U svim državama korumpiranog, moralno posrnulog i razvratnog hrišćanskog svijeta elita crkve i privat-nog biznisa uzdigli su se iznad svih državnih zakona i Ustava. Tako nas ideologija Biblije vraća u feudal-no doba bez ikakvih ljudskih prava u samovolji vla-dajuće oligarhije koju je srbski narod još od Nema-njića zvao bagrom po njihovoj raskošnoj zlatnom ži-com izvezenoj svilenoj haljini bagrenici.
Monday, December 29, 2025
ВЕРА ИСТИНE И ВЕРА ЛАЖИ
Старосрпска ВЕРА значи ТАЧНОСТ, ИСТИНА и када неко некоме да ТВДРУ ВЕРУ, то је била заклетва нaд заклетвaмa.
Шта је ВЕРА на приложеној слици са становишта припадникa хришћанске ВЕРE и са становишта припадникa нехришћанскиx ВЕРA? Левo или де-снo?
НИШТА ЗЛОНАМЕРНO, САМО ПИТАМ!
Saturday, December 27, 2025
BOG OTAC SUNCE, BOGINJA MAJKA ZEMLJA I RAŠANI
RAŚANI su bili NAROD POKLONIKA BOGA OCA SUNCA i MAJKE ZEMLJE:
o mudrosti prosta najsjajnija!
Do rođenja sv’jeta istinoga,
vi presretni poklonici sunca!
Vi ste vjerni nebeski sinovi,
vas svjetila luče životvorne
nose k tvorcu, lučah istočniku;
luč je sjajna bogoslovija vam,
luč vam žertvu u nebo uvodi,
luč vam tvorca osvjetljava dušu!”
(Petar P. Njegoš, Luča Mikrokozma, Pjevanje VI, odlomak)
Sanskritski SVA znači ROD, ROĐAK, RODBINA, SVOJ NAROD; srpski SVAST i simbol tome je SVA-STIKA.
Sanskritski RA znači SVJETLOST, BLJESAK, ZLA-TO, LJUBAV, DAVANJE, UŽIVANJE. Kod Egipćana RA je SUNCE, srbsko RAJ je SVRHA ŽIVOTA. San-skritski RASANA je JEZIK; RASA je ŽIVOTNI SOK, SRŽ, MUŽEVO SJEME. Sanskritski RASYA znači KRV; RAŚANĀ je ZRAKA sa Sunčevim sjemenom iz kojeg je Majka Zemlja rodila RAŚANE.
Otkad su se RAŚANI počeli odricati BOGA OCA SUNCA i MAJKE ZEMLJE, RAŚANI ubrzano propa-daju gubeći slobodu, kuće, imanje, narod, državu i zemlju i nestaće ih prije skore propasti ove sebične nezasito pohlepne, pljačkaške i moralno propale perverzne civilizacije njihovog lažnog Boga.
SRBSKI BOGOVI I BOGINJE SUNCA ISPLAŽENOG JEZIKA
Tračanski i keltski bogovi i boginje sunca isplaženih jezika svjedoče tvrdnje starih istoriografa da su Tra-čani, Kimeri, Heti, Skiti, Geti, Goti Iliri i Slaveni bili jedan (srbski) narod.
Tradicija prikazivanja tračansko-keltsko-skitsko-ilir-sko-slavensko-srbskih antropomorfnih likova Sunca i sunčanih božanstava isplaženog jezika na idolima, amajjlijama i nadgrobnicima traje od ranog postpo-topskog doba druge polovine 3. milenija na kame-nim idolima Karahan Tepe kulture i na kamenim skulpturama kulture Lepenskog Vira. Nastavlja se preko mlađih epoha vedskog arjanskog naroda kroz sve milenije do stećaka 19. vijeka po Srbiji.
Osatanjeni lažnom i mnogo mlađom lažnom duhov-nošću bliskoistočnih lažnih religija sa lažnim pus-tinjskim Bogom i Bogočovjekom Isusom naučnici i ljudi iz običnog naroda sve ovo vijekovima kriju ću-tanjem. Iako to gledaju svojim očima, svi sljedbenici Satanine paklene Tame ćute o tome, pa ćute i du-hom osatanjeni Srbi, jer im njihov lažni Bog ne da da priznaju istinu koju svojim očima gledaju. Laži Bog ne može i neće da prizna Istinu, jer bi time se-be razvlastio. Ima preko dvadeset godina da Srbi širom svijeta u skoro stotinjak svojih hramova slikaju krstove po podu i gaze krst (krst je izvorni simbol Boga Sunca).
Pustinjski duhovi Tame mrze sjajno životodavno is-tinito i pravedno Sunce. Najbogatija, najmoćnija i najosatanjenija elita vjernika pustinjskog lažnog Bo-ga modernom tehnologijom pokušava zaprašiva-njem iz aviona da spriječe Sunce da obasjava Ze-mlju.
Thursday, December 25, 2025
ИСТИНА O СРБИМA НЕ МОЖЕ ДА ПРОЂE
Извини, Боже, и не замери, али србска истина не може да изађе у јавност, не дajу следбеници Твог и човековoг противникa Сатане! И мене је варaла његова пропаганда да су Срби Божји народ истине и правде, али после свих протеклих година увериx сe да је то велика, преварантска погубна лаж, jep je црквени Исус Антихрист, Ђаво!
OGNJILO KAO ISPLAŽENI JEZIK BOGA GERMANA, GEROVITA, HEROVITA, JARILA, JURJA, SVETOVIDA ILI RODA
God German, Gerovit, Herovit, Yarovit, Yuraj, Sveto-vid or Rod has Firesteel as his protruding tongue (stone carving in the wall of the church of St. Peter in Vologošč (Wolgast), Polabia region, Germany.
Bog German, Gerovit, Herovit, Jarovit, Juraj, Sveto-vid ili Rod kao isplaženi jezik ima ognjilo ili ocilo (gravura na kamenom bloku u zidu crkve Svetog Petra u Vologošču (Wolgast), regija Polabija, danas Njemačka).
SVETI GRAL KRSTJANA DVOVJERACA
Krstjansko kameno raspeće, 12. vijek, Glamoč, da-nas u Zemaljskom muzeju BiH u Sarajevu.
Ovom raspeću nedostaje gornja polovina, a na do-njem dijelu ispod Isusovih nogu lijevo je veliki lik Marije Bogorodice i desno manji lik Marije Magda-lene i obe imaju isplažene jezike kao svi srbski pre-hrišćanski bogovi i božanstva sunca.
