PATRIJARH PAVLE - IZDAJNIK BOGA I NARODA

 

  

         Dok su Srbi krvarili po Krajini i BiH, patrijarh Pavle je šurovao sa papom Vojtilom. To je onaj papa što je kasnije išao u Vašington da Klintonu lično naredi bombardovanje Srba. Tako Pavle tom papi  šalje bratsko Pismo:

         "Njegovoj Svetosti papi Jovanu Pavlu II
         Vaša Svetosti!
 

         Mi smo Vam srdačno blagodarni za ljubazni poziv da dođemo u Asizi 9. 1. 1993. godine, radi toga, da bi se u zajedničkoj molitvi za mir obratili ka Gospodu, a kao prvo za mir i primirje u Bosni i Hercegovini, koja je natopljena suzama i krvlju, te drugih stradajućih regiona onoga sto se donedavno zvalo "država juznih slovena".

         Vi ste nam saopštili da će na toj molitvi učestvovati episkopi i drugi istaknuti predstavnici rimokatoličke Crkve sve Evrope, predstavnici drugih hrišćanskih Crkava i konfesija, a takođe i predstavnici islama, te drugih velikih religija.

         Mi smo iskreno radosni tome što ce se ta zajednička molitva održati u Asiziju, u postojbini pravedenika i istinitog sluge Božijeg. Njegovo duhovno nasleđe i učenje čine ga apostolom smirenja, pokajanja, mira i ljubavi. On je sagradio istinski most između hrišćana Zapada i Istoka.

         Vi možete biti uvereni, Vaša Svetosti, da se u taj dan kao i uopšte u svaki dan koji nam je Bog darovao mi nalazimo, a i nalazićemo se u opštenju sa Vama u molitvi za mir i spasenje svih. To je upravo tako, mada onaj koji Vam smireno piše ove redove, na žalost nema mogućnost da i lično i fizički prisustvuje na molitvi u Asiziju.

         Međutim, taj fakt sto postoje takve okolnosti koje nam ovog časa i u ovom kontekstu ne dozvoljavaju da dođemo i da neposredno učestvujemo u molitvi za mir 9. i 10. januara 1993. god, uopšte ne znače da se mi gnušamo od bratski pružene nam ruke i da ne ulažemo veliki napor, koliko je to moguće, radi toga da bi se održao susret sa Vašom Svetošću.

         Naprotiv, mi Vam se obraćamo sa molbom da primite našu delegaciju, što pre je moguće, ne obazirući se na Vašu ogromnu zauzetost i na naše velike teškoće. Ta delegacija biće opunomoćena da sarađuje sa onim Vašim ustanovama na koje ih Vi uputite, kako bi pripremili nas susret sa Vašom Svetošću.

         Ako bi nam Gospod ukazao tu milost, te se taj plan ostvari u skoroj budućnosti, to će biti prvi susret između Rimskog pape i Srpskog patrijarha.

         Još jednom Vam blagodarimo, Vaša Svetosti, za poziv, za pažnju i ljubav koju ste nam Vi pokazali. Mi Vas uveravamo da ćemo 9. i 10. januara, u vreme molitve u Asiziju „jednim ustima i jednim srcem” uzneti ka prestolu našeg Gospoda i Spasitelja zajedno sa Vašom Svetošću, sa svim episkopima i verujućima Vaše Svete Crkve, plamenu molitvu za mir u celom svetu, a pre svega za mir i primirje u Bosni i Hercegovini.

                                                                                                                +Patrijarh srpski Pavle 



 

 

         Deveti sastanak Mešovite komisije za bogoslovski dijalog između Pravoslavne i Katoličke crkve održan u Beogradu, od 18. do 25. septembra 2006. godine, predstavlja nastavak rada započetog 1980. godine, u potrazi ka uspostavljanju punog jedinstva. Srpska Pravoslavna Crkva je velikodušno pružila gostoljublje učesnicima zasedanja.

