Da ja ne bih pricao o Srbima, neka pričaju isto-riografi:
“Mnogi autori, kao Appianus Alexandrinus, i Ph. Cluverius pod imenom Kelti uključuju Gale, Ger-mane, Spanijarde, Britone, Ilire, itd. ali je sigurno to da Polybius, Diodorus, Plutarch, Ptolemy, Strabo, Athenæus and Josephus zovu ove narode koji su zauzeli Galiju, Keltima.” [1]
“Cluverius u svojoj ‘Germania Antiqua’, ob-javljenoj 1616. dokazuje da Iliri, Germani, Gali, bas-kijska plemena i drevni Britoni, svi govore dijalekte jednog i istog jezika, koji je, računajući po njemu, bio keltski, i on iznosi sebi u prilog najimpozantniju naučnost.” [2]
To je jezik:
“Monosyllabic Primeval Language > Agglutinate: Turanian > Amalggamate: Japhetic or Iranian or Indoeuropean > Celtic: Thracian or Illirian…” [3]
O Tračanim, Ilirima i Kimerima:
“Identitet Tračana i Ilira je dokazan od drevnih pisaca upućujući, neki raniji i neki kasniji, na jednan isti narod.” [4]
“Jezik Kimera nije poznat. Pretpostavlja se da je bio trački, da su govorili tračko-ilirskim, ili indo-iranskim…” [5]
"Tamo su bili Brigi, rod Kimera, koji su prešli preko, iz Trakije u Aziju pod imenom Frigi, neko vrijeme nakon Trojanskog rata, kadgod da se to dogodilo." [6]
Kimeri (kasniji Kelti) i Tračani jedan su rod:
"Kimeri, ili odvojeno pleme njihovo, zvano Treri...." [7]
Nakon toga Strabon opet kaže:
"Sljedeći dio zemlje bio je okupiran od strane Trera, koji su također bili Tračani...." [8]
“KIMERI, -ōrum, tračko pleme sa boravištem na Dnjepru.” [9]
“Posebno je zaključeno da su drevni Kimerci i njihovi potomci Tauri od Herodota i narodi potčinjeni kraljevima Kimerskog Bosfora, među kojima su nađena tračka imena Kotis, Rheskuporis, Rhæ-metalkes, Mæsades, Berisades, Medosades, bili su tračkog porijekla.“ [10]
“Istoričari izvještavaju o Aezir narodu kao Trako-Kimerima, jer su Trojanci od tračkih pre-daka.” [11]
Pominjući Herodota ispod citirani autor kaže:
“Svi narodi sjeverno od Grka zvani su nekad od njih Tračanima, uključujući Kimere, i kimerijski Kerčonis nekad je zvan Taurika ili Trački Kerčonis.” [12]
"Vidjeli smo da je u prehelenističkom periodu vladajuća klasa Pantikapeuma bila cimerijanska i da su Kimeri Tračani." [13]
"Ser Isak Njutn (Chron., p. 1125) piše: 'Drevni stanovnici Dakije (Transilvanija, Moldavija i Vala-čija) od Grka su zvani Geti, od Latina Daci, a sami su se zvali Gotima'." [14]
“Nema sumnje da su Daci ili Dani, kao i Geti ili Goti, bili svi od rase zvane Kimbri. Kimbri su takođe Kimeri, od tračkog su originala takođe, ili su Tračani bili Kimeri, što nije ni bitno.” [15]
I ko je srušio zapadno Rimsko carstvo? Zaključujući po navedenim citatima Rim su srušili oni što su ih Grci zvali Getima, Latini Dacima, a oni su sebe zvali Gotima: Goti su Dačani, Dačani su Tračani, Tračani su Kimeri.
Istorijska je prevara i naučna je laž ranije i ondašnje Germane poistovjećivati sa kasnijim Ni-jemcima, jer Cezar kaza da su Kelti Belgi (Belgae) porijeklom Germani:
"Plerosque Belgas esse ortos a Germanis", tj. potiču od Kelta iz Germanije.
