Friday, December 5, 2025

ON THE ORIGIN OF THE SLAVS


"In regard to the Veneti themselves it cannot fail to be remarked that we meet with three tribes or na-tions of this name in other parts of the world, be-sides those of Italy, viz. the Gaulish tribe of the Veneti on the coast of Armorica; the Venedi or Veneti of Tacitus, a Sarmatian or Slavonian tribe on the shores of the Baltic; and the Heneti or Eneti, who are mentioned as existing in Paphlagonia in the time of Homer. {Iliad, ii. 85.) The name of this last people does not subsequently appear in history, and we are therefore wholly at a loss as to their ethnical affinities, but it is not improbable that it was the resemblance or rather identity of their name with that of the Italian Veneti (according to the Greek form of the latter) that gave rise to the strange story of Antenor having migrated to Venetia after the si-ege of Troy, and there founded the city of Patavium. (Liv. i. 1; Virg. Aen. i. 242 : Serv. ad loc.) This legend, so generally adopted by the Romans and later Greeks, seems to have been current as early aa the time. (Strab. xiii. p. 608.) Some writers, how-ever, omitted all mention of Antenor, and merely represented the tribe of the Heneti, after having lost their leader Pylaemenes in the Trojan War, as wan-dering through Thrace to the head of the Adriatic, where they ultimately established themselves." [1]

"On the other hand the existence of a tribe or pe-ople on the southern shores of the Baltic, who were known to the Romans (through their German neighbors) as Venedi or Veneti, a name evidently identical with that of the Wenden or Wends, by which the Slavonian race in general is still known to the Germans, would lead us to regard the Italian Veneti also as probably a Slavonian tribe : and this seems on the whole the most plausible hypothesis. There is nothing improbable in the circumstance that the Slavonians may at an early period have ex-tended their migrations as far as the head of the Adriatic, and left there a detached branch or off-shoot of their main stock. The commercial intercour-se of the Veneti with the shores of the Baltic, a traffic which we find already established at a very early period, may be the more readily explained if we suppose it to have been carried on by tribes of the same origin. Herodotus indeed represents the Veneti as an Illyrian tribe (i. 196, v. 9) ; but it seems probable that the name of Illyrians was applied in a vague sense to all the mountaineers that occupied the eastern coast of the Adriatic, and some of these may in ancient times have been of Slavonian origin, though the true Illyrians (the ancestors of the pre-sent Albanians) were undoubtedly a distinct peo-ple)." [2]

Since Herodotus mentions the Veneti as Illyrians, a logical question arises: how could the ancestors of today's Albanians also be Illyrians? The answer is clear: Illyrians are not a special ethnos, but the na-me "Illyrians" is based on the territory where some peoples live.

And what does the name ENETI, or VENETI, mean in the Greek translation of the Iliad in the singular Ἐνετῶν, in the plural Ένετοί; in Herodotus Ένετοὺς? It means FAMOUS, GLORIOUS, because Gallic, i.e. Briges, or Thracian or Illyrian ENET means FE-STIVAL, CELEBRATION [3], Serbian SLAVA (> SLAVS).

"The Wendes, Venetes, or Slavonians, who, when they first became known in Europe, were settled on the frontiers of Italy towards Tyrol and Carniola, spread by degrees into Rhaetia,or the country of the Grisons, into Suabia, and probably into Franconia. This race at present occupies the whole space comprised between the countries above-mentioned and the east coast of the Adriatic Sea, on one side, and the Frozen Ocean on the other. It was the de-scendants of the ancient Slavonians who penetra-ted into Kamtschatka, peopled the Aleutian Islands, and perhaps crossed over to the North American continent. The population of Russia, part of Turkey, and the dominions of the house of Austria, consists almost exclusively of Slavonians." [4]

"All historians agree that the Slavonians, Venetes, or Sarmatians, originally dwelt on the banks of the Tanais, Palus Maeotides, and Cimmerian Bospho-rus, countries lying eastward of llliyria and Dalma-tia." [5]

The mentioned "original place" is before the Veneti came to the eastern coast and the northern part of the Adriatic.

