UZ SRBSKI PRAVOSLAVNI BOŽIĆ

Kod svih evropskih naroda ti si pripadnik tog naroda ma koje vjere bio, samo kod Srba vlada sveto-savsko pravilo da je Srbin samo onaj ko je vjernik svetosavske, tj. nemanjićke grkoortodoksne SPC.

U kanadskom Kičineru stoji nadgrobni spomenik Albanca Vlade Vukovića među muslimanskim spo-menicima Albanaca. Možete li zamisliti da među od Srba otpalim muslimanima bude sahranjen Srbin ili da među Srbima svetosavcima bude sahranjen mu-sliman, Ili da svetosavac ili musliman budu poko-pani u katoličko groblje i obrnuto, Nema šanse, prije bi se nebo prolomilo!

Crkveno pravilo zabranjue svakom nepravoslavnom Srbinu ukopavanje u svetosavsko groblje, čak i ne-krštenom djetetu krštenih Srba pravoslavaca to ne daju, nego izvan ograde ima da se pokopa.

Trogodišnju mučenicu Milicu Rakić, ubijenu od cio-nističko-jezuitsko-iluminatske vojske NATO-a 1999. svetosavska SPC nije htjela proglasiti svetom jer Milica nije bila krštena. Po riječima Isusa Hrista, lju-bljenog hrišćanskog Boga Spasitelja, mala krštena Milica je u trenu pogibije završila u ognjenom paklu i tamo gori i uz ovaj pravoslavni Božić (vidi: Marko 16:16). Isus je demonski zlikovac!

Koliko je u svijetu ubijeno djece samo zbog jednog razloga: djeca nisu bila iste vjere kao njihove ne-milosrdne ubice. Koliko je na Balkanu u dva svetska rata ubijeno djece zbog toga što djeca nisu bila iste vjere kao njihove nemilosrdne ubice? Koliko je u jugoslovenskom vjerskom ratu 1991-1995. ubijeno djece samo zbog toga što djeca nisu bile iste vjere kao njihove nemolosrdne ubice?

U kultovima lažnih bogova nema jednakosti ni među mrtvom djecom, nekamo li među živom i odraslima. Bog Sunca mog nije takav i Njemu slava milosti pri-pada.

NATPIS NA STEĆKU KNEZA PRINA

"Natpis je pominjan u stručnoj literaturi. Natpis je pr-vi objavio Šefik Bešlagić u časopisu Naše starine (XI, 1967, 49-50), a potom je Marko Vego objavio njegovu reviziju." [1]

Na zapadnoj strani stećka piše:

СЄ ΛЄЖИ ΚΝЄZЪ ПРИΝЪ = OVDE LEŽI KNEZ PRIN

PRIN je kao PRINC! Otkud Srbinu ime PRIN? Da nije grčko, latinsko, njemačko, možda i tursko, jer sljedbenici Biblije skoro svim starosrpskim riječima porijeklo izvode iz tih jezika?

Pogledajmo: PRI > PRIN > PRINC

Evo šta Englezi tvrde za porijeklo i značenje naziva PRINC:

- PRINCE, Πριν, 'prior', 'primus', 'unde princeps', 'principalis', 'prvi', 'glavni', 'moćni', takođe 'vlast', 'maksima', 'aksiom'. [2]

I prvo polaze od "grčkog" ΠΡΙΝ (πρίν, ) pa u latinski, a ovo "grčko" ΠΡΙΝ (πρίν) je koristio Homer u Ilijadi i značenje toga je PRE ili PRI(JE), RANIJE, PRVO [3]: PRI je srpski ikavski sinonim srpskog ekavskog PRE:

PRI > PRINOS = ŽRTVA, POKLON, DAR, DOBI-TAK.

Grčko πρῖνος (PRINOS) je ZIMZELENI HRAST, a HRAST je drvo SUNCA [4]. Izvorni smisao osnove PRI vodi nas ka SUNCU jer je ono PRVO i GLA-VNO, ono je VLADAR i VLAST.

Na istočnoj strani stećka kneza Prina su antropo-morfni likovi Sunca i boginje sunca isplaženih jezika i to svjedoči da je knez Prin bio ili stare vjere sljedbenik Sunca ili krstjanin dvovjerac, a ne grkoortodoksni "istinski hrišćanin".