Dugačkog isplaženog jezika i podignutom lijevom rukom Marija Bogorodica prstima pokazuje proljetni znak PROSVJETLJENJA, SJAJA I DOBROTE (tako podignuta lijeva ruka označava proljeće, a desna tako podignuta je znak ljeta).
Isplaženog jezika Marija Magdalena podignutom de-snom rukom ispod Isusovih ukrštenih i probodenih stopala drži pehar u koji prikuplja Isusovu krv, a u li-jevoj ruci drži podignutu glavu žrtvenog janjeta. Pe-har sa Isusovom krvlju je legendarni hrišćanski Sve-ti gral, a glava janjeta svjedoči srpski prehrišćanski običaj prinošenja janjeta na žrtvu proljetnom bogu Jarilu, Jurju ili Svetom Đorđu koji je, u stvari, Svetovid:
"Mnogi Srbi, osobito k istoku, prije Đurđeva dne ne jedu jagnjećega mesa, a na Đurđev dan svaki gleda da zakolje jagnje. Pripovijeda se da ovaj običaj i Turci drže. Oko Timoka svaki domaćin dotjera na Đurđev dan k crkvi po muško jagnje, i ondje mu na svaki rog prilijepi po voštanu svjećicu, pa pop poslije leturđije iziđe među jaganjce, kojima se onda svi-jeće na rozima zapale, te im čati molitvu i blagoslovi ih (da se kolju i jedu), drugi dan zađe pop s đakom od kuće do kuće te kupi kože od onijeh jaganjaca, koje njemu pripadaju kao plata za molitvu i za blagoslov." [1]
Obični Srbi iz naroda nikad se nisu duhom potpuno predali dogmama i kanonima hrišćanstva, nego su i kao hrišćani čuvali duhovnost obožavanja Boga Sunca, bogova i božanstava sunca i druga vjero-vanja uz praktičnu primjenu mnogih ritualnih običaja stare prehrišćaske vjere. Ovakav sklad dviju vjera naziva se dvovjerje i ono još tinja u srpskoj duhov-nosti.
..............................
[1] Vuk S. Karadžić, Život i običaji naroda srpskoga, Beč, 1867, str. 28.
BOG FOBOS ISPLAŽENOG JEZIKA
Roman mosaic, 4th century, Halicarnassus, Asia Minor; British Museum, London.
Ime grčkog boga FOBOSA (grčki: Φόβος, Phóbos) bukvalno znači STRAH. Ime potiče od galskog FO-BIA sa značenjem RUPA, GROB [1] i to je je ZA-LAZEĆE SUNCE iza kojeg je dolazila noćna neiz-vjesnost sa strahom.
Sunce je okruženo sa 12 velikih zraka u vidu cvje-tnih latica kao dvanaest sati vidnog dana i sa dva-deset i četiri male latice kao dvadeset četiri sata da-na i noći.
...............................
[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 584.
Monday, December 22, 2025
IVAN FRANO JUKIĆ O ŽITELJIMA BOSNE
"Sladost osobitu čuvstvujem, kadgod milo ota-častvo moje Bosnu spomenem, u kojoj sam se rodio odhranio, i sa rodom mojim bědu i tugu dělio. Ja uz-dišem i čeznem za Bosnom, raspitujem za srěću i nesrěću Bošnjakah, želim i Bogu se molim gdi sam god, da i njima sunce pravde i prosvěte zasvětli. Za-to zar i na ovom městu nemogu sàrcu mome odo-lěti, da Bosnu, moje milo no žalosno otačastvo, ne-spomenem, da i ostaloj bratji Sàrbima nepredsta-vim, i njene rane i gorke jade nepokažem, eda Bog da, te se sad i odsad čuvstviteljnih dušah nadje, koji ili će suzu bratsku sa suzama bosanskih sàrbaljah směšati, ili ruku pomoći pružiti. Ja nisam kadar hi-storiu bosanskih Sarbah opisati, niti mogu stanje njihovo od věkovah predstaviti, ali nemogu ni pre-mučati, da nekažem što znam, i što sam ja u pros-toti mojoj izkusio, a i sám dosta prepatio, da bar Sàrbi sad i odsad čitajući spomenike sàrbske ¹) sa-znadu tko sam i od kud sam, i kakove sam srěće i sudbine bio, i da ostali srětnii sinovi sàrbski, boga-timi darima prirode i lěpima naukama ukrašeni i bo-sanke Sarbe udostoje zanimanja svoga, i potrude se pokazati im putove i staze, koje k srěći i blago-stanju vode." [1]
„Bosna, koja se po rěci Bosni od starinah tako naziva, bivala je čest jedna velike sàrbske dàržave, a čest za sebe, dàržava i banovina, imajuća svoje vladatelje, Kraljeve i Bane.” [2]
"Zemlja je lěpa i plodonosna; žitelji hristjani bave se poljudělstvom i pastirstvom, i imaju dosta ova-cah, svinjah, kozah i rogate marhe, koju u obližnje dàržave prodaju; iznose takodjer maslo, sir, vunu, kože, vosak med, loj i ruj. A nije zemlja ni s rudama različitima oskudna, kao zlata, srebra, brakra, olova, kositra, gvoždja, od kojih se a dan dašanji vide, premda u zabataljenom i zapuštenom stanju rudo-kopnje, koje su něgdašnji kraljevi i vladatelji ustrojiti dalii. Ali pod Turcima samo se kopa gvoždje, bakar, olovo i salitra, koja im je za pravljenje baruta po-trebna. Ima u Bosni i mineralnih vodah ladnih, top-lih, slanih, kiselih zumporitih u izobilju.