"The name which the modern nations of this race assume in preference is that of Slavenzi, or Slasvin, that is to say, the illustrious." [6]

Illustrious means FAMOUS, serbian SLAVNI.

"The physical qualities of the extensive nation kno-wn by the names of Slavonians, Wendes or Vene-tes, Getae, Jazyges, Antes and Serbians, vary much according to the climate of the country inha-bited by its different branches. The Russians and Tscheques, or Bohemians, are short and squat ; whi-le the Illyrians, Croats and Poles, are either tall or of good stature, and well-proportioned. The qua-lities of the water have a powerful influence on personal beauty and shape; so likewise have cli-mate, food, and the physical or moral habits of na-tions.

The different branches of the Slavonians are distin-guished by particular characteristics, as may be seen in the profiles which form the frontispiece to this volume. The Slavonian is a Sauromatian, dwel-ling to the north of the Carpathian mountains ; the Wende a descendant of the ancient Japides ; and the Illyrian an inhabitant of Croatia." [7]

"This race of men is ancient, and it is generally said that they rose to great fame while inhabiting the re-gion facing the Ionian Sea. They are now commonly called Bosnians. But the Dalmatians, Mysians, Tri-balli, and even the Sarmatians, use almost the sa-me language, or not very different, so that they understand each other with no difficulty. It is pro-bable, however, that they departed from the region which extends towards the Ionian Sea, since they were few in number and everywhere they became famous for their brave deeds. that they subdued Thrace, and having crossed the Ister, they inhabited the region of Sarmatia; but there are those who say that they were driven out by the Scythians and crossed into the region which is cultivated beyond the Ister, and having subdued Thrace, they came to the gulf and settled there. I am surprised, however, that there are those who think that the Illyrians are Albanians, as if the Illyrians, who occupy the gulf of the Ionian, had advanced into this continent and Aetolia and the region of Thessaly. But the whole region from Epidamnus to the gulf of Carnerium en-compasses a distance of three thousand stadia. — this region is occupied by one race of men using the same language. It extends from the Mediterranean, extending as far as the Ister, reaching the region of the Sandals, bordering on all sides the Triballi and Mysians. But I say this, mainly following this con-jecture, which is clear that the Illyrians attained great power and were scattered in many places throughout Thrace. Therefore, I believe that they should rather be called Illyrians than Albans. I also agree with those who they asserted that the Illyrians derived their name from the region. But, divided among themselves, some have a different language in use. Therefore, since many kinds of people live there, and their languages ​​are different from each other in use, I think that these people were destined for this name, so that they are called Illyrians." [8]

Ister is the Danube river. Today's modern Albanians are not the only descendants of the Illyrians, beca-use the Veneti and their relatives the Thracians and the Celts lived in Illyria. By the political will of the West in 1912, Albanians were declared to be the only descendants of the Illyrians, which is a histo-rical lie.

"Catari around Emona have names ol Venetic origin and may be a group ol the Carni. Except for the Latobici and Varciani, whose names arc Celtic, the civitates of Colapiani, Jasi, Breuci, Amantini and Scordisci were lllyrian. There is little known of the civitates in Moesia. In the south the Dardani rema-ined a single group, while the civitas of the Celegeri in the northwest may be newly formed out of the Scordisci." [9]

"The identity of the Thracians and Illyrians is proven by ancient writers, some earlier, some later, refer-ring to one and the same people." [10]

The old name of Slavs is the Veneti, Illyrians or Thracians with all the Thracian and Sarmatian peo-ples:

"This race of men is ancient, and it is generally said that they rose to great fame while inhabiting the region facing the Ionian Sea. They are now com-monly called Bosnians, but the Dalmatians, Mysi-ans, Triballi, and even the Sarmatians, use almost the same language, or not very different, so that they understand each other with no difficulty." [11]

