Paganski Sloven hrišćaninu

     “Paganski Sloven je na hrišćanina gledao s visine kao na varvara. ‘Mi s tobom nemamo ni-šta zajedničko. Zakone koje smo naslijedili od svojih očeva nećemo odbaciti, zadovoljni smo s vjerom koju imamo. Među hrišćanima ima lo-pova i razbojnika, kojima se noge odsijeku i oči vade; hrišćanin praktikuju sve vrste zločina i kazni nad hrišćaninom. Daleko od nas neka tak-va vjera’, odgovorili su Pomeranci Otu Bamber-skom. Među njima nije bilo prosjaka, niti brava i ključeva; bili su jako iznenađeni blindiranim sanducima biskupa. Stol im je uvijek bio pun hrane i svaki stranac mogao je ući i nasititi se.  Schafarik, II. str. 542, bilješka 2.” (J. B. Bury, The Cambridge Medieval History, Vol. II, New York, The Macmillan Company, 1913, p. 455)

JESU LI SRBI PORIJEKLOM KELTI

 

Na ulazu u frigijsko svetilište u Kapadokiji isklesani su likovi frigijskih idola.

 

Vidite li da je isto?

  

Petroglifi tračkih Frižana, tj. Briga (gvozdeno doba,7–6. v. st. ere, Kerkenes Dağ, Turska; Geoffrey D. Summers, Excavations at the Cappadocia Gate: Kerkenes Final Reports I; Oriental Institute Publication, Vol 145, The Oriental Institute Of Chicago, Chicago, Illinois, 2021, Plate 143).

 

Petroglifi tračkih Frižana, tj. Briga (gvozdeno doba,7–6. v. st. ere, Kerkenes Dağ, Turska; Geoffrey D. Summers, Excavations at the Cappadocia Gate: Kerkenes Final Reports I; Oriental Institute Publication, Vol 145, The Oriental Institute Of Chicago, Chicago, Illinois, 2021, Plate 142).

Simboli zore (prozori na etiopskoj crkvi,12-13. v. Lalibela) i reljefni prikazi na stećcima (Marian Wencel, Ukrasni motivi na stećcima; Izdavač “Veselin Masleša”, Sarajevo, 1965., Tabla XXI, br. 9).

 

Kumir tračkih Frižana, tj. Briga (gvozdeno doba,7–6. v. st. ere, Kerkenes Dağ, Turska; Geoffrey D. Summers, Excavations at the Cappadocia Gate: Kerkenes Final Reports I; Oriental Institute Publication, Vol 145, The Oriental Institute Of Chicago, Chicago, Illinois, 2021, Plate 139.

 

Kumir tračkih Frižana, tj. Briga (gvozdeno doba,7–6. v. st. ere, Kerkenes Dağ, Turska; Geoffrey D. Summers, Excavations at the Cappadocia Gate: Kerkenes Final Reports I; Oriental Institute Publication, Vol 145, The Oriental Institute Of Chicago, Chicago, Illinois, 2021, Plate 138).

Sunce na visini dana (lijevo je idol na stećku u selu Dići kod Ljiga u Srbiji, desno je slovenski idol (Shigir idol, Tolmachev V. Y. – Толмачев В. Я., Дeревянный идол из Шигирского торфяника // Известия Императорской Археологической  Комиссии. Вып. 60. СПб. 1916. С. 94-99).

 

 

 

Evo isti idol na srpskom nadgrobniku iz 1827.

 

Frigijski idol na stećku iz 1827. (porta crkve Presvete Bogorodice u Negotinu; detalj stećka sa 189. str.). Iznad idola je solarni krst kao i krstovi iznad ulaza u frigijsko svetilište u Kapadokiji. Polumjesec je znak zapada, znak Sunca je simbol istoka. Ispod su dva kolovrata sa drevnim simbolima Sunca.

     Nabrajajući mnoga keltska plemena kao srpska plemena razasuta po Evropi i Maloj Aziji, Miloš S.Milojević spominje Frige pod imenom Bregi, tj. Brigi:

    “3. Bregi ili Brđani – Breges – Egipćani su Bregjane ili Brđane poštovali za najstariji narod na zemljanom šaru." [1]

Brigi (Frigi) i Gali bili su jedan te isti tračanski narod:

“Frigi su nakon toga zvani Gali i Galati, dokaz njihove vrijednosti, i mnogo drugih imena i zvanja im je davano ili su oni sami uzimali imena za vrijeme njihovih seoba po Evropi: kao Briganti u Španiji, Galiji, Germaniji, Britaniji i Irskoj, što od brigunta znači prvi od najčuvenijih Briga i bili su prvi i najčuveniji posjednici ovih zemalja, i Starobrigi, ili brđanski Brigi; ali više o ovom pitanju kada dođem do razmatranja o nekoliko posebnih migracija u Evropi.” [2]

     “I Frizi, koji sebe zovu Brigima, Tračko pleme, takođe su Migonijani, Bebrikani, Medo-vitijani, Vitini i Dinijani, i, ja mislim, tkođe Marijandini. Ovi narodi, zasigurno drže cijelu kompletnu Evropu, ali Mizi ostaše tamo.” [3]

    “Kikoni, koji su takođe Gali i Brianti (britanska plemena imaju isto ime) tukli su se sa Odisejem nakon pada Troje; i tvrdi se da su kimerijski Brigi iz Trakije otišli u Malu Aziju i postali Frizi. Oni su Briganti Britanije.” [4]  