Šta znači ime “Got” i “Goti” (gotski Gut-þiuda, latinski Gothi)? Najstariji zapisi imena GOT nalaze se na sumerskim pečatima kao titularno ime su-merskog cara Sargona:
“Na jednom od ovih pečata on nosi ime ‘Sagara,’ identično sa jednom njegovom solarnom titulom u indijskim epovima; na drugom ‘Sag’ što je očigledno skraćeno od ‘Sagara’. Na tri od ovih njegovo ime je napisano ‘kralj Gin’ (Shar-um-Sharu-Gin) i na dva piše ‘Gan’ ili ‘Gana’. Na tri od njih on je dodao titulu Gūt (ili ‘Goth’) i na jednom on sebe naziva ‘Veliki Khāti’ (ili Khatti, ili ‘Hitt-ite).” [16]
Kao i svi carevi tako i Sargon sebi pripisuje titule solarnog značenja. Titula Gothima isto značenje kao i ime GOT. Kanarisko (Kannada jezik, narodni sanskrit Indije) GOTTU znači ZNAK, SIMBOL, SLOVO [17]. Kanarisko GHATTI, koje znači JAK, NESALOMIV, MOĆAN, BISTAR [18] odgovara značenju sumerskog KHATTI.
Pošto su Goti bili Dačani, Dačani bili Tračani, Tračani bili Kimeri, Kimeri bili Kimbri, Kimbri su bili Kelti, Kelti bili Gali, dakle u preživjelim keltskim dijalektima treba tražiti značenje imena Got.
Starokeltsko GOTH (gaelik GATH) je SUNČANI ZRAK, ŽAR GULJA (dio točka) [19]. Tako dolazimo do zaključka da je sumerski kori-jen Gū- u sumerskom Gūt istoznačan starokelt-skom go- u starokeltskom goth i korijenu ga- u gaeliku gath i srpskom gu- u riječima gulja, je-gulja, guja, guta, guber. Od istog korijena gu- je tur-sko Gunes sa značenjem Sunce [20], tartar-sko gundus što znači dan [21], velško gunneisa značenjem vrelina, buktinja [22], velško got, goth, gothi što znači ponos [23] i sa istim značenjem korniško gothys, gothis [24].
Irsko gorm počinje korijenom go- i znači toplota, grijati [25]. To isto znači i srp-sko gorjeti. Starokeltsko goth je sunčani trak, pravac, žica, struna [26]. I eto nas kod ime-na Tračana: trak > Trakoi > Tračani = Dačani = Geti = Goti i sve se odnosi na Sunce, jer je srpsko go znači čisto, mlado [27]. Golot je sjaj, kristal, biljur [28], god je simbol, znak slova O, znak kruga Sunca u vremenu godine (kanarisko gottu), ali je i veselje, proslava, slava [29]. Gotsko God znači Bog [30], kod Srba KRUG LJETORASTA U STABLU.
Sve što je nalik na go je s godno, tj. zgodno (lijepo i privlačno), a Goti su kao Sunčevi tračni traci, sjajni, proslavljeni, Slavni liuda (gotsko liuda znači narod i od toga je sveslovensko ljudi [31].
“Procopius i Jornandes, Jerome i Spartian slažu se u identičnosti Geta i Gota. Ova indentičnost podržana je visokim autoritetom W. Grimm čiji argument, izvučen iz teutonskog karaktera dačanskog imena biljke Dioscorides, nedavno je s velikom sposobnošću potvrđen od Mr. Douse. Canon Rawilson ide tako daleko da potvrđuje da je ‘identitet Geta sa Gotima kasnijeg vremena više nego vjerovatna pretpostavka i može se smatrati istorijskom sigurnošću." [32]
I ko je u 5. vijeku srušio Rim? Srušili su Dačani Geti ili Goti, a to su Tračani ili Slaveni izvan granica Rimskog carstva:
"Geti ili Slaveni napadaju granicu Trakije..." [33]
"Sedma knjiga govori o nesređenim redovima Rimljana i o njihovim hrabrim uspjesima protiv Slavena ili Geta; jer su se tim imenom prije nazivali." [34]
I da ne zaboravimo: u vrijeme kad su zauzeli Rim, ovi Goti, tj. Slaveni, odnosno Srbi, bili su hrišćani, arijanci.