The Cimmerians and Thracians were one people (Strabo i,3,21; xii,1,8). Later the Cimmerians are called Cimbri, after that they are called Celts and Gauls and they are all a branch of the Thracians. The Thracian Getae were later called Goths and they are Slavs:

"In ell these countries they were one and the same people, though subject to different princes, and kno-wn by different names. Thus, in Cimmeria, Sarma-tia, Scythia, they were called Cimmerians, Sarma-tians, Scythians; in Thrace, Dacia, and Moesia, Thracians, Dacians, and Moesians; and in the ne-ighbourhood of the Ister and the Pontus, Illirians and Pontics. As for the appellations of Westrogoths, softened by the Latins into that of Visigoths, and Ostrogoths, they were distinguished by the names as Grotius shews by Jornandes, before they left Scandinavia, being called Westrogoths and Ostro-goths, or Western and Eastern Goths, from their situation there to the east and west, the former inhabiting that part of Scandinavia, wich borders on Denmark, and the latter the more eastern parts, lying on the Baltic. What Jornandes writes of the various migrations and settlements of the Goths, is intirely agreeable to what we read in the antient Greek and Latin authors concerning the various migrations and settlements of the Getes. And truly that the Goths and Getes were one and the same people, is supposed by all the writers, who flou-rished in or near the times in wich both empires were over-run by them." [12]

Dacian Getae or Goths are Thracians and they are Slavs in the Balkans and beyond the borders of the Roman Empire:

"The Getae or Slavs attack the border of Thrace..." [13]

And to conclude who the Slavs were:

"The seventh book tells of the disordered ranks of the Romans and of their brave successes against the Slavs or Getae; for by that name they were for-merly called." [14]

.............................
[1] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co., 1870, pg. 1272.
[2] Ib., p. 1273.
[3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 542.
[4] Frederic Shoberl, Illyria and Dalmatia, Volume I, Introduction xi-xii; London, Printed for R. Acker-mann, 1821.
[5] Ib. xiii.
[6] Ib.
[7] Ib. xvii-xviii.
[8] B. G. Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae Byzantinae: Laonicus Chalcocondylas, De rebus Turcicis, L. X; Bonnae, Impensis Ed. Weberi, 1843, pg. 530-531.
[9] John Wilkes, The Illyrians; Blackwell Publishers Ltd., Oxford, UK; Blackwell Publishers Inc., Cam-bridge, Massachusetts, USA, 1996, pg. 218.
[10] The Edinburgh Magazine and Literary Miscellany, Vol. 15, August 1824, Edinburgh, Prin-ted for Archibald Constable and Company, 1824, pg. 135.
[11] B. G. Niebuhr, Ib. pg. 530.
[12] An Universal History from the Earliest Account of Time to the Present: Compiled from Original Authors, and Illustrated with Maps, Cuts, Notes, and Other Tables. Vol. VII; London: Printed for T. Os-borne, J. Osborn, A. Millar, J. Hinton, 1792, pg. 487.
[13] Barthold Georg Niebuhr, Corpus Scriptorum Historiae, Continuata 10, Immanuel Bekkerus, The-ophylacti Simocattae, Historiarum, Libri Octo; Bo-nae, Impensis Ed. Weberi, 1834, pg. 9.
[14] Ib. pg. 14.

Tuesday, December 2, 2025

BOG ROD-BELI VID-PERUN, BOG RODA ISTINSKIH SRBA

 
Pored još rijetkih istinskih Srba postoje i Lažisrbi koji su mrzitelji Sunca, jer su vjernici boga Tame.

Postoje dvije vrste Lažisrba: jedni lažu slaveći Vi-dovdan po papinom kalendaru 15. juna papinog kalendara, drugi lažu slaveći Vidovdan 15. juna po julijanskom kalendaru. Svako bistre pameti sa isti-nom u duši zna da je Vidovdan onaj dan u godini sa najviše vida, dan u kojem Sunce najranije izlazi i najkasnije zalazi, dan dugodnevice, prvi dan ljeta.

