Za znak Lože drevni masoni uzeli uzeli su mikenski ideograf I☉I sa značenjem NU [1]. Kao korijenska osnova evo šta NU znači u riječima nekih starih je-zika:
perzijski:
nūh = DEVET [2],
nūla = RIJEČ, GOVOR [3],
nūrī = ČIST, SJAJAN, BLJEŠTEĆI [4],
nūrain = SVJETLOST (SUNCE i MJESEĆINA) [5];
grčki:
ἀνύκτερος = VIDNO [6],
ἀνυμνέω = PROSLAVA, SLAVLJE, SLAVA [7],
ἀνύω, aticki ἀνύτω ili ἀνύτω = ZAVRŠITI, SKLO-PITI, ANULIRATI [8];
latinski:
anus = OKRUGLO, KRUG, PRSTEN [9],
annŭlus, anŭlus = PRSTENČIĆ [10],
annus = GODINA [11];
keltski (galski):
nua = NOV; DEVET; ROBUSTAN; MOĆAN; NEBO [12];
keltski (gaelik):
nuall = SLAVA [13],
nuall = PLEMENIT, RASAN, SLAVAN [14],
nuathaigh = NEBESA [15];
keltski (velški):
NUR = JON, ČISTA SUŠTINA, SRŽ [16].
Kod Egipćana NU je NEBSKA VODA, NUT je egi-patska boginja zvijezda i kosmosa. Mikensko NU (I☉I) je u srpskom NULA ((krug, prsten, alka, slovo O). NU je u NUDITI, NUTO (gle, vidi), NUTRINA. Osnova NU je u NUR za koje Petar Skok veli ovako:
"NUR, gen. 'nura' m (Srbija, Bosanska Krajina, Kos-met) »1° luča, zraka koja pada na grob kojem svecu (muslimansko vjerovanje), 2° svijeća koja pada s neba uoči Uskrsa, te je patrijarh u Jerusalimu prvi pripali«. Deminutiv 'nurak', gen. '-rka'. Balkanski tur-cizam arapskog podrijetla (ar. nur »svjetlost«) iz ob-lasti islama: rum., bug. 'nur', arb. 'nur' »Gesicht, Aussehen, Glanz«." [17]
NUR je SVJETLOST. NU je u srpskom NUŽDA što znači SILA, PRISILA. Od ovog NU je NUKLEUS. Nukleus je JEZGRO, ZRNO, SRŽ u kojoj je SUŠ-TINA i to je ona TOČKA u CENTRU KRUGA (na-mjerno kažem TOČKA, jer je to izvorna riječ pos-tanjem od TOK, tj. VRIJEME, BOG. Sanskritsko NU znači i VRIJEME [18] i to je POKRETAČKA SILA, ŽIVI BOG.
Današnji spekulativni masoni nemaju jedinstven stav šta predstavlja krug između dviju uspravnih paralelnih linija pa Albert Pajk (Albert Pike) citira riječi drugog masona:
"Naša braća dodaju da je ovaj krug ograđen sa dvije uspravne paralelne linije koje predstavljaju Svetog Jovana Krstitelja i Svetog Jovana Jevan-đelistu,...)." [19]
Odmah iza toga Pajk piše:
"Neki pisci su zamišljali da paralelne linije pred-stavljaju Tropike Raka i Jarca, koje Sunce naiz-mjenično dodiruje u vrijeme ljetnog i zimskog sol-sticija. Ali tropi nisu okomite linije i to je samo maštovita ideja. Ako su paralelne linije ikada pri-padale drevnom simbolu, imale su neko jasnije i plodonosnije značenje. Vjerovatno imaju isto zna-čenje kao i stupovi blizanci Jahin i Boaz. To zna-čenje nije za šegrta. Upućeni to može pronaći u Kabali. Božija PRAVDA i MILOST su u ravnoteži, a rezultat je HARMONIJA, jer Jedinstvena i Savršena Mudrost predsjedava oboma." [20]
Krug između dvije uspravne paralelne je znak Sunca i Stvoritelja Kosmosa. Egipatski hijeroglif RA i mikenski ideograf NU znače SUNCE, BOG KOS-MOSA. Kao dva stupa dvije uspravne paralelne linije su dva u jedinstvu suprotna stvaralačka prin-cipa: PLUS I MINUS, MUŠKI I ŽENSKI PRINCIP, BOG DUH I ETAR (NEBESKA VODA).