         Zvanično otvaranje skupa održano je u Patrijaršijskom pridvornom hramu Svetog Simeona Mirotočivog, u prisustvu Njegove svetosti patrijarha srpskog Pavla, koji je pozdravio članove Komisije i izrazio svoju molitvenu podršku rečima:

 

          »Dobrodošli u ovaj dom Božji, dom naše Crkve i našega naroda, dom vaš i dom moj! Ne smatram da treba mnogo da govorimo jedni drugima u ovom trenutku; verujem da svi treba da se obraćamo Duhu Svetom, Duhu premudrosti i bogopoznanja, da sve nas prosvećuje i uvodi u punoću istine. U bogoslovskom dijalogu istine i ljubavi, radi kojega ste se sabrali ovde, dragi Oci, braćo i sestre, pratiće vas moja skromna molitva. Važnije od toga, i jedino na potrebu, jeste da vas prati blagodat Duha Svetoga koja sve naše nedostatke dopunjava i sve naše nemoći isceljuje.« Zatim je služen Priziv Svetog Duha po pravoslavnom obredu."

 

Izvor: http://veraznanjemir.bos.rs/inicijative-za-pomirenje/30/2013/01/15/tekstovi-sa-projekta-starel_-andrija-kopilovic_-katolicizam-i-druge-religije-.html

 

         Evo Pavlovih žalobitnih riječi za papom Vojtilom (to je onaj papa sto je tražio bombardovanje Srba): 

         "Izražavam duboku sućut u povodu smrti njegove svetosti pape Ivana Pavla II. Vjerujem da je on cijelog života iščekivao ovaj dan izlaska pred Suca pravednog i svesilnog, sveznajućega Boga i da je sav njegov rad i trud bio u tome osjećanju i u tome saznanju. To je briga svih kršćana, a pogotovo onih koji su na višem položaju, da znamo da ćemo izaći pred njega Suca pravednog pred kojim nema ništa sakrivenog i da na taj način svoj život živimo, pogotovo imajući u vidu dobro vjernika, da budemo zaista primjer svima njima po reći Kristovoj tako ”da se svjetlost vaša svijetli pred ljudima, da vide vaša dobra djela i proslave Oca vašega koji je na nebesima”. I sada želeći preminuloj Njegovoj Svetosti Ivanu Pavlu II. kraljevstvo nebesko i blaženstvo u tome kraljevstvu, još jednom izražavam preko vas sućut cijeloj Rimokatoličkoj crkvi."

 

        

 Patrijarh Pavle kroz svoja usta svojom vjerom je rekao:

 

         "U tome smislu, da zajednički razgovaramo u jedinstvu u Hristu Gospodu, evo su nam ovde danas prisutna i braća po Hristu, rimokatolički biskupi iz Srbije i Crne Gore."

 

 Izvor: http://www.hnv.org.rs/mediji.php?op=vise&pid=169

 

Izvor: http://www.pravoslavljedanas.info/KudaIdeSPC.htm

         Pavle je bio prvi i najstariji ekumenista u SPC. Kao patrijarh je davao blagoslove svojim vladikama da posjećuju papu, da donose pare od pape, da od pape primaju kardinalske pretenove i naprsne kardinalske križeve, da vode svoje sveštenike papi na poklonjenje i da hodočaste Stepinčev grob. Evo jedne Pavlove izjave kad je u hramu SPC počasno pozdravio papine biskupe:

       „Deveti sastanak Mešovite komisije za bogoslovski dijalog između Pravoslavne Crkve i Katoličke Crkve održan u Beogradu, Srbija, od 18. do 25. septembra 2006. godine, predstavlja nastavak rada započetog 1980. godine, u potrazi ka uspostavljanju punog jedinstva. Srpska Pravoslavna Crkva je velikodušno pružila gostoljublje učesnicima zasedanja.

         Zvanično otvaranje skupa održano je u Patrijaršijskom pridvornom hramu Svetog Simeona Mirotočivog, u prisustvu Njegove svetosti patrijarha srpskog Pavla, koji je pozdravio članove Komisije i izrazio svoju molitvenu podršku rečima: ‘Dobro došli u ovaj dom Božji, dom naše Crkve i našega naroda, dom vaš i dom moj! Ne smatram da treba mnogo da govorimo jedni drugima u ovom trenutku; verujem da svi treba da se obraćamo Duhu Svetom, Duhu premudrosti i bogopoznanja, da sve nas prosvećuje i uvodi u punoću istine.