Kelti GALI su niko drugi do tračanski BRIGI i kod njih je PRI značilo LIMUN, ŽUTA GLINA [5], dakle je osnovno značenje ŽUTO, VATRENO, SJAJNO. Ovo galsko PRI istog je značenja kao i galsko BRI u BRIZA, BRIG, BRIGI i kao FRI u FRIGI [6]. Srp-skom knezu u Šumanjcima bilo je ime PRIN to na galskom znači RIJEDAK (POSEBAN), IZVANRE-DAN, ODLIČAN [7] i odatle potiče naziv PRINC.

.................................
[1] Goran Komar, Siniša Šolak, Ćirilički spomenici Glamočkog polja: pola milenijuma ćiriličke pismenosti Glamoča = Cyrillic Monuments of the Glamoč Plateau: half a millenium of Cyrillic literacy in Glamoč, Second Edition, Revised and Expanded; Banjaluka: Univerzitet u Banjaluci, Filološki fakultet: Zavičajno udruženje Glamočko kolo Banjaluka, 2019, str. 46.
[2] George William Lemon, English Etymology; London, 1783.
[3] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 1267.
[4] Ib. 1268.
[5] Mémoires Sur La Langue Celtique, pg. 277.
[6] Ib.
[7] Ib. pg. 278.

Sunce Dajbog (Dažbog) isplaženog jezika

Sunce Dajbog ili Dažbog isplaženog jezika, sunce koševine, žetve i ubiranja jesenjih plodova.

HALO, BALKAN! VIDITE LI ISPLAŽENE JEZIKE?

PRINOŠENJE DJECE I ODRASLIH NA ŽRTVU DEMONIMA

Poznato je da su duhovno primitivni ljudi u svojim duhovno primitivnim zajednicama prinosili ljudske žrtve svojim lažnim bogovima, tj. demonima. Homer spominje žrtvovanje ljudi, mitologije to pominju, is-toriografi to bilježe pa i pisci Biblije o tome pišu. Hajde da vidimo da li je biblijski BOG JAHVE tražio ljudske žrtve ili je to izbjegao radi novčane zarede svojih sveštenika Levita? Prvi citat iz Biblije:

- Nijedan dar koji prinosite Gospodu da ne bude s kvascem; jer ni kvasca ni meda ne treba da palite na žrtvu ognjenu Gospodu. Samo u žrtvi od prvina možete prinijeti to Gospodu; ali na oltar ne mećite za ugodni miris. (Levitski zakonik 2, 11-12)

U citatu se spominju posebne žrtve, ŽRTVE OD PRVINA i evo kako se prinose ŽRTVE OD PRVINA:

- A kad prinosiš dar od prvina Gospodu, klasove nove osuši na ognju, a što istreš iz klasova novih prinesi na dar od prvina svojih. I polij ga uljem i kad metni na nj; to je dar. I sveštenik uzevši istrvenoga žita i ulja sa svijem kadom neka zapali spomen. To je žrtva ognjena Gospodu. (Levitski zakonik 2, 14-16)

Jesu li prvorođena djeca prinošena na žrtvu Bogu Jahveu, jer on tvrdi da je sve prvorodno njegovo:

Pošto žrtvu svojim rukama prinose prvosveštenici i sveštenici, evo šta je Jahve rekao prvosvešteniku Aronu:

- Još reče Gospod Aronu: evo, dajem ti i prinose svoje što se uvis podižu, između svijeh stvari koje posvećuju sinovi Izrailjevi dajem ih tebi radi poma-zanja i sinovima tvojim zakonom vječnim. To neka je tvoje od stvari posvećenijeh, koje se ne sažižu; svaki prinos njihov između svih darova njihovijeh i između svijeh prinosa za grijeh i svih prinosa za krivicu, koje mi donesu, svetinja nad svetinjama da je tvoja i sinova tvojih. U svetinji ga jedi, sve muš-kinje neka ga jede, sveta stvar da ti je. (Brojevi 18, 8 -19)