perzijski:
nūh = DEVET [2],
nūla = RIJEČ, GOVOR [3],
nūrī = ČIST, SJAJAN, BLJEŠTEĆI [4],
nūrain = SVJETLOST (SUNCE i MJESEĆINA) [5];
grčki:
ἀνύκτερος = VIDNO [6],
ἀνυμνέω = PROSLAVA, SLAVLJE, SLAVA [7],
ἀνύω, aticki ἀνύτω ili ἀνύτω = ZAVRŠITI, SKLO-PITI, ANULIRATI [8];
latinski:
anus = OKRUGLO, KRUG, PRSTEN [9],
annŭlus, anŭlus = PRSTENČIĆ [10],
annus = GODINA [11];
keltski (galski):
nua = NOV; DEVET; ROBUSTAN; MOĆAN; NEBO [12];
keltski (gaelik):
nuall = SLAVA [13],
nuall = PLEMENIT, RASAN, SLAVAN [14],
nuathaigh = NEBESA [15];
keltski (velški):
NUR = JON, ČISTA SUŠTINA, SRŽ [16].
Kod Egipćana NU je NEBSKA VODA, NUT je egi-patska boginja zvijezda i kosmosa. Mikensko NU (I☉I) je u srpskom NULA ((krug, prsten, alka, slovo O). NU je u NUDITI, NUTO (gle, vidi), NUTRINA. Osnova NU je u NUR za koje Petar Skok veli ovako:
"NUR, gen. 'nura' m (Srbija, Bosanska Krajina, Kos-met) »1° luča, zraka koja pada na grob kojem svecu (muslimansko vjerovanje), 2° svijeća koja pada s neba uoči Uskrsa, te je patrijarh u Jerusalimu prvi pripali«. Deminutiv 'nurak', gen. '-rka'. Balkanski tur-cizam arapskog podrijetla (ar. nur »svjetlost«) iz ob-lasti islama: rum., bug. 'nur', arb. 'nur' »Gesicht, Aussehen, Glanz«." [17]
NUR je SVJETLOST. NU je u srpskom NUŽDA što znači SILA, PRISILA. Od ovog NU je NUKLEUS. Nukleus je JEZGRO, ZRNO, SRŽ u kojoj je SUŠ-TINA i to je ona TOČKA u CENTRU KRUGA (na-mjerno kažem TOČKA, jer je to izvorna riječ pos-tanjem od TOK, tj. VRIJEME, BOG. Sanskritsko NU znači i VRIJEME [18] i to je POKRETAČKA SILA, ŽIVI BOG.
Današnji spekulativni masoni nemaju jedinstven stav šta predstavlja krug između dviju uspravnih paralelnih linija pa Albert Pajk (Albert Pike) citira riječi drugog masona:
"Naša braća dodaju da je ovaj krug ograđen sa dvije uspravne paralelne linije koje predstavljaju Svetog Jovana Krstitelja i Svetog Jovana Jevan-đelistu,...)." [19]
Odmah iza toga Pajk piše:
"Neki pisci su zamišljali da paralelne linije pred-stavljaju Tropike Raka i Jarca, koje Sunce naiz-mjenično dodiruje u vrijeme ljetnog i zimskog sol-sticija. Ali tropi nisu okomite linije i to je samo maštovita ideja. Ako su paralelne linije ikada pri-padale drevnom simbolu, imale su neko jasnije i plodonosnije značenje. Vjerovatno imaju isto zna-čenje kao i stupovi blizanci Jahin i Boaz. To zna-čenje nije za šegrta. Upućeni to može pronaći u Kabali. Božija PRAVDA i MILOST su u ravnoteži, a rezultat je HARMONIJA, jer Jedinstvena i Savršena Mudrost predsjedava oboma." [20]
Krug između dvije uspravne paralelne je znak Sunca i Stvoritelja Kosmosa. Egipatski hijeroglif RA i mikenski ideograf NU znače SUNCE, BOG KOS-MOSA. Kao dva stupa dvije uspravne paralelne linije su dva u jedinstvu suprotna stvaralačka prin-cipa: PLUS I MINUS, MUŠKI I ŽENSKI PRINCIP, BOG DUH I ETAR (NEBESKA VODA).