SVETOVIDE BELI VIDE

Svetovide Beli Vide,
Tvoje Sunce nebom ide,
Tvoga Sunca svetla roj,
Rodio je narod tvoj,

Svetovide Beli Vide,
Tvog smo Sunca vojska bili,
Od Tame se nismo krili,
S Tamom smo se borili,
Mrake joj razgonili.

Svetovide Beli Vide,
Vera naša zastranila
I Tama nas oborila,
Nema mira ni slobode,
Pomozi nam, Vide Rode!

Svetovide Beli Vide,
Tvoj te narod opet traži,
Svetlošću ga ti osnaži
I povedi narod svoj
U odlučni s Tamom boj!

Svetovide Beli Vide,
Plamenoga mača paši,
Belovitog konja jaši
I zastavu svoju razvij
Te Zapada Tamu razbij!

Svetovide Beli Vide,
Na četiri sveta strane
Neka tvoje oko grane,
Oštru Sunca šalji zraku
Nek' sažeže koren Mraku!

Svetovide, Beli Vide,
U naša se srca vrati,
Povedi nas do slobode,
Svetovide Bože Rode!

ПОСВETA ПОКЛОНИЦИMA СУНЦA

ПОСВETA ПОКЛОНИЦИMA СУНЦA

“О невини синови природе,
о мудрости проста најсјајнија!
До рођења св'јета истинога,
ви пресретни поклоници сунца!
Ви сте вјерни небесни синови,
вас свјетила луче животворне
носе к творцу, лучах источнику;
луч је сјајна богословија вам,
луч вам жертву у небо уводи,
луч вам творца освјетљава душу!”
(Петар П. Његош, Луча Микрокозма, Пjевaњe VI, одломак)

Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sunčevih plame-nih jezika, Sunčeve moći i toplote. Od prvih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog jezika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srpskim idolima i amajlijama Bliskog istoka, Male Azije, Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima sve do 20. vijeka. Sve srpsko!

Moja poruka današnjim balkanskim potomcima ved-skih sljedbenika Sunca glasi: vi nećete i ne želite da svjedočite istinu jer VAŠ BOG je PROTIVNIK SUN-CA iz pakla smradni OTAC LAŽI i njemu ste vjerni, njemu se molite, njemu se klanjate, njega veličate i slavite nepravdu, zlo i laži šireći. Ma kako vi njega zvali, on je ĐAVO i on je VAMA BOG!

VEDSKIH SRBA IDOLI ISPLAŽENOG JEZIKA

Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sunče-vih plamenih jezika, Sunčeve moći i toplote. Od pr-vih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog je-zika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srp-skim idolima, amajlijama Bliskog istoka, Male Azije, Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima sve do 20. vijeka.

SOLARNI SIMBOLI POKLONIKA BOGA SUNCA



Ezoterija, egzoterija, simboli i njihov tajni smisao.
Ovako je nastalo hrisćanstvo: "Ovo što se sad zove hrišćanska religija postojalo je među drevnima i nije bilo odsutno od ljudske rase do Hristovog dolaska od čijih vremena istinita religija, koja je već posto-jala, počinje da se zove hrišćanstvo.” [1]
Sav vrh svjetskih religija, politike i tajnih društava tvrde za sebe da su sljedbenici Svjetlosti, dakle su poklonici Sunca i Boga Sunca, ali se međusobno bore za zemaljsku vlast i zemaljski sjaj zlatne ras-koši.
..............................
[1] Jirah Dewey Buck, Mystic Masonry, or, the Symbols of Freemasonry and Greater Mysteries of Antiquity [Supplemental Harmonic Series, Vol. V], Chicago: Indo-American Book Company, 1911, p. 69.

