Sunday, August 13, 2023

SVASTIKA

Ispod svastika u krugu dana sa 12 sati je Sunce sa svastikom (stećak, sredina 19. v., Rajac, Negotin).

  Pošto još traju nejasnoće o izvornom značenju i porijeklu riječi SVASTIKA, vrijeme je i to da ob-jasnimo:  

      "Svastika se nazivala različitim imenima u različitim zemljama, iako su gotovo sve zemlje u kasnijim godinama prihvatile drevno sanskritsko ime Svastika; i ovo ime se preporučuje kao najtačnije i najsigurnije, sada je najopširnije i, zaista, gotovo univerzalno. Ranije se pisalo s-v--a-s-t-i-k-a i s-u-a-s-t-i-k-a, ali kasniji način pisa-nja, i engleski i francuski, je s-w- a-s-t-i-k-a.” [1]

Jedni govore ovako:

     "Etimologija: sanskrtska riječ koja označava uzitak, zadovoljtvo, srecu. Sastoji se od Su (ek-vivalent grčkog εὐ), 'dobro', i asti, 'biće', 'dobro biće', sa sufiksom ka (grčki κα, latinski co)." [2]

Drugi tvrde ovako:

    "Su, radikalno, označava dobro, zdravo, od-lično,  ili suvidas, napredak.

     Asti, treće lice, jednina, indikativni prezent glagola as, biti, što je jest na latinskom.

     Ka, sufiks koji tvori imenicu." [3]

Treći razmišljaju ovako:

    “Century Dictionary kaže. Swastika - [san-skrit,  bukvalno "dobre sreće.'' Svasti (su, dobro, + asti, biće), blagostanje]. Isto kao kukasti krst.” [4]

Četvrti imaju svoje mišljenje:

     "Etnološki, svastika je izvedena od svasti, a svasti od su, 'dobro,’ i as', 'biti.' Svasti se često pojavljuje u Vedama, i kao imenica u značenju sreće, i kao prilog u značenju 'dobro' ili 'zdravo!' Odgovara grčkom εὐστω.  Izvođenje svastika je kasnijeg datuma i uvijek znači povoljan znak, kakav se najčešće nalazi među budistima i džainistima.” [5]

Postoji i ovakvo mišljenje:

      "Monogramski znak od četiri grane, čiji su krajevi zakrivljeni (ili savijeni) pod pravim uglom, ime označava, doslovno, znak blagoslova ili dobrog predznaka.” [6]

 I na kraju citat sa zdravorazumskim zak-ljučkom:

     Znak svastike je morao postojati mnogo prije nego što mu je dato ime. Mora da je pos-tojao mnogo prije budističke religije ili san-skritskog jezika.” [7]

   Svastika je kolo nebeskog mlina, kolo vre-mena, KOLO SUNCA, KOLO KRETANJA od najprostijeg atoma vodonika i do kretanja uni-verzuma: SVASTIKA je ZNAK BOGA (jedan krak svastike je azbučno Γ jednako  mason-skom latiničnom G = BOG).

     Vidjeli smo da u određivanju etimologije i značenja imena SVASTIKA svi se hvataju za sanskritsko SU i sanskritsko AS i ASTI sa zna-čenjem SRECA. Ne i ne! To nije fundamentalno značenje SVASTIKE, jer evo zašto: skupa sa Vedama svastiku su u Indiju donijeli Arjani, dak-le je izvorno značenje SVASTIKE u jeziku Arja-na. Obratimo pažnju na prvu rečenicu citata pod brojem 3 sa prethone stranice:

          "Su, radikalno, označava dobro, zdravo, odlično,  ili suvidas, napredak.”

Sanskritsko SU znači KRETANJE; PODSTICAJ; NADMOĆ; OPLODNJA, STVARANJE, RAĐA-NJE; DOBRO, ODLIČNO; ŽIVOTNO, LIJEPO, PRAVEDNO, MILOSNO, VOLJNO, BRZO [8]. Hetsko SU znaci VATRA [9] i to SU je u SUN, SUNCE Zatim slijedi druga rečenica pomenutog citata:

     “Asti, treće lice, jednina, indikativni prezent glagola as, biti, što je jest na latinskom.”

Ko je prvo JEST u univerzumu? BOG je JEST, AS, AZ. Prema tome slijedi:

     SU + ASTI > SUASTI

Zatim posljednja recenica tog citata:

     “Ka, sufiks koji tvori imenicu."