         U bogoslovskom dijalogu istine i ljubavi, radi kojega ste se sabrali ovde, dragi Oci, braćo i sestre, pratiće vas moja skromna molitva. Važnije od toga, i jedino na potrebu, jeste da vas prati blagodat Duha Svetoga koja sve naše nedostatke dopunjava i sve naše nemoći isceljuje’. Zatim je služen Priziv Svetog Duha po pravoslavnom obredu.”

 

Izvor: http://www.novinar.de/.../podsecamo-sabornost-i-vlast-u...

Ko i zašto forsira svetački kult patrijarha Pavla? To čine neprijatelji Srba, a mase neupućenih budaletina u srpskom narodu njihovu propagandu primaju u svoje uši kao Božiju istinu.

Prva istorijska laž patrijarha Pavla:

"Jedan Grk u ono doba, kulturan, kad su naši preci dolazili u ove krajeve, pročitao nas je i zabeležio pa je rekao... napisao: 'Kod Srba se ne može ništa učiniti mitom, ne što su oni nepodmitljivi, nego zbog mnogih suprotnih gledišta'." (Patrijarh Pavle, video: 3:20)

Zaključak Pavlovih riječi: Srbi nisu autohtoni narod na Kosovu i Metohiji, ni u Srbiji, ni na Balkanu, nego su došljaci na Balkanu.

Druga istorijska laž patrijarha Pavla:

“Mi nikada nismo odricali i Šiptarima da su oni autohtoni na Kosovu i Metohiji kao i njihovi preci redom.” (Patrijarh Pavle, video, 8:45)

I pošto vaš svetac Pavle reče da su Šiptari autohtoni narod na Kosovu i Metohiji, a Srbi su došli na Kosovo i okupirali šiptarsko Kosovo, po ljudskoj i Božijoj pravdi čije treba da ostane Kosovo? Šiptarsko, naravno!

Na videu Pavle vidi Kosovo kao posebnu državu, jer govori da Kosovo treba da bude multietničko, a ne vidi Kosovo kao neotuđivi dio Srbije u kojoj su Šiptari nacionalna manjina. Zato je onom izjavom "Čije ovce, onog i planina" Pavle već priznao Kosovo kao šiptarsku državu.

Da li je sada išta vama jasnije zašto se među Srbima raspiruje svetački kult patrijarha Pavla? Antisrpski lobi u "srpskim" medijima i među "srpskom intelektualnom elitom" kao i u SPC ima veliki interes da Srbima ovog izdajnika proglase za sveca, a kad izdajnik postane svetac, svečeva se ne poriče, zar ne?

Video YouTube, Published on Jun 2, 2009.

Фејсбук страница ДВЕРИ: Dveri Srpske - Najduži televizijski intervju sa Patrijarhom Pavlom 2. deo:

Video (3:18; 8:45): https://www.youtube.com/watch?v=ZMYwCNjQRpI

A ŠTA KAŽU KANONI SVETIH SABORA (posjetite sajt Svetosavlja na donjem linku i procitajte):

http://www.svetosavlje.org/biblioteka/Ekumenizam/Ecumen/Lat_ecumen25.htm

 

.......................

P.S. Clanak je postavljen 2015. godine. U medjuvremenu su web-stranice sa linkovima izbrisane, osim stranice "Novinar.de"

SIMBOL ZEMLJE OD VREMENA GRADNJE VELIKI PIRAMIDE

Simbol Zemlje

a) simbol Zemlje u portalu Kraljeve odaje Velike piramide,
b) u znaku Zemlje boginja Majka Zemlja na ruci Sabaziosa,
c) Mater svijeta sa simbolom Zemlje, tempera Nikolaj Rerih (Николай Рерих. Матерь Мира, 1924, Музей имени Н.К. Рериха, Москва, Россия),
d) simbol Zemlje na marami Bogorodice (pravoslavna ikona)

       Dakle, od vremena graditelja Velike piramide isti simbol sa istim značenjem. Kako to i otkud to? Je li to Božje javljanje, ili neka tajna mistično-ezoterijska grupa zna znanje i to čuva samo za svoje članove, to nije ni važno, važno je da je simbol jedan i isti.

 

NA IKONI JE SVAROŽIĆ IZA SVETOG ĐORĐA

Sveti Đorđe  sa dječakom.