Dakle su Judeji sve od svojih prvina morali davati svojim sveštenicima Levitima. Zašto su sveštenici judaizma nazvani LEVITI? Po Bibliji LEVITI su potomci Jakovljevog sina LEVIJA čije ime navodno znači "pridruženI". Ali, pošto su prvi Judeji nastali prisilnom judeizacijom Kimera Jerusalima i okoline, riječ LEVI treba bi da bude iz kimerskog i evo: galsko LEVE značI PRIHOD OD ZEMLJE I KUĆE, BERBA, ŽETVA, NAMET, ZARADA, KAMATA; RA-STUĆE, BANKA; KRTICA; RECESIJA, TRIK, PRE-VARA [1]. U francuskom riječ za to je LEVEE, u en-gleskom LEVY:

- Riječ "levy" u pravnom značenju odnosi se na oduzimanje robe i prisilno pribavljanje novca. [2]

I reče Jahve svom narodu Izrailja:

- I između stranaca koji budu kod vas, između njih kupujte i iz porodica onijeh koji budu kod vas, koji se rode u zemlji vašoj, i ti neka vam budu imanje. Oni će postati vaši i sinova vaših nakon vas, i biće vam dostojanje, da vam svaku službu vrše do vi-jeka; ali nad braćom svojom, sinovima Izrailjevim, niko nad bratom svojim da ne gospodari žestoko. (Brojevi 25, 45-46)

I tu je svrha pisanja Biblije i implementacija tog pla-na u svakodnevni državno-pravni i ekonomski život svih država modernog svijeta. Učeni, mudri, lukavi i nezasito pohlepni vavilonski Veliki magovi, pisci Biblije, pišu da Jahve govori Aronu:

- Najbolje od ulja i najbolje od vina i žita, prvine koje daju Gospodu, tebi dajem. Prvine od svega što rodi u zemlji njihovoj, koje donesu Gospodu, tvoje neka budu; ko je god čist u domu tvojem neka jede. Sve zavjetovano Bogu i Izrailju, tvoje neka je. (Brojevi 18, 12-14)

I na red dolazi sve prvorođeno: prvi povrća, prvi rod voća, prvi rod žita, stoke pa i prvorođena djeca sve se to po Jahveovoj naredbi predaje Levitima:

- Što god otvara matericu između svakoga tijela ko-je prinose Gospodu, i između ljudi i između stoke, tvoje da bude; ali prvenac čovječji neka se otkup-ljuje; i prvenac nečiste stoke neka se otkupljuje. A otkup neka mu bude kad bude od mjeseca dana po tvojoj cijeni pet šekela srebra, po šekelu svetom; u njemu je dvadeset gera. (Brojevi 18, 15-16)

Da im prvorođena djeca ne bi bila prinesena na žrtvu Jahveu, roditelji moraju da plate Levitima ot-kup od 5 šekela srebra. To je oko 55-60 grama srebra, po današnjoj cijeni srebra na svjetskoj berzi oko 150 dolara ili 116 evra. Tako su preko svog izmaštanog Jahvea i svojom smislom za laku zara-du LEVITI zaustavili žrtvovanje djece.

Zašto su duhovno primitivni ljudi i narodi svojim bo-govima žrtvovali djecu i ljude (ilirski kraljevi bili su bili među najpoznatiima po tome)? Vjerovali su da će time potkupiti svog Boga, dobiti snagu i pomoć od njega i pobijediti neprijatelja. To je, dragi moji, služenje đavolima, služenje demonima, a ne Bogu, jer Bogu od ljudi ama baš ništa ne treba jer je sve Njegovo. Vavilonski Veliki magovi, pisci Biblije, znali su da ta žrtvovanja nemaju veze sa Bogom i pre-tvoriše to u svoju laku zaradu ujedno uvećavaći priraštaj i brojno jačanje svog naroda u vojnom po-gledu.