Žitelji u Bosni jesu Sàrblji, no trojakoga věrois-povědanja, istočnoga, zapadnoga i mahomedan-ske věre. Koliko je čislo, nemože se uprav znati. No sudeći po parokiama, moglo bise od prilike reći, da u Bosni i Hercegovini više od 1,000,000 dušah isto-čnoga zakonah imati može; zapadne věre do 150,000, a Turakah i poturčenikah, do 280,000 du-ša. (…) No càrkvih se u Bosni i Hercegovini vàrlo malo nalazi, i to su sve starodavne zidine od starih sàrbskih vladateljah, koje Turci nedopuštaju obnav-ljati ni pokrivati bez velike plate.” [3]
„Turci ili poturice žive najviše po gradovima varo-šima i palankama, a po selima vàrlo ih se malo na-lazi, i to samo oko Travnik i istoku, oko Zvornika, Beljine, Srebàrnice: i něšto izmedju Jajca i starog Majdana k zapadu, i k jugo-zapadu oko Kupresa, a u Hercegovini gotovo nigdi. Katolici, ili Sàrblji za-padne càrkve, koji se u sred Bosne Magjari zovu, žive ponajviše po selima, koja su sa turskima izmě-šana, kao oko Kupresa, i do blizu Lěvna, něšto oko Travnika, několiko selah oko Jajca, několiko oko Gradašca i oko Banje Luke, několiko oko Dubice pokraj Save. A u ostalom sve zauzimaju Sàrblji is-točne cěrkve, i svi govore jednim pravim sàrbskim jezikom sa malom razlikom narečnom, tako poturice vele većerati, rućati, djete (gjete) a katolici večerati, ručati, dite, lipo, šino, bilo, a Sàrblji istočne cěrkve večerati, ručati, děte, sěno, bělo, Iěpo. Màrzost i gonenje koje izmedju žiteljah ove trojake věre, prem da jedne kàrvi i istoga roda porekla, carstvuje, jeste nečuveno i nepojimljeno. Turci premda i na katolike màrze, opet u njima veće pověrenje imaju, nego u Sàrbima, ili zato' što su od početka istočne càrkve bili i od nje odpali. ili što je ovih veće čislo, pa ih se više plaše, ili što su Sàrblji slobode žestji ljubitelji, ili što sa càrnogorskim Sàrbima od kosovske bitke u neprestanoj borbi žive, ili zar što su sa Sàrbima u Sàrbii mnogo se bili, i od njih biveni bivali." [4]
..............................
[1] Ivan Frano Jukić, Pogled po Bosni I Herce-govini); Obći zagrebački koledar za godinu 1849., Dio drugi; Tisak Bratje Županah, Zagreb, 1849, str. 25.
[2] Ib.
[3] Ib. str. 27-28
[4] Ib. str. 30-31.
Sunday, December 21, 2025
TAJNE VELIKE PIRAMIDE
Južni kanal Kraljeve odaje Velike piramide uzdiže se pod 45° i osim što ima geometrijsku svrhu, upu-ćuje na astronomsko zbivanje na 45. paraleli (45° N) u danu zimskog solsticija u danu kratkodnevice 21. decembra.
Na 45. paraleli geografske širine (45° N) dan krat-kodnevice traje 8 sati 46 minuta (8,766666667 sati), a sad ćemo vidjeti koliko i kako to Piramida poka-zuje.
Visina Piramide je 147,6505019 m. Ako bi se nešto kretalo brzinom 147,6505019 m/s, za 24 sata, tj. za jedan dan, prešlo bi 12.757,00336 km i ovo je du-žina Zemljinog ekvatorskog prečnika:
2 x 12.757,00336 = 25.514,00672 km.
Dužina jedne strane Piramidine baze je 231,92867 m, dvije strane daju 463,85734 m. Ako bi se nešto kretalo brzinom 463,85734 m/s, za 24 sata, tj. za jedan dan, prešlo bi 40.077,27418 km i ovo je obim Zemlje oko njenog ekvatora.
Iznos dviju dužina Zemljinog ekvatorskog prečnika je 25.514,00672 km:
40.077,27418 - 25.514,00672 = 14.563,26745 km = dužina pravca iznad 45. paralele između mjesta iz-laska i mjesta zalaska Sunca u danu kratkodnevice.
Za koliko bi sati bilo pređeno 14.563,26745 km kre-ćući se brzinom 463,85734 m/s? Evo:
14.563,26745 : 463,85734 : 60' : 60" = 8,72111255 sati = 8 sati, 43 minute i 16 sekundi i ovo je po Pi-ramidi dužina dana kratkodnevice na 45. paraleli geografske širine. Ovih 8,72111255 sati na tlu kruga Zemlje je 130,8166883 stepeni.
Pošto puni astronomski dan ima 24 sata, a dan kratkodnevice traje 8,72111255 sati, dakle na sup-rotnoj strani Zemlje noć traje 15,27888745 sati ili 229,1833118 stepeni. Ako bi se nešto kretalo br-zinom 463,85734 m/s, za 15,27888745 sati prešlo bi 25.514,00672 km:
25.514,00672 + 14.563,26745 = 40.077,27417 km = dužina Zemljinog ekvatora.
Napomena: navedene mjere dužine na 45. paraleli geografske širine (45° N) u vidnom danu dugodne-vice jesu simbolični prikaz mjera Zemljinog ekva-tora, jer u realnosti krug Zemlje oko 45. paralele je oko 11.756 km manji od ekvatorskog kruga.
............................
Calculator Soup®: Sunrise Sunset Calculator:
Friday, December 19, 2025
NIJE DO VOĐA, NEGO DO TEBE, BUDALO!
U današnje vrijeme Internetskih društvenih veza i mogućnosti svakodnevne povezanosti svakog sa svakim na svijetu, problem propadanja pojedinaca i naroda nije do vođa naroda niti do globalne geo-politike, nego do raslabljenih duša ljudi koji čine na-rod. To zbog umnih i duševnih okova kroz vjeru u lažne vjere za koju su im rekli da zaborave ovaj svijet i da je vjera spasitelj njihovog života i sreće na onom svijetu.
Zadatak i vjerskih i državnih kih vođa je da lažu na-rodu pijući mu životnu snagu toveći se u raskoši svog parazitiranja, kurvanja, pederluka i pedofilije. Naš pređašnji narod je to oduvijek znao, pa niti je vođama vjerovao, niti ih je slijedio, nego ih je zao-bilazio i psovao im mater na svakom koraku.
Kroz vjersku u državnu propagandu današnjim na-raštajima zlotvore našeg pređašnjeg naroda para-ziti su proglasili najvećim svetim pravednicima i bogougodnicima. Služeći tim istorijskim krvopijama kao svetiteljima današnji naraštaji su zaboravili i Bo-ga i sebe, a kad se Bog zaboravi, nestane radosti, ljubav se ugasi i razočarana duša se povlači u de-presivnu samoću. Mnogi traže utjehu u narkoticima medicinske i gangsterske mafije propadajući još br-že i još strašnije.