       Na nekim srednjevijekovnim ikonama iz Svetog Đorđa na konju sjedi dječak koji božanskim pićem krijepi i snaži Đorđa. Mnogi su pokušavali odgonetnuti ko je taj dječak, ali tačan odgovor niko nije svojom sigurnošću potvrdio, već su svi svoje mišljenje navodili kao moguće rješenje ove zagonetke.

     Zaista, ko je dječak iza Svetog Đorđa? Odgovor na to pitanje daje nam predstava Svetog Đorđa na oltarskom krstu jedne crkve iz 15. vijeka u gruzijskom gradu Čhari (desno na gornjoj slici), Museum of Georgian Art, Tbilisi, Georgia).

 

Sumerski pečat, indijanski petroglif, motivi na stećcima i detalj ikone sa oltarskom krsta.

 

      Na ovoj ikoni dječak iza Đorđa ima kapu za kićankom (čuperkom), a to je univerzalni motiv na predstavama solarnih božanstava od Sumera, preko drevne Indije, keltskog novca, petroglifa američkih Indijanaca i stećaka. To ćemo dokazati prikazima istih motiva iz različitih vremena i različitih dijelova svijeta.

      Na slici u vhu je sumerski pečat i tu je mlado božanstvo sa "čuperkom" (2500-2000 god. st. ere). U sredini lijevo je petroglif američkih Indijanaca, a do njega je motiv na stećaku na kojem vidimo Peruna kako ubija medvjeda Velesa. Ispod predstave Peruna je drugi motiv na stećku: solarno božanstvo sa cvijetom života u ruci. U dnu slike je dječak iza Đorđa sa oltarskog krsta u Gruziji.

      Ko je dječak iza Svetog Đorđa?

     Pošto znamo da je hrišćanski Sveti Đorđe preuzeo ulogu slovenskog boga rata i proljeća Jarila (Jurja, srbskog Đorđa), dječak koji sjedi iza Đorđa i krijepi Đorđa snagom božanskog pića je Svarožić. Nije to nikakav "dječak iz Mitilene".

      Svarožić je Mali Božić, sin Svarogov koji se rađa na zimski solsticij i prvi dan zime. Od tog dana mlado i nejako Sunce Svarožić raste u Suncu proljeća i tako Svarožićeva snaga postaje snaga Jarila (Jurja), tj. Svarožič je dao snagu Jurju. To je simbolika dječaka koji krijepi Đorđa snagom božanskog pića: dječak iza Svetog Đorđa je Svarožić i to je u hrišćansku ikonografiju ušlo iz ruskog i srbskog dvovjernog hrišćanstva.

KUMIRI KAO KALENDARI GODIŠNJIH DOBA

Antropomorfna figurina tripoljsko-kukuteni kulture (4800-3000 st. ere).

 

       Pred nama je ženska antropomorfna kumir-figurina tripoljsko-kukuteni kulture (4800-3000 st. ere). Na prvi pogled figurina je ukrašena "šarama", ali nije tako: šare su kalendarski simboli godine. Objasnićemo kako:

       A) pojas (plava boja) je linija nebeskog ekvatora. Odmah uz liniju ekvatora stoje dva kružica koji predstavljaju proljetni (istočno) i jesenja (zapadno) ekvinocij, tj. početak proljeća i početak jeseni. Južno ispod ekvatora u izvrn...utom trouglu, koji je kao takav simbol principa ženskog rađanja, nalazi se jesenje i zimsko nebo. U danu između njih (vertikalna linija vagine) je zimski solsticij kad se rađa mlado Sunce i tu je početak nove kalendarske godine.

       B) Iznad pojasa, tj. iznad nebeskog ekvatora stoje doba proljeća (zelena) i doba ljeta (crvena boja). Ljetni solsticij i prvi dan ljeta obilježen je kružićem na vrhu figurine, jer tog dana Sunce dostigne svoju najvišu godišnju tačku na nebu.

       C) Noge su podijeljene na po osam dijelova što je ukupno šesnaest dijelova. Potpuni krug godine ima 365 dana (svaka četvrta je prestupna sa 366 dana), a znamo da svaki mjesec ima 30 dana: 30 x 12 = 360 dana.