A sad o hrišćanskom Bogu i o tvrdnji vavilonskih Ve-likih magova, kao pisaca Novog zavjeta, da je hriš-ćanski Bog sam sebi žrtvovao svog jedinorodnog sina "radi spasenja čovječanstva u zagrobnom svi-jetu":

- Jer Bogu tako omilje svijet da je i sina svojega je-dinorodnoga dao, da nijedan koji ga vjeruje ne po-gine, nego da ima život vječni. Jer Bog ne posla sina svojega na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spase kroza nj. (Jovan 3, 16-17)

I "da bi se svijet spasio na onom svijetu", hrišćanski Bog je sam sebi žrtvovao svog prvorodnog i jedi-norodnog sina nemilosrdnom smrću raspinjanjem na krst. Gdje je tu taj hrišćanski Svemogući Milo-srdni Bog koji bez ubistva svog vlastitog sina je-dinca ne može da spasi svijet? On SVEMOGUCI BOG? On MILOSTIVI BOG? On BOG? Alooo, ko koga ovdje prca u mozak? Ko bi od vas prikovao mačku na drvo?

...................................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 82.

[2] Nathaniel C. Moak, Reports of Cases Decided by the English Courts, Volume XXX; Albany, N. Y., William Gould & Son, 1882, pg. 116.

NEPOBEDIVO SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

 

Isplaženog jezika novorođeno Nepobedivo Sunce, kod Srba Božić Svarožić (Musei Capitolini, Rome, Italy).

MITRA IZPLAŽENOG JEZIKA

 

Bog Mitra sa frigijskom kapom, isplaženog jezika sa li-tusom u lijevoj i podignutom desnom rukom otvorenog dlana mirom i blagoslovom pozdravlja ljude (rimska stela, Glamoč, BiH).

ISPLAŽENOG JEZIKA KELTSKA BOGINJA IZ GLAMOČA

Keltska boginja isplaženog jezika (ulomak poklopca sarkofaga, rimski period, iza sela Halapići kod Gla-moča, sada u Zemaljskom muzeju BiH, Inv. br. 459. v. Glas. Zem. muzeja XLVVIII, 1936, str. 7. br. 7. Tab.I, 10.)

SRBSKI BOG SILVAN ISPLAŽENOG JEZIKA

Ilirski bog Silvan isplaženog jezika (monolitna stela iz rimskog perioda, Glamoč, BiH). I ovdje je tradicija Srba da svoje bogove prikazuju sa isplaženim je-zikom.

Galsko SIL = SAL, SEL, SOL, SUL = SUNCE [1]:

a) SIL > SILA > SILVAN > SILVANA

b) SIL > SILA > ZILA > ŽILA

Govore da ime SILVAN potiče od latinskog SILVA (šuma) i SILVANUS i za ovo latinsko tvrde da je po-rijeklom od arapskog SYALN sa značenjem VO-DENI TOK [2]. Neće da latinskom SILVA i SIL-VANUS traže korijen u latinskom SILEX sa zna-čenjem KRESIVO, OGNJILO, OCILO [3].

...............................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 357.

[2] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, pg. 432, 542.

[3] Ib. pg. 432.

O NEMANJINOM PORIJEKLU

Natpis na ikonostasu u paraliksu manastira Dečani.

U nekom od svojih djela Nikolaj Velimirović tvrdi da je ime NEMANJA od hebrejskog NEHEMIJA Na iko-nostasu piše HEEMAHЬ, hebrejsko NEEMAN znači VJERAN.

Grčki ΙḢΛ (IĒL) na prsima orla je skraćenica za IZRAEL (grčki: Ἰσραήλ). Osim Nemanjinog imena i ovo potvrđuje jevrejsko porijeklo Nemanje i Nema-njića (ikonostas u paraliksu manastira Dečani).

ВЕРА ИСТИНE И ВЕРА ЛАЖИ

Старосрпска ВЕРА значи ТАЧНОСТ, ИСТИНА и када неко некоме да ТВДРУ ВЕРУ, то је била заклетва нaд заклетвaмa.

Шта је ВЕРА на приложеној слици са становишта припадникa хришћанске ВЕРE и са становишта припадникa нехришћанскиx ВЕРA? Левo или де-снo?

НИШТА ЗЛОНАМЕРНO, САМО ПИТАМ!