VEDSKIH SRBA IDOLI ISPLAŽENOG JEZIKA

Monday, December 1, 2025

ČETIRI ISUSA HRISTA O TOME KAKO STEĆI ŽIVOT VEČNI


Neki nekršteni čovek priđe Isusu i pita ga koje dobro delo da učini da bi zaradio život večni, a Isus mu ka-za: "Ako želiš ući u život, drži zapovesti."

A onaj ga upita: "Koje zapovesti?"

A Isus mu reče: "Ne ubij; ne čini preljube; ne kradi; ne svedoči lažno, poštuj oca i mater i voli bližnjega svoga kao samog sebe." (Matija 19, 16-19)

Onaj nekršteni mu veli da on sve to izvršava još od mladosti, a Isus mu kaza posljednji, najveći i naj-slavniji uslov: "Ako hoćeš savršen da budeš, idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; pa hajde za mnom." (Matija 19, 21)

Vidite, ovde Isus tvrdi da se samo poštenim životom i delima dobra, delima ljubavi i milosti stiče život večni. Isus ne pominje molitve, ni krštenje, ni crkvu ni idenje u hramove i vršenje liturgija ni davanje pri-loga hramovima, nego fino kaže da ne ubijamo, da ne činimo neveru radi preljube, da ne krademo, da ne lažemo, da poštujemo roditelje, da volimo ljude i da svoje imanje delimo sirotinji.

Sve napred pomenuto od Isusa Hrista je da ako že-liš večni život, odreci se sebe i svoje sebičnosti i deluj za dobrobit drugih, žrtvuj se za dobrobit dru-gih baš kao što je Isus na zemlji činio i žrtvovao se druge. To je ona poruka Isusova da se ide za njim, njegovim primerom, njegovim putem. Samo se tako i nikako drugačije na zemlji služi i slavi Jedini Istiniti Bog i samo tako naša duša stiče božansku suštinu za večni život:

"A ovo je život večni da poznaju Tebe Jedinoga Is-tinoga Boga, i Isusa Hrista koga si poslao. Ja tebe proslavih na zemlji; posao svrših koji si mi dao da radim." (Jovan 17,3-4)

Bez obzira na versku pripadnost ili nepripadnost svaki čovek koji živi po iznad kazanim rečima Isusa Hrista sam sebe spasava, sam sebi postaje Isus Hrist jer stiče oboženje čineći dobra dela žrtvujući se za druge i sam sebe spasava za život večni. To je istinito hrišćanstvo po rečima nevaskrslog obo-ženog čoveka Isusa Hrista, jer postoji hrišćanstvo po rečima vaskrslog Isusa Hrista koji tvrdi da su ve-ra u vaskrslog Isusa Hrista i krštenje jedini uslov za večno spasenje:

"I reče im: idite po svemu svetu i propovedajte je-vanđelje svakome stvorenju. Koji uzveruje i pokrsti se, spasiće se; a ko ne poveruje osudiće se. A znaci onima koji veruju biće ovi: imenom mojim izgoniće đavole; govoriće novim jezicima, uzimaće zmije u ruke, ako i smrtno što popiju, neće im nauditi; na bolesnike metaće ruke i ozdravljaće."

Kao uslove za sticanje večog spasenje vaskrsli Isus ne navodi nečinjenje zla, ne pominje poštivanje ro-ditelja i činjenje dobrih dela i vlastito zrtvovanje radi dobrobiti drugih, nego su njegovi uslovi za život ve-čni jedino vera i krštenje. Po ovom Isusu čovek može celog života činiti dobra dela i do smrti žrt-vovati se radi dobrobiti drugih, ali ako nije kršten, nema mu večnog spasenja i duša mu propada u pakao. Glavni dokazi spasonosne vere ovog vas-krslog Isusa Hrista je da njegovi vernici mogu da čine magijska čudesa, da izgonće đavole, govore novim jezicima, otporni su na zmijske i druge otrove i leče ljude dodirom.