     Jesu li Srbi Tribali? Jesu, to istoričari svjedoče! Jesu li Tribali Tračani? Jesu i to istoričari svjedoče! Jesu li Brigi Tračani? Jesu, istoričari svjedoče! Jesu li Gali od Briga? Jesu, svjedoče istoričari! Jesu li Gali Kelti? Naravno da jesu! I šta nije u redu sa tvrdnjom da su Kelti srpska plemena? Nije u redu što se to ne uklapa u iluminatsku ideologiju Pravoslavne crkve da Srbi nisu starosjedioci Balkana, da nisu Tračani, nego su od 6. vijeka  “u seobama naroda dose-lili na Balkan”. To je to zašto Srbi odbijaju svoje keltsko, tj, kimersko, odnosno tračansko po-rijeklo. Za glupog pojedinca i za glupi narod ima jedna stara srpska izreka:

     "I da mu nacrtaš, taj ne bi shvatio!"

..............................
     [1] Miloš S. Milojević, Odlomci istorije Srba, Sveska I, Beograd, Državna štamparija, 1872, str. 110.
     [2] Rowland Jones, The Origin of Language and Na-tions, Preface, p. 26, London: Printed by J. Hughs, 1764.
     [3] Strabo, VII, 3.
     [4] John Pym Yeatman, The Shemetic Origin of the Nations of Western Europe; London: Burns and Oates, 1879, p. 213.

PRIMJER KAKO SRPSKI ILUMINATI STVARAJU NOVU ISTINU

Ovo je slika sa antičke vaze iz sredine 6. v. st. ere. i preuzeta je iz knjige „Chronicle of the World”, Published in 1996 by Dorling Kindersley Limited, London, p. 102; ISBN 0751330108. Naziv slike je "Rađanje Atine" i tu vidimo boginju Atinu kako se rađa iz Zevsove glave. Sliku sam lično skenirao i 30. decembra 2009. u 18:23:38 časovana postavio na ondašnji Internet Forum Virtuelna Srbija u temi "Tajna srbskog grba". Do tada za ovu sliku niko od Srba nije znao, pa ni kreator "srbske boginje Serbone i srbskog Boga Serbona".

I kao što je Atina rođena iz Zevsove glave, tako su Serbon i Serbona rođeni iz glave srpskih lažova koji za sebe tvrde da ne lažu, nego "stvaraju novu istinu", dakle se o članovima Iluminatima radi, jer oni od 2020. javno "stvaraju novu istinu".

VIDUŠA (ΒИДУША - VIDUSA)

“LOGOS” JE ANAGRAM OD “GOLOS”

      Anagram (grč. ἀνάγραμμα), premetanje slova ili slogova unutar riječi, sintagmi, rečenica i narocito imena radi tvorbe nove značenjske ili smisaone cjeline (trava/vatra/vrata; stari/rista itd.). Koristi se radi šifriranja, kodiranja u starim religijskim tekstovima, u filozofiji, strategiji i na-uci, te za anagrame Albert Mackey, enciklope-dista masonerije, kaže:

     “ Većinu ovih riječi sada je postalo nemoguće vratiti u njihov izvorni oblik, ali neke je lako dešifrirati.” [1]

Tako su lukavi stari grčki filozofi protosrpsko GÓLOS (glas) pretvorili u anagram LOGOS i tom anagramu  lingvisti i teolozi hiljadama go-dina traže izvorni smisao, a on je tu: GOLOS, i danas rusko ГОЛОС, srpsko GLAS, BUK = VAL = BAL = BEL = ZVUK = talas, oscilacija, frekvencija:  

     Tako prvi stihovi Jovanovog jevanđejla treba da glase:

     “U početku bješe glas, i glas bješe u Boga, i Bog bješe glas. On bješe u početku u Boga. Sve je kroz njega postalo, i bez njega ništa nije postalo što je postalo. U njemu bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. I vidjelo se svijetli u tami, i tama ga ne obuze.” (Jovan, 1, 1-4)

     Neko će reći da glas nije riječ, ali englesko VOICE (glas) postanjem je od sanskritskog VACH sa značenjem GOVORITI [2]. Galsko GO znači TOK [3], galsko GOL je SJAJAN, ŽUT [4],  GOLO je SKRIVEN; SVJETLOST [5]. Galsko GOLOSCI znači PALITI, PRŽITI [6], dakle GO-LO je vidljivo SUNCE i skriveni BOG.

     Galsko LOS je DOBA POSTOJANJA [7]:

     “Bog je oganj koji spaljuje.” (Ponovljeni zakon, 4, 24; 9, 3; Psalm, 50, 3)

     Glas je riječ, govor:

     "Samo poznaj bezakonje svoje, da si se odmetnula Gospodu Bogu svojemu, ti si tumarala k tuđima pod svako drvo zeleno, i niste slušali glasa mojega, veli Gospod." (Jeremija, 3, 13)

     GO + LOS > GOLOS = TOK POSTOJANJA, VRIJEME POSTOJANJA (vrijeme je tok, jedna od dimenzija postojanja svijeta).

    Po srpskom GOL (čist) i OS (osa, držač, nosač; pravac, žestina; zraka), GOLOS je ČI-STA SVJETLOST, ČISTA ZRAKA (srednjovije-kovno englesko GLAS, savremeno GLASS, je SJAJ, BLJESAK, ZRAKA).