Ne traži sebi Spasitelja preko vođa, budalo! Vrati se sebi i sam se spasavaj. Razveži svoj u čvor vezani jezik, progovori slobodom kao čovjek, progovori is-tinom i pravdom i Bog će se u vratiti u tvoju dušu i bićeš lak kao leptir i raspjevan kao ptica. Odbij od sebe i vjerske i političke vođe, idiote! Kao što su oduvijek sisali životnu snagu svih tvojih predaka i danas to tebi rade, budalo!
BOG SVAROG I BOŽIĆ SVAROŽIĆ
SVAROG je nevidljivi BOG STVORITELJ I OTAC BO-GOVA SUNCA. Tražiti smisao Svarogovog imena u literaturi gubljenje je vremena, jer protivnici Istininog Boga i Sunca nisu htjeli da povezuju ime srbskog (slavenskog) Boga sa sanskritom, jer bi time i srbski jezik povezivali sa sanskritskim. To je prvi razlog, a dru-gi je što bi otkrivanje smisla Svarogovog imena svje-dočilo da su prehrišćanski Srbi (Sloveni) u samom po-lazištu svoje duhovnosti bili jednobošci, monoteisti sa Bogom Stvoriteljem neba i zemlje.
Ime SVAROG neki povezuju sa riječju ROG. To je tako kad se u etimologiju petljaju oni koji ili lažu ili ne po-znaju etimologiju. Ime SVAROG je složena riječ od dvi-je sanskritske (srbske) riječi:
SVA-R + OG
Osnova u imenu SVAROG je sanskritsko i srbsko SVA sa značenjem SVOJ VLASTITI I SVAČIJI, ROD, ROD-BINA, ROĐAK, SVJETLOST, SJAJ, BLJEŠTAVOST, SUNCE, NEBO [1]. Odmah je jasno da je SVAROG srbski BOG ROD, BOG RODA.
Od snove SVA izvedeno je sanskritsko SVAR i to je NEBESKI SJAJ, SUNČEVA SVJETLOST, BLJESAK, SUNCE [2]. SVA je u srbskom SVANUTI, S(H)VATITI (ovdje je H natureno pravopisom), SVARITI, SVATOVI, SVARICA je nekad bilo vlastito žensko ime. Srbsko SVA znači POTPUNA, SAVRŠENA.
Druga riječ u imenu SVAROG je OG i to je starosrbska riječ od koje vremenom postaje srbsko OGANJ:
OG + AN > OGAN > OGANJ
OG u srbskom BOG znači VISINA, NEBO, BOJA; VATRA; TOPLOTA; ŽIVOT; SUNCE [3].
U sanskritu ne postoji osnova OG, ali smisao srpskog OGANJ saznajemo pomoću sanskritskog AN sa zna-čenjem DISATI, KRETATI SE, ŽIVJETI [4]. Sumersko AN je VISINA, NEBO [5]. Tako puno ime SVAROG bu-kvalno znači SVOJ VLASTITI I SVAČIJI, ROD, ROD-BINA, ROĐAK, SVJETLOSNI, SJAJNI, BLJEŠTEĆI, SUNČEV OGANJ, NEBESKI OGANJ i on je BOG STVORITELJ NEBESKOG I ZEMLJSKOG SVIJETA.
SVAROG je BOG vedskih Serba, kasniji trački SABA-ZIOS (< SAVA DIOS), pelaški PELIOS (grčki: ἠέλιος) [6]. Velški PÊL je KREĆUĆE TIJELO, LOPTA, SFERA [7], velško PELA je KRUŽENJE [8], velško PELID je ZRAČENJE, SJAJ [9], srbsko PELUD je ŽUTI cvjetni prah. Špansko PÉLLA je LOPTA, SFERA [10], portu-galsko PÉLA je LOPTA [11].
Pošto sanskritsko (srpsko) SAVA, kao prva riječ u trač-kom SAVA DIOS (grčki: Σαβάζιος), znači POKRETAČ, ZAPOVJEDNIK, KOMANDANT [12], dakle je SVAROG SVEVIŠNJI ili VIŠNJI BOG, vedski SAVITṚ [I3] i vedski VIṢṆU čije ime je u sanskritskoj riječi SVA [14].
SVAROG je OTAC BOGOVA SUNCA. Ko su u stvar-nosti BOGOVI SUNCA? To je SUNCE u različitosti go-dišnjih doba: zimsko sunce je nejako i to je MALI BOG BOŽIĆ SVAROŽIĆ, vrelo proljetno sunce je JARILO, JURAJ ili ĐORĐE, ljetno sunce je vrelo sa munjama i gromovima i to je PERUN. Svaki DAN je VID i tako je BELI VID ili SVETOVID cijele godine BOG. SVETOVID je isto sto i ROD, a ROD isto sto i SVAROG: BOG BEZGRANIČNOG VREMENA I PROSTORA U KOJEM JE STVORIO SVIJET I ŽIVOT NA SVIJETU. Sazna-njem ovog ezoterijskog (istinskog) smisla srbskih "bo-gova" sunca, jasno je da su drevni srbski prvosveš-tenici druidi i vrači bili jednobošci, monoteisti. Pro-past im je došla zbog njihovog kvarenja vjere kroz vladanje strahom naroda prinošenjem ljudskih žrtava. I neopa-gani idu tim putem jer im neko stvara lažnu "staru vjeru", a gdje laž caruje, tu se đavolu žrtve prinose!
SVAROŽIĆ je mali sin SVAROGOV i pošto je mali I nejaki BOG, on je BOGIĆ, tj. BOŽIĆ, MALI SVAROG, MALI OGANJ. U realnosti on je metafora nejakogsunca zimskog solsticija, sunca prvog dana zime i rane zime.
Na prvi dan zime navršava se puni krug Zemljine orbite oko Sunca. Stara srbska riječ za KRUG je GOD, mali krug je GODIĆ, veliki krug je GODINA. To je završetak punog Zemljinog kruga oko Sunca na PRVI DAN ZIME, kraj STAROG KOLA je "umiranje" STAROG KOLEDA. Od prvog dana zime počinje podizanja Sunca ka proljeću i prvom danu ljeta. Na prvi dan zime počinje Zemljina astronomska NOVA GODINA, novo KOLO VREMENA i zbog toga je SVAROŽIĆ poznati pod ime-nom MLADI KOLEDO.
Hrišćanstvo je podvala vavilonskih Velikih magova, pi-saca Biblije. Kroz biblijska vjerovanja čovjek se otuđuje od Majke prirode i Boga prirode otuđuje do potpunog prekida veze sa prirodom, a sve da bi čovjeka proglasili za Boga, crkvenog Bogočovjeka, cionističko-iluminat-skog Čovjekoboga.
..............................
[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; The Clarendon Press, Oxford, 1899, pg. 1275.
[2] Ib. pg. 1281.
[2] M. Bullet (Jean-Baptiste Bullet), Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 185.
[4] Ib. pg. 24.
[5] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chre-stomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg. 203.
[6] Monier Monier-Williams, Ib. pg. 1281.
[7] William Owen Pughe, A National Dictionary of the Welsh Language, Volume II, Denbigh: Printed and pub-lished by Thomas Gee, 1832, pg. 404.
[8] Ib.
[9] Ib., pg. 505.
[10] Alfred Elwes, A Dictionary of the Spanish and En-glish and English and Spanish Languages, London, John Weale, 1854, pg. 256.
[11] Henriette Michaelis, A new dictionary of the Por-tuguese and English languages, Leipzig, F. A. Broc-khaus, 1893, pg. 548.
[12] Monier Monier-Williams, Ib. pg. 1190.
[13] Ib.
[14] Ib. pg. 1275.
LAŽNE LJUDSKE ISTINE IZAZIVAJU RAZDOR, MRŽNJU I SMRT
Oko Božje istine nema razdora, nema podjela, ne-ma mržnje i ratova. Svi se pameću slažu da Sunce grije i da toplinom svoga sjaja stvara, hrani i odr-žava život na Zemlji i zbog toga su drevni narodi poistovjećivali Sunce sa Bogom.
Kad ljudi po svojoj pameti počnu da stvaraju sliku i suštinu Boga, onda zbog različtih i suprotnih "mu-drovanja" nastaju neslaganja, svađe, razdori i po-djele među "mudracima" koji zapravo i nisu mud-raci, nego bogati i moćni ludaci. Nazivam i ludacima jer niko od ljudi nije u stanju svojim umom i svojim znanjem samome sebi samoga sebe da objasn. Ni-ko od ljudi suštinu svoje prirode ne zna, pa kako iko od ljudi može tvrditi da svojim umom i svojim zna-njem moze tačno da opiše istinsku prirodu nekog drugog, bilo prirodu Isusa čovjeka ili još nespo-znajnije: suštinu prirode Isusa Boga, kroz kojeg čak tvrde da su spoznali suštinu prirode prevječnog Gospoda Boga Stvoritelja. To su ludaci, svi tkz. "crk-veni sveti oci" i "jeretici" su ludaci.
Tako su u ranom hršćanstvu među bogatim i moć-nim vođama crkve vladale neprekidne nesloge, jer jedni su Isusa smatrali ovako, drugi onako, treći opet po svojom pametovanju. Te nesloge i prepirke trajale sve dok jedna od grupa pomenutihludaka nije dobila zaštitu vojske rimskog cara Konstantina Ve-likog. Tada je ta grupa počela sazivati "Vaseljeske" sabore, tada su počeli izricati prokletstva i kazne neistomišljenicima i carskom voskom da ig progone, zatvaraju, muče i ubijaju u najgorim mukama.
Zna se iz Pisma da je Isusovo ljudsko tijelo bilo iste prirode kao i tijela ostaljih ljudi te je Isus žednio, gladnio, umarao se,spavao, osjećao bolove, brinuo se, strahovao i po potrebi išao je u WC kao i ostali ljudi. Svakom normalnom je jasno da je to tijelo čo-vjeka, a ne tijelo Boga, jer Bog je Duh.
Hajde da vidimo pod kojim je izgovorom "jeresi" Stefan Nemanja optužo srpske krstjane, zašto ih je napao i u genocidu trećini ondašnje srpske popu-lacije u Raškoj pobio, popalio i protjerao. Svi ispod navedeni citati su iz "Žtija Svetog Simeona" napi-sanog rukom Nemanjinog sina i nasljednika kralja Stefana Prvovenčanoga (najstariji rukopis se čuva u riznici Hilandara). Priča počinje dolaskom jednog vojnika pred Nemanju:
"Dođe jedan od pravovernih vojnika njegovih, pa, pav na kolena, s uzbuđenjem i uniženjem mnogim govoraše mu:
"Gospodine, ja sam među najhuđim slugama tvojim najmanji, i, videv usrdnost tvoju prema vladici tvome gospodu Isusu Hristu, i prečistoj vladičci Bogorodici, i ovim svetim ugodnicima njihovim, zaštitnicima tvo-jim, koji krepkim dlanom podržavaju tvoju vlast ne-povređenu, usudih se javiti tvojoj moći da se mrska ti i trikleta jeres već ukorenjuje u državi tvojoj."
Bez provjere vojnikovog optube da su krstjani ari-janski "trikleti jeretici" Nemanja odmah zove episko-pa Grka Jeftimija, svog duhovnog oca i savjetnika:
"A ovaj prečasni sveti moj gospodin, ni malo ne za-docnev, odmah prizva svog arhijereja, po imenu Jef-timija, i črnce s igumanima svojima, i časne jereje, i starce velmože svoje, od maloga do velikoga, pa govoraše svetitelju, i črncima, i svima sabranim:
'Dođite i vidite, oci i braćo, ako sam i najhuđi među bracom svojom, ali Gospod Bog i prečista vladičica Bogorodica mati njegova, ne gleda na lice čovječje, nego udostoji mene nahuđega, koji verujem u jed-nobitnu nerazdeljivu Trojicu, da čuvam ovo predano mi stado, koje vidite sada, da se ne poseje kukolj lu-kavoga i odvratnoga đavola'."
Po Nemanjinoj vjeri Gospoda Boga je rodila Marija Bogorodica, a pod imenom Gospoda Boga Nema-nja smatra Svetu Trojicu te biva da je Marija rodivši Isusa rodila ujedno rodila i Svetu Trojicu jer su Otac, Sin i Sveti Duh jednobitni i nerazdjeljivi. Ako su osim jedne suštine i nerazdjeljivi, znači da su u Isusovom tijelu prisutni i Bog Otac i Sveti Duh i skupa su se otjelotvorili sa Isusom. na osnovu čega su "crkveni sveti oci" ovo zaključili i državnim zakonom ozako-nili kao Božju istinu? Na osnovu sile gordosti svog ludila i sile careve vojske, ni na čemu drugom.
I nastavlja Nemanja uvodno izlaganje na sjednici misleći na đavola:
"I nikako nisam mislio da je on u oblasti mojoj, a već sad čujem da se lukavi brzo ukorenio i da hulu na-nosi na svetoga Duha i da deli nedeljivo božanstvo, što govoraše bezumni Arije, presecajući nedeljivo božanstvo, što rekoše sveti i bogonosni oci: 'Ko ti, Spase, rizu razdra?', reče: 'Arije bezumni, koji Tro-jicu preseče.' Tako i ovi beuzumni idu za učenjem njegovim, i ne znajući, bednici, da će, pošto su tako verovali, sići s njim, trikletim, na dno skrovišta ado-vih."
Nemanj optužuje krstjane da su arijanci jer je Arije tvrdio da Isus nije Gospod Bog, već sin Božji kojeg je Gospod Bog stvorio. Za razliku od Arija, Nemanja ponavljajući tvrdi da su Bog Otac, Isus Hrist i Sveti Duh nedjeljivi i da su tako nedjeljivi jedan Gospod Bog, dakle je rođenjem Isusa u ljudskom tijelu Ma-rija Bogorodica ujedno rodila i Boga Oca i Svetoga Duha.
Tvrditi da je Gospod Bog, Stvoritelj sveg vidljivog i nevidljivog rođen od Marije Bogorodice u liku Isusa hodao zemljom meni krajnje ludilo bezbožnosti i hu-la na Gospoda Boga. A kome se Isus klečeći molio uoči Velikog petka? Je li se to Gospod Bog u liku Isusa molio samome sebi? Kog je u mukama ras-peti Isus zvao sa krsta? Je li ttada raspeti Gospod Bog zvao samoga sebe ili je Bog Otac izašao iz Isusa i udaljio se od njega? Ako je to Bog Otac ura-dio, kako piše u Pismu da jest (Matija 27,46), onda nije tačna tvrdnja da su Sveta Trojica nerazdjeljivi.
Ni arijanstvo nije dovoljno Nemanji kao optužba pro-tiv krstjana, treba proširiti optuž bu:
"I dok je govorio ovaj Sveti, i dok je bila velika pre-pirka, dođe kci jednoga od velmoža njegovih pra-vovernih, udata za muža od tih krivovernih, koja je bila u njih i saznala nečiste odvratnosti njihove, ali se nimalo ne kosnu vere njihove, i, pravci k nogama Svetoga, ispovedaše jasno, govoreći mu:
'Gospodine, gospodine moj, evo vidim kako tvoja vladavina o ovoj mrskoj i odvratnoj veri: uistinu, go-spodine moj, bih isprošena po bračnom zakonu, u oca mojega, sluge tvoga, koji je mislio da je jedno-verstvo u tvojoj državi. I bih u tih zakonoprestup-nika, i videh, gospodine, da zaista služe otpadniku od slave božje, samome sotoni. I ne mogući trpeti smrada gluhih kumira i mrske jeresi, istrgavši se iz ruke njihove i prebegavši, vapijem državi tvojoj: po-razi krstom one koji se bore s nama, da nauče ne-častivi neprijatelji kako je moćna vera tvoja, gos-podine."
Optužujući krstjane da su arijanci, optužba biva pro-širena da krstjani koriste kumire, da su idolopok-lonici. Arije nije bio optuživan za idole, otkud sad idoli kod njegovih sljedbenika skoro hiljadu godina nakon Arija? To je kod krstjana iz stare prehriš-ćanske vjere, jer primanjem hrišćanstva oni staru vjeru nisu potpuno odbacili, nisu odbacili oboža-vanje Sunca ni bogove i božanstva Sunca pa su i dalje održavali neke ritalne radnje kroz običaje stare vjere pjevajući u različitim sezonama i vremenskim neprilikama obredne koledarske, dodolske, kraljič-ke, lazarice, đurđevske i druge pjesme. Slavili su Slavu i to je Božja slava kroz slavu voljenog im Sunca. Ložili su badnjak uoči rođenja Božića Sva-rožića, ložili kresove i lile palili lile uoči velikih vre-menskih svetaca.
Ako su krstjani bili arjianci i koristili i kumire svoje stare vjere, to bi značilo da krstjani nisu vjerovali da je Isus Bog, već da je sin Božji i da ga je stvorio Bog, ali tvrdnja da su krstjani bili arijanci postoji sa-mo u pomenutom Žitiju Ste-fana Nemanje od Stefana Prvovenčanog.
Da li vi današnji Srbi vjerujete da je rođenjem Isusa Marija Bogorodica ujedno rodila i Gospoda Boga, Stvoritelja Vaseljene i sveg vidljivog i nevidljivog? Ja ne vjerujem i da sam ovo znao prije, nikad me crkva ne bi vidjela.
Wednesday, December 17, 2025
Tuesday, December 16, 2025
BOGINJA VELIKA DAMA ISPLAŽENOG JEZIKA
VELIKA GOSPA ili njeno stariji ime VELIKA DAMA, jedna je od najznačajnijih skulptura drevne iberijske civilizacije iz 3. ili 2. vijeka stare ere. Ženska statua u punoj figuri visine oko 1,35 m, isklesana iz bijelog krečnjaka. Otkrivena je 1870. godine u iberijskom hramu Cerro de los Santos (sveto područje) u Mon-tealegre del Castillo, provincija Albacete, Španija. Na mjestu otkrića bio je hram koji se koristio od 4. vijeka stare ere do rimskog doba. Izložena je u Nacionalnom arheološkom muzeju u Madridu.
Sanskritsko DAMA znači DOM, KUĆA [1], galsko DAM je GOSPODAR [2] i sinonim je galskom DOM: DOM, BORAVIŠTE, GOSPODAR; SUNCE [3]. Grč-ko DÁMAR (δάµαρ) je SUPRUGA [4].
U sklopu grčke mitologije James G. Frazer u svojoj “Zlatnoj grani” pominje DAMIU, božanstvo ženske moći u gradu Troezenu na Peleponezu [5].
Perzijsko DAM je DAH, ŽIVOT; VATRA, TOPLOTA; KRV; PONOS; UŽITAK; VRIJEME, TREN; SUŠA; OŠTRICA (sablje); ŠILJAK (koplja) [6].
Arapsko DAM, DAMĀ znači KRV, ŽIVOT [7]; per-zijsko DAMAR je KORIJEN, ŽILA ŽIVOTA; ŽIVOT; DAH [8].
Galsko TAM sinonim je galskom DAM sa znače-njem SUNCE [9]:
a) DAM > DAMUZ > TAMUZ = SUNCE [10],
b) DAM > DAMAR > TAMAR > TAMARA
Sumersko DAM je BRAČNI DRUG: MUŽ, ŽENA [11]:
"...ali žena boga zvala se Dam, što bi moglo biti izvor našeg Dama, riječi koju su koristili Kelti i pre-vodioci i Septuaginte.” [12]
U sumerskoj mitologiji EA, bog vode, imao je ženu sa imenom DAM [13] jer DAMA je BOGINJA NE-BESKE I ZEMALSKE VODE (simboli vode su u dnu haljine na statui).
BOGINJA DAMA je ukrašena solarnim simbolima. Jasno je vidljiv njen isplaženi jezik, iako je desna polovina jezika ostećena. Ispod vrata je tkz. selta, vijenac slave kao znak dugodnevice vidovdanskog prvog dana ljeta. Iznad pasa su Mjesec, zvijezda Venera i Sunce takođe isplaženog jezika.
Po VELIKOJ DAMI nazvan je stari srpski grad DA-MASTION (grčki: Δαμαστίῳ i Δαμάστιον). Godine 1923. mještanin sela Kutina kod Leskovca pronašao je stotinjak kovanica damastinonskih kovanica sa natpisima ΔΑΜΑΣΤΙΝΩΝ [14] što bukvalno znači DAMINA STIJENA, DAMIN GRAD. U drugoj polo-vini 6. vijeka grad obnavlja car Justinijan i naziva ga Justinijana Prima, ali je u srpskom narodu i je dalje ostao pod izvornim imenom kao CARIČIN GRAD, JER VELIKA GOSPA ili VELIKA DAMA je CARICA NEBA I ZEMLJE.
..................................
[1] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 469.
[2] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 433.
[3] Ib. pg. 433, 497.
[4] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 324.
[5] James George Frazer, The Golden Bough, Vol. I, Abrdiged Edition, New York, The Macmillan Com-pany, 1925, pg. 7.
[6] John Richardson, A Dictionary, Persian, Arabic, and English; London: by J. L. Cox, 1829, pg. 684.
[7] Ib.
[8] Ib.
[9] Jean-Baptiste Bullet, Tome II, pg. 399.
[10] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. II; London: Bernard Quaritch, 1883, pg. 60.
[11] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, pg. 208.
[12] James George Roche Forlong, Ib. pg. 55.
[13] William J. Hinke, A New Boundary Stone of Nabuchadrezzar I; Wipf & Stock Publishers, Euge-ne, Oregon, 2009, p. 222.
[14] Dr Balduin Saria, Iz numizmatičke zbirke Na- rodnog Muzeja u Beogradu, Damastionske tetra-drahme iz Kutine; Starinar, Treća Serija, Knjiga tre-ća (za t1924 i 1925), Beograd, 1925, str. 97.
Monday, December 15, 2025
PELAŠKI PELI, PELA, PELO I OPELO
Na jedno monolitnom kamenom bloku na irskom br-du Tory-Hill (Sliabh Greine, County Kilkenny pos-oji jedan natpis za koji neki pretpostavljaju da je pelaški:
PELI DIUOSE = BELI DIOS = BELI BOG = SUNCE [1].
PELA je glavni grad antičke Makedonije. Čije je ovo ime i šta znači?
PROSVJETLJENJE UMA, SUNCE UMA je ZNA-NJE, sanskritskI VID ( विद् ). Kad nekoga nešto pita-mo, a on samo ćuti, kažemo:
“A on ni da OPELI,” tj. ni iskrom znanja da zasvijetli.
Sanskritsko PEL ( पेल् ) u PELATI znači IĆI, KRE-TATI SE [2] i nalazi se u srpskom KOPELATI, tj. KO-PELJATI. Ovo PEL nalazi se u svršenim glagoloma srednjeg i ženskog roda POPELO, POPELA, dok je u muškom rodu prelaskom L u O preko oblika PO-PEL postalo POPEO se.
Kad kažemo “Ona je ODAPELA strijelu”, znači da je strijela OTIŠLA, dok u rečenici “Baba je ODAPELA” znači da je ona “OTIŠLA”, tj. UMRLA.
Velški PÊL je KREĆUĆE TIJELO, LOPTA, SFERA [3], velško PELA je KRUŽNENJE[4], velško PELID je ZRAČENJE, SJAJ [5]. Srpsko PELUD je ŽUTI cvjetni prah, špansko PÉLLA je LOPTA, SFERA [6], portugalsko PÉLA je LOPTA [7].
Dakle su velško PÊL, špansko PÉLLA i portugalsko PÉLA sa istom osnovom i istim značenjem: KUGLA, LOPTA, SFERA. Kad ovom dodamo značenje san-skritskog PEL sa smislom KRETANJE i kad dodamo sva značenje KRETANJA i ŽUTOG SJAJA koje nosi osnova PEL u velškom PELID i srpskom PELUD, šta imamo? Imamo KRETANJE SJAJNE SFERE. Šta bi to moglo biti? To je VENERA, latinska VE-NUS, grčka AFRODITA jer je u makedonskom gra-du PELI bio hram posvećen PELI, tj. VENERI. Grci-zacijom hram biva posvećen istoj boginji samo sa imenom AFRODITA.
Tako otpada grčka i zvanična laž da ime PELLA (πέλλα) u grčkom znači KAMEN, jer u starogrčkom nije postojala riječ PELLA (πέλλα) sa značenjem KAMEN. Grčko PÉLLA (πέλλα), od jonskog PÉLLI (πέλλη), ne znači KAMEN, nego drvena posuda za mlijeko, latinski mulctra [8]. Neki ime PELAZGA ve-žu za grčko PELARGOS (πελαργός), ptica RODA (latinski: Ciconia alba), jer osnova PEL (πελ) u gr-čkom PELANOS (πέλᾶνος) znači CRVENA i TAM-NOCRVENA BOJA KRVI [9], dakle opet boja VA-TRE. Kod Homera PELIOS (ἠέλιος = ἥλιος, = ἅλιος) je SUNCE [10].
Makedonska PELA, glavni grad antičke Makedonije, keltski je, odnosno trački grad sa keltskim imenom: PELA što je nekad u starini značilo SJAJNO KRE-TANJE, VENERA ili PELA. I trački PELAZGI nosili su ime po riječima PELA, PELO. PELAZGI znači SJAJNI, BLJEŠTEĆI, BIJELI jer pelaško PELI znači BELI, BILI, BIJELI. I kao što smo već rekli: PELA je vlastito žensko ime i to je VENERA, PELI je vlastito ime muško i to je pelaško ime SUNCA (PELI > BELI). Tako su nazivi PELAZGI i BELAZGI potpuno istog značenja.
Polinezijska boginja vulkanske lave je PELA, PELE. Zašto je ova boginja dobila to ime i šta je značenje tog imena, odgovor je u srpskom PELIN:
"Riječ je balkanska slavenskog podrijetla, jer je po-sudiše svi balkanski narodi: rum. pelin, arb. pelin pored pelini = pelim (Gege), cine. piluńu, pilonu, ngr. πελϊνος, tur. pelin, pelün. Upór. lot. pelējumi. Izvodi se od iste osnove *pel- od koje i paliti (v.), sa istim semantičkim razvitkom kao gorak od gorjeli (v.).” [11]
Niko ni od koga nije posudio osnovu PEL, nego je osnova veoma stara i opstala se u tim jezicima.
Uporedimo: PELEN – PELE (PELA). Osnova PEL je istog značenja kao i osnova PAL u riječi PALITI, dakle je ime PELA ili PELE istog značenja kao i riječ PALEŽ, VATRA i zato je polinezijska boginja PELE ili PELA boginja vatre vulkana.
A sad o boji cvijeta PELAGIA:
“Pelagia, u Istoriji prirode je ime koje su Plinije i drugi od drevnih drevnih prirodnjaka pretežno zvali purpura.” [12]
Dakle je riječ PELAGIA kod starih pisaca značila PURPURNA i to je tamnocrvena koja prelazi u lju-bičastu, a i jedna i druga su u boji plamena. Biljka PELIOSANTHES MACROSTEGIA ima PURPURNI cvijet, a biljka SPREADING PELLITORY ili PEL-LITORY OF THE WAL ima PURPURNO stablo.
Biljka PELARGONIUM ima PURPURNI cvijet, a tak-vu boju sadrži i cvijet biljke ASTRAGALUS PE-LECINUS. I svuda je osnova PEL.
Jedna vrsta ptica iz roda kolibrija nazvana je ime-nom TOPAZA PELLA, a poznata je i pod imenom CRIMSON TOPAZ. Evo njenog opisa:
“Leđa sjaju tamnocrveno prelazeći u naradžas-tocrveno na kukovima. Vrat metalik zeleno-žuta sa topaz nijansom u centru. Ostali donji dio je sjajni krimsom.” [13]
Zašto ovu pticu zovu još i CRIMSON TOPAZ? Dragi kamen topaz može biti tamnocrvene (purpurne) svijetložute, zlatne i ružičaste boje. Crimson znači tamnocrven i eto prvobitnog značenja osnove PEL: VATRENI SJAJ.
U 4. vijeku stare ere na dijelu prostora današnje Italije živio je narod PELEGINI (PELIGIANS, PAE-LIGINI, PELIGINI). Vrhovni bog PELIGINA bio je JUPITER PELINO ili JUPITER PALENO (latinski: JUPITER PALENOS). Njihova boginja je PELINA ili PALINEA. Po ovim bogovima hrišćani uvode Svetog Pelina (St. Pelino ili St. Pelinus, Pelinus of Brindisi). Pogledajmo: JUPITER PELINO i polinezijaka bogi-nja Pele PELE ILI PELA: isti korijen, isto značenje: VATRA, SVJETLOST:
“PELAGIA, nadimak Venere” [14]
Vuk navod da je OPELO isto što i OPIJELO [15] i to je netačno kako bi se potkrijepila crkvena laž da OPELO potiče od izmišljenog ijekavskog "OPIJE-LO" tobože "opjevati pokojnika", iako sveštenik ne opijeva pokojnika kao narikača, nego poje crkvene molitve i tako rade pri svakoj molitvi, a ne samo pri OPELU . Srbi nikad i nigdje nisu govorili OPIJELO, nego samo OPELO i to je ritualno SPALJVANJE mrtvaca, jer PELO je VATRA, OCIŠĆENJE.
…………………………
[1] James Graves, On the Suppoed Pelasgian In-scription of Tory Hill; an article from Transactions of the Kilkenny Archaeological Society, Volume 1, 1851, pg. 300-301).
[2] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dic-tionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 648.
[3] William Owen Pughe, A National Dictionary of the Welsh Language, Volume II, Denbigh: Printed and
published by Thomas Gee, 1832, pg. 404.
[4] Ib.
[5] Ib., pg. 505.
[6] Alfred Elwes, A Dictionary of the Spanish and English and English and Spanish Languages, Lon-don, John Weale, 1854, pg. 256.
[7] Henriette Michaelis, A new dictionary of the Portuguese and English languages, Leipzig, F. A. Brockhaus, 1893, pg. 548.
[8] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek English Lexicon, Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 1172.
[9] Ib. pg. 1171.
[10] Ib. pg. 647.
[11] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 634.
[12] Abhraham Rees, D.D. F.R.S. F.L.S. S. Amer. Soc., The Cyclopædia or Universal Dictionary of Arts, Sciences and Literature, Vol. XXVI, London, 1819.
[13] Smithsonian Contributions to Knowledge, Volu-me XXIII, Washington, The Smithsonian Institution, 1881, pg. 95.
[14] Luigi Capello di Sanfranco, Dictionnaire de mythologie de tous les peuples avec les rappro-chemens historiques, Turin, Imprimerie de Joseph Favale, 1833, pg. 529.
[15] Vuk Stefanović, Srpski rječnik istolkovan nje-mačkim i latinskim riječima, Beč (Wien, Viennae), Jermenska štamparija, 1818, stupac 511, 512.
Subscribe to:
Comments (Atom)











