Autor čiji citat rečenicu po rečenicu analiziramo je Albert Gallatin Mackey, mason 33 stepena, te on kao mason svim nižim stepenima maso-nerije i nemasonima ne smije kazati tajnu, a tajna je pravo značenje sanskritske riječi KA: PRAJĀPATI (OTAC NARODA); DUŠA; BLJE-SAK, SVJETLOST; GLAVA, SUNCE; VATRA; SREĆA, UŽIVANJE [10]. I sad imamo:

     SUASTI + KA > SUASTIKA = SVASTIKA. 

I kažu:

     "Iznesene su mnoge teorije u vezi sa simbolikom svastike, njenim odnosom prema drevnim božanstvima i predstavljanjem njihovih određenih osobina. Prema procjeni određenih pisaca, to je bio amblem Zevsa, Bala, Sunca; boga sunca, kočija sunca, Agnija, boga vatre; Indre, boga kiše; boga Neba, boga neba i ko-načno boga svih božanstava, Velikog Boga, Stvoritelja i Vladara univerzuma. Također se smatralo da simbolizira svjetlost ili boga svjet-losti i račvaste munje i vode. Neki vjeruju da je to bio najstariji arijevski simbol. Neki vjeruju da je bio najstariji arjanski simbol.” [11]

     Ako umjesto sanskritskog SU, koje znači DOBRO, i umjesto hetskog SU sa značenjem VATRA,  uzmemo baskijsko SUA, saznajemo da i baskijsko SUA znači VATRA [12]. Svi znamo da je vatra i te kakvo dobro za čovjeka, naročito VATRA SUNCA kao dobro za život na Zemlji:

     "SUA, vatra, gorenje. Ba. Postavljeni primjer je na baskijskom. Suilha, Sulya, gorjeti na bre-tonskom; Sude, svijetliti na irskom. Iz kombi-nacije ova tri dijalekta vidimo da je SU keltski izraz koji znači vatra." [13]

     Evo još nekih jezika u kojima SU znači VATRA, GORENJE, SJAJ, SUNCE: SUB (sirij-sko), SUD (etiopsko), SUT (arapsko), SUS (hal-dejsko), SUI (kineski), SUL (galsko i gaelik), [14], SUR (sanskritski), SURI, SUH (srpski), SUPRA (srpski), itd. Posebno je zanimljivo po-java korijena SU u imenu SVETOVIDA u latin-skim zapisima: SUANTOUITUS, SUANTOUIT, SUAN-TUITHO, SUANTOUITUS, SUANTOUIT, SUANTUIT-HO,  SUANTEVIt, ZUANTEVIT [15], u staroislandskom je SVANRAVIZ [16] i SVANTEVIZ [17], a na jadranskom otoku Braču jedna gora zove se SUTVID. Srpsko ŽUNA je od SUNA, od SUNCE.

      Baskijskom SUA (vatra) odgovara SVA u srpskom SVANE, u engleskom SWAN (labud), u švedskom SVAN (labud). Prelaz U u V (i ob-ratno), nije nepoznanica u jezicima. Tako je pos-talo ime njemačke pokrajine SVABIJE (SWA-BIA) na mjestu prve Cezarove GERMANIE.

     Tračansko GERMA je TOPLOTA, tj. VATRA i to značenje ima i naziv SWABIA. GERMANIA i SWABIA su riječi istog značenja, sinonimi, a SWABIA je postanjem od SUABIA [18] i tu je sanskritsko SU sa svim značenjma nabrojanim u citatu br. 8 (str. 219) Tu su hetitsko SU i baskijsko SUA sa značenjem VATRA. To SUA je u imenu SUABIA i to je dio LUSATIE Lužičkih Srba. Naziv LUSATIA je od galskog LUS, istog značenja kao i galsko LU, LUK i LUG [19]. To u izvornom smislu znači LUČ, VATRA, SJAJ [20]. LUSATIA je isti naziv kao i drevna LUSITANIA (Portugalija), a sve je povezano sa rasenskom boginjom sa imenoim LUSNA, svjetlo, sjaj [21], latinski LUSTRE (> luster). 