..............................
     [1] Albert  Mackey, An Encyclopedia of Freemasonry, Vol. I; Chicago, New York, Lon-don: The Masonic History Company, 1921, p. 54.
     [2] Walter William Skeat, An Etymological Dictionary of the English Language; Oxford: The Clarendon Press, New York: Macmillan & Co., 1893, p. 689.
     [3] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 646.
     [4] Ib. p. 655.
     [5] Ib. p. 656.
     [6] Ib.
     [7] Ib. Tome III, p. 93

VATINSKI KRUGOVI SU KALENDAR

 

I kao što je Vasić datirao Vinču na period Minojske kulture u vremenu 2700. do 1450., tako i Vatinski krugovi pripadaju istom periodu. Pošto se biblijski potop završio 2625., znači ga su Vatinski krugovi na-pravljeni između 2300 - 1400. st. ere.

To je kalendar sa kodiranim mjerama Zemlje i simbolikom četiri godišnja doba. Kod nas Balka-naca glavnu rije u svemu, pa i u arheologiji i istoriji, vode evolucioniti iluminatske Bečko-berlinske ško-le, 

Ne znam ko je i kad trasirao puteve i prokopao kanale oko Krugova, ali ko god da je je to uradio, puteve i kanale podesio je prema kalendarskom smislu Krugova.

Nažalost, još niko nije izmjerio Krugove, a po Google-Map ništa se se sa sigurnošću ne može tvrditi , ali je jedno sigurno: mjere Krugova vrlo su bliske mjerama Velike piramide.

SA NJIMA ČOVJEČANSTVO NEMA ŠANSE

 

Neznanje? Nije sve do masonskih tajni, nego 95% neznanja dolazi iz ljudske gluposti isključenjem čovjeka iz lanca prirode kroz lažne vrijednosti materijalne pohlepe i kroz lažne vjere-ideologije kao što su judaizam, budizam, hinduizam, hriš-ćanstvo, islam, evolucionizam i transgenderizam. Sve vjere koje nisu u skladu sa prirodom i stvaraju razdore, mrznju i zla djela lažne su vjere. Sa njima čovječanstvo nema šanse za opstanak.

Ispadanjem čovjeka iz lanca prirode radi pomenutih laži, čovjek je osuđen na samouništenje.

SV. TRIFUN, SV. VALENTIN I GLUPI NAROD

  

 

Sveti Trifun na mramornom reljefu (39 x 33,5 cm, 1-2. vijek, sarmatski period, Rostovo region, Tanais; Državni muzej Ermitaž, Petrograd, Rusija, Inv. br. TH—304.

     U sarmatskoj teritoriji, u kojoj su dominirali Alani, nađena je na mramornoj ploči urađena reljefna slika kopljanika u oklopu sa frigijskom kapom. Ovo nije votivna (zavjetna) ploča, ovo je reljefna ikona, ku-mir, ili, kako je u Bibliji u prevodu Daničić-Kara-džić prevedeno, “lik rezani”. Ispod konjanika je natpis grčkim slovima:

             ΤΡΥΦΩΝ ΑΝΔ ΡΟ ΜΕΝΟ ΥΑΝΕ ΘΗΚΑ

     Natpis jeste grčkim pismom, ali jezik nije grčki, nego starosrpski, jer je ikona nađena u sarmatskoj oblasti na prostoru Alana, starih Srba.

    U imenu TRIFON je galsko TRIF sa značenjem BAL, BAL, BEL, tj. SUNCE [1], a to isto znači i gal-sko TRIP [2]. Srpsko ikavsko TRIF je ekavsko TREF sa značenjem UDARITI, POGODITI, SUS-RESTI [3]. TRIFON je u narodnoj poslovici ”Tripun tripa, snijeg sipa.” Ekavski je TREPA, TREPĆE, ikavski je TRIPA, TRIPĆE.

     Srpsko ikavsko TRIP je u engleskom TRIP sa značenjem PUTOVANJE, IZLET, jer SUSRET u PU-TOVANJU je SRETANJE, starosrpski SRETENIJE. TRIFUN je KOPLJANIK i on kopljem PROBIJA, a grčko TRIPAO (τρὔπάω) znači PROBITI [4], jer je svako PUTOVANJE probijanje prostora. TREPNU-TI, ikavski TRIPNUTI, znači POKRENUTI očni ka-pak. Dakle ime TRIFON, TRIFUN ili TRIPUN znači KREČUĆI, PUTUJUĆI; PROBOJNI, KOPLJANIK i to je SUNCE koje se nezaustavljivo probija s juga ka sjeveru, iz zime ka proljeću i ljetu.

     Dan Sv. Trifuna je 1. februara julijanskog (14. februara greg.), a sutradan 2. (15.) februara  je SRETENIJE, 40. dan od Božića i, po narodnom vjerovanju, tog dana SUSREĆU se i tuku zima i ljeto. Samim tim što narod ima jedan smisao Sv. Trifuna, a crkva drugi, znači da je u različitosti neki razlog, ali o tome ćemo nakon dešifrovanja cijelog natpisa na ikoni.

    Druga riječ u natpisu je iza ΤΡΥΦΩΝ je AND, koje je postanjem od starog AN. Sumersko AN znači VISOKO, NEBO [5]. Galsko AN znači TOP-LINA, ŽAR, JAR [6]. Galsko  AND  je TOK, PRO-TOK; PUTOVATI, MARŠIRATI; VELIK [7].