       360 : 16 = 22,5 dana = 1/4 godišnjeg doba, jer jedno godišnje doba ima 90 dana.

       22,5 x 2 = 45 dana = 1/2 godišnjeg doba,
       2 x 45 = 90 dana = 1 godišnje doba

Četiri godišnja doba po 90 dana je 360 dana godine. Da se popuni svo vrijeme godine treba još pet dana i to su oni mali kružici u pravcu ramena: pet kružica je preostalih pet dana godine i to je ukupno 365 dana. Kumir je dakle Majka vremena godine.

 

Četiri godišnja doba na kumiru tripoljsko-kukutenske kulture.

 

U gornjoj sekciji slike je antropomorfni prikaz Sunca na prvi dan ljeta: proljeće, ljetni solsticij (prvi dan ljeta) i ljeto (motiv na monolitu, Sidamo, Sodo, Ethiopia), a ispod je kumir tripoljsko-kukuteni kulture sa godišnjim dobima. Obratimo pažnju na linije proljeća i ljeta sa linijom ljetnog solsticija između njih.

 

VERO MOJA, KO TE UBI, RECI, UBIŠE ME SA OLTARA ŽRECI

     

 

      "Ali zmija beše lukava mimo sve zveri poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reče ženi: 'Je li istina da je Bog kazao da ne jedete sa svakog drveta u vrtu?'

      A žena reče zmiji: 'Mi jedemo rod sa svakog drveta u vrtu, samo rod s onog drveta usred vrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj, da ne umrete.'

       A zmija reče ženi: 'Nećete vi umreti, nego zna Bog da će vam se u onaj dan kad okusite s njega otvoriti oči, pa ćete postati kao bogovi i znati šta je dobro šta li zlo."

       I žena videći da je rod na drvetu dobar za jelo i da ga je milina gledati i da je drvo vrlo drago radi znanja, uzabra rod s njega i okusi, pa dade i mužu svom, te i on okusi.'

       Zašto se Eva prevarila i poslušala zmiju? Zato jer je pomislila da im Bog nije sve detaljno kazao u vezi sa plodom od drveta znanja dobra zla i da je zmija to detaljnije ispričala. I tako je čovjek sebi odabrao prvog posrednika između sebe i Boga i tako je đavo postao prvi posrednik između covjeka i Boga.

       Ova biblijska priča, bila ona zasnovana na stvarnom događaju ili imala preneseno alegorijsko značenje, ima jednu veliku sudbonosnu vjersku poruku čovjeku, jedno veliko naravoučnije: ne postavljaj sebi posrednika između Boga i sebe i ne slušaj posrednika između Boga i sebe, već samo Boga slušaj i samo s Njim budi u duhovnoj vezi i samo Njemu u poslušanju budi i ostani:

      “Nemoj imati drugih bogova uza me. Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dole na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj,..." (5 Moj.7-8)

       Na nebu su anđeli, dakle im se nemoj klanjati niti im služiti; na zemlji su ljudi, dakle im se nemoj klanjati niti im služiti, nemoj imati drugih bogova osim Gospoda Boga.

       Uzmimo za primjer tri avramske vjere: u judaizmu prvi posrednik između Boga i ljudi bijaše Mojsije koji rukopoloži sveštenika Arona. Ta uloga posrednika preko rukopoloženja poslije pređe ne sveštenike levite. I u šta se pretvorio judaizam znamo po Hristovim prekornim riječima farisejima i sadukejima: u Hristovo vrijeme judaizma je kao vjera u Boga totalno obezbožen upravo preko sveštenika koji su strogo čuvali i ispunjavali formalnu zakonsku normu, ali su u svojim dušama i djelima života izgubili svaku vezu sa Bogom.

       Uzmimo hrišćanstvo za primjer: u početku su se hrišćani odricali od svojih imanja radi vjere, a kad hrišćanstvo postade državna rimska vjera, počeše vođe hrišćana da gomilaju i zgrču imanja otimajući od nehrišćana, otimaju od "jeretika" i otimahu jedni od drugih. To otimanje od ranog feudalizma feudalizma preraste u opšte porobljavanje, jer su feudalci sa kraljevima i carevima svu zemlju proglasili svojom, a obični hrišćanski narod postade samo radna snaga na njihovoj zemlji. I crkva dobi svoja imanja, desetine sela postadoše jedne parohijske crkve imanje. Pa poče hrišćanska crkva svoje glavne svjetovne i crkvene vođe proglašavati svecima i i natjeraše i naučiše jadne ljude da se preko tih svetaca obraćaju Bogu i crkvene Službe počeše svecima da pišu i u crkvama ih čine. A Bog reče: "Nemoj im se klanjati niti im služiti."