     Druga riječ u SVASTIKA je TIK:

    SVA-S + TIK-A > SVASTIKA

Sanskritsko TĪK znači IĆI, PUTOVATI [22]. Pri-marno značenje kineskog TIK je JASNO, SVI-JETLO, OČITO,

STVARNO [23]. KON TIKI VIRAKOČA bio je BIJELI BOG SUNCA drevnih Inka.

     Srpsko TIKVA JE postanjem od TIK. ona je OKRUGLA, njena riježva je LOZA i PENJE SE. Unutrašnjost ploda TIKVE je ŽUTA. Tu je i TIGANJ: TIK > TIG.

Uzmimo za primjer srpsko UTIKAČ: U + TIK-AČ. Ovdje je TIK sam CENTAR, ali se može reći UTAKNUTI i TAKNUTI. TIK, TAK i TIG su svjet-losna, energetska ili emotivna VEZA, SPOJ.

TIGANJ se na VATRU meće, a TIGAR je “živa vatra”. Sve to podsjeća na TIK, na SUNCE. Kad ovome dodamo galsko TIG  sa značenjem SUN-CE [24] i TIGERN sa značenjem PRINC, KRALJ, VLADAR [25], te galsko TIGER sa značenjem  BOG [26], jasno je da su TIG i TIK u tijesnoj etimološkoj vezi istog semantičkog značenja. Da li je TIG postanjem od TIK, ili je obrnuto, to ovdje nije važno, važno je da imaju isto značenje i to je VATRA, SJAJ, SUNCE. Kad se ovome doda galsko TIKEMER sa značenjem GOSTOLJUBIVOST, te srpsko TICATI i TIČE (SE), koje je postanjem od TIKATI i TIKE, otpadaju sve sumnje da je TIG i TIK ne znače VATRA, SJAJ, SUNCE, BOG.

   Oblicima SUASTIKA, SWASTIKA i SVA-STIKA potpuno je ravnopravan oblik SVASTIGA, kao što piše u nekim njemačkim knjigama 19. vijeka [27].

     SUASTIKA, tj. SVASTIKA je VATRA SUNCA i ono je svemu živom na zemlji SREĆA I UŽITAK, ali to nije sve.

     Pored svega rečenog, tu je SVAROG, BOG NEBA, STVORITELJ SVIJETA, OTAC SUNCA i OTAC BOGOVA SUNCA. U imenu SVAROGA je SVA iz SVANUTI i SVATOVI, te SWA iz eng-leskog SWAN i švedskog SVAN sa značenjem LABUD. Sanskritsko SVĀ je NEBO, NEBESA, SVJETLO, SUNCE [28] ili SVAR [29].

     I sad, Srbi, dobro otvorite uši: sanskritsko SVA (koje je u baskijskom SUA sa značenjem VATRA) u sanskritu znači SVOJ, ROD, ROD-BINA, ROĐACI [30]. U srpskom SVAK je sestrin muž i muževe sestre muž [31]. SVAK ili ŠURJAK ili ŠURA postanjem od SUR koje se nalazi u srpskom SURI (orao) i u sanskritskom SŪRYA sa značenjem SUNCE [32]. ŠURJAK i ŠURA su po Suncu duhovno srodstvo, SVOJTA, ROD, RODBINA.

     Od SVA iz SVAROG postanjem je SVAST i to značenjem isto riječima ROD, RODBINA. SVAST je neodređenog roda, SVASTIKA je suprugina sestra, tj. ROD, RODBINA. 

     ROD je srpski BOG i vjera Srba u Boga Roda je nepobitno je zabilježena u literaturi:

     “Kao što autor dokazuje, nebesko božanstvo je imalo različita imena: Rod, Svarog, Stribog, Svetovid, Jarovit, Dij, takođe, Svetovid-Rod.” [33]

O vjerovanju Srba u BOGA RODA etnolog Sreten Petrović navodi dokaz iz spisa Svetog Save u propisima za monahe:

     "Navedimo ovde podatak (koji uzimam iz ‘druge ruke’) da je, na primer, prema propisu sv. Save za monahe (prepis iz 16. stol.) sveštenik morao od svojih ispovednika izvideti 'Я splu-tilajesi z babami bogomerskija bludy, li molila sia jesi wilam li rodu i roženicam i Perunu i Chor su i Mokoszi pila i jela: tri leta post z poklony'. (vidi i: Mal, 1940:19). U slobodnijem prevodu: 'jes‘ li činila s babama (= vračarama) bogomrski blud, jesi li se molila vilama ili Rodu i Rožanicami, a Perunu i Horsu i Mokoši u čast pila i jela: (treba) da držiš post u poklonjenju tri godine.” [34]

ROD je BOG I BOG SUNCA, ROD je SUNCE, SUNCE je AR:

     “Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u

Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [35]

     "Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [36]  

ROD je BOG I BOG SUNCA, SUNCE je AR, SUNCE je VATRA, u hetskom SU je VATRA, u sanskritu SU je DOBRO, u baskijskom VATRA je SUA i sve je SUNCE.