…………………………..
[1] The Southern Rewieu, Vol. 5, February & May 1830, Charleston: Printed and published by A. E. Miller, 1830, pg. 367.
[2] The New York Review, Vol. 1, New-York: Geoge Dearborn & CO, 1837, pg. 111.
[3] David N. Livingstone, Adam's Ancestors: Race, Religion, and the Politics of Human Origins; Baltimore: The Johns Hopkins University Press, 2008, pg. 103.
[4] The Edinburgh Magazine and Literary Miscella-ny, Vol. 15; Edinburgh: Printed for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.
[5] Carl Waldman and Catherine Mason, Encyclopedia of European Peoples, Vol. 2; New York: Facts On File Inc., An Imprint of Infobase Publishung, 2006, pg. 175.
[6] Edward Davies, Celtic researches, on the origin, traditions & language of the ancient Britons; London: Printed and sold by J. Booth, 1804, pg. 205.
[7] Strabon, I,3,21.
[8] Ib. XIII,1,8.
[9] Frederick Percival Leverett, A New and copious lexicon of the Latin language; Boston: J. H. Wilkins and R. B. Carter, and Hilliard, Gray and Co.; New York: Leavitt, Lord & Co., 1836, pg. 140.
[10] James Cowles Prichard, Researches Into the Physical History of Mankind, Thirdh Edition, Volume 3 – Part I; London: Sherwood, Gilbert and Piper, 1841, pg. 474.
[11] Roger Calverley, The Primal Runes: Arche-types of Invocation and Empowerment, Preface XI;, Twin Lakes, Wisconsin: Lotus Press, 2005.
[12] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe; London: Burns and Oates, 1879, pg. 213.
[13] Michael Rostovtzeff, Iranians and Greeks in South Russia; Oxford, The Clarendon Press, 1922, p. 67.
[14] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe; London: Burns and Oates, 1879, pg. 212; Charles Adiel Lewis Totten, The philosophy of history, New Haven, Conn.: The Our Race Publishing Company, 1891. pg. 81.
[15] Ibid.
[16] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization: its Sumerian Origin and Real Chronology; London, Luzak & Co., 1930, p. 29.
[17] William Reeve, A Dictionary Canarese and English, Revised; Bangalore: The Wesleyan Mission Press, 1858, p. 393.
[18] Ibid., p. 402.
[19] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. I; Herne Bay: E. Macdonald & CO., The Gaelic Press, 1902-, p. 518, 480.
[20] Arthur James Johnes, Philological proofs of the original unity and recent origin of the Human Race; London, Samuel Clarke, 1843, p. 21.
[21] Ibid.
[22] Ibid.
[23] Titus Levis, A Welsh-English dictionary: Geirlyfr Cymraeg a Saesneg; Carmarthen, J. Evans, 1815, p. 141.
[24] Frederick W. P. Jago, An English-Cornish Dictionary; London: Simpkin, Marshall & Co.; Plymouth: W. H. Luke, Printer and Publisher, 1887, p. 125.
[25] Arthur James Johnes, Ibid. p. 21.
[26] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary; London, Printed for James Duncan, 1825, p. 309.
[27] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga I; JAZU, Zagreb, 1971, str. 582.
[28] Ibid.
[29] Ibid., str. 583.
[30] Henry Bradley, The Story of the Goths, Apendix; New York, G. P. Putnam’s & Sons; London: T. Fisher Unwin, 1888, p.369.
[31] Ibid.
[32] Isaac Taylor, Greeks and Goths: A Study on the Runes; London: Maccmilan And Co., 1879, p. 44.
[33] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, Theophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bonae, Impensis Ed. Weberi, 1834, p. 9.
[34] Ibid. p. 14.
.png)
.png)
.png)
.png)
.png)
.png)
.jpg)