     Treća riječ  u natpisu je galsko RO sa znače-njem VOĐA [8]. Tako ΑΝΔ + PO znači ANDRO i to je ANDRO, muško vlastito ime sa značenjem ŽARKI VOĐA.

     Četvrta riječ u natpis je riječ MENO koja u galskom znači PRAVAC, PUT [9].

     Peta riječ glasi ΥΑΝΕ sa galskim JAN u osnovi, značenjem isto francuskom OISEAU [10] i to je PTICA; SOKO [11].

     Zadnje riječ je TᴴEKA (ΘΗΚΑ). Od osnove TᴴEK (ΘΗΚ) postalo je galsko TEC (čitaj: TEK) sa značenjem DIVAN, KRASAN [12], zatim velško TEC (čitaj: TEK) u velškom TECÂAD sa značenjem PO-KAZIVATI PRAVEDNOST I LJEPOTU [13], u TEC-ÂU znači POSTAJATI DOBAR, ČINITI PRAVDU [14]. U velškom TECÂAD znači PRAVEDAN, LIJEP, KRASAN [15], ali TEC u TECH znači LAGATI, VREBATI, PRAVITI ZASJEDU [16], jer je februarsko vrijeme nepredvidivo i naglo promjenljivo: zna biti toplo, ali naglo prevrne u hladni snježnu olujnu i vreba plijen kao soko.

 I da zaključimo šta piše u natpisu ispod Trifuna:

ΤΡΥΦΩΝ ΑΝΔ ΡΟ ΜΕΝΟ ΥΑΝΕ ΘΗΚΑ =

= KOPLJANK JARNI VOĐA PUTA SOKOLA KRASNOG.

     Ko je crkveni Sveti Trifun:

     “Ko je bio sveti Trifun? Ubio ga je Decije, ili tako legenda kaže. U dokumentima o ranom razvoju rimske crkve u Rimu nema znakova interesovanja za ovog frigijskog sveca. Vrlo je vjerovatno da je Trifunovo obožavanje migriralo na zapad u svjetlu njegove popularnosti kao čudotvorca na istoku. Najveći Trifunov značaj može se približno datirati u vrijeme vlade Justinijana. Crkvu Svetog Trifuna podignutu je u Ulici rode u Carigradu Prokopije i nju ubraja u crkve i svetinje koje je taj car sagradio." [17]

     Imperator Decije vladao je sredinom 3. vijeka, a Justinijan sredinom 6. vijeka. Zašto je Justinijan sagradio crkvu u ast Sv. Trifuna baš u ulici nazvanoj Ulica rode? Zato jer su rode glasnici proljeća.

    Kakve veze ima Sv. TRIFUN sa katoličkim Sv. VALENTINOM? Pogledajmo:

     VALEN + TIN > VALENTIN

U VALENTIN je VAL što je sinonim nazivu BAL, tj. BEL i to je SUNCE, a TIN je isto što i TAN sa značenjem VATRA [18], dakle ime VALENTIN znači SUNCE VATRE, tj. TOPLOTE.

     I Valentin je ubijen sredinom 3. vijeka kao i Trifun. Pravoslavna crkva slavi Sv. Trifuna 1. febru-ara julijianskog, a to je 4. februar gregorijanskog kad katolička crkva slavi Sv. Valentina, dakle je to isto. Naravno da se iza likova crkvenog Trifuna i crkvenog Valentina krije  prehrišćanski Trifun, vrije-me sredine zime, sunce sredine zime.

     A sad budimo pažljivi i pratimo!

     Praznik SRETENJE GOSPODNJE zvanično je ustanovljen i unesen u crkveni kalendar oko 550. god. u vrijeme cara Justinijana.

     U prirodnom astronomskom kalendaru postoji fenomen nazvan precesija ekvinocija. To je kad se u danu proljetne ravnodnevice jedna tačka na Ze-mljinom ekvatoru nakon pune godine opet pra-volinijski poravna sa pravcem Sunca. Tada Sunce iz južnog zimskog neba prelazi na sjeverno proljetno nebo, prestaje zima i nastaje proljeće. To je po sunčanom (tropskom) kalendaru i to je gregorijanski kalendar.

     Ali, da bi se ona tačka na Zemljinom ekvatoru poravnala i za zvijezdama prema kojima je bila poravnata prethodne godine na dan ravnodnevice, potrebno je da prođe još 11 minuta i 14 sekundi (11,23333333'). To je po zvjezdanom ili sideralnom kalendaru i to je julijanski calendar.

     Ovih 11,23333333 minuta je godišnja razlika između početka proljeća po sunčanom, tropskom ili gregorijanskom i početka proljeća po zvjezdanom, sideralnom ili julijjanskom kalendaru.

     Zbog pomenute godišnje razlike od 11,23333333 minuta u dužni tropske i sideralne godine u juli-janskom kalendaru na svakih navršenih 128 godina ravnodnevica, kratkodnevica i dugodnevica deša-vaju dan ranije, već što je to bilo prethodnih 128 godina. 

      Prvi dan zime u vrijeme Isusovog rođenja bio je 25. decembra julijanskog zvezdanog kalendara, a crkva je ustanovila svoj praznik Sretenje Gospodnje 550 godina kasnije. Da vidimo koliko se krat-kodnevica na prvi dan zime pomjerila za tih 550 godina? Evo: 550 godina po 11,23333333 minuta je 6178,333332 minuta = 102,9722222 časova = 4,290509258 dana = 5. dan od 25. decembra = 20. decembar julijanskog kalendara.  

