GOMER JE DRŽAČ I SAKUPLJAČ, TJ. SUNCE

Galsko GOM, GOMRO je sinonim riječima KUM, KUMRO [1]. Kod Srba KUM je DRŽAČ KUMČETA prema KRESTU, tj. prema VATRI, tj. prema SUN-CU, odnosno crkvenom "KRSTU". Od osnove KUM izvedeno je KUMIR. Galsko GOMER znači IMATI, DOBIJATI, DRŽATI [2]. KUMRI su isto što i KIMERI ili KIMRI, koji su isto što i TRAČANI [3], isto što i KELTI, GALI i ILIRI. U Asiriji zvali su ih GIMIRAI. U Septuaginti ime GOMER pisano je GAMER (grč-ki: Γαμὲρ). Od GAM iz GAMER je keltsko KAM-BRI sa istim značenjem kao i nazivi KUMRI i KIMRI. GAM u GAMER ima isto značenje kao i englesko CAM (čitaj: KAM) i dansko KAM sa značenjem ZUB, ZUBAC na zupčaniku [4] i to je preneseno značenje imenice ZRAKA  (slika ispod).

“U kasnije vrijeme Kimeri su identifikovani sa germanskim Kimbrima i Keltima Kumrima.” [5]

“Imena kraljeva Bosfora odgovaraju tračkim imeni-ma; i ovaj  fakt u vezi sa okolnošću da je tamo bilo tračko pleme Treri, vezano  sa Kimerima, zaključak je da su Kimeri bili Tračani.” [6]

Srbi su Tribali, Tribali su Tračani, koji su isto što i Kumri, tj. Kimeri, Kelti, Gali ili Iliri.

Keltsko (gaelik) CUM (čitaj: KUM) znači DRŽA-TI [7]. Keltsko (gaelik) CUMAIL (čitaj: KUMAIL) zna-či DRŽATI, ČUVATI, PROSLAVLJATI [8]. Pogle-dajmo srpski:

a) GOM > GOMOLJ 

b) GOM > GOMILA

c) GUM > KUM = DRŽAČ, ZAŠTITNIK

d) GUM > GUMNO = ČISTI KRUG ZA VRŠEVINU

Od osnove GOM potiče englesko COMB (čitaj (KOMB) je ČEŠALJ, srednovijekovno englesko CAMB (čitaj: KAMB), islandski KAMBR sa znače-njem ČEŠALJ, KRESTA, GREBEN [9] (češalj je NAZUBLJEN),  Od KAMB je keltski naziv KAMBRI, sa značenjem SJAJNI, TRAČNI, TRAČANI. 

Sanskritsko GAM znači DOĆI, IĆI [10]. Morfološki i semantički izvor ovoj riječi jedno može biti Sunce.  Od GAM je keltski naziv KAMRI, KAMBRI kao i srp-sko KAMEN, KAMARA (gomila). U 18. vijeku za KA-MARA u Slavoniji su govorili GAMARA [11].

Od GOM je latinsko COM (čitaj: KUM) sa  znače-njem ULJUDAN, UČITIV i postanjem je od CŌMO (čitaj: KOMO) sa smislom POLIRAN, SJAJAN [12]. Latinsko CŌMISSOR je SLAVLJE [13], CŌMITIO je SASTANAK, ZBOR [14]. Srpskom GOMBA (kvrga; gužva, kavga, tuča, bitka) [15] odgovara englesko COMBAT (čitaj: KOMBAT) sa značenjem TUČA, BORBA. Osnova GOM je u latinskom GOMPHUS sa značenjem STUP, ŠTAP, MOTKA, PRUTKA [16] i to je kao ZRAKA. Ovo GOMPHUS potiče od grčkog GOMFOS (γόµφος) sa značenjem KLIN, EKSER [17]. Iza osnove GOM u grčkom GOMFOS je FOS (φος) iste gasovne vrijednosti kao i grčko φῶς (FOS) sa značenjem SVJETLOST (klin i ekser su kao zraka, a glava im kao Sunce).

Bez ikakvog objašnjenja neki bibliolozi pretposta-vljaju da hebrejsko GOMER znači PUNOĆA, CJE-LOVITOST [18]. Najvjerovatnije osnovu GOM pove-zuju sa osnovom GEM u grčkom GEMO (yέμω) sa značenjem PUN [19].  Izvorni i polazni smisao je SUNCE, VATRA, jer se ljudi okupljaju NA TOPLINI SUNCA I TOPLINE VATRE. Sunce je GOMOLJ zra-ka, vatra je GOMOLJ plamenova. To su vavilonski hazarski ezoteristi, kao pisci Biblije, pretvorili u eg-zoterijskog (lažnog) čovjeka sa imenom GOMER. U drevnoj masoneriji slovo Г uzeto je za simbol BO-GA, u modernoj masoneriji latinično G.

..............................

[1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, pg. 657.

[2] Ib.

[3] Strabo, The Georaphy, 1, 3, 21; 13, 1, 8.

[4] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford: The Clarendon Press; New York: Macmillan and Co., 1893, pg. 89.

[5] Max Duncker, The History Of Antiquity, Volumes I, Printed by Richard Bentley & Son, London, 1877, pg. 542.

[6] William Smith, A Dictionary of Greek and Roman Geography, Volume I, London, 1872, pg. 624.

[7]  Neil M’Alpine, A Pronouncing Gaelik Dictionary, Second Edition, Published by Stirling & Kenney, Edinburgh, 1833, pg. 95.

[8] Ib.

[9] Walter William Skeat, Ib. pg. 122.

[10] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, pg. 346.

[11] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga II; JAZU, Zagreb, 1972, str. 24.

[11] Francis Edward Jackson Valpy, An Etymological Dictionary of the Latin Language; London: Printed by A. G. Valpy, 1828, pg. 92.

[12] Ib.

[13] Ib.

[14] Ib.

[15] Joachimi Stulli, Lexicon Latino-Italico-Illyricum, Vol. I; Budæ, Typographiæ Regiæ Universitatis Pestanæ, 1801, pg. 309.

[16] Ib. pg. 629.

[17] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, pg. 314.

[18]  William Smith, Dictionary of the Bible; Boston: Houghton, Mifflin and Company, 1883, pg. 938.

[19] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. pg. 303.