25. marta 31. god. bio je proljetni ekvinocij (prvi
dan proljeća), Blagovijest, početak judejske crkvene nove godine. Pun Mjesec
bio je 27. marta, a 14. dan od 25. marta je 7. april, prvi dan judejske Pashe.
April 8. je 15. dan od 25. marta, 15. dan mjeseca nisana, tj. 8. april
julijanskog kalendara.
Dionisije Mali
(Dionysius Exiguus, 475-544) tvorac kalendara hrišćanske ere i Pashalije, proračunao
je da je Isus živio 33 godine i 3 mjeseca:
“U
‘Argumentu XV’ on se poziva na izvještaj svetog Luke. On koristi Blagovijest,
25. marta, kao prvi dan crkvenog kalendara. On takođe pretpostavlja da je Isus
imao '33 godine i 3 mjeseca' kada je bio raspet." (1)
Po
hronologiji Velike piramide od stvaranja Adama do crkvenog datuma Isusovog
rođenja 25. decembra 4. g. st. ere ima 4278,982719 godina, a od stvaranja Adama
do Hristovog vaskrsenja je 4312,291 godina. Ovo svjedoči geometrijska visina od
baze do vrha Velike stepenice koja je visoka 36 inči. Isus je imao 72 učenika: 36 x 2 (Luka,10,1).
Vrijeme
od 4312,291 godina pada na 15. dan mjeseca nisana, odnosno 8. april 31. godine
julijanskog kalendara. Sve je unaprijed proračunato i Bibliji
piše da je za 10. dan mjeseca nisana Jahve naredio
Mojsiju sljedeće:
“I reče Gospod Mojsiju i Aronu u zemlji
Misirskoj govoreći:
Ovaj mjesec da vam je početak mjesecima, da
vam je prvi mjesec u godini.
Kažite svemu zboru Izrailjevu i recite:
desetoga dana ovoga mjeseca svaki neka uzme jagnje ili jare, po porodicama, po
jedno na dom;…” (Egzodus,12,1-3)
Po Mojsijevom zakonu 10. dan mjeseca nisana odabire
se jagnje ili jare za Pashu. Od prvog dana proljeća 25. marta 31. godine 10.
dan mjeseca nisana padao je na utorak 3. aprila. Onda slijedi sljedeća Jahveova zapovijest za
pashalno jagnje ili jare:
“I čuvajte ga
do četrnaestoga dana ovoga mjeseca, a tada savkoliki zbor Izrailjev neka ga
zakolje uveče.” (Egzodus,12,6)
Od 25. marta, prvog dana nisana, 14. dan je
subota 7. aprila, ali je po hebrejskom kalendaru novi dan počinjao po zalasku
Sunca prethodnog dana, dakle je pashalna subota počela u petak uveče 6. aprila.
To je bio dan Isusovog raspeća i smrti i tog petka po zalasku Sunca klalo se
pashalno jagnje ili jare. Tog petka, 13. dana mjeseca nisana (6. aprila), Isus
je raspet i umro na krstu. Da se ovdje ne misli na julijanski, nego na hebrejski
crkveni kalendar, to svjedoči i vrijeme od 25. decembra 4. god. st. ere do
njegovog vaskrsenja 15. nisana (8. aprila) 31. godine: 33,291 godina.
Ako brojku 33,291 godina zaokružimo na 33.3 godine, to je 12.162,5586
dana. Po jednom od kodova Piramide vrijeme se kodirata u mjerama dužine i
obrnuto: 1 dan = 2,466586509 cm. Tako je 12.162,5586 dana po 2,466586509 cm = 30.000,00296 cm. I
gle:
30.000,00296 : 666 = 45,045045 cm = 18,2621
dana = 20-ti dio godine.
To znači da je 666 cm = 270,0087743 dana = vrijeme
trudnoće od začeća do rođenja djeteta. I evo tumačenje masonskog autora:
„Množenjem svakog od prvih osam brojeva sa
9 dobijemo 18, 27, 36, 45, 54, 63, 72 i 81, i zbir svih je 396, broj jako
poštovan od drevnih mistika zbog, među mnogim razlozima, dodavanjem broja 270,
što je u danima period razvoja ljudskog ploda, proizvodio sveti 666 i ukazivao
na ovaploćenje sunčanog logosa u čovečanstvu." (2)
A Jovanovo Otkrivenje za 666 kaže:
“Ovdje je mudrost. Ko ima um neka izračuna broj zvijeri: jer je broj
čovjekov i broj njezin šest stotina i šezdeset i šest.” (Otkr.13,18)
Ovdje je 270 čovjekov broj kao broj dana razvoja ljudskog ploda u
materici od začeča do rođenja. Kad se na čovjekov broj doda 396, dobije se broj
666 “koji ukazuje na ovaploćenje sunčanog logosa u čovečanstvu”. Ko je taj
“sunčani logos koji se ovlapotio u čovečanstvu”? Evo crkvenog teološkog
odgovora:
“Gospod Hristos je Spasitelj zato što je Bogočovek, i time što je
Bogočovek. U njegovoj se Ličnosti Bog očovečio i čovek obožio. Svojom
Bogočovečanskom ličnošću Gospod Hristos prestavlja dvostruko čudo: ovaploćenje
Boga i oboženje čoveka.” (3)
Pa nastavlja Justin Popović:
“Činjenica da je Bog postao čovek, izražava se rečju: ovaploćenje,
očovečenje (σάρκωσις, ένανθρώπησις); činjenica pak da je čovek u Hristu
obožen, izražava se rečju: oboženje, obogotvorenje (θέωσις, θεοποίησις).” (4)
“Ovaploćenjem svojim Bog je postao učesnik u ljudskoj prirodi, da bi
ljudi postali učesnici u Božjoj prirodi (θείας κοινωνοί φύσεως).” (5)
Tako je jasno da broj 666 upućuje na crkvenog
Isusa i on je crkveni Logos:
“U
početku bješe Logos, i Logos bješe u Boga, i Bog bješe Logos. On bješe u
početku u Boga. Sve je kroz njega postalo, i bez njega ništa nije postalo što
je postalo. U njemu bješe život, i život bješe vidjelo ljudima. I vidjelo se
svijetli u tami, i tama ga ne obuze.” (Jovan,1,1-5)
U Glavi 14, stihu 12. Isaijinog proroštva grčkim
piše:
“πῶς ἐξέπεσεν ἐκ τοῦ οὐρανοῦ ὁ ἑωσφέρος ὁ πρωΐ
ἀνατέλλων; συνετρίβη εἰς τὴν γῆν ὁ ἀποστέλλων πρὸς πάντα τὰ ἔθνη.”
