Čudan je mentalni sklop većine današnjih Balkanca, toliko čudan da čovjek mora da se zapita da li je ta vecina mentalno zdrava. Kao primjer toga pokazaću par slika starih srbskih stećaka.
Meduza sa isplaženim jezikom kao simbolom žestine.
Na mnogim stećcima srednjeg, pa sve do druge polovine 19. vijeka, vidimo motiv antropomorfnog Sunca sa isplaženim jezikom. Vidjeli su to i svi raniji istraživači stećaka, vidjeli i sve prećutali. Niko ni jednu jedinu riječ nije napisao šta li znači isplaženi jezik na antropomorfnoj predstavi Sunca?
Zašto su to prećutali? Prećutali su iz jednog prostog razloga: nisu se usudili da uzdrmaju i poremete ustaljeni ideološko-politički stav da stećci pripadaju samo srednjem vijeku, jer po zvaničnoj istoriji, svi krstjani su tokom otomanske okupacije konvertirali u islam i krstjana je tada nestalo. Ovo je takođe zvanični nenapisani dogmat svetosavske SPC, zvanični nenapisani dogmat Islamske vjerske zajednice i zvanični nenapisani dogmat Rimokatoličke crkve. Po pitanju vremena i opstanka krstjana oni su tu usaglasili stav da su krstjani nestali u vrijeme Turaka tako što su se svi islamizirali. I onaj koji bi se usudio reći da to nije istina i da su krstjani nadživjeli tursko ropstvo i da jos postoje, toga bi politički rastrgali, a možda i fizički ubili, isto kao što i danas preko svojih umobolnika prijete svakome ko ne igra onako kako oni sviraju.
Šta je dakle isplaženi jezik na figurama antropomorfnog Sunca? To je drevni simbol najčešće viđan kao motiv na predmetima antičkog vremena. Motiv isplaženog jezika antropomorfnog Sunca imaju i prekolumbovske Maje, a Srbi ga bašine sve do druge polovine 19. vijeka. Tako su srbski nadgrobnici istovremeno i spomenik pokojniku i kumir prehrišćanske vjere.
Isplaženi jezik je simbol ljutnje, žestine, sile, vatre, simbol vreline ljetnog Sunca. I taj motiv na stećcima od srednjeg do 19. vijeka, kao još mnogi motivi na srbskim nadgrobnicima kroz cijelo vrijeme ropstva pod Turcima do oslobođenja i slobodne srbske države, taj motiv svjedok je da nisu svi krstjani islamizirani i da nisu nestali pod turskom okupacijom.
Pa ko su bili krstjani? Krstjani su Srbi, oni Srbi što su izdržali tursku okupaciju, oni Srbi što su kroz svo vrijeme turske okupacije nastavili da nadgrobnike svojih pokojnika ukrašavaju simbolima svoje stare prehrišćanske vjere, oni Srbi što svete svoj badnjak, što svoje krsne slave slave, što panaiju i varicu vare, što daće na grobljima za svoje mrtve čine i što na grobovima ponude u hrani ostavljaju, oni i ovi Srbi što još mnogo starih prehrišćanskih i od ortodoksne crkve zabranjenih nehrišćanskih vjerovanja i običaja čuvaju, ali pravoslavno krštenje imaju.
Istina je da su neki krstjani primili islam i duhom služeći islamu vremenom postaše Bošnjaci, istina je da su neki krstjani pokatoličeni i duhom služeći papi postaše Hrvati, ali prve generacije njihovih islamiziranih i pokatoličenih predaka dugo su nakon konvertiranja svoje nadgrobnike ukrašavali simbolima svoje pređašnje krstjanske vjere. Istina je i to da je među današnjim Srbima sve više pripadnika svetosavske ortodoksno-katoličke vjere, naročito među vjeronaukom duhom odnarođenom omladinom, ali je još uvijek mnogo veći procenat pravoslavnih krstjana.
Znajući to i znajući još od vremena Stefana Nemanje i od njegovog krvavog progona krstjana i uspostavljanja ortodokne crkve u državi Nemanjinoj i znajući da mnogi srbski narodni običaji nisu u duhu sa ortodoksnim i rimokatoličkim hrišćanstvom, arhijerejski vrh SPC duhovno i materijalno zatire krstjanstvo kroz ubacivanje svojih propisa u stare srbske običaje mijenjajući tako suštinu ustaljene hiljadugodišnje narodne tradicje, zatire ortodoksnom vjeronaukom u školama, a u svakodnevnom životu zatire ga tako sto uništava stara groblja oko starih crkava i manastira čupajući čak i srednjevijekovne nadgrobnike i zatire tragove njihovog postojanja. Tako se zatire srbska kulturno -istorijska baština, tako se zatiru korijeni srbskog postojanja na iskonskoj srbskoj zemlji.
Nakon čupanja nadgrobnika, grobovi se zaravnavaju i groblja pretvaraju u crkvene parkove. To se radi javno i pred očima današnjih Srba, ali pošto su i Srbi Balkanci, velikoj većini njihov degenerisani mentalni sklop to ne primjećuje i niko se tome ne protivi. Zadnjih 50-tak godina više je grobalja i nadgrobnika u miru uništila sadašnja SPC, nego što su uništile hrvatske ustaše, više nego što su nadgrobnika uništili islamski fanatici u BiH, više nego što to uradiše Šiptari na Kosovu.
No comments:
Post a Comment