BOG OTAC SUNCE, BOGINJA MAJKA ZEMLJA I RAŠANI

RAŚANI su bili NAROD POKLONIKA BOGA OCA SUNCA i MAJKE ZEMLJE:

“O nevini sinovi prirode,
o mudrosti prosta najsjajnija!
Do rođenja sv’jeta istinoga,
vi presretni poklonici sunca!
Vi ste vjerni nebeski sinovi,
vas svjetila luče životvorne
nose k tvorcu, lučah istočniku;
luč je sjajna bogoslovija vam,
luč vam žertvu u nebo uvodi,
luč vam tvorca osvjetljava dušu!”
(Petar P. Njegoš, Luča Mikrokozma, Pjevanje VI, odlomak)

Sanskritski SVA znači ROD, ROĐAK, RODBINA, SVOJ NAROD; srpski SVAST i simbol tome je SVA-STIKA.

Sanskritski RA znači SVJETLOST, BLJESAK, ZLA-TO, LJUBAV, DAVANJE, UŽIVANJE. Kod Egipćana RA je SUNCE, srbsko RAJ je SVRHA ŽIVOTA. San-skritski RASANA je JEZIK; RASA je ŽIVOTNI SOK, SRŽ, MUŽEVO SJEME. Sanskritski RASYA znači KRV; RAŚANĀ je ZRAKA sa Sunčevim sjemenom iz kojeg je Majka Zemlja rodila RAŚANE.

Otkad su se RAŚANI počeli odricati BOGA OCA SUNCA i MAJKE ZEMLJE, RAŚANI ubrzano propa-daju gubeći slobodu, kuće, imanje, narod, državu i zemlju i nestaće ih prije skore propasti ove sebične nezasito pohlepne, pljačkaške i moralno propale perverzne civilizacije njihovog lažnog Boga.

SRBSKI BOGOVI I BOGINJE SUNCA ISPLAŽENOG JEZIKA

Tračanski i keltski bogovi i boginje sunca isplaženih jezika svjedoče tvrdnje starih istoriografa da su Tra-čani, Kimeri, Heti, Skiti, Geti, Goti Iliri i Slaveni bili jedan (srbski) narod.

Tradicija prikazivanja tračansko-keltsko-skitsko-ilir-sko-slavensko-srbskih antropomorfnih likova Sunca i sunčanih božanstava isplaženog jezika na idolima, amajjlijama i nadgrobnicima traje od ranog postpo-topskog doba druge polovine 3. milenija na kame-nim idolima Karahan Tepe kulture i na kamenim skulpturama kulture Lepenskog Vira. Nastavlja se preko mlađih epoha vedskog arjanskog naroda kroz sve milenije do stećaka 19. vijeka po Srbiji.

Osatanjeni lažnom i mnogo mlađom lažnom duhov-nošću bliskoistočnih lažnih religija sa lažnim pus-tinjskim Bogom i Bogočovjekom Isusom naučnici i ljudi iz običnog naroda sve ovo vijekovima kriju ću-tanjem. Iako to gledaju svojim očima, svi sljedbenici Satanine paklene Tame ćute o tome, pa ćute i du-hom osatanjeni Srbi, jer im njihov lažni Bog ne da da priznaju istinu koju svojim očima gledaju. Laži Bog ne može i neće da prizna Istinu, jer bi time se-be razvlastio. Ima preko dvadeset godina da Srbi širom svijeta u skoro stotinjak svojih hramova slikaju krstove po podu i gaze krst (krst je izvorni simbol Boga Sunca).

Pustinjski duhovi Tame mrze sjajno životodavno is-tinito i pravedno Sunce. Najbogatija, najmoćnija i najosatanjenija elita vjernika pustinjskog lažnog Bo-ga modernom tehnologijom pokušava zaprašiva-njem iz aviona da spriječe Sunce da obasjava Ze-mlju. 

ИСТИНА O СРБИМA НЕ МОЖЕ ДА ПРОЂE

Извини, Боже, и не замери, али србска истина не може да изађе у јавност, не дajу следбеници Твог и човековoг противникa Сатане! И мене је варaла његова пропаганда да су Срби Божји народ истине и правде, али после свих протеклих година увериx сe да је то велика, преварантска погубна лаж, jep je црквени Исус Антихрист, Ђаво!