U srpskim prevodima to glasi:
“Kako pade s neba, zvijezdo danice, kćeri
zorina? kako se obori na zemlju koji si gazio narode?” (Prevod: Daničić-Karadžić)
“Kako si ti pao s neba, Zvijezdo sjajna, Sine
Zore? Kako si se ti sunovratio na zemlju, ti koji si srozavao narode,…” (Prevod: Tomislav Dretar)
“Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine
Zorin? Kako li si oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?” (Prevod: Jeruzalemska Biblija)
“Kako si pao s neba, Svjetlonošo, sine Zorin! Kako si
razmrskan na zemlji, ti koji oslabljuješ narode!” (Prevod: Ivan Šarić)
Na Isusovom oreolu piše Φῶς (fos) znači “svjetlost” (vizantijska freska,
10-11. vijek, pećina crkve Sveta Kristina i Marina, Salento, Italija).
U citatu Septuaginte na prethodnoj strani grčko
Έωσφέρος je složenica od grčkog ἕως sa značenjem ZORA i фέρω sa značenjem DONIJETI (6). To je JUTARNJA ZVIJEZDA, DANICA, LUCIFER (7), a ko je Lucifer, evo teološkog odgovora:
"Drugi uzročni faktor, protivnik
Božji – jeste satana sa njegovim mnogim otpalim duhovima. On je lični krivac i
uzročnik svakoga zla. Otkako je kao Danica pao sa visoke slave 'pomazanog
heruvima' u duboku tamu pakla – on neprekidno seje zlo i greh u svaki Božji
stvor, osobito među ljude." (8)
Po crkvi Danica je Satana, Lucifer, Lučonoša,
Svjetlonoša, poglavar palih anđela, tj. poglavar demona. I na kraju Biblije Isus
iz Jovanovog otkrivenja, onaj Isus što je Alga i Omega, svjedoči za sebe da je
Danica:
"Ja Isus poslah anđela svojega da vam ovo posvjedoči u crkvama. Ja
sam korijen i rod Davidov, i sjajna zvijezda Danica." (Otkrivenje,22,16)
Crkveni Isus je sunačni Logos, Danica, Lucifer, Lučonoša, Svjetlonoša,
Car Slave, Car Svjetlosti, tj. Satana i
na njega upućuje masonski sveti broj 666. Iza navedenog Isaijinog stiha slijede
sljedeće proročke riječi:
“A govorio si u srcu svom: izaći ću na nebo,
više zvijezda Božijih podignuću prijesto svoj, i sješću na gori zbornoj na
strani sjevernoj;
Izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću se
s Višnjim.
A ti se u pakao svrže, u dubinu grobnu.” (Isaija,14,13-15)
Obratimo paznju na ovaj stih: “Izaći ću u visine nad oblake, izjednačiću
se s Višnjim.” (Isaija,14,14)
Ko se izjednačava s Višnjim? Nigdje u Bibliji
ne postoji dokaz da je to rekao Satana o kojem crkva govori da je otpadnik od
Boga i uzročnik svih ljudskih stradanja, ali postoje dokazi da je crkveni Isus
izjednačavao sebe s Višnjim i to je dogmat na kojem počiva sva crkva:
“Ja i otac smo jedno.” (Jovan,10,30)
Ko
je u preteklih skoro 2000 godina gazio narode? Gazio je crkveni Isus, a
istorija sve to svjedoči širom svijeta, pa i ovo zlo "pandemije", tj. plandemije od 2020. crkve je djelo.
…...........................
(1) Gustav Teres, Time
Computations and Dionysius Exiguus; Journal for the History of Astronomy,
Vol.15, No. 3/Oct, Cambridge, England, Science
History Publications Ltd, 1984,
pg. 177.
(2) Frank C. Higgins, The Beginning Of Masonry;
New York, 1916, pg. pg. 36.
(3) Justin Popović, Dogmatika
Pravoslavne Crkve, Tom II, Odjeljak treći, Bogočovekovo delo – Soteriologija,
1. Tajna Bogovaploćenja i tajna spasenja, a) Oboženje čovečanske prirode.
(4) Ibid.
(5) Ibid.
(6) John Groves, A Greek and English dictionary, Boston: Hilliard,
Gray, Little, and Wilkins, 1833, pg. 269.
(8) Vladika Nikolaj Velimirović, Pravoslavna
Crkva i uzročnost u svetu – knjiga br. 3 (8. dio), Glas Crkve, Valjevo, 1996.
(Internet izdanje Svetosavlje.org. Objavljeno: 26. oktobar 20).
