Prehrišćanski Srbi bili su obožavatelji Sunca, odnosno kroz Sunce slavili su Boga Stvoritelja Sunca. Kao takvi vjernici pratili su nebeska zbivanja vezana za Sunce i pratili dešavanja u prirodi izazivana tim zbivanjima.
Hristijanizacijom Srbi se nisu odrekli stare vjere, već su u svom hrišćanstvu zadržali i stara vjerovanja i stare običaje od kojih neki u srbskom hrišćanstvu i danas traju. Srbsko obožavanje Sunca naročito svjedoče simboli na stećcima:
1. zima,
2. proljeće,
3. ljeto,
4. jesen
Zima, proljeće, ljeto, jesen su četiri godišnja doba i to je trajanje jedne kalendarske godine.
U godini su dva vrlo značajna i jedan drugom suprotna vremenska zbivanja vezana za Sunce i to su dvije suprotne pozicije Sunca koje izazivaju ekstremne klimatske razlike što svemu otežavaju ili olakšavaju život na zemlji: zimski i ljetni solsticiji.
5. Zimski solsticij ili zimska kratkodnevnica je prvi dan zime kad Sunce dostiže svoju najnižu tačku na južnom nebu. To je dan rođenja Mladog Sunca, Malog Boga Božića Svarožića (u hrišćanstvu Isusa Hrista).
6. Nebeska soha, Božija sila koja podupire održava nebo da ne padne na Zemlju.
7. Ljetni solsticij (ljetna dugodnevnica na prvi dan ljeta kad Sunce dostiže svoju najvišu tačku na zenitu sjevernog neba. To je dan Svetog (Belog) Vida ili Vidovdan.
Šta će tu ono uže ili špag (8) kao ram oko svega toga? Špag (uže) je simbol mjere dužine, a ovdje je simbol mjere dužine godine.
Šta će tu ona dva grozda (9)? To je simbolika plodnosti i roda proljeća i ljeta, simboli dara Boga Dajboga.