Izvan Jevanđelja postoji i treća varijanta hrišćanstva i to je crkveno hršćanstvo izdeljeno po svojim ras-kolima, učenjima, ritualima i sektama sa svojim vla-stitim propisima verovanja kao uslovima za život ve-čni. Ni oni ne drže do reči nevaskrslog Isusa o ne-činjenje zla, o poštivanju roditelja i činjenju dobrih dela kroz nesebično žrtvovanje radi dobrobiti drugih. Njihovi glavni uslovi za sticanje večnog života su krštenje, vjerovati samo onako kako je crkva ver-skim zakonima propisala, živeti samo po propisima crkve i potpuno biti veran vođama crkve. Po svetom zakonu crkve vaskrslog Isusa Hrista neki čovek mo-že celog života da čini dobra dela i do smrti da se žrtvuje radi dobrobiti drugih, ali ako nije kršten, ne-ma mu večnog spasenja i duša mu pada u pakao. Zbog toga trogodišnju Milicu Rakić, žrtvu NATO- -bombardovanja, crkva nije htela proglasiti svetom jer Milica nije bila krštena. Da crkva ima srednjo-vekovnu vlast, Milica ni na pravoslavno gro-blje ne bi mogla biti sahranjena. Takođe po svetom zakonu crkve svaki čovek može celog života da krade i otima, celog života da siluje decu, devojke i žene te iz dana u dan da para stomake trudnicama, decu da kolje pa sve do staraca, ali ako se na samrtnoj po-stelji kroz ispoved pred sveštenikom pokaje, sva mu se zla opraštaju i duša mu ide u raj.

Ima i ovaj Isus Hrist u Jevanđelju:

"Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nisam došao da donesem mir nego mač jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine i neprijatelji čoveku (postaće) domaći njegovi. Ko god voli oca ili mater više nego mene, nije mene dos-tojan; i ko voli sina ili kćer više nego mene, nije me-ne dostojan. I ko ne uzme krsta svojega i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Ko čuva dušu svoju, izgubiće je; a ko izgubi dušu svoju mene radi, naći će je." (Matija 10, 35-39)

I da završimo riječima nevaskrslog Isusa Hrista:

"Ne ubij; ne činiš preljube; ne kradi; ne svedoči laž-no, poštuj oca i mater i voli bližnjega svoga kao sa-mog sebe. Ako hoćeš savršen da budeš, idi i prodaj sve što imaš i podaj siromasima; i imaćeš blago na nebu; pa hajde za mnom." (Matija 19, 16-19; 19, 21)

I kaže narodna izreka: "Kada bi se pamet prodavala na pijaci, svako bi kupio svoju!"

Sunday, November 30, 2025

ZIMA ISPLAŽENOG JEZIKA

Reljefi s personifikacijom boginje Zime.

"Među brojnim rimskim nadgrobnim spomenicima u Antičkoj zbirci Arheološkog muzeja Istre izdvajaju se tri reljefno oblikovana pravokutna bloka od vapnen-ca s prikazima ženskih likova. Pronađeni su u Puli prije 1892. godine i pripadali su istom nadgrobnom spomeniku. Od izvorno četiriju, pronađena su tek tri bloka s likovima izrađenim u dubokom reljefu koji prikazuju personifikacije godišnjih doba – Zimu, Pro-ljeće i Jesen.

Ovom prilikom prezentiramo personifikaciju Zime, ujedno i najcjelovitije sačuvan prikaz. Utjelovljena u liku žene, Zima je smještena u plitkoj zasvođenoj edikuli. Odjevena je u teškom zimskom ogrtaču (pa-enula) koji joj pokriva glavu te u bogatim naborima pada sve do ispod koljena. U lijevoj, savijenoj ruci drži cistu, a u desnoj, spuštenoj niz tijelo, ulovljenu pticu.

