi istog semantičkog značenja. Da li je TIG postanjem od TIK, ili je obrnuto, to ovdje nije važno, važno je da imaju isto značenje i to je VATRA, SJAJ, SUNCE. Kad se ovome doda galsko TIKEMER sa značenjem GOSTOLJUBIVOST, te srpsko TICATI i TIČE (SE), koje je postanjem od TIKATI i TIKE, otpadaju sve sumnje da je TIG i TIK ne znače VATRA, SJAJ, SUNCE, BOG.

   Oblicima SUASTIKA, SWASTIKA i SVA-STIKA potpuno je ravnopravan oblik SVASTIGA, kao što piše u nekim njemačkim knjigama 19. vijeka [27].

     SUASTIKA, tj. SVASTIKA je VATRA SUNCA i ono je svemu živom na zemlji SREĆA I UŽITAK, ali to nije sve.

     Pored svega rečenog, tu je SVAROG, BOG NEBA, STVORITELJ SVIJETA, OTAC SUNCA i OTAC BOGOVA SUNCA. U imenu SVAROGA je SVA iz SVANUTI i SVATOVI, te SWA iz eng-leskog SWAN i švedskog SVAN sa značenjem LABUD. Sanskritsko SVĀ je NEBO, NEBESA, SVJETLO, SUNCE [28] ili SVAR [29].

     I sad, Srbi, dobro otvorite uši: sanskritsko SVA (koje je u baskijskom SUA sa značenjem VATRA) u sanskritu znači SVOJ, ROD, ROD-BINA, ROĐACI [30]. U srpskom SVAK je sestrin muž i muževe sestre muž [31]. SVAK ili ŠURJAK ili ŠURA postanjem od SUR koje se nalazi u srpskom SURI (orao) i u sanskritskom SŪRYA sa značenjem SUNCE [32]. ŠURJAK i ŠURA su po Suncu duhovno srodstvo, SVOJTA, ROD, RODBINA.

     Od SVA iz SVAROG postanjem je SVAST i to značenjem isto riječima ROD, RODBINA. SVAST je neodređenog roda, SVASTIKA je suprugina sestra, tj. ROD, RODBINA. 

     ROD je srpski BOG i vjera Srba u Boga Roda je nepobitno je zabilježena u literaturi:

     “Kao što autor dokazuje, nebesko božanstvo je imalo različita imena: Rod, Svarog, Stribog, Svetovid, Jarovit, Dij, takođe, Svetovid-Rod.” [33]

O vjerovanju Srba u BOGA RODA etnolog Sreten Petrović navodi dokaz iz spisa Svetog Save u propisima za monahe:

     "Navedimo ovde podatak (koji uzimam iz ‘druge ruke’) da je, na primer, prema propisu sv. Save za monahe (prepis iz 16. stol.) sveštenik morao od svojih ispovednika izvideti 'Я splu-tilajesi z babami bogomerskija bludy, li molila sia jesi wilam li rodu i roženicam i Perunu i Chor su i Mokoszi pila i jela: tri leta post z poklony'. (vidi i: Mal, 1940:19). U slobodnijem prevodu: 'jes‘ li činila s babama (= vračarama) bogomrski blud, jesi li se molila vilama ili Rodu i Rožanicami, a Perunu i Horsu i Mokoši u čast pila i jela: (treba) da držiš post u poklonjenju tri godine.” [34]

ROD je BOG I BOG SUNCA, ROD je SUNCE, SUNCE je AR:

     “Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u

Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [35]

     "Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [36]  

ROD je BOG I BOG SUNCA, SUNCE je AR, SUNCE je VATRA, u hetskom SU je VATRA, u sanskritu SU je DOBRO, u baskijskom VATRA je SUA i sve je SUNCE.

     SU i SUA isto su što i SVA u SVAROG. Sanskritsko SVA je ROD, RODBINA, ROĐACI; sanskritsko SVĀ je NEBO, SJAJ, SVJETLOST, SUNCE. SVA je u srpskom SVÁK (sestrin muž i zaovin muž), SVA je u srpskom SVAST i SVASTIKA. 

     SVASTIKA je amblem Arjana, amblem SVAROGA, tj. BOGA RODA i MAJKE RODE, MAJKE RODINE, amblem arjanskog RODA I RODBINE.

..............................
     [1] Albert Gallatin Mackey, The History of Freemas-onry, Vol. VII; The Masonic History Company, New York and London, 1906, p. 1788.
      [2] Ib.
      [3] Ib
      [4] Ib.
      [5] ib.
      [6] Ib. p. 1789.
      [7] Ib.
      [8] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di-ctionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1219.
      [9] John Campbell, The Hittites: their Inscriptions and their History, Vol. II; London: John C. Nimmo, 1891, p. 118.
      [10] Monier Monier-Williams, Ib. p. 240.
      [11] Albert Gallatin Mackey, Ib. p. 1789.
      [12] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 381.
      [13] Ib. p. 381-382.
      [14] Ib. p. 382.
[15] Michał Łuczyński, Bogowie dawnych Słowian. Stu-dium onomastyczne; Kielce: Kieleckie Towarzystwo
Naukowe, 2020. str. 150. ISBN 978-83-60777-83-1.
      [16] Alvarez-Pedroza, Juan Antonio, Sources of Slavic Pre-Christian Religion; Leiden: Koninklijke Brill, 2021, p. 448. ISBN 978-90-04-44138-5.
      [17] Radoslav Katičić, Vidova gora in sveti Vid, Stu-dia mythologica Slavica, Vol. 13, 15-32; The Institute of Slovenian Ethnology (Scientific Research Centre of the Slovenian Academy of Science and Arts (ZRC SAZU) and the University of Udine, 2010, p. 18.
      [18] Richard Stephen Charnock, Local Etymology: A Derivative Dictionary of Geographical Names; Lon-don: Houlston and Wright, 1859, p. 260.
      [19] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Vol. III, p. 98.
      [20] Ib. p. 96, 90.
      [21] Isaak Taylor, Etruscan Researches, London, Macmillan and Co., 1874, p. 289.
      [22] Monier Monier-Williams, Ib. p. 448.
      [23] Samuel Wells Williams, Tonic Dictionary of the Chinese Language in the Canton Dialect; Canton: The Office of the Chinese Repository, 1856, p. 515.
      [24] Jean-Baptiste Bullet, Vol. III, p. 418.
      [25] Ib.
      [26] Ib.
      [27] J. N. Reuter, Die altindischen nominalcompo-sita ihrer betonung nach untersucht, Erste Abtheilung; Helsingfors, 1891, p. 38.
      [28] Monier Monier-Williams, Ib. p. 1282.
      [29] Ib. 1281.
      [30] Ib. p. 1275.
      [31] Vladimir Mazuranic, Prinosi za hrvatski prav-no-povjestni rjecnik; Jugoslavenska akademija znano-sti i umjetnosti, Zagreb, 1908-1922, str. 1409.
      [32] Monier Monier-Williams, Ib. p. 1243.
      [33] Henryk Łowmiański, Religia Słowian i jej upa-dek (w. Vi-XII) Paпstwowe Wudawnictwo Naukowe,
Warszawa, 1979, str. 76.
      [34] Sreten Petrović, Srpska mitologija, Mitološke mape, Druga knjiga, Prosveta - Niš, 2000, str. 19-20. ISBN 86-7455-415-6
      [35] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 7.
      [36] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, p. 16.