OGNJILO KAO ISPLAŽENI JEZIK BOGA GERMANA, GEROVITA, HEROVITA, JARILA, JURJA, SVETOVIDA ILI RODA

 

 

 

 

God German, Gerovit, Herovit, Yarovit, Yuraj, Sveto-vid or Rod has Firesteel as his protruding tongue (stone carving in the wall of the church of St. Peter in Vologošč (Wolgast), Polabia region, Germany.

Bog German, Gerovit, Herovit, Jarovit, Juraj, Sveto-vid ili Rod kao isplaženi jezik ima ognjilo ili ocilo (gravura na kamenom bloku u zidu crkve Svetog Petra u Vologošču (Wolgast), regija Polabija, danas Njemačka).

SVETI GRAL KRSTJANA DVOVJERACA

Krstjansko kameno raspeće, 12. vijek, Glamoč, da-nas u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu.

Ovom raspeću nedostaje gornja polovina, a na do-njem dijelu ispod Isusovih nogu lijevo je veliki lik Marije Bogorodice i desno manji lik Marije Magda-lene i obe imaju isplažene jezike kao svi srbski pre-hrišćanski bogovi i božanstva sunca.

Dugačkog isplaženog jezika i podignutom lijevom rukom Marija Bogorodica prstima pokazuje proljetni znak PROSVJETLJENJA, SJAJA I DOBROTE (tako podignuta lijeva ruka označava proljeće, a desna tako podignuta je znak ljeta).

Isplaženog jezika Marija Magdalena podignutom de-snom rukom ispod Isusovih ukrštenih i probodenih stopala drži pehar u koji prikuplja Isusovu krv, a u li-jevoj ruci drži podignutu glavu žrtvenog janjeta. Pe-har sa Isusovom krvlju je legendarni hrišćanski Sve-ti gral, a glava janjeta svjedoči srpski prehrišćanski običaj prinošenja janjeta na žrtvu proljetnom bogu Jarilu, Jurju ili Svetom Đorđu koji je, u stvari, Svetovid:

"Mnogi Srbi, osobito k istoku, prije Đurđeva dne ne jedu jagnjećega mesa, a na Đurđev dan svaki gleda da zakolje jagnje. Pripovijeda se da ovaj običaj i Turci drže. Oko Timoka svaki domaćin dotjera na Đurđev dan k crkvi po muško jagnje, i ondje mu na svaki rog prilijepi po voštanu svjećicu, pa pop poslije leturđije iziđe među jaganjce, kojima se onda svi-jeće na rozima zapale, te im čati molitvu i blagoslovi ih (da se kolju i jedu), drugi dan zađe pop s đakom od kuće do kuće te kupi kože od onijeh jaganjaca, koje njemu pripadaju kao plata za molitvu i za blagoslov." [1]

Obični Srbi iz naroda nikad se nisu duhom potpuno predali dogmama i kanonima hrišćanstva, nego su i kao hrišćani čuvali duhovnost obožavanja Boga Sunca, bogova i božanstava sunca i druga vjero-vanja uz praktičnu primjenu mnogih ritualnih običaja stare prehrišćaske vjere. Ovakav sklad dviju vjera naziva se dvovjerje i ono još tinja u srpskoj duhov-nosti.

..............................

[1] Vuk S. Karadžić, Život i običaji naroda srpskoga, Beč, 1867, str. 28.

BOG FOBOS ISPLAŽENOG JEZIKA

Roman mosaic, 4th century, Halicarnassus, Asia Minor; British Museum, London.

Ime grčkog boga FOBOSA (grčki: Φόβος, Phóbos) bukvalno znači STRAH. Ime potiče od galskog FO-BIA sa značenjem RUPA, GROB [1] i to je je ZA-LAZEĆE SUNCE iza kojeg je dolazila noćna neiz-vjesnost sa strahom.

Sunce je okruženo sa 12 velikih zraka u vidu cvje-tnih latica kao dvanaest sati vidnog dana i sa dva-deset i četiri male latice kao dvadeset četiri sata da-na i noći.
...............................
[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 584.

BUTMIRSKA BOGINJA ISPLAŽENOG JEZIKA

Boginja isplaženog jezika (Butmir, Sarajevo, 1700-600 god. st. ere, Zemaljski muzej BiH, Sarajevo).