Zanimljivo je da neki neki masoni pomenute dvije uspravne paralelne linije pripisuju Jovanu Krstitelju i Jovanu Jevanđelisti. Da li je to tajna vrha maso-nerije ili samo nečija pretpostavka, ne znam, ali znam šta se krije u kalendarskoj vezi između ta dva crkvena praznika.
Praznik Svetog Jovana Krstitelja (Jovanjdan) je 20. januara (9. januara julijanskog kalendara), a Dan Svetog Jovana Jevanđeliste je 9. oktobara (26. sep-tembra julijanskog).
I pazimo sad: sunčana ili tropska godina ima 365,242 dana, a Kraljeva odaja u Velikoj piramidi široka je 206,0658189 inči, dakle je njena osa na 103,0329095 inči. Ako ove inče sinbolično uzmemo kao broj dana i to oduzmemo od dana jedne godine, dobijemo 262,2090906 dana između Jovanjdana i Dana Sv. Jovana Jevanđeliste. Ovo je prvi i jed-nostavniji primjer, a sljedeći je značajniji i duhovno uzvišeniji.
Drugi primjer značenja vertikalnih paralnih linija kao simbola Dana Sv. Jovana Krstitelja i Dana Jovana Jevađeliste oko Sunca tiče se Piramide, božanske razmjere broja Fi (Φ) i jednog od Piramidinih ko-dova za izračunavanje mjera dužine u mjerama vremena i obratno.
Božanska razmjera, zlatni rez ili zlatni presjek je beskonačna matematička konstanta koja iznosi 1,618033988... Matematičke obrasce božanske raz-mjere svuda su: u vasioni, u mjerama Zemlje, u biljnom i životinjskom svijetu, u ljudskom telu, u na-šem DNK, u talasima, u vjetrovima, u oblacima, u građevinama, slikarstvu, muzici... Sve, ama baš sve u svom postanju i bitisanju sadrži u sebi niz bo-žanske razmjere, ovaj odnos brojeva, ovaj kod.
I sad pažljivo pratimo: zbir dužina Piramidine baze je 927,71468 m. Ako bi se nešto kretalo brzinom 927,71468 m/s, za 12 sati prešlo bi 40.077,27418 km i ovo je dužina Zemljinog ekvatora:
• 927,71468 : 1,618033988 = 573,3592044 m = obim kruga T,
• 182,5060573 m = prečnik kruga T,
• površina kruga T = 26.160,38195 m² = površina kvadrata ABCDA,
• dužina jedne strane kvadrata ABCDA = 161,7417137 m,
• obim kvadrata ABCDA = 646,9668547 m,
• 646,9668547 : 100 = 6,469668547 m = 646,9668547 cm.
Po jednom od Piramidinih kodova za kodiranje vre-mena u mjerama dužine (i obratno) 1 dan je kao 2,466586509 cm:
646,9668547 : 2,466586509 = 262,2923836 dana = vrijeme između Jovanjdana i Dana Sv. Jovana Je-vađeliste.
..............................
[1] J. Chadwick, L. Godarth, J. T. Killen, J. P. Olivier, A. Sacconi, I. A. Sakellarakis, Corpus of Mycenaean Inscriptions from Knossos, Volume I (1-1063); Cambridge University Press, Cambridge, London, New York, New Rochelle, Melbourne, Sydney; Edizioni dell' Ateneo, Roma 1986, p. 28.
[2] p. 1436.
[3] Ib. P. 1435.
[4] Ib. p. 1433.
[5] Ib.
[6] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 152.
[7] Ib. p
[8] Ib. p. 153.
[9] Francis Edward Jackson Valpy, A Manual of Latin Etymology, London: Longman and Co.; and H. G. Bohn, 1852, p. 24.
[10] Ib.
[11] Ib.
[12] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 200, 206.
[13] Edward Dwelly, A Gaelic Dictionary, Vol. II; Herne Bay: E. Macdonald & Co., The Gaelic Press, 1902-, p. 700.
[14] Ib.
[15] Ib. p. 701.
[16] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second Edition, Vol. II, Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 378.
[17] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II, JAZU, Zagreb, 1972, str. 525.
[18] Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary, Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 567.
[19] Albert Pike, Morals And Dogma, Charleston, 1871, p. 16.
[20] Ib. p. 17.