   Kad je u vrijeme Isusovog rođenja bio prvi dan proljeća, tj. ravnodnevica? Crkva je prvi dan pro-ljeća u to vrijeme obilježila praznikom Blagovijesti: 23. aprila julijanskog kalendara. Pošto se za 550 godina prvi dan zime pomjerio na 5. dan nižeg datuma, isto tako je pomjeren i prvi dan proljeća: sa 23. aprila na 18. april.

     Hajde sad da nađemo sredinu između 20. decembra na prvi dan zime 550. i 18. aprila na prvi dan proljeća te godine. Sredina pada tačno na 45. dan i to je 2. februar julijanskog i praznik SRE-TENJE, a dan prije su TRIFUN i VALENTIN.

      Da bi u narodu ukinula praćenje prehrišćanskog kalendara sa starovjeračkim svecem, crkva je izmislila svog Valentina, svog Trifuna i svoje “Sre-tenje Gospodanje” i smjestila ih u kalendar u iste dane srpskog starovjeračkog Trifuna i srpskog sta-rovjeračkog Sretenija.  i zaledila ih u kalendaru kao nepokretne praznike (kao i sve ostale nepokretne kalendarske praznike).

     I malo po malo zaboravio je narod da prati Sunce i prvi dan zime i da Trifundan i Sretenije ravna po Suncu, ali je ostalo narodno sjećanje da “Tripun tripa, snijeg sipa” i da je SRETENJE sredina zime i dan u kojem se susreću i tuku zima i ljeto.

    Crkva slavi Sv. Valentina od 4. vijeka, a Sv. Trifuna od 6. vijeka i sad logično pitanje: zašto je crkva izmislila dva sveca iste simbolike i istog da-tuma? To je radi već tada u vrhu crkvene maso-nerije planiranog raskola, koji je zvanično proveden 1054., jer što su razlike u vjeri veće, raskol u narodu je veći i mržnja u podijeljenom narodu sve veća. 

Granica raskola 1054. planski je pukla je po sred balkanskih Srba i svjedoci smo te mržnje svake godine i oko dana Sv.Trifuna i Sv. Valentina.

..............................
     [1] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome III; Besançon: Claudi-Joseph Daclin, 1759, p. 445.
     [2] Ib.
     [3] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1971, str. 496.
   [4] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 1585.
  [5] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p. 203.
     [6] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome II, p. 49.
     [7] Ib. p. 52.
     [8] Ib. Tome III, p. 319.
     [9] Ib. p. 157.
     [10] Ib. p. 37.
     [11] Randle Cotgrave, A Dictionarie of the French and English tongues; London, Printed by Adam Islip, 1611.
     [12] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 408.
     [13] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second  Edition, Vol. I; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p.  533.
     [14] Ib.
     [15] Ib.
     [16] Ib.
     [17] Robert E. A. Palmer, Studies of the Northern Campus Martius in Ancient Rome, The American Philosophical Society, Philadelphia, 1990, p. 56.
     [18] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 419.

ZAŠTO JE GEOMETRIJA SVETA NAUKA

  

Zašto slobodni zidari (frimasoni) geometriju smatraju svetom naukom? Sanskritsko i srpsko "sveta" znači "bo-žanska", "čista", "bijela", jer ono što geometrija pokazuje kroz svoje mjere i slikom je istina, a istina je sveta, čista, bijela, Istina je Bog.

Kod masona vlada zakon tajne i mnoge istine o svijetu i čovjeku kod njih zu zaključane za javnost, mnoge istine koje masoni znaju borave u tami tajne kao Kovčeg zavjeta u Svetinji nad svetinjama  Solomonovog hrama (1. Kraljevima 8,12). Masoni govore da Gospod u tami boravi, što je polutačno, jer Bog i u svjetosti boravi, u minusu i u plusu, a masonska tama je njihova tajna koja radi kontrole čovjeka, ljudi, naroda i čovječanstva služi na korist samo vrhu masonske piramide zemaljske vlasti.

Krug i kvadrat su osnovne slike geometrije i njima su mnoge istine o razmjerenom zemaljskom vremenu: o dužini godine, o godišnjim dobima, o danima, satima i sekundama i o mjerama Zemlje. Polazni, bazni primjer toga pokazaćemo ovdje.

Krug je simbol nebesa i kosmosa, a centar kruga bilježi se tačkom. Iz te tačke u centru ishodi sav krug i ta tačka je simbol Stvaratelja svijeta, ili, kako masoni kažu, Velikog Arhitekte. Krug i tačka skupa su simboli Sunca, odnosno Boga koji je stvorio Sunce, simbol Boga Sunca, jer Bog je oganj (Ponovljeni zakon 4,24) i svjetlost svijeta (1. Jovanova 1,5). Krug je simbol nebeske besko-načnosti. 

Kvadrat je simbol materije, njene stabilnosti te kao takav simbol je Zemlje.

Polazni osnovni broj je broj jedan (1), a najpoznatiji brojevi geometrije su iracionalni beskonačni broj Pi (3,14159...) i beskonačni broj Fi (1,61803988...).