S obzirom na sličnost ovog figuralnog prikaza s prikazima na pojedinim pulskim nadgrobnim spome-nicima koji se datiraju u julijevsko-klaudijevsko raz-doblje prve polovice 1. st. n. e., i ovaj se spomenik može svrstati u isti vremenski okvir." (Arheološki muzej Istre, Facebook, 18. novembar 2021.)

Velika je zavjera u društvenim naukama, zavjera ću-tanja o postojanja prikaza isplaženih jezika na ant-ropomorfnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od kultura Gobekli Tepe, Lepenskog Vira, Vinče, Jamne kulture, Butmira i Starčeva i ostalih kultura pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bo-gova i likova stećaka.

Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sunče-vih plamenih jezika, Sunčeve moći i toplote. Od prvih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog jezika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srp-skim idolima, amajlijama Bliskog istoka, Male Azije, Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima Srbiji sve do 20. vijeka.

Nikad niko iz zvanične nauke nije nikad spomenuo ove isplažene jezike, sve su zavjetnom tajnom ćutanja sakrivali, osim isplaženih jezika po idolima američkih Indijanaca. Još je interesantnije da to je-danaest godina od objavljivanja mojih prvih članaka sa fotografijama stećaka sa antropomorfnim liko-vima isplaženih jezika kriju Srbi, Bošnjaci i Hrvati, jer to ruši sve njihove nacionalističko-vjerske isto-rijske zablude, greške i laži.

Isplaženi jezici na idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svjedoče kontinu-itet bitisanja Srba na Bliskom istoku, u Maloj Aziji, na Balkanu, njihovo širenje po Evropi i migracije preko Azije u obe Amerike.

SFINGA ISPLAŽENOG JEZIKA

Sfinga (rimsko pozorište u Puli, Arheološki muzej Istre, Pula, Istra, Hrvatska).

Velika je zavjera u društvenim naukama, zavjera ću-tanja o postojanja prikaza isplaženih jezika na ant-ropomorfnim likovima idola, amajlija i nadgrobnika od kultura Gobekli Tepe, Lepenskog Vira, Vinče, Ja-mne kulture, Butmira i Starčeva i ostalih kultura pa preko prikaza tračanskih, ilirskih i slovenskih bogo-va i likova stećaka.

Srpski vedski bogovi Sunca i sunčana božanstva uvijek su sa isplaženim jezicima, simbolom Sun-čevih plamenih jezika, Sunčeve moći i toplote. Od prvih idola postpotopskog svijeta motiv isplaženog jezika nastavlja se kroz milenije na skoro svim srp-skim idolima, amajlijama Bliskog istoka, Male Azije, Balkana, Evrope, u obe Amerike i na stećima Srbiji sve do 20. vijeka.

Nikad niko iz zvanične nauke nije nikad spomenuo ove isplažene jezike, sve su zavjetnom tajnom ću-tanja sakrivali, osim isplaženih jezika po idolima američkih Indijanaca. Još je interesantnije da to je-danaest godina od objavljivanja mojih prvih članaka sa fotografijama stećaka sa antropomorfnim likovi-ma isplaženih jezika kriju Srbi, Bošnjaci i Hrvati, jer to ruši sve njihove nacionalističko-vjerske istorijske zablude, greške i laži.

Isplaženi jezici na idolima, amajlijama i stećcima od najstarijih postpotopskih vremena svjedoče kontinu-itet bitisanja Srba na Bliskom istoku, u Maloj Aziji, na Balkanu, njihovo širenje po Evropi i migracije preko Azije u obe Amerike.