       I od silnog mnoštva svetaca zaboraviše hrišćani Boga i počeše da se mole i služe svecima moleći ih da se oni za njih zauzmu kod Boga. To je duhovna vjerska korupcija, duhovno podmićivanje. Tako ta korupcija kod Srba prevlada na krsnim slavama: nekadašnji Srbi slavili su Slavu Božju, a današnji Srbi preko crkve počeše da slave "svoje zaštitnike" svece i anđele. Ode Bog iz srca Srba u drugi plan, a prvo mjesto zauzeše sveci i anđeli.

       Ima u Knjizi Danilovoj dokaz ko jedini sve čuje i ko jedini sve vidi: nakon tronedeljnog posta i molive jedan anđeo dolazi Danilu sa riječima:

       "Danilo, mili čoveče! Slušaj reči koje ću ti kazati, i stani pravo, jer sam sada poslan k tebi. I kad mi reče tu reč, ustah drhćući. I reče mi: 'Ne boj se, Danilo, jer prvog dana kad si upravio srce svoje da razumevaš i da mučiš sebe pred Bogom svojim, uslišene biše reči tvoje, i ja dođoh tvojih reči radi." (Dan.10,11-12)

       Od koga je poslan anđeo? Poslan je od Onog kome je Danilo tri nedjelje postom i molitvom upravio svoje srce. A kome je Danilo tri nedjelje postom i molitvom upravio svoje srce? Bogu ili ovom anđelu? Bogu naravno i Bog je čuo Danila i Bog salje anđela Danilu.

       A gdje piše da sveci i anđeli čuju molitve vjernika? Jesu li sveci i anđeli svevideći kao i Bog i sve čuju kao i Bog? Ima li traga tome u Bibliji i postoji li o tome dogmat crkve? Nema ni traga u Bibliji, niti postoji dogmat u crkvi, sve je to samovoljna izmišljotina i laž sveštenstva naturena čovjeku radi izvrtanja vjere u Boga i kidanja čovjekove lične veze sa Bogom, radi svešteničkog otimanja čovjeka od Boga i Boga od čovjeka.

       Kod muslimana je vjera u posredništvo čovjeka Muhameda između vjernika i Boga temelj islama.

       Teško svakom čovjeku koji se Bogu svojim srcem i umom ne obraća lično, koji Boga Oca ne zove sam svojim glasom, već sebi za posrednika sa Bogom odabire čovjeka ili andjela, jer je time taj čovjek već izgubio svoju vezu sa Bogom.
      I da zavrsimo priču stihovima Nikolaja Velimirovića:
                                           "Vero moja, ko te ubi, reci!
                                             -Ubiše me sa oltara žreci!"

ZAŠTO SMO NA ZEMLJI

       Na priloženoj slici je ženska figurina tripoljsko-kukutenske kulture iz vremena 5500-2750 godina stare ere. Na stomaku figure je romboidni simbol neba, simbol Božjeg razuma, mudrosti i stvaranja. Ovaj romb podijeljen je na četiri dijela znakom X, te znak X sa rombom čini prozor vremena. Pošto je to prozor, kroz njega možemo da gledamo u suprotnu stranu izvan našeg prostora. I šta tu vidimo?

       Na tom prozoru vidimo dvije kratke horizontalne crtice. To je pravac linije nebeskog ekvatora koji dijeli nebo na dva dijela: na sjever i na jug. Ta linija dijeli proljetno i ljetno vrijeme od jesenjeg i zimskog vremena. Proljeće i ljeto su mjesta začeća, rađanja i života, a jesen i zimska mjesta su suprotni tome. U širem simboličnom smislu horizontalni pravac je granica između nebeskog i zemaljskog svijeta, te tako proljeće i ljeto simbolično predstavljaju nebeski rajski, a jesen i zima zemaljski svijet, podnebesje.