Obim kruga T je 3,14159 jedinica ili mjera i to je broj Pi (Slika 1). Prečnik kruga (d) je 1 (jedan), poluprečnik je 0,5 (½d). Sa tim mjerama površina kruga T iznosi 0,7853975 kvadratnih jedinica. Kvadrat ABCDA ima istu površinu kao i krug T i svaka stranica kvadrata duga je po 0,886226551 jedinica, tj. AB = 0,886226551.

A sad o mjerama Velike piramide (Slika 2):

- dužina Piramidine baze (AB) = 231,92867 m,
- visina Piramide (CD) = 147,6505019 m.

Jedna strana Piramidine baze duga je 231,92867 m, dvije strane zajedno imaju 463,85734 m. Ako bi sa nešto kretalo brzinom 463,85734 m/s, za 24 sata (1 dan) prešlo bi 40.077,27418 km i ovo je   dužina Zemljinog ekvatora.

A sad o mjerama biblijskog Solomonovog hrama, hrama u čijoj  najsvetijoj odaji bez prozora, u tami Svetinje nad svetinjama boravi Kovčeg zavjeta:

- visina portala = 120 jedinica (lakata),
- dužina hrama = 60 jedinica,
- visina hrama = 30 jedinica,
- širina hrama = 20 jedinica 

Rekli smo da je dužina Zemljinog ekvatora 40.077,27418 km.  Sad izdijelimo ovu mjeru sa svim mjerama Solomo-novog hrama:

40.077,27418 : 120 : 60 : 30 : 20 =  0,886226551 = dužina jedne strane kvadrata ABCDA: AB =  0,886226551. 

Visina Piramide je 147,6505019 m. Ako bi se nešto kretalo brzinom 147,6505019 m/s, za 24 sata (1 dan) prešlo bi 127,5700336 km i ovo je stoti dio dužine Zemljinog ekvatorskog prečnika.

Ako Piramidinu visinu izmnožimo sa brojevima Solomo-novog hrama, evo sta dobijemo:

147,6505019 x 120 x 60 x 30 x 20 = 6378,501682 km i ovo je dužina Zemljinog ekvatorskog poluprečnika ( 6378,501682 x 2 = 12.757,00336 km = ekvatorski prečnik Zemlje).

Sunčana, ili tropska godina ima 365,242 dana. Pošto jedan dan ima 24 sati, sat ima 60 minuta, minuta ima 60 sekundi, biva da jedna godina ima 31,556.908,8 sekundi. Sad ove sekunde izdijelimo sa brojevima Solomonovog hrama:

a) 31,556.908,8 : 120 : 60 : 30 : 20 = 7,30484 sekundi,
b) 7,30484 : 2 = 3,65242 sekundi (godina ima 365,242 dana).

Kraljeva odaja u Piramidi duga je 413,1316378 (inči), a godina ima 365, 242 (dana):

413,1316378 : 365,242 = 0,886226551 = AB (Slika 1).

Ovdje uopšte nije važno ko je gradio Piramidu niti ko je zapisao mjere Solomonovog hrama, nego je važno ko je osmislio broj Pi, ko je osmislio krug, kvadrat, dužinu godine, dužinu dana, dužinu sata, ko je osmislio brojeve Solomonovog hrama i ekvatorske mjere Zemlje i mjere Piramide i ko je sve to prenio na arhitektonske planove po kojem su stvorene Zemlja i izgrađena Piramida. To je Bog Stvoritelj, Veliki Arhitekta svijeta!

I ko god misli i ko god kaže da nauka nema veze sa vjerom, taj se grdno vara i svjesno grdno laže sebi i drugima. Veliku laž da vjera i nauka nemaju ništa zajedničko osmislili su neprijatelji Božiji i kreatori lažnih vjera, jer riječ "vjera" u svom izvornom i najstarijem smislu znači "tačnost i istina".

Geometrija zaista jeste Božija sveta nauka:

"Geometrija je postojala prije Stvaranja. Ona je suvječna s umom Božjim. Geometrija je dala Bogu model za stvaranje. Geometrija je Bog lično." (Johan Kepler, astronom)

NA STEĆKU JE ILIRSKI RAŠANIN (ETRURAC)

 

“Sterneck je smatrao da stećci pripadaju predrimskom vremenu a, kako se često nalaze na ilirskim gromilama ili u njihovoj neposrednoj blizini, da pripadaju vremenu kojem i ilirski tumulusi." (Šefik Bešlagić, Stećci - kultura i umjetnost; Sarajevo, Veselin Masleša, 1982, str. 70).  

(Foto: Aleksandra Bajić and Milan S. Dimitrijević, A pair of stećaks from Donja Zgošća;  Proceedings of the XII Serbian-Bulgarian Astronomical Conference (XII SBAC) Sokobanja, Serbia, September 25-29, 2020; Publ. Astron. Soc. “Rudjer Boskovi¢”, No 20, 2020, 139-153).

 

    Etrurci su za sebe govorili da su RASENI. Zna se da je RA jedno od najstarijih imena SUNCA. Sanskritsko RA (√rā) znači RADITI, STICATI; IMATI, DAVATI; VA-TRA, GRIJANJE; LJUBAV, UŽITAK; BRZINA; ZLA-TO; KRETANJE; SJAJ, BLJESAK [1]. Ovo RA je  osnova u srpskom RAČVE, RAKLJE, RAŠLJE, jer ove riječi označavaju ono mjesto na stablu iz kojeg ishode stupovi i razilaze se kao zrake iz Sunca.