IVAN FRANO JUKIĆ O ŽITELJIMA BOSNE

"Sladost osobitu čuvstvujem, kadgod milo ota-častvo moje Bosnu spomenem, u kojoj sam se rodio odhranio, i sa rodom mojim bědu i tugu dělio. Ja uz-dišem i čeznem za Bosnom, raspitujem za srěću i nesrěću Bošnjakah, želim i Bogu se molim gdi sam god, da i njima sunce pravde i prosvěte zasvětli. Za-to zar i na ovom městu nemogu sàrcu mome odo-lěti, da Bosnu, moje milo no žalosno otačastvo, ne-spomenem, da i ostaloj bratji Sàrbima nepredsta-vim, i njene rane i gorke jade nepokažem, eda Bog da, te se sad i odsad čuvstviteljnih dušah nadje, koji ili će suzu bratsku sa suzama bosanskih sàrbaljah směšati, ili ruku pomoći pružiti. Ja nisam kadar hi-storiu bosanskih Sarbah opisati, niti mogu stanje njihovo od věkovah predstaviti, ali nemogu ni pre-mučati, da nekažem što znam, i što sam ja u pros-toti mojoj izkusio, a i sám dosta prepatio, da bar Sàrbi sad i odsad čitajući spomenike sàrbske ¹) sa-znadu tko sam i od kud sam, i kakove sam srěće i sudbine bio, i da ostali srětnii sinovi sàrbski, boga-timi darima prirode i lěpima naukama ukrašeni i bo-sanke Sarbe udostoje zanimanja svoga, i potrude se pokazati im putove i staze, koje k srěći i blago-stanju vode." [1]

„Bosna, koja se po rěci Bosni od starinah tako naziva, bivala je čest jedna velike sàrbske dàržave, a čest za sebe, dàržava i banovina, imajuća svoje vladatelje, Kraljeve i Bane.” [2]

"Zemlja je lěpa i plodonosna; žitelji hristjani bave se poljudělstvom i pastirstvom, i imaju dosta ova-cah, svinjah, kozah i rogate marhe, koju u obližnje dàržave prodaju; iznose takodjer maslo, sir, vunu, kože, vosak med, loj i ruj. A nije zemlja ni s rudama različitima oskudna, kao zlata, srebra, brakra, olova, kositra, gvoždja, od kojih se a dan dašanji vide, premda u zabataljenom i zapuštenom stanju rudo-kopnje, koje su něgdašnji kraljevi i vladatelji ustrojiti dalii. Ali pod Turcima samo se kopa gvoždje, bakar, olovo i salitra, koja im je za pravljenje baruta po-trebna. Ima u Bosni i mineralnih vodah ladnih, top-lih, slanih, kiselih zumporitih u izobilju.

Žitelji u Bosni jesu Sàrblji, no trojakoga věrois-povědanja, istočnoga, zapadnoga i mahomedan-ske věre. Koliko je čislo, nemože se uprav znati. No sudeći po parokiama, moglo bise od prilike reći, da u Bosni i Hercegovini više od 1,000,000 dušah isto-čnoga zakonah imati može; zapadne věre do 150,000, a Turakah i poturčenikah, do 280,000 du-ša. (…) No càrkvih se u Bosni i Hercegovini vàrlo malo nalazi, i to su sve starodavne zidine od starih sàrbskih vladateljah, koje Turci nedopuštaju obnav-ljati ni pokrivati bez velike plate.” [3]