       I šta još kroz taj prozor vidimo? Vidimo matericu u kojoj se začinje, stvara i radja zemaljsko tijelo čovjeka (materica je svojevrsna nebeska kapija između onog i ovog svijeta). Ali osim zemaljskog tijela čovjek ima duh i dušu. U duhu su razum, sva ljudska osjećanja i savjest. Ni duh ni duša nisu od tijela? Odakle dolaze duh i duša?

       "Duh je ono što oživljava, tjelo ne koristi ništa".

Kad duh iz nebeskog svijeta inkarnira u novostvoreno ljudsko tijelo, čovjek postaje duša ziva.

      „Bog je Duh.“ (Jovan 4:24)

       "Duh Božji stvorio me je i dah Svemogućega dao mi je život." (Jov, 33.4)

      Čovjekov duh je od Boga i zato smi svi sinovi Božji, djeca Božja. Duh pokreće dušu, duša pokreće tijelo. I kakav duh, onakav čovjek, jer duh napaja dušu, duša napaja tijelo.

       Zašto se rađamo, zašto živimo i zašto umiremo? Šta je svrha, šta je cilj svega toga?

      “Nije li čovjek na vojsci na zemlji, a dani njegovi nijesu li kao dani nadničarski?” (Jov 7,2)

      “Kad vas je Bog poslao u ovaj život, poslao vas je radi nekog cilja; kad vam daje zdravlje, daje vam ga opet radi nekog cilja. Nije li čovek na vojsci na zemlji? a dani njegovi nisu li dani nadničarski? govori pravedni Jov (7, 1). Ako je na vojsci, onda je tu radi vežbanja, borbe i pobede; ako su mu dani nadničarski, onda ga čeka plata na smiraju njegovih dana. No život radi života - i to zemaljski život radi zemaljskog života! - i zdravlje radi zdravlja - to znači besciljan život i besciljno zdravlje. Život i zdravlje pak radi komedije greha - nije li to oštar nož pod grlom? Pet tremova prepunjenih životnim invalidima - o, kakvo čudno vežbalište u strpljenju i nadi u Boga! O, kakva čudna i živa slika, kakvo čudno i opipljivo predskazanje onoga stanja, u kome se uskoro mogu naći i svi oni, koji u gradu okolo banje rasipaju svoj život i svoje zdravlje - i to našto? Na kupovinu greha, na gomilanje greha!” (N. Velimirovic, Omilije)

      Čovjek dolazi s neba od Boga, dolazi na Zemlju da bi kao vojnik Višnjeg Boga i Gospoda nad vojskama odslužio vojsku ratujući sa svim onim što je na Zemlji protivno Božjem poretku, te kao Božji vojnik čovjek treba da se bori za Božju istinu, pravdu i poštenje. Naravno da u toj borbi vojnik i strada sve do smrti, ali to je profesionalni zadatak vojnika, jer vojnik samo kroz borbu stiče herojsku i besmrtnu nebesku slavu:

       "Oče, sačuvaj me od ovoga časa; ali zato dođoh na čas ovaj.” (Jovan, 12, 27)

Da, strah nas koleba, ali zadatak je ispred straha i nema druge već u borbu. Tu ne smije biti sebičnog egoizma iz bilo kakvog razloga, jer nam je borba sveta dužnost. I onaj ko u toj borbi pogine zemaljskim tijelo i onaj ko časno odsluži svoj zemaljski vojni rok i umre prirodnom smrću zemaljskog tijela, kud oni odlaze? Vraćaju se kući na nebo kod Višnjeg Boga Oca, Cara Nebeskog:

       "I vrati se prah u zemlju kako je bio, a duh se vrati k Bogu, koji ga je dao." (Propovjednik 12.7)

       Hoćemo li se pred Oca, arhanđele, anđele i naše bivše tjelesne zemaljske pretke vratiti u slavi ili sa stidom i sramom, zavisi kakav smo rat vodili i kako smo i za koga ratovali: za Pravdu, Istinu i Poštenje, ili za Nepravdu, Laž i Prevaru.

       I zato, narode nebeski i vojsko nebeska, sjetimo se svog zadatka radi kojeg smo došli na Zemlju i svojim duhom Ocu Duhu vojnu službu služimo.