     Od osnove RA izvedeno je i sanskritsko RAS (√ rās) sa značenjem HVALITI, VELIČATI, DAVATI, POŠTO-VATI, SLAVA [2]. Sanskritsko RAS takođe znači OSJEĆATI, VOLJETI [3], a sanskritsko RASYA je KRV [4]. Sanskritsko RÁSA je SRŽ, JEZGRO, SUŠTINA [5]. U srpskom RASA je FELA, VRSTA, ROD.

     Sanskritsko RĀSANA istog je značenje kao i  sanskritskom GHORÁR [6] sa značenjem ČASTAN, UZVIŠEN, POŠTOVAN [7], što je u francuskom i eng-leskom VENERABLE sa osnovom VEN od koje je izvedeno  VENETI:

     “Ven (sunce), Vena, mjesec, hindu riječ." [8]

Dakle su RAS i VEN istog značenja te su RASENI i VENETI jedan narod, jer su i RASENI i RAŠANI jedan narod. RASEN znači SUNCE, SJAJ, SLAVA i dokaz je srpsko PORAŽEN:

a) PO + RAS > PORAS > PORAS > PORAZ,
b) PO + RASEN > PORASEN > PORAŽEN > PORAŽEN.

Danas se nama čini da je PO prijedlog mjesta, ali nije, jer je to staro keltskog BO koje znači CRN, TAMAN [9]. Osnova BO ostala je u srpskom BOL.

    Sanskritsko RAŠANĀ znači ŠPAG, UŽE, TRAKA KAIŠ,  JEZIK; ZRAKA [10]. RAŠANA je od RĀŠ koje se drugačije čita RĀS [11], koje je izvedeno od RA [12], jer RA je SUNCE koje daje RASVJETU. I gle: u Bosni je krompir bio poznat i pod imenom RAŠAK [13] i lično sam od nekih starih viduških seljana slušao tu riječ sve do kraja 70-tih godina prošlog vijeka. Otkud ta riječ? Evo: krompir raste u gomolju, u hrpi, a sanskritsko RĀŚĺ znači baš to: GOMILA, HRPA, MNOŠTVO [14]:  RĀŚĺ su RAŠANI, RASENI ili VENETI:

     "Što se tiče samih Veneta, ne može se ne primijetiti da tri plemena ili naroda s ovim imenom susrećemo i u drugim dijelovima svijeta, osim onih u Italiji, to jest galskog plemena Veneta na obali Armorike; Venedi ili Veneti kod Tacita, sarmatsko ili slavonsko pleme na obalama Baltika i Heneti ili Eneti, čije se postojanje spominje u Paflagoniji u doba Homera (Ilijada, II, 85)." [15].  

     Latinsko ETRUSCUS je RASEN, latinsko ETRUSCI su  RASENI. Pored svojih mnogih značenja latinsko ET znači JOŠ DALJE, te uz RUSCI pokazuje ko su Raseni, jer latinsko ET može da znači ISTINA, STVARNO, ZAISTA [16]. Tako u ETNOS daje riječi značenje NAROD, u ETINOM znači ISTINITA riječ (“nom”, “noma”, “nomen” je “ime”, “riječ”). Latinsko RVSCVS  (RUSCUS) znači SJAJNOCRVEN [17]:

     ET + RUSCUS > ETRUSCUS = RASEN

Galsko UC (čitaj: UK) znači MJESTO [18], galsko RAS značenjem je isto galskom RES, RIS, ROS, RUS sa značenjemje SUNCE [19]. RES je u srpskom RESA, zraka; RIS je ljuta zvijer, ROS  je dalo “roza” > “ruža”; RUS je “crven”, “vatren”:

UK + RAS > UKRAS > UKRASEN > UKRAŠEN > UKRAŠEN = MJESTO SJAJA.

I to je to: UK + RASEN > UKRASEN > UKRAŠEN

Grci zovu Rasene Τυρσηνοί, kasnije Τυρρηνοί. Treba znati da je antičko grčko ipsilon (Υ, υ) čitano kao kratko  U, dakle TURSENOI i TUPPENOI. Da vidimo šta znače grčki nazivi Rasena:

a) Τυρσηνοί < Τυρ-σ-ηνοί = TUR-S- ENOI
b) Τυρρηνοί < Τυρ-ρ-ηνοί = TUR-R-ENOI

I prvo o riječi TUR (grčki: Τυρ).

     U vrijeme Rima i njihove vlasti na Balkanu grad PIROT u današnjoj Srbiji zvao se latinskim imenom TURES, TURRES ili TURA. Osnova PIR u PIROT znači VATRA, SJAJ, VESELJE. Na gčrkom VATRA je  πυρ (antičko PUR, današnje PIR), dakle to isto treba da znači i TUR u TURESENOI (Τυρσηνοί) i TURREENOI (Τυρρηνοί).

     VATRA je TOPLOTA, SJAJ, SVJETLOST, VID. Kakve je boje SIR? SIR je BIJEL ili ŽUT. Kod Turkotatara TUR znači SIR, džagatajski TURO [20]. Na grčkom  SIR je TURI (grčki: τυρί).

     Grcko τύρσις (TURSIS) je VIS, KULA. Sarmatska pokrajina TURA (TURANION, latiski TYRA). Po čemu je Tura dobila ime?