Saturday, November 29, 2025

ZNAK VELIKIH MAGOVA VAVILONA

  
 
 
 
 
 
 
 
Ovo su demonske riječi koje su stvorile najužasnije zločine i genocide širom svijeta, ovo su riječi koje su protjerale ljubav i milost iz duše i srca hrišćanskog Zapada i već punom parom rade među hrišćanima Istoka, dakle i među Srbima:
"A ko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred ocem svojijem koji je na nebesima. Ne mislite da sam ja došao da donesem mir na zemlju; nijesam došao da donesem mir nego mač. Jer sam došao da rastavim čovjeka od oca njegova i kćer od matere njezine i snahu od svekrve njezine: I nep-rijatelji čovjeku (postaće) domašnji njegovi. Koji ljubi oca ili mater većma nego mene, nije mene dostojan; i koji ljubi sina ili kćer većma nego mene, nije mene dostojan. I koji ne uzme krsta svojega i ne pođe za mnom, nije mene dostojan. Koji čuva dušu svoju, iz-gubiće je; a koji izgubi dušu svoju mene radi, naći će je." (Matej 10,33-39)

Tajni znak prepoznavanja članova biblijskog drev-nog reda Velikih magova Vavilona je prstima znak za SVEVIDEĆE ili NEDREMNO OKO i ZION: raz-maknuti kažiprst i srednji prst u znaku slova "V" koje se od korijena prstiju preko dlana ka laktu pretvara u slovo Y, hebrejsko AYIN sa zanačenjem OKO i ZI-ON (צִיּוֹן) sa značnjem ZNAK; SVJETLOST.

Godine 1943. taj znak Vinston Čerčil ubacuje u jav-nost kao znak VIKTORIJE, znak POBJEDE, a sve do tog vremena znak je bio tajni znak prepozna-vanja članova vavilonskih Velikih magova, pisaca Biblije, osnivača i vođa ideologije vrha judaizma i hrišćanstva. Oni su tajno društvo vavilonskih Velikih magova, ondašnje vrste Iluminata, planera i kreato-ra Kovida-19 i unipolarnog Novog svj. poretka (sion = svjetlost). To je u kiromanija znak broja 40 (grčko M, μ̅),. To je krajem 19. vijeka djelimično objasnio Italijan Giulio Adrieu u svojoj knjizi Kiromanija, Fi-zilogija na rukama [1].

Kiromanija (quiromancia, chiromancy, chironomy) je oblast koja se bavi mimikom, sporazumijevanjem znakovima i gestikulacijom. Kabalističko-gematrij-sko značenje broja 40 je o preokret, obnova, Novo doba, Novi svj. poredak:

“U numerologiji, 40 je simbol smrti svog starog ‘ja’ i novog duhovnog rođenja. To je u špilu tarota trinaesto hebrejsko slovo “mem” i to je karta smrti, završetak perioda.” [2]

Brojna vrijednost hebrejskog slova AYIN (ע) je 70, a tropska godina ima 365,242 dana:

365,242 : 70 = 5,217742857 dana.

Po jednom od kodova Velike piramide vrijeme može da se kodira u mjerama dužine i obratno, tako da je 1 dan = 2,466586509 cm:

5,217742857 dana = 12,87001414 cm = AB (Slika 1):

- površina kvadrata ABCDA = 165,6372639 cm² = površina kruga T; - prečnik kruga T = 14,52226197 cm;
- obim kruga 45,62299297 cm

a) 45,62299297 x 2 = 91,24598595 cm,
b) 91,24598595 x 4 = 364,9839438 cm (godina ima 365,242 dana).

Visina Velike piramide = 147,6505019 m.

Evo šta dobijemo ako od 365,242 dana oduzmemo 70 dana:

365,242 - 70 = 295,242 dana = 2 x 147,621 dana (visina Velike piramide = 147,6505019 m).

"Skiptar sile daje ti Gospod sa Siona: vladaj sred neprijatelja svojih." (Psalm 110,2)

..............................
[1] Giulio Audrieu, Chiromanzia, Fisiologia sulla Mano, Giulio Adrieu, Milano, 1884.
[2] (Ilene Segalove, 40 Days and 40 Nights, Introduction, xiv; Andrews McMeel Universal company, Kansas City, Missouri, 2009.