„Turci ili poturice žive najviše po gradovima varo-šima i palankama, a po selima vàrlo ih se malo na-lazi, i to samo oko Travnik i istoku, oko Zvornika, Beljine, Srebàrnice: i něšto izmedju Jajca i starog Majdana k zapadu, i k jugo-zapadu oko Kupresa, a u Hercegovini gotovo nigdi. Katolici, ili Sàrblji za-padne càrkve, koji se u sred Bosne Magjari zovu, žive ponajviše po selima, koja su sa turskima izmě-šana, kao oko Kupresa, i do blizu Lěvna, něšto oko Travnika, několiko selah oko Jajca, několiko oko Gradašca i oko Banje Luke, několiko oko Dubice pokraj Save. A u ostalom sve zauzimaju Sàrblji is-točne cěrkve, i svi govore jednim pravim sàrbskim jezikom sa malom razlikom narečnom, tako poturice vele većerati, rućati, djete (gjete) a katolici večerati, ručati, dite, lipo, šino, bilo, a Sàrblji istočne cěrkve večerati, ručati, děte, sěno, bělo, Iěpo. Màrzost i gonenje koje izmedju žiteljah ove trojake věre, prem da jedne kàrvi i istoga roda porekla, carstvuje, jeste nečuveno i nepojimljeno. Turci premda i na katolike màrze, opet u njima veće pověrenje imaju, nego u Sàrbima, ili zato' što su od početka istočne càrkve bili i od nje odpali. ili što je ovih veće čislo, pa ih se više plaše, ili što su Sàrblji slobode žestji ljubitelji, ili što sa càrnogorskim Sàrbima od kosovske bitke u neprestanoj borbi žive, ili zar što su sa Sàrbima u Sàrbii mnogo se bili, i od njih biveni bivali." [4]

..............................

[1] Ivan Frano Jukić, Pogled po Bosni I Herce-govini); Obći zagrebački koledar za godinu 1849., Dio drugi; Tisak Bratje Županah, Zagreb, 1849, str. 25.

[2] Ib.

[3] Ib. str. 27-28

[4] Ib. str. 30-31.

TAJNE VELIKE PIRAMIDE

Južni kanal Kraljeve odaje Velike piramide uzdiže se pod 45° i osim što ima geometrijsku svrhu, upu-ćuje na astronomsko zbivanje na 45. paraleli (45° N) u danu zimskog solsticija u danu kratkodnevice 21. decembra.

Na 45. paraleli geografske širine (45° N) dan krat-kodnevice traje 8 sati 46 minuta (8,766666667 sati), a sad ćemo vidjeti koliko i kako to Piramida poka-zuje.

Visina Piramide je 147,6505019 m. Ako bi se nešto kretalo brzinom 147,6505019 m/s, za 24 sata, tj. za jedan dan, prešlo bi 12.757,00336 km i ovo je du-žina Zemljinog ekvatorskog prečnika:

2 x 12.757,00336 = 25.514,00672 km.

Dužina jedne strane Piramidine baze je 231,92867 m, dvije strane daju 463,85734 m. Ako bi se nešto kretalo brzinom 463,85734 m/s, za 24 sata, tj. za jedan dan, prešlo bi 40.077,27418 km i ovo je obim Zemlje oko njenog ekvatora.

Iznos dviju dužina Zemljinog ekvatorskog prečnika je 25.514,00672 km:

40.077,27418 - 25.514,00672 = 14.563,26745 km = dužina pravca iznad 45. paralele između mjesta iz-laska i mjesta zalaska Sunca u danu kratkodnevice.

Za koliko bi sati bilo pređeno 14.563,26745 km kre-ćući se brzinom 463,85734 m/s? Evo:

14.563,26745 : 463,85734 : 60' : 60" = 8,72111255 sati = 8 sati, 43 minute i 16 sekundi i ovo je po Pi-ramidi dužina dana kratkodnevice na 45. paraleli geografske širine. Ovih 8,72111255 sati na tlu kruga Zemlje je 130,8166883 stepeni.

Pošto puni astronomski dan ima 24 sata, a dan kratkodnevice traje 8,72111255 sati, dakle na sup-rotnoj strani Zemlje noć traje 15,27888745 sati ili 229,1833118 stepeni. Ako bi se nešto kretalo br-zinom 463,85734 m/s, za 15,27888745 sati prešlo bi 25.514,00672 km:

25.514,00672 + 14.563,26745 = 40.077,27417 km = dužina Zemljinog ekvatora.

Napomena: navedene mjere dužine na 45. paraleli geografske širine (45° N) u vidnom danu dugodne-vice jesu simbolični prikaz mjera Zemljinog ekva-tora, jer u realnosti krug Zemlje oko 45. paralele je oko 11.756 km manji od ekvatorskog kruga.

............................

Calculator Soup®: Sunrise Sunset Calculator:

https://www.calculatorsoup.com/calculators/time/sunrise_sunset.php