Sumersko TUR znači VELIK, VELIČANSTVEN [21]. Grčko τῠραννίς (TURANNIS) znači KRALJEVSKA VLAST, APSOLUTNA VLASTI; τύραννος (TURRAN-NOS) je GOSPODAR [22]. I kaže:

     “Ime za bika ili vladara u hebrejskom je nevazno, Šur, što u kaldejskom postaje Tur. Od Tur, u značenju bika, dolazi latinsko Taurus; i od iste riječi, u značenju vladara Turannus, što izvorno nije imalo nikakvo zlo značenje." [23]

Hebresko SUR je od S-UR u kojem UR znači VATRA, SJAJ [24]. Sanskritsko TUR je POTISAK NAPRIJED; NADMOĆ [25], srpsko TURPIJA je OŠTRINA, jer ima oštre linije kao Sunce zrake. KOTUR je kao TUR. Galsko TUR je TOK, KRETANJE, OKRETANJE; KRUG, TOČAK i značenjem je isto galskom TOR, TAR, TER, TIR sa izvornim smislom SUNCE [26]. Zato je TUROBAN ljut i strašan. TUR je TURUNDŽI boje kao narandža [27].   

     Druga riječ u grčkom Τυρσηνοί (TURSENOI) i Τυρρηνοί (TURRENOI) je ηνοί (ENOI) i to su Homerovi Ένετοί [28] i Herodotovi Ένετοὺς [29], tj. ilirski VENETI. Osnova u ENOI (ηνοί) je EN (ἤν). Grčko ἤν znači EN, ENO, GLE, VIDI [30],  je stara riječ za φημί [31]. Grčko EN (ἠν) koje je značenjem jednako grčkom φάω [32] sasmislom SJATI [33]. Tako grčko TURESENOI (Τυρσηνοί) i TURRENOI (Τυρ-pηνοί), kao nazivi za Rasene, znače SUNCOSJAJNI, a Homerovi ENETOI  (Ένετοί) i Herodotovi ENETOUS (Ένετοὺς), kao nazivi za Venete, znače SJAJNI, SVIJETLI, TRAČNI.

   Galsko EN isto je što i DEN [33] koje je isto galskom DAN, DIN, AN, IN sa značenjem BAL, BEL; SUNCE [34]. DEN je osnova u ruskom ДÉНГИ (novac), u Makedoniji DENAR, kod Srba DINAR.

  Velško (galik ili galsko) EN znači NAČELO ŽIVOTA, SUŠTINA, ŽIVOT i to je SUNCE, BOG.

..............................    
     [1] Monier Monier Williams, A Sanskrit English Dic-tionary: Oxford University Press, Amen House, London, Glasgow, New York, Toronto, Melbourne,  Wellington, Bombay, Calcutta, Madras, Carachi, Kuala Lumpur, Cape Town, Ibadan, Nairobi, Accra, 1899,  p. 859.
     [2] Ib. p. 869.
     [3] Ib.
     [4] Ib. p. 871.
     [5] Ib. p. 869.
     [6] Ib. p. 879.
     [7] Ib. p. 370.
     [8] Dunlap, S. F. (Samuel Fales), The origin of ancient names of countries, cities, individuals, and gods; Cambridge, Metcalf and Company, 1856, p. 25.
     [9] Jean-Baptiste Bullet, Mémoires Sur La Langue Celtique, Tome II; Besançon: Claudi-Joseph Daclin,1759, p. 180.
     [10] Monier Monier Williams, Ib. p. 869.
     [11] Monier Monier-Williams, A Sanskrit-English Dictionary; Oxford, The Clarendon Press, 1960, p. 879.
     [12] Ib.  
     [13] F. Ivekovic i Ivan Broz, Rjecnik hrvatskoga jezika; Zagreb, Štamparija K. Albrechta, 1901, str. 587.
     [14] Monier Monier Williams, Ib. p. 879.
     [15] William Smith, Dictionary of Greek and Roman Geography, Vol. II; Boston: Little, Brown and Co.,1870, p. 1272.
     [16] Oxford Latin Dictionary; Oxford University Press, Oxford, At The Clarendon Press, 1968, p. 623.
     [17] Ib. p. 1671.
     [18] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 466.
     [19] Ib. Tome III, p. 297.
     [20] Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Knjiga III; JAZU, Zagreb, 1973, str. 530. 
     [21] Stephen Langdon, A Sumerian Grammar and Chrestomathy, Paris, Libraire Paul Geuthner, 1911, p. 249.
     [22] Henry George Liddell and Robert Scott, A Greek-English Lexicon; Oxford: The Clarendom Press, 1883, p. 1590.
     [23] Alexander Hislop, The two Babylons; Third Edi-tion; Edinburgh: James Wood; London: Haulston and Wright, 1862, p. 47.
     [24]  Albert G. Mackey, An Encyclopædia of Free-masonry, Vol. II; : The Masonic History Company, Chicago, New York, London, 1921, p. 819.
     [25] Monier Monier Williams, Ib. p. 450.
     [26] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome III, p. 457-458.
     [27] Petar Skok, Ib. 527.
     [28] Homer, Ilijada; 2, 9.
     [29] Herodot, I; 196.
     [30] Henry George Liddell and Robert Scott, Ib. p. 652.
     [31] Ib.
     [32] Ib. p. 1665.
     [33] Ib. 1660.
     [34] Jean-Baptiste Bullet, Ib. Tome II, p. 540.
     [35] Ib. p. 449.
     [36] William Owen Pughe, A Dictionary of the Welsh Language, The Second  Edition, Vol. II; Denbigh: Printed and published by Thomas Gee, 1832, p. 24.