     SU i SUA isto su što i SVA u SVAROG. Sanskritsko SVA je ROD, RODBINA, ROĐACI; sanskritsko SVĀ je NEBO, SJAJ, SVJETLOST, SUNCE. SVA je u srpskom SVÁK (sestrin muž i zaovin muž), SVA je u srpskom SVAST i SVASTIKA. 

     SVASTIKA je amblem Arjana, amblem SVAROGA, tj. BOGA RODA i MAJKE RODE, MAJKE RODINE, amblem arjanskog RODA I RODBINE.

..............................
     [1] Albert Gallatin Mackey, The History of Freemas-onry, Vol. VII; The Masonic History Company, New York and London, 1906, p. 1788.
      [2] Ib.
      [3] Ib
      [4] Ib.
      [5] ib.
      [6] Ib. p. 1789.
      [7] Ib.
      [8] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Di-ctionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 1219.
      [9] John Campbell, The Hittites: their Inscriptions and their History, Vol. II; London: John C. Nimmo, 1891, p. 118.
      [10] Monier Monier-Williams, Ib. p. 240.
      [11] Albert Gallatin Mackey, Ib. p. 1789.
      [12] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 381.
      [13] Ib. p. 381-382.
      [14] Ib. p. 382.
[15] Michał Łuczyński, Bogowie dawnych Słowian. Stu-dium onomastyczne; Kielce: Kieleckie Towarzystwo
Naukowe, 2020. str. 150. ISBN 978-83-60777-83-1.
      [16] Alvarez-Pedroza, Juan Antonio, Sources of Slavic Pre-Christian Religion; Leiden: Koninklijke Brill, 2021, p. 448. ISBN 978-90-04-44138-5.
      [17] Radoslav Katičić, Vidova gora in sveti Vid, Stu-dia mythologica Slavica, Vol. 13, 15-32; The Institute of Slovenian Ethnology (Scientific Research Centre of the Slovenian Academy of Science and Arts (ZRC SAZU) and the University of Udine, 2010, p. 18.
      [18] Richard Stephen Charnock, Local Etymology: A Derivative Dictionary of Geographical Names; Lon-don: Houlston and Wright, 1859, p. 260.
      [19] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Vol. III, p. 98.
      [20] Ib. p. 96, 90.
      [21] Isaak Taylor, Etruscan Researches, London, Macmillan and Co., 1874, p. 289.
      [22] Monier Monier-Williams, Ib. p. 448.
      [23] Samuel Wells Williams, Tonic Dictionary of the Chinese Language in the Canton Dialect; Canton: The Office of the Chinese Repository, 1856, p. 515.
      [24] Jean-Baptiste Bullet, Vol. III, p. 418.
      [25] Ib.
      [26] Ib.
      [27] J. N. Reuter, Die altindischen nominalcompo-sita ihrer betonung nach untersucht, Erste Abtheilung; Helsingfors, 1891, p. 38.
      [28] Monier Monier-Williams, Ib. p. 1282.
      [29] Ib. 1281.
      [30] Ib. p. 1275.
      [31] Vladimir Mazuranic, Prinosi za hrvatski prav-no-povjestni rjecnik; Jugoslavenska akademija znano-sti i umjetnosti, Zagreb, 1908-1922, str. 1409.
      [32] Monier Monier-Williams, Ib. p. 1243.
      [33] Henryk Łowmiański, Religia Słowian i jej upa-dek (w. Vi-XII) Paпstwowe Wudawnictwo Naukowe,
Warszawa, 1979, str. 76.
      [34] Sreten Petrović, Srpska mitologija, Mitološke mape, Druga knjiga, Prosveta - Niš, 2000, str. 19-20. ISBN 86-7455-415-6
      [35] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 7.
      [36]
James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, p. 16.


No comments: