AR, ARXI i ARIJE

Biblija nije Božja riječ, jer je pisana ljudskom rukom kojom je upravljao interesom korumpirani ljudski ra-zum:

“Učenje Mojsija i proroka, u osnovi identično onom drevnih Egipćana, također je imalo svoje vanjsko značenje i svoje velove. Hebrejske su knjige napi-sane samo po prisjećanju tradicije i bile su napisane simbolima nerazumljivim svjetovnjacima. Petoknjižje i proročke pjesme bile su samo osnovne knjige dok-trine, morala ili liturgije; a prava tajna i tradicionalna filozofija napisana je tek poslije, pod još manje pro-zirnim velom.” [1]

I to je ono što stalno govorim naivcima: kad čitate Bibliju, nemojte shvatati bukvalno, jer je neupuće-nima nepoznat pravi smisao napisanog. Pravi smi-sao pokriven je velom, tj. tajnom koju znaju samo inicirani u značenja tih tajni. Tako biva da sveštenici imaju jednu smislenu, a narod drugu besmislenu vjeru:

“Sveštenici mnogih naroda antike bili su inicirani u misterije, i kao takvi bili su monoteisti, dok su neuke mase bile idolopoklonici.” [2]

Ovdje ćemo pokazati kako je velom tajne pokriven smisao riječi ARXI (grčki: ἀρχή) u riječi ARIXONI, imenu boga sa galskog natpisa na oltaru u Španiji [3] i azbučnim slovima pisano APXI na natpisima na kelto-skitsko-sarmatskom novcu u Olbiji kod Crnog mora.

Grčko ἀρχή, dativ ἀρχῇ, koju nam prevode kao POČETAK, je riječ kojom počinje Biblija:

“U početku stvori Bog nebo i zemlju.” (Postanak 1, 1)

U Septuaginti ovo U POČETKU je ARKHI (Eν ἀρ-χῇ) i kako počinje Petoknjižje Starog zavjeta, tako počinje i Jovanovo jevanđelje Novog zavjeta:

“U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ. Ona bješe u početku u Boga. Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo. U njoj bješe život, i život bješe svjetlost lju-dima. I svjetlost se svijetli u tami, i tama ga ne obu-ze.” (Jovan 1, 1-5)

I kod Jovana U POČETKU je ἀρχῇ, ali to izvorno ne znači samo POČETAK, jer grčko ἀρχὴ (ARXE) pre-vode i kao ORIGINAL, KRAJNJI, NAJDALJI; PRVI; NAČELO; UZROK; GLAVA; VLAST; OBLAST; MOĆ; KOMANDA; CARSTVO; POGLAVARSTVO; OD VJEČNOSTI [4].

Grčko ἀρχὴ (ARXE) postanjem je od osnove AR (ἀρ) koja sljedećim grčkim riječima daje njihova zna-čenja:

ἀpά = molitva [5]

ἀργός = sjajan, blistav, blješteći [6]

ἀργύρεος = srebro [7]

ἀρία = hrast, božikovina (Ilex, Christmas holly) [8]

᾿Αρισταῖος = Apolon [9]

ἀρχάγγελος = arhanđel [10]

ἀρχαιογονία = starina, porijeklo [11]

ἄρχω, ἀpxe- = prvi, izvorni, original [12]

ἀρχό = načelnik, vođa [13]

ἄρχων = vladar [14]

AIi evo šta nam zvanična lingvistika prećutkuje: u grčkom nema osnovne AR (ἀρ) sa svojim samo-stalnim i punim smislom. To je dokaz da grčko ἀρχὴ (ARXE) nije izvorna grčka riječ, nego originalno AR treba tražiti u jezicima susjednik naroda oko Grka.

Grci tvrde da su iznad nabrojane i njima oblikom i značenjem slične grčke riječi postanjem od san-skritskog korijena ARH, koji riječima daje značenje ČAST, DOSTOJNOST, tj. PRVO MJESTO [15] te smisao toga prenose na smisao POČETAK vreme-na. Ali, i sanskritsko ARH je izvedeno od osnove AR, a ni u sanskritu ne postoji AR kao punoznačna riječ, dakle i sanskritsko ARH potiče iz nekog dru-gog jezika, ali iz kojeg?

Egipatski ȧr ȦR znači GLEDATI, VIDJETI, ȦRT je OKO, ȦRUI su OČI {16]. Egipatsko AR upućuje na VID, SVJETLOST, SUNCE.

Zašto Grci ne kažu da njihovo ἀρχὴ (ARXE) i tome srodne grčke riječi potiču od egipatskog ȦR? Kad bi to rekli, potvrdili bi tvrdnje nekih istoriografa da su Grci porijeklom iz Vavilona i da su krenuvši odatle neki od njih napali i osvojili Egipat, odakle su oko 1500. god. st. ere protjerani [17], te počinju tro-hi-ljadugodišnje osvajanje tračanskih naroda po Egej-skom arhipelagu, Maloj Aziji i Balkanu.

Izvorno AR je iz tračanskog i po tom AR zvali su se ARIA, ARJANI ili ARIJEVCI. Tračani su isto što i Kimeri, kasnije zvani Selti, Kelti ili Gali, isto što i Heti koji su Geti ili Skiti. Skitski᾿Αριμασποί znači JED-NOOK [18].

Galsko AR ima značenjna VIS, VATRA, GORENJE [19]; VOĐENJE, UPRAVLJANJE [20], a najstarije sa tim smislom je SUNCE, BOG SUNCA. Hetsko ARHA znači DALEKO, sa zemlje nebeska daljina je VISINA [21]. Skitsko᾿Αριμα znači JEDAN [22], ga-elik ARD i ART znače BOG [23], starogaelik ARAD znači MOĆAN, HRABAR [24].

I šta izvorno znači “grčko” ARKHI (ἀρχῇ), koje je u grčkom primilo značenje POČETAK? Po hetskom i keltskom znači VISOK, VATREN, SJAJAN, jer "in-doevropsko" AR znači SJAJAN [25], semitsko AR znači DOBAR [26], sumerski piktograf ▷◁ čita se AR i znači SJAJ, SVETLOST, PROSVJETLJENJE [27].

Sumersko AR znači SLAVA [28], sumersko ARA je VRIJEME [29], starokeltsko ARD znači BOG [30], jermensko AREG je SUNCE [31]: AR je VATRA, SJAJ, SVJETLOST, SUNCE, BOG. Kad tome do-damo velško AR sa značenjem MOĆ GOVORA, GOVOR [32], bude nam jasno zašto je AR ujedno BOG i SVJETLOST i SUNCE i BUK, tj, GLAS, RI-JEČ, SLOVO ili LOGOS. Velško AR takođe znači NA; VIS, VISOK, VELIK, KRASAN [33]. Velško ARCH, grčko ARKHOS, te irsko ARG znače PO-GLAVAR, VOĐA, ČELNIK [34].

BOG je SVJETLOST, OGANJ, SUNCE:

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar)….” [35]

“Riječi As (Ush) i Ar (Ur) obe znače sunce ili vatra ...” [36]

Sumersko ARI je ZASTITA; RAĐANJE [37].

I da ponovimo citat sa početka: “Sveštenici mnogih naroda antike bili su inicirani u misterijama, i kao takvi bili su monoteisti, dok su neuke mase bile idolopoklonici.”

Sve to znaju sveštenici današnjih velikih religija i svi vjeruju u SUNCE BOGA i BOGA SUNCA, BOGA SVJETLOSTI.

AR je osnova u imenu AREIOS (grčki: “Apειoς) i znači SJAJAN, VATREN, OGNJEVIT, ŽESTOK [40]. Pri inicijaciji rukopoloženja u episkopa to ime oda-brao je sebi episkop ARIJE, onaj Arije zbog kojeg je crkva 325. god. u Konstantinopolju sazvala Prvi va-seljenski sabor da bi ga tu osudili kao jeretika, po-pljuvali, šamarali, raščinili i protjerala u Iliriju.

I tvrde da je na samrti cara Konstantina krstio neki arijanski episkop, pa se pitam otkud opet sredinom 337. visoki pripadnik arijanske jeresi u Konstan-tinopolju i ko mu dozvoli da krsti Cara pred samu smrt i da li je Prvi vaseljenski sabor zaista bio 325. ili kasnije? I pitam se kada su Goti postali i kako su ostali arijanci sve do pred kraj 6. vijeka? Nije li ari-janizam učenje izvorne rane crkve?

..........................
[1] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Antiquity, Second Edition, Cincinnati, The Robert Clarke Company, 1897, pg. 106.
[2] Ib. pg. 90.
[3] Revue archéologique ou Recueil des documents et des mémoires relatifs à l'étude des monuments, à la numismatique et à la philologie de l'Antiquité et du Moyen Age, Nouvelle série, Volume XXXVIII, Paris, Aux bureaux de la Revue archéologique, Libraire Academique - Didier Cie, 1879, pg. 121.
[4] John Groves, A Greek and English Dictionary; Boston: Hilliard, Gray and Company, 1836, pg. 92.
[5] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 211.
[6] Ib. pg. 213.
[7] Ib. pg. 214.
[8] Ib. pg. 216.
[9] Ib. pg. 217.
[10] Ib. pg. 226.
[11] Ib. pg. 227.
[12] Ib.
[13] Ib. pg. 229.
[14] Ib.
[15] Henry George Liddell and Robert Scot, Ib. p. 229.
[16] E. A. Wallis Budge, An Egyptian Hieroglyphic Dictionary, Vol. I; London: John Murray, 1920, pg. 68.
[17] Jacob Bryant, New System, or An Analysis of Ancient Mythology, Vol. III; London, 1776, pg. 156.
[18] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. pg. 217.
[19] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 74.
[20] William Shaw, A Galic and English Dictionary, Vol. I; London: W. and A. Strahan, 1780.
[21] Edgar H. Sturtevant, A Comparative Grammar of the Hittite Language; Linguistic society of America, University of Pennsylvania, Philadelphia, 1933, pg. 88.
[22] Henry George Liddell and Robert Scot, Ib. pg. 117.
[23] Robert Archibald Armstrong, Gaelic Dictionary in Two parts, London, Printed for James Duncan, 1825, pg. 33.
[24] Ib. pg. 32.
[25] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Or Sources and Streams of the Faiths of Manin All Lands, Vol. II, London, 1883, pg. 11.
[26] Ib.
[27] Daniel Smith, Cuneorum Clavis: The Primitive Alphabet and Language of the Ancient ones of the Earht; Edited by H. W. Hemsforth. London: Printed for the Editor At The Chiswick Press, 1875, pg. 96.
[28] Ib. pg. 62.
[29] C. J. Gadd, A Sumerian Reading-Book; Ox ford, The Clarendon Press, 1924, pg. 178.
[30] Robert Archibald Armstrong, Ib. pg. 33.
[31] Robert Ellis, The Armenian origin of the Etruscans, London: Parker, Son and Bourn, 1861, pg. 44.
[32] William Owen Pughe, A National Dictionary of the Welsh Language; Denbigh, Published by Thomas Gee, 1866, p. 206.
[33] Ib.
[34] Ib. pg. 208.
[35] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, pg. 7.
[36] The Christian Examiner and Religious Miscellany, Vol. 61, Boston: Crosby, Nichols, and Co., New York: C. S Francis & Co., London: Edward T. Whitfield, 1856, pg. 95. 80
[37] Stephen Langdon, Sumerian Grammar And Chrestomathy; Paris: Librairie Paul Geuthner, 1911, p. 203.
[38] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. pg. 215.

"BOGOČOVJEK HRIST U LOVU NA JELENE"

 

 

 

 

"Представе људи на гробним споменицима (не само крсним) јесу представе Богочовјека Хрис-та." (Goran Komar, Локалитет Бакрачуша крај цесте Невесиње - Мостар; И опет Крст; Face-book, June 18, 2025. Link:

https://www.facebook.com/photo/?fbid=9798476556873704&set=a.1767103296677777

Po dometu ideološki ograničenog razuma Gorana Komara iz Herceg Novog, prevodioca natpisa ste-čaka, lik isplaženog jezika na stećku je Bogočovjek Hrist, dakle je jezik jisplazio u premoru jureći brzog jelena.

Svako ko svjesno laže huli protiv Boga.

ARIX ILI ARIXO, SKITSKO-SARMATSKO-GALSKI BOG RATA

 

Na mnogim skito-sarmatskim kovanicama iz Olbije, koje potiču iz druge polovine 5. vijeka stare ere, na aversu je glava antropomorfnog Sunca isplaženog jezika, a na reversu u Sunčevom orbu sa krstom je azbučni natpis APIX, pisano latinskim ARIX. Kod Gala zapadne Evrope nađeni su oltari posvećeni bogu sa imenom ARIXO:

„Evo kompletne liste koju je dao gospodin Alex. Bertrand, Altar Saintes, u Revue Archéologique, 1880: bogovi Abellio, Abinius, Arixo, Bélénus, Borvo, Cernunnos, Édelates, Erga, Ésus, Ésumus, Éru-mus, Grannus, Ilixo, Lavaratus, Lahéren, Lussoius, Majurrus, Orévaius, Rudiobus, Segomo, Singuatus, Succelus, Taranis, Tèutates, Vintius; boginje Aciona, Ærécura, Athubodua, Bélisama, Bormona, Bricia, Clutonda, Damona, Epona, Lahé, Rosmerta, Siro-na, Soïon, Una Ukupno trideset devet božanstava." [1]

Tako je i ARIXO sa kovanica u skito-sarmatskoj Olbiji jedan od galskih bogova, bog rata, jer su Skiti, Sarmati i Gali narodi Tračana ili Kimera:

" G. Benjamin Fillon je upravo donirao Muzeju Sa-int-Germain zanimljiv pirenejski oltar posvećen bogu ARIXO ili (H)ARIXO (vjerovatno čitanje), bu-dući da prelom u oltaru koji se proteže preko cijele lijeve strane spomenika onemogućava razlikovanje prvog slova imena. Samo ime ARIXO je vrlo vidljivo. Po-sveta je ovako zamišljena, osim prvih slova svakog retka:

//// MARTI

////ARIXONI

///RIANOS

//TRIONS

V.S.L.M.

Vidimo da se galski Harixo ili Arixo poistovjećuje s rimskim bogom Marsom. Ovo je nova identifikacija koja se dodaje onima već poznatim: Mars Bolvi-nnus, Mars Camulus, Mars Caturiz, Mars Latobius, Mars Leheren, Mars Segomon, čiji oltari u muzeju Saint-Germain posjeduje odljevke ili otiske." [2]

U skito-sarmatskom imenu APIX i galskom ARIX korijenska osnova je AR, jedno od drevnih imena Sunca:

"Al je naravno El ili AR ili RA, Sunce." [3]

“Ar, ili Ari, znači vatro-Sunce, na grčkom Ar-es, u Fenikiji i Judeji to je Ar, ‘vatra’ (Iar).” [4]

U galskom jeziku AT je OTAC, u mnogim jezicima AT je nosilac značenja riječi OTAC [5]. U zoroas-tranizmu ATAR je BOG VATRE:

AT + AR > ATAR = OTAC VATRE, dakle AR JE VATRA, JAR.

Ljudska glava sa isplaženim jezikom je hetski hije-roglif PÁR [6]. U hetskom PAR osnova je AR, te hetsko PÁRTÁS znači OTAC, SUNCE, BOG [7]. Sumerski PAR znači GOSPODAR, GOSPOD [8].

Hetski hijeroglif za rijec PAR je glava isplaženog jezika, glava idola isplaženih jezika od Karahan Te-pe kulture, drevnog Egipta, kulture Lepenskog Vira, pa vremena vinčanske i ostalih evropskih kultura, te preko srednjovijekovnih stećaka i stećaka savre-menog doba do prve polovine 19. vijeka po Srbiji.

Osnova PAR je u francuskom PARLER i talijanskom PARLARE sa značenjem GOVORITI, jer JEZIKOM se GOVORI, a srpsko JEZIK je od JAS preko JASIK i JAZIK, dakle su PAR, PER i JAS istoznačne riječi, sinonimi:

"Ime Perkun se također piše Parkun i Perun." [9]

Tako latinski PARIO znači DONOSIM, RAĐAM [10], PARO je DOSTAVLJAČ [11], PARENS je RODI-TELJ [12]. Latinski PARADISUS je RAJ [13] i sve počinje od SUNCA i njegove svjetlosne ZRAKE kao, Sunčevog jezika.

I šta znači azbukom pisano ime APIX, latininicom ARIX, ARIXO, ime galsko-skitsko-sarmatskog boga rata? Znači VATRENI, OGNJEVITI.

P.S. I pored svih dokaza, opet će vjersko-nacio-nalistički bolesni umovi i govna ljudska nastaviti da bulazne da su krstjani nestali u islamizaciji pod turskom okupacijom, da je tada prestala gradnja stećaka i da su idoli isplaženih jezika na stećcima predstave Isusa Hrista, ktitora ili majstora. Oni lažu jer su vjernici laži.

..............................
[1] Fustel de Coulanges, Histoire des institutions politiques de l' ancienne France: Camille jullian, La Gaule Romaine, Paris, Librairie Hachette et Cie, 1891, pg. 116-117.
[2] Revue archéologique ou Recueil des documents et des mémoires relatifs à l'étude des monuments, à la numismatique et à la philologie de l'Antiquité et du Moyen Age, Nouvelle série, Volume XXXVIII, Paris, Aux bureaux de la Revue archéologique, Libraire Academique - Didier Cie, 1879, pg. 121.
[3] James George Roche Forlong, Rivers of Life, Vol. I; London: Bernard Quaritch, 1883, p. 16.
[4] S. F. Dunlap, The Origin of Ancient Names of Countries, Cities, Individuals and Gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 7.
[5] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome I; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 97.
[6] Emmanuel Laroche, Les Hiéroglyphes Hittites, Première partie L'écriture; Éditions du Centre national de la recherche scientifique, Paris, 1960, pg. 7.
[7] Ib.
[8] Laurence Austine Waddell, Egyptian Civilization: its Sumerian Origin and Real Chronology, London, Luzak & Co., 1930, pg. 4.
[9] Johann Leonhard von Parrot, Versuch Einer Entwicklung Der Sprache, Abstammung, Geschichte, Mythologie Und B Rgerlichen Verh Ltnisse Der Liwen, L Tten, Eeste: Mit Hinblick Auf Ein, Berlin, 1839, pg. 352.
[10] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, pg. 320.
[11] Ib. pg. 321.
[12] Ib. pg. 319.
[13] Ib.

NEKA TI BUDE PO DJELIMA TVOJIM

 

SAMO JE NAUKA PRAVA VJERONAUKA

Dužina Piramidine baze po prirodnoj kamenoj pod-lozi je 231,92867 metara, dvije strane duge su 463,85734 metara: ako se nešto kreće brzinom 463,85734 m/s, za 24 sata (ili jedan dan) preći će 40.077,27418 km i to je dužina Zemljinog ekvatora.

Mjere kruga i kvadrata sa slike:

- obim: 3,14159 km = Pi (π),

- d = 1 km,

- površina kruga = 0,7853975 km² = površina kva-drata,

- AB = 0,886226551 km,

- ABC = 1,772453102 km = √ 3,14159

- obim kvadrata = 3,544906205 km.

Zemljin je ekvator dug 40.077,27418 km:

40.077,27418 : 0,886226551 = 45.222,38037 km.

Evo šta ćemo dobiti ako dužinu 45.222,38037 km di-jelimo sa brojevima mjera Solomonovog hrama:

45.222,38037 : 120 : 60 : 30 : 20 = 1046,81436 cm = 412,1316379 inči = dužina Kraljeve odaje u Ve-likoj piramidi.

Dvije stranice kvadrata duge su 1,772453102 km:

a) 40.077,27418 : 1,772453102 = 22.611,19018 km,

b) 22.611,19018 : 120: 60 : 30 : 20 = 523,4071802 cm = 206,065819 inči = širina Kraljeve odaje.

Obim kvadrata je 3,544906205 km:

a) 40.077,27418 : 3,544906205 km = 11.305,59509 km,

b) 11.305,59509 : 120 : 60 : 30 : 20 =261,70359 cm = 103,0329094 inči = polovina širine Kraljeve odaje = dužina granitnog dijela poda u Portalu pred Kra-ljevom odajom (vidi sliku).

Ovo je dokaz da je Živo Svjesno Umno Biće kroz geometriju stvorilo Zemlju, dokaz da je Bog stvorio Zemlju i da je Bog nadahnuo arhitektu Velike pira-mide i pisca mjera Solomonovog hrama da odrede mjere Kraljeve odaje, Portala i mjere nikad posto-jećeg Solomonovog hrama. I evo odgovora ko je Bog:

"Geometrija je postojala prije Stvaranja. Ona je su-vječna s umom Božjim. Geometrija je dala Bogu model za stvaranje. Geometrija je Bog lično." (Jo-han Kepler, astronom)

Bog je Živo Svjesno Umno Biće, Živi Kreativni Duh Geometrije mikrokosmosa i makrokosmosa svega postojećeg vidljivog i nevidljivog svih svjetova, ili kao što Pitagora reče:

"Geometrija je znanje o Vječno Postojećem."

I ko prevari čovjeka i narode i ko hiljadama godina laže da nauka i vjera ne mogu skupa? Lažu ne-prijatelji Božiji, prevaranti i manipulatori ljudski u čijim se "vjerama" ništa ne može razumom i nau-kom dokazati i kojima današnji narodi služe kao topovsko meso.

Sve religije koje tvrde da se razumom i dokazima ne može vjerovatu u Boga lažne su vere. Pravo zna-čenje srpske riječi "vera", "vira" ili "vjera" je "istina, tačnost", kanariski (kannada) jezik je 'vera" [1], vel-ški "gwir" [2], latinski "vero", "veritas". To značenje kod Srba traje u onom kao zakletvom tvrdom obe-ćanju kad čovjek čovjeku da vjeru i kad se momak i djevojka vere.

..............................

[1] Rev. W. Reeve, A Dictionary, Canarese and English, Revised, Corrected and Enlarged by Daniel Sanderson, Wesleyan Mission Press, Bangalore, 1858, pg. 884.

[2] W. Richards, A pocket Dictionary, Welsh – En-glish, Wrexham, 1861. pg. 179.

ODGOVOR RADI JOVANOVIĆU NA NJEGOVA RAZMIŠLJANJA O ZNAČENJU ISPLAŽENIH JEZIKA NA STEĆCIMA

U svojoj objavi bez naslova 11. jula 2025. Rade Jovanovic, moj prijatelj sa Fejsbuka, postavlja svoja razmišljanja o značenju isplaženih jezika na likovi-ma stećaka:

"Stećak sa isplaženim jezikom nije samo vizuelna provokacija, već arhetipski izraz otpora, upozorenja i du-hovne nepokornosti.

Simbolika isplaženog jezika na stećku

- Otpor protiv zla i nepravde

Jezik koji 'reži' ili se isplazi može predstavljati du-hovni protest — govor koji ne pristaje na tišinu pred zlom. U tom kontekstu, stećak ne ćuti iz nemoći, već iz dostojanstva.

- Upozorenje živima

Isplažen jezik može biti memento mori — podsjetnik da se ne govori prazno, da se ne moli tuđim gla-som, već da se živi autentično i prkosno.

- Duhovna ironija

U nekim tumačenjima, to je ironičan gest prema smrti — kao da pokojnik 'plazi jezik' smrti, odbijajući da bude zaboravljen ili pokoren.

- Znak identiteta

U kontekstu srpske srednjovekovne kulture, to može biti etnički ili duhovni pečat — govor naroda koji nije pokorio ni mač ni vreme.

Umetničko značenje u tvojoj poruku.

Tvoj tekst na slici nosi duboku filozofsku težinu:

'Urezan jezik nije hula, već opomena...'

To je poetski manifest slobode izraza, gde stećak postaje rezonantna tišina — ne mrtva, već puna groma duše nepokorenih."

U namjeri da ospori postojeće autore o majanskim bogovima i moje tvrdnje da su isplaženi jezici sim-boli Sunca, kao revnosni pravoslavac ovoj temi Rade Jovanovic pristupa sa svojih vjerskih pozicija kako bi opravdao laž crkvenih autora koji tvrde da su stećke pravili svetosavski Srbi. Uz izmjenu pri-djeva "srpski" Jovanoviceve tvrdnje komotno mogu da koriste i Bošnjaci i Hrvati.

Motiv isplaženih jezika na likovima stećaka u do danas postojećoj literaturi nikada niko jednom riječju nije pomenuo i nakon mog od 2014. godine objav-ljivanja članaka i fotografija antropomorfnih likova Sunca i solarnih božanstava isplazenih jezika na stećcima, idolima i amajlijama, članak Rade Jova-novica je prvi javni osvrt na tu temu i red je da se kritički osvrnemo na Jovanoviceve tvrdnje:

"Stećak sa isplaženim jezikom nije samo vizuelna provokacija, već arhetipski izraz otpora, upozorenja i duhovne nepokornosti."

Shvatanje isplaženih jezika na idolima, amajlijama i stećcima kao "arhetipski izraz otpora, upozorenja i duhovne nepokornosti" je djetinje razmišljanje. Ima li iko od odraslih da nekome plazi jezik kao znak otpora, upozorenja i duhovne nepokornosti? Jedino to u ljutnji rade djeca mlađeg doba, a ne odrasli, barem to nije arhetip, nije svakodnevni tradicionalni običaj. Plaženje jezika na Balkanu i u Evropi sa smislom koje Jovanovic navodi samo je arhetip dječjeg ponašanja, a na stećcima su prikazi odraslih ljudi i žena, na idolima i amajlijama su bogovi i božanstva.

U sljedećem dijelu, ponavljajući već rečeno, Jova-novic opet kaže:

"Simbolika isplaženog jezika na stećku

- Otpor protiv zla i nepravde

Jezik koji 'reži' ili se isplazi može predstavljati du-hovni protest — govor koji ne pristaje na tišinu pred zlom. U tom kontekstu, stećak ne ćuti iz nemoći, već iz dostojanstva."

Je li iko vidio na protestima, u direktnim oči u oči raspravama ili svađama da odrasli jedni drugima plaze jezike? To je ritualni običaj domorodaca No-vog Zelanda, ali ne i običaj starih Srba Balkana i Evrope. Isplaženi jezik nije glasna riječ, nego nijema tišina. I veli Jovanovic: "U tom kontekstu, stećak ne ćuti iz nemoći, već iz dostojanstva." Jovanovic oživio cijeli stećak, očovječio isklesani kamen davši mu ljudsku vrlinu "dostojanstva u ćutanju". Prije toga tvdi da je isplaženi jezik "govor koji ne pristaje na tišinu pred zlom", a sad veli da je to "dosto-janstvo u ćutanju". Tako Jovanovic iz simbologije ode i poeziju, iz oblasti nauke u zanosu mašte na krilima Pagazu odjaha u lirska nebesa.

Treći pasus Jovanovicevih poetskih razmišljanja glasi:

"- Upozorenje živima

Isplažen jezik može biti memento mori — podsjetnik da se ne govori prazno, da se ne moli tuđim gla-som, već da se živi autentično i prkosno."

Isplaženi jezik kao memento mori, tj. ljudsko pod-sjećanje na smrt? Ako su likovi na stećcima ljudi, zašto srpski Svetovid ima isplažen jezik, zašto egi-patski bog Bes ima isplažen jezik, zašto trački heroj ima isplažen jezik, zašto likijska boginja Svani ima isplažen jezik, zašto skitsko Sunce ima isplažen jezik? Jesu li bogovi smrtni te plaze jezik prkoseći svojoj smrti? Besmisao, Jovanovicu, besmisao i besmisleno pričaš!

Idemo dalje za Jovanovicevim besmislicama o zna-čenju isplaženih jezika na stećima:

"- Duhovna ironija

U nekim tumačenjima, to je ironičan gest prema smrti — kao da pokojnik 'plazi jezik' smrti, odbijajući da bude zaboravljen ili pokoren."

Likovi na stećcima nisu predstave ljudi, nego ant-ropomorfne predstave Sunca, bogova i božanstava Sunca: kameni idol u svetilištu Karahan Tepe ima isplažen jezik, egipatski bog Bes ima isplažen jezik, idoli Lepenskog Vira imaju isplažen jezik, idoli Vinče imaju isplažen jezik, boginje butmirske kulture imaju isplažen jezik, idoli kukuteno-tripoljske kulture imaju isplažen jezik, "Vršački idol" ima isplažen jezik, Me-duza ima isplažen jezik, "keltske glave" imaju is-plažen jezik, trački heroji ima isplažen jezik, likijska boginja Svani ima isplažen jezik, skitske boginje imaju isplažen jezik, skitsko Sunce ima isplažen jezik, kameni idoli Svetovida imaju isplažene jezike. Isplaženi jezici idola su arhetip predstava solarnih bogova i božanstava, a ne ljudskih mrtvaca. Besmi-sao, Jovanovicu, besmisao i besmislice pričaš!

I kaže Jovanovic za isplaženi jezik:

"- Znak identiteta

U kontekstu srpske srednjovekovne kulture, to mo-že biti etnički ili duhovni pečat — govor naroda koji nije pokorio ni mač ni vreme."

Jovanovicu, to je jedino što si tačno rekao: znak vedskog duhovnog identiteta Srba, ali ne samo u kontekstu srpske srednjovijekovne kulture, nego od prvih postpotopskih dana pa kroz sve mijenije do druge polovine 19. vijeka kad vrijeme duhovnog crkvenog i političkog zakonskog mača iskorjenjuju tu vedsku duhovnost.

I na kraju Jovanovicevog članka neko odnekuda ša-lje Jovanovicu svoj komentar:

"Umetničko značenje u tvojoj poruci

Tvoj tekst na slici nosi duboku filozofsku težinu:

'Urezan jezik nije hula, već opomena...'"

Da, uklesan jezik na antropomorfnim likovima idola i stećaka opomena je preostalim Srbima da su im preci, i pored pokrštavanja ivjere u Isusa Hrista, sve donedavno bili sljedbenici vedske duhovnosti, naj-starije duhovnosti obožavanja Sunca i Boga Sunca.

Sarmatsko Sunce

Savremeno srpsko JEZIK postanjem od korijenske osnove AS i izvedenice JAS:

JAS > JASIK > JAZIK = ЯЗЫК = ЯЗИК > JAZYK > JĘZYK > JEZIK.

Najstariji jezik je JASNA ZRAKA JASNOG SUNCA:

“JAS, m. i f. vidi jasnost. — Od xvii vijeka, a iz-među rječnika u Mikaļinu (jas, svjetlost ,splendor, nitor, fulgor, lux') gdje se najprije nahodi, u Bjelo-stjenčevu (v. jasnost), u Voltigijinu (jas, jasnost, splendore, chiarezza' ,glanz'), u Stulićevu (,splen-dor, nitor, fulgor, lux, lumen')" [1]

JAS u osnovi riječi JEZIK je JASNOST, SVJET-LOST (splendor, nitor, fulgor, lux, lumen, glanc), VA-TRA, VID, DAN, SUNCE.

Sanskritsko YAS znači PODIZANJE, RAD, ZAŠTITA [2].

Govoreći o astečkom bogu Kvetzalkoatlu i majan-skom bogu Tlaloku ispod citirani autor kaže:

"Lice s otvorenim ustima i isplaženim jezikom biće posebno prepoznatljivo i kod jednih i kod drugih. Is-to lice vidjeće se na graviranoj ili isklesanoj grobnici na Novom Zelandu (vidi gravuru na stranici 189), što pokazuje da je bog sunca na taj način bio uo-bičajeno predstavljen." [3]

Što se Jovanovicevog članka tiče kao cjeline, mislim da je to neko drugi pisao, neko ko se vješto bavi refleksivnom poezijom, ali o stećcima, slikovnim simbolima i etimologiji nema pojma, mada Jova-novic tvrdi da je tekst dobio od vjestačke inteli-gencije.

Izvor citata: https://www.facebook.com/rademj

..............................

[1] Pero Budmani, Rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Dio IV; Zagreb, JAZU, 1892-1897, str. 474.

[3] Monier Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1872, pg. 813.

[3] Rev. Stephen D. Peet, Editorial. Idols and por-traits; The American Antiquarian and Oriental Jou-rnal, Volume IV. January, 1883-October 1883, Chi-cago, Jameson & Morse, Publishers, 1883, pg. 188-189.

ISPLAŽENI JEZICI NA LIKOVIMA PETROGLIFA TRŠKE CRKVE

ISPLAŽENI JEZIK NA FIGURINAMA TRIPOLJSKE KULTURE

Ma šta zvanična arheologija lagala, Kukuteno-tripolj-ska kultura pripada arjanskoj, tj. kimerskoj ili tračkoj, odnosno drevnoj srpskoj kulturi postpotopskog vreme-na, a svjedok tome je motiv isplaženog jezika na nekim figurinama ove kulture.

SUNCE ISPLAŽENOG JEZIKA

Otkad su se Srbi odrekli Sunca i Boga Sunca, sve srbske pobjede pretvaraju se u poraz.

API ILI APIA, SKITSKA BOGINJA ISPLAŽENOG JEZIKA

BOGINJA SVANI (SVENI) ISPLAŽENOG JEZIKA

Boginju SVANI (ili SVENI), boginju svanuća, istori-čar Jovan Deretić naziva SERBONA što znači SVETLODOBRA (< SER + BONA). Ona je srpska BELA ČELA (naziv "pčela" je kovanica modernog doba).

Naziv ČELA postanjem je od galskog CELA (čitaj: KELA) sa značenjem REVNOST, VATRA, ŽAR [1].
..............................
[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 296.

SVAROG SE PROBUDIO I ŠALJE SUNCE PROTIV NARODA I NJIHOVIH IZMIŠLJENIH LAŽNIH BOGOVA

 

I da ponivim Isusove riječi Bogu:

"Ja tebe proslavih na zemlji; posao svrših koji si mi dao da radim."

TAJNA ISPLAŽENIH JEZIKA VEDSKIH BOGOVA

Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na skulpturama Lepenskog Vira i figurinama Vinče? Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na prikazima tračanskih heroja i na kamenim keltskim glavama? Zašto nikad nisu spomenuli prikaze is-plaženog jezika na ilirskom bogu Silvanu? Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na amajlijama s kraja stare i početka nove ere, na slovenskim idolima i stećcima sve do sredine 19. vijeka po Sr-biji? Zašto?

Zašto preko sto pedeset godina ni riječ nisu kazali o isplaženim jezicima na skoro svim antropomorfnim likovima Sunca? Nisu jer to je istina koja svjedoči bitisanje vedskih Srba na Balkanu i Podunavlju od prvih postotopskih vremena sve do današnjih dana.

KELTSKI I KRSTJANSKI IDOLI

 

 

Kao trijumf pobjede nad Srbima starovjercima i kr-stjanima dvovjercima, Nemanja pali sve njihove knji-ge, ruši kapišta (crkvice) i idole:

"…I blagdaću datoj ti od Boga prelesni mrak bez-božnih jeretika odagna i jeres njihovu istrijebi, i ka-pišta njihova razruši, i idole njihove skrši, i zloslovnu pamet njihovu zlu istrijebi i slavu njihovu bez ostatka ugasi….” [1]

U razvalinama nekih kapišta otkrivene su kamene ploče sa reljefnim portretima. Ne znajući šta bi to moglo biti, svetosavski arheolozi te portrete pripi-saše "likovima ktitora" ili, možda, "graditelja:

“Na prostoru Stare Raške tokom pet stotina godina turske okupacije, stanovništvo je dugo uspevalo da očuva svoju duhovnost, pa čak i da podigne znatan broj crkava. Zavidan broj sakralnih objekata ovog kraja je sedamdesetih godina 20. veka istražen i konzerviran i tada su na pojedinim crkvama prvi put zabeleženi skulpturalni portreti ktitora i majstora. Rekognosciranjem terena tokom 2010. godine, za-beleženo je još nekoliko skulpturalnih predstava koje se mogu pripisati ktitorima pojedinih crkava koje su danas u ruševinama. Radi se o crkvama u Bekovi, Tvrđevu i Suvom Dolu. U Tvrđevu je portret urađen u punom reljefu i sa njim je nađena i ploča sa natpisom iz 1594. godine, dok su u Suvom Dolu otkrivena dva portreta. Ovim se broj skulpturalnih portreta na crkvama Stare Raške, sa ranije zabe-leženim dva, u Crčevu i Mitrovoj Reci, povećao na sedam.” [2]

"Predstave ljudi na grobnim spomenicima (ne samo krsnim) jesu predstave Bogočovjeka Hrista." (Goran Komar, Lokalitet Bakračuša kraj ceste Nevesinje - Mostar, I opet krst, Facebook, June 18 at 3:01 AM; link:

https://www.facebook.com/photo?fbid=9798476556873704&set=a.1767103296677777

Eto vam fotografije, gledajte, poredite i po zdravom razumu prosudite jesu li to likovi ktitora i majstora i jesu li to predstave Bogočovjeka Hrista?

P.S. Keltska glava sa fotografije (1. v.n.e.) sada je u privatnom vlasništvu:

https://www.inglebygallery.com/exhibitions/6901-and-per-se-and-part-xx-celtic/works/

..............................

[1] Život Svetoga Simeuna, napisao Domentijan, na svijet izdao Đura Daničić, Državna štamparija u Beogradu, 1865, str. 64.

[2] Dragica M. Premović-Aleksić, Prilog proučavanju skulpturalnih portreta ktitora crkava u okolini Novog Pazara, Zbornik Narodnog muzeja u Beogradu, XX-1, arheologija, Beograd, 2011, str. 471.

IDOL ISPLAŽENOG JEZIKA NA STEĆKU U ISTOČNOJ SRBIJI

Krstjanski idol isplaženog jezika na stećku u starom groblju kod crkve Sv. Petra i Pavla u selu Grlište, Zaječar, Srbija. Vidite li dokle se pruža područje stećaka?

TAJNA ISPLAŽENIH JEZIKA VEDSKIH BOGOVA

 Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na skulpturama Lepenskog Vira i figurinama Vinče? Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na prikazima tračanskih heroja i na kamenim keltskim glavama? Zašto nikad nisu spomenuli prikaze ispla-ženog jezika na ilirskom bogu Silvanu? Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na amajlijama s kraja stare i početka nove ere, na slovenskim ido-lima i stećcima sve do sredine 19. vijeka po Srbiji? Zašto?

Zašto preko sto pedeset godina ni riječ nisu kazali o isplaženim jezicima na skoro svim antropomorfnim likovima Sunca? Nisu jer to je istina koja svjedoči bitisanje vedskih Srba na Balkanu i Podunavlju od prvih postotopskih vremena sve do današnjih dana/

ILIRSKI SILVAN (VIDAS ILI PAN) ISPLAŽENOG JEZIKA

 

IDOLI ISPLAŽENOG JEZIKA I SRBI

Zvanično datiranje kulture Vinče je laž u koju slijepo vjerujete kao najveći idioti. Zašto ne vjerujete svom Srbinu Miloju Vasiću, nego vjerujete lažima pred-stavnika njemačke Bečko-berlinske škole. Na Dan Sv. Save 1938. Vasić piše ovako:

“Nama je na ovom mestu najzgodnije obeležiti zna-čaj Troje i njenih nalazaka naročito za datiranje po-jedinih kulturnih pojava u Dunavskoj Dolini, je rod toga zavisi i pravilno shvatanje celokupne prais-torijske kulture u našoj oblasti.” [1]

“Na dubini od 4-5 metara ispod površine prvi put se pojavljuje specijalna ornamentalna tehnika, tzv. teh-nika crvenog slikanja bez sjaja, koja u svemu odgo-vara istoj tehnici u Tesaliji iz bronzanog doba, koje je prethodilo poslednjem odeljku najmlađe minon-ske periode (L. M. III). Moćnost ovog sloja u Vinči u kojem se pojavljuje ta tehnika iznosi oko 2 metra. Na dubini od 2,﮲5 metra pojavljuju se već keramički fragmenti, koji u svemu odgovaraju keramici s ovde proučenih nalazišta. Takve keramičke ostatke nala-zimo u celoj dubini sloja od 2-5 metra ispod povr-šine.” [2]

“Moje datovanje osnivanja Vinče u doba prelaza iz 7. U 6. vek pre Hr. naišlo je na opoziciju drugih nau-čnika. Ostajući pri svome datovanju Vinče, ja ne mogu na ovom mestu, zbog oskudice prostora dis-kutovati tako krupno i važno pitanje o datovanju preistorijskih kulturnih predmeta i pojava u Dunav-skoj Dolini.” [3]

U svom finalnom datiranju Vasić je odredio slje-deće:

“Kulturni sloj u Vinči, moćan 10,5 m., imaće se, pre-ma tome, razdeliti, na osnovi karakterističnih odlika, u tanje slojeve kojima će odgovarati kraći vremenski periodi u vremenskom interval od oko 1600 godine pre Hr. do oko 6 godine po Hr.” [4]

Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na skulpturama Vinče? Zašto nikad nisu spomenuli is-plažene jezike na skulpturama kulture Lepenskog Vira, kulture starije od Vinče?

Zašto nikad nisu spomenuli isplažene jezike na prikazima tračanskih heroja i na kamenim keltskim glavama? Zašto nikad nisu spomenuli prikaze is-plaženih jezika na amajlijama s kraja stare i početka nove ere, na slovenskim idolima i na srednjovije-kovnim stećcima sve do sredine 19. vijeka po Sr-biji? Zašto?

Zašto preko sto pedeset godina ni riječ nisu kazali o isplaženim jezicima na antropomorfnim likovima Sunca? To je istina koja svjedoči bitisanje vedskih Srba na Balkanu i Podunavlju od prvih postotopskih vremena do danas.

..............................
[1] Miloje M. Vasić, Žuto brdo; Starinar, Novog reda godina VI, 1911, str. 67, 72.
[2] Ib.
[3] Miloje Vasić, Dunavska Dolina i Italija u gvoz-denom dobu; Starinar, Treća Serija, Knjiga XIII, Dr-žavna Štamparija Kraljevine Jugoslavije, Beo-grad, 1938, str. 30.
[4] Miloje M. Vasić, Preistoriska Vinča I; Beograd, Izdanje Državne štamparije, 1